Vir: "Slobodna Dalmacija" Split
http://slobodnadalmacija.hr/default.aspxhrvatska šutnja
Milanoviću, odgovorite: Postavlja li se NATO-ov raketni štit u Jadranu?
Ratni brodovi u sastavu NATO-a mogli bi ubrzo u Jadran s konkretnom zadaćom
Mike Rogers, predsjednik Odbora Predstavničkog doma za obavještajne službe američkoga Kongresa, priznao je prošlog tjedna da će američke rakete u sklopu američkog proturaketnog štita u Europi biti okrenute prema Rusiji. Boraveći u Bukureštu, u izjavi za tamošnju televiziju Realitatea Rogers je doslovno rekao da će ti projektili “potencijalno služiti i pariranju nekim prijetnjama koje mogu dolaziti od Moskve”.
Američki službenici godinama tvrde kako dijelovi proturaketnog štita koje SAD planira razmjestiti na prostoru “mlade Europe” ne prijete sigurnosti Rusije, posebno ako se ima u vidu odnos tisuću ruskih balističkih raketa prema desetak američkih proturaketa u jugoistočnoj Europi.
Ono čega se Moskva najviše plaši jest budućnost u kojoj će proturaketni štit SAD-a biti preorijentiran na blokiranje funkcioniranja ruskog strateškog naoružanja pri lansiranju i da će time smanjiti političku važnost Rusije kao nuklearne sile. Europski saveznici SAD-a bi, prema američkim i NATO-ovim planerima, trebali biti zaštićeni raketama SM-3, usavršenom verzijom raketa “standard” za obaranje satelita.
Svaka raketa košta do 15 milijuna dolara
Ove rakete imaju domet od 500 kilometara, lete brzinom od 2,6 kilometara u sekundi, svaka košta od 10 do 15 milijuna dolara, i upravo će tijekom 2015. godine biti postavljene u Rumunjskoj, a do kraja 2018. i u Poljskoj te na brodovima koji će dežurati u vodama Mediterana. Amerikanci planiraju ukupno 27 brodova razarača klase “Arleigh Burke” opremiti raketama SM-3. Neki od tih brodova već su stacionirani u europskim lukama.
“USS Donald Cook” prvi je trajno stacioniran u Europi, u luci Rota na jugu Španjolske, i za sada je ključna komponenta europskoga raketnog štita, koji također uključuje mobilne baterije za presretanje u Poljskoj i Rumunjskoj, radar u Turskoj i zapovjedni centar u američkoj zračnoj bazi u Ramsteinu, u Njemačkoj.
Takvi brodovi opremljeni su AEGIS-om, integriranim kompjutorsko-radarsko-raketnim sustavom, koji može vrlo rano, na vrlo velikim udaljenostima, locirati prijetnju, ne samo neprijateljske rakete, nego i avione, brodove i podmornice, te odmah na ciljeve poslati rakete iz svojeg obrambenog sustava. Sustav može istodobno pratiti i organizirati obranu na više od 100 simultanih potencijalnih prijetnji, nadolazećih raketa ili aviona, upućujući svoje rakete, avione ili drugo oružje na njih.
U svim dosadašnjim raspravama na razini NATO-a Hrvatska je podržavala izgradnju proturaketnog štita. No, kako će se postaviti dođe li zahtjev iz Washingtona da se jedan brod sa sustavom AEGIS stacionira u hrvatskom dijelu Jadrana, o čemu spekuliraju u ruskim medijima i u ruskom Ministarstvu obrane na neslužbenoj razini? Na to pitanje nitko u Vladi i MORH-u ni službeno, a ni neslužbeno nema informacija.
Američka tvrđava na jugu Rumunjske
U ruskim tiskovinama, poput “Izvestije” i “Kommersanta”, navodili su kako bi se u daljnjem vojnom pritisku Zapada na Rusiju mogao primijeniti sada redefinirani dokument američke Agencije za proturaketnu obranu MDA “Missile Defense Agency Missile”, napravljen za slučaj prijetnje interkontinentalnih raketa iz Irana i Sjeverne Koreje, a koji predviđa stacioniranje jednog američkog razarača sa sustavom AEGIS u Jadranu.
Testiranja su pokazala da bi se s jednim brodom na kojem je instaliran radarski sustav “Aegis” mogla teoretski braniti površina veličine gotovo pola Europe. Brodovi ove klase su tijekom 2014. dva puta posjetili ratnu luku Lora u Splitu.
Na manje od 400 kilometara od hrvatske granice na Dunavu, na jugu Rumunjske, provodi se kraju izgradnja proturaketnog štita u nekadašnjoj sovjetskoj zrakoplovnoj bazi “Devesel”. Na izgradnju ove raketne baze Washington je potrošio 135 milijuna dolara.
Sada već bivši zamjenik američkih snaga za Europu, general John D. Gardner, objasnio je da je “Devesel” izabran jer je “to idealna lokacija za proturaketni sustav”. Baza se prostire na 175 hektara, a u njoj će živjeti i raditi do 500 američkih časnika, vojnika i tehničara. Osoblje baze živjet će u njezinoj neposrednoj blizini, što podrazumijeva i izgradnju američkog mini grada i njegovo snažno osiguranje.
U američko-rumunjskom sporazumu piše da je raketno postrojenje bezopasno za ljude i okolinu, čak i u slučaju presretačkih akcija, jer rakete ruše protivničke projektile samo kinetičkom energijom udara. Ipak, predviđa se mogućnost proporcionalno veće štete ako se odluči da presretači nose bojne glave. Sporazum o stacioniranju proturaketnih presretača u Rumunskoj prije dvije godine potpisali su tadašnja američka državna tajnica Hillary Clinton i tadašnji rumunjski ministar vanjskih poslova Teodor Bakonski.
U bazu “Devesel” će s istočne obale Amerike uskoro biti prenesen radarski sustav veličine omanje zgrade od četiri kata. Kad se građevinski radovi okončaju, slijedi postavljanje 24 rakete tipa SM-3. Do 2018. proturaketni štit u Europi temeljit će se na raketama “patriot”, koje su za sada jedino isprobano proturaketno oružje u povijesti, prvi put tijekom Zaljevskog rata 1991. godine, kada su obarali iračke balističke rakete srednjeg dometa “skud”.
U snažnom antiruskom raspoloženju Poljska je odlučila ubrzati postavljanje raketnog štita na svojem teritoriju. Četiri ponude za izgradnju raketnog štita u Poljskoj trenutačno su na stolu: francuski “Thales” u konzorciju s europskom grupom MBDA, izraelska vlada, američki Raytheon i konzorcij MEADS, koji predvodi “Lockheed Martin”.
Ruski avioni namjerno izazivaju gužvu
Pentagon je već na 60 kilometara od rusko-poljske granice postavio “patriote”, a u planu je razmještanje NATO-ovih vojno-pomorskih snaga u Gdanjsku i Gdinji. Treba li napomenuti da je i Gdanjsk na 60 kilometara od ruske granice? I samo 80 kilometara od Baltijska, najveće baze ruske ratne Baltičke flote, a ujedno i najzapadnijeg ruskoga grada. U planu je otvaranje i zrakoplovne baze u Poljskoj, gdje će biti trajno stacionirani transportni C-130 “herkules” i lovci F-16. Na samo 600 kilometara od Moskve grade se aerodromi za američke lovce i bombardere, a mornarica SAD-a redovito je prisutna u regiji.
Očekivala se žestoka reakcija Rusije na ubrzan ritam postavljanja raketnog štita iznad Europe, ali to se nije dogodilo. Službena Moskva nije reagirala toliko burno kao što se moglo očekivati. Šef diplomacije Sergej Lavrov samo je rekao da “raketna obrana ostaje gorući problem” i da je ruski stav o tom pitanju dobro poznat. Iako ne namjerava proizvoditi proturaketni sustav sličan američkom ili, kako bi se popularno kazalo, “atomski kišobran”, Rusija ne želi bez borbe prepustiti svemir i nebeske visine svojem najmoćnijem suparniku.
U Bjelorusiji, u području grada Baranoviči, smješten je i veliki ruski radar za gledanje “iza horizonta” koji je namijenjen upravo nadzoru američkih strateških balističkih projektila koji bi bili lansirani na velike ruske gradove. Tim radarom u Bjelorusiji rukuju i zapovijedaju ruske posade na temelju specijalnog sporazuma između Moskve i Minska. Drugi ruski radarski sustav za otkrivanje raketnog napada na europskom tlu, “Voronjež-DM”, nalazi se u Kalinjingradskoj oblasti i kontrolira područje u smjeru Atlantskog oceana, gdje dežuraju američke i engleske nuklearne podmornice naoružane balističkim raketama.
Ruski borbeni avioni stvaraju pravu gužvu na nebu iznad Baltika. NATO-ovi ih lovci presreću i tjeraju, a međunarodni tisak od toga pravi hladnoratovski spektakl, dajući nerijetko pritom Rusima ulogu šaljivog elementa u priči. Međutim, stručnjaci upućeni u ovu problematiku kažu da letovi ruskih zrakoplova uz rub prostora NATO-ova saveza nisu iznenađenje.
Štoviše, kažu da je to očekivano. Kako nam je objašnjeno, Rusi svojim patrolama provjeravaju brzinu reagiranja postojećih raketnih sustava Sjevernoatlantskog saveza nakon što su ruski zrakoplovi uočeni na NATO-ovim radarima. Također, Moskvu zanima koje je sve tipove borbenih i izviđačkih aviona Savez stacionirao oko Baltika.
Utrka u naoružanju je počela. Mogu li Rusi izdržati?
Da su ove tvrdnje točne, potvrđuje i to što u ruskim formacijama uvijek lete specijalne izviđačke verzije zrakoplova SU-24MR i TU-95KM. Oba tipa zrakoplova opremljena su posebnim uređajima za otkrivanje protuzračnih sustava na zemlji i svih drugih borbenih sustava koji radarima ostavljaju elektronički trag. Ruski zračni uljezi su, prema svemu sudeći, locirali sve proturaketne i protuzrakoplovne položaje NATO-a na sjeveru Europe, registrirali su broj i vrstu stacioniranih borbenih aviona, te brzinu njihova reagiranja. Stručnjaci su uvjereni kako je bez Amerikanaca NATO u Europi inferioran u odnosu na Ruse.
Ruski premijer Dimitrij Medvedev u svojem je nedavnom obraćanju parlamentu najavio stvaranje zračno-svemirske obrane i njezinu integraciju sa zapovjedništvima ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane u jedinstveno strateško zapovjedništvo. To je, zapravo, karika koja je nedostajala, s obzirom na američki ubrzani razvoj u domeni hiperzvučnih projektila, koji lete brzinama preko 6000 kilometara na sat.
U osnovi, sve navedeno, uz značajno naoružavanje vojski zemalja na istočnom boku NATO-a, nije ništa drugo nego slika utrke u naoružanju koja je upravo započela.
Naravno, u slučaju radikalizacije situacije, Moskva je u stanju sve ove procese znatno ubrzati, ali po cijenu pada životnog standarda građana i uvođenja “čvršće ruke” unutar zemlje. Nakon sloma sovjetskoga gospodarstva krajem 80-ih godina, mogu li Rusi izdržati još jednu žestoku utrku u gomilanju naoružanja?
Denis Krnić
Ne možemo zaustaviti rusku invaziju na istočnu Europu
Britanski general Richard Shirreff, koji je ove godine odstupio s pozicije zamjenika vrhovnog zapovjednika NATO-a, bio je toliko otvoren da je izjavio za medije kako “NATO ne bi bio u stanju zaustaviti moguću rusku invaziju na istočnu Europu”. Prema Shirreffu, NATO trenutno teško da može skupiti jednu diviziju (oko 20.000 vojnika, op.a) u kratkom roku. Ruska vojska na zapadnoj granici Rusije raspolaže velikim i vrlo mobilnim tenkovskim postrojbama od 1800 tenkova, koje iz tekućih manevara u roku od nekoliko dana mogu prijeći u stanje ratne spremnosti za stvarni sukob. To potvrđuje i Međunarodni institut za strateške studije i vrhovni zapovjednik NATO-ovih snaga američki general Phillip Breedlove. NATO trenutačno može malo kontrirati tim ruskim jedinicama koje su se disperzirale u Rostovskoj, Belgorodskoj i Kurskoj oblasti. Koliko je europsko kopno porozno pred ruskim čelikom na gusjenicama, ilustrira podatak da njemačka vojska trenutačno raspolaže desetinom tenkova koje je imala još prije 25 godina, kad je pao berlinski zid.
