"Slobodna Dalmacija"
http://www.slobodnadalmacija.hr/20.01.2012.
126 TRANSPORTERA, KOJE JE KUPILA HRVATSKA, MOŽE SE KORISTITI JEDINO KAO - VOJNE TAKSIJE
GOLORUKI NA BOJIŠNICU "Patrijini" oklopnjaci od 200 milijuna eura ne mogu ispaliti ni metkaDok u Finskoj policajci uhićuju osumnjičene za davanje mita kako bi finska tvrtka Patria 2007. godine dobila posao prodaje 84 oklopna transportna vozila Hrvatskoj, našoj javnosti do sada su ostale nepoznate sve nevjerojatne manjkavosti uporabne vrijednosti tih vozila zbog nedostatka osnovne borbene opreme.
Prema visokopozicioniranom izvoru iz reda bivših vojnih dužnosnika, oklopnom transporteru AMV 8x8 bolje bi pristajalo kad bi ga se nazvalo vojnim taksijem, ali valjalo bi ga držati što dalje od bojišnice, jer transporteri što ih je kupila Hrvatska – nisu naoružani!
Hrvatska je za potrebe svojih oružanih snaga ugovorila kupnju oklopnjaka patria 2007. godine. Tadašnji ministar obrane Berislav Rončević stavio je potpis na ugovor kojim je utanačeno da će za 84 vozila Hrvatska isplatiti Patriji 112 milijuna eura ili 1.330.000 eura po vozilu.
Naknadno su kupljena još 42 vozila, pa su hrvatski porezni obveznici za svih 126 oklopnjaka izdvojili gotovo 200 milijuna eura.
Prototip oklopnjaka kakvog je kupila Hrvatska, tvrtka Patria izradila je 2001. godine. Prvi primjerci isporučeni su finskoj vojsci, a serijska proizvodnja počela je 2004. godine.
Glavna osobina oklopnog vozila AMV 8x8 jest da njegov oklop štiti korisnike od mina do 10 kilograma TNT-a. Vozilo je dugo 7,7, široko 2,8 i visoko 2,3 metra s mogućom težinom od 20 tona. Pogoni ga dizelski motor od 360 kilovata, odnosno 480 KS, s kojim dostiže brzinu veću od 100 kilometara na sat. S jednim punjenjem rezervoara može prevaliti 800 kilometara i pritom svladavati uspone od 60 stupnjeva i bočne nagibe od 30 stupnjeva.
Lakoćom svladava vodene prepreke visoke do 1,5 metara. Ima i amfibijska svojstva te, ako je u pogonu lakše od 18 tona, može ploviti, i to brzinom od 8 do 10 kilometara na sat. Oklopnim transporterom upravlja tročlana posada, a u njemu ima mjesta za prijevoz još 10 vojnika s kompletnom borbenom opremom.
Sve te karakteristike imaju i hrvatske patrije. Ovaj tip oklopnjaka ima mogućnost opremanja klasičnim, ali i sofisticiranim naoružanjem. Moderna oprema temelji se na daljinski pokretanoj oružanoj stanici koja osigurava da članovi posade kompletnim oružanim sustavom upravljaju zaštićeni unutar vozila.
Toj pokretnoj oružanoj stanici bazične su strojnice do 12,7 milimetara, a posebno se mogu instalirati bacači granata, lanseri protuoklopnih raketa, a najubojitiji oklopnjaci ovoga tipa opremljeni su parom topova od 120 milimetara koji ispaljuju do 26 granata u minuti.
Borbeni kompletiHrvatska je za svoje patrije odabrala daljinski pokretanu oružanu stanicu sa strojnicom od 12,7 milimetara, termovizijskom kamerom za noćno djelovanje te laserskim daljinomjerom i označivačem cilja. Cijena toga borbenog kompleta procjenjuje se na oko 400 tisuća eura po vozilu.
Problem je, međutim, što na hrvatskim patrijama toga naoružanja - nema.
Nije ugovoreno, nije nabavljeno, pa njime hrvatske patrije nisu ni opremljene. Kupljena su gola vozila.
Naši izvori kažu da je naoružanje za hrvatske patrije trebalo biti ugovoreno i nabavljeno naknadno. Za sitnicu od 50-ak milijuna eura. Ali nije.
Zato će biti zanimljiva usporedba cijene koštanja hrvatskih i slovenskih patrijinih oklopnjaka.
Slovenski su uredno naoružani. Naši izvori tvrde da su Slovenci u pregovorima s Fincima postigli puno bolju cijenu. Ne bi se, kažu, začudili ako bi na kraju ispalo da je hrvatski goli oklopnjak skuplji od slovenskog potpuno opremljenog i naoružanog.
Zašto je tomu tako, odgovor bismo mogli doznati kada bude poznat rezultat istrage o tome jesu li Finci “podmazivali” Hrvate i ako jesu, kojim iznosom i koga sve od naših dužnosnika.
Zvonimir KIRLAN
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Odgovorni Rončević, Raboteg, Bačić, Barić...Uz ministra Berislava Rončevića, koji je potpisao ugovor, kao upućene u poslove s Patrijom još se navode državni tajnik Mate Raboteg, pomoćnik ministra za materijalne resurse Ivo Bačić, zamjenik načelnika GS-a Slavko Barić, načelnik službe za razvoj, opremanje i modernizaciju Milan Knežević i drugi. Podsjetimo, Rončević i Bačić nepravomoćno su osuđeni na četiri, odnosno dvije godine zatvora, i obvezu da državi vrate 10,2 milijuna kuna zbog afere “kamioni”. Sud je ocijenio da su pri nabavi kamiona za potrebe HV-a pogodovali tvrtki Eurokamion, ali da pritom nisu imali osobne koristi.
Kupovali smo derutne topovnjače, ‘slijepe’ radare...Odluka o kupnji dviju rashodovanih finskih topovnjača klase “helsinki“ za potrebe HRM-a zasigurno spada među najkontroverznije odluke hrvatskoga vojnog vrha. Topovnjače su, doznajemo, u Finskoj bile predviđene za rezanje, a Dugoročnim planom razvoja OS RH nabava rashodovanih brodova uopće nije bila predviđena.
Osim toga, Finci su planirali potrošiti dva milijuna eura po brodu na troškove rezanja, a ovako su 2008. uvalili brodove Hrvatskoj te su usput zaradili osam milijuna eura.
Zanimljivo, finski su projektanti predvidjeli vijek trajanja aluminijskog trupa brodova na 20 godina te su malo prije nego što će proći taj rok brodovi povučeni iz finske mornarice.
Vijek od 20 godina nije slučajno određen, jer krajem 70-ih godina, kad su topovnjače projektirane, nije bilo poznato kako će se aluminij ponašati nakon 20 godina opterećenja i naprezanja u moru.
Među krupnije promašaje svakako spada i nabava pet američkih radara “peregrine“. Tehnički nikada do kraja razvijene radare MORH kupuje 1999. za ukupno 150 milijuna dolara. Kao što je poznato, radari funkcioniraju s velikim problemima u otkrivanju i praćenju ciljeva na moru.Kao i kod finskih topovnjača, nije bilo studije opravdanosti njihove nabave.
Za potrebe ratnih operacija “Bljesak“ i “Oluja“, MORH je za 40 milijuna dolara kupio 11 ruskih oklopljenih helikoptera Mi-24 hind. Letjelice koje su izvojevale pobjedu u ratu, umjesto u remont za nastavak uloge čuvara hrvatskog neba, 1998. završavaju u otpadu te danas leže u šumarku aerodroma Pleso.
MORH 1994. kupuje veći dio mobilnog ruskog strateškog protuzračnog sustava S-300 PMU koji istodobno može gađati 24 cilja. Sustav plaćen 200 milijuna dolara nikada nije kompletiran glavnim dijelovima: radarom za pretraživanje te ciljničkim radarom, bez kojih je sustav praktično neupotrebljiv. Uskladišten na lokaciji u blizini Pule, sustav su razgledavali Amerikanci i Izraelci, a od 2000. mu se gubi svaki trag. Nagađa se da je sustav u tajnosti ustupljen SAD-u, a to ne bi bio prvi put da Hrvatska oružane sustave ustupa trećim državama.
Sredinom 90-ih izbio je diplomatski skandal kad je švedska vlada doznala da je Hrvatska bez znanja švedskoga SAAB-a, proizvođača protubrodskih raketa RBS-15, ustupila jednu raketu (iz arsenala HRM-a) SAD-u kako bi Amerikanci istražili sve složene sustave tog sofisticiranog projektila.
Denis KRNIĆ