Trebalo je po svaku cenu izbrisati neke stvari iz bliske prošlosti. Kako da se vozi brod kojim je plovio "diktator" koga su u svako
doba primali i odavali mu javne počasti najveći državnici njegovog doba a današnje vođe uglavnom dođu do: četvrtog pomoćnika,
zamenika kurira fabrike viskoze.
korporativno i slugansko drzavnistvo ne voli neovisne simbole, vise voli mahanje zastavama, skloniji su konfliktu jer se laks uz podrsku proizvodi negos sirenju trzista, vise vole ulizivacku politiku nezamijeranja nego prosperitet za one koju si ih birali i one koji su krv lili za njihov oportunizam.. zivjeli gastarbajteri.. da sam "banana" politicar, galeb ne bi bio ni ronilacka atrakcija, ne daj boze da se "Vlasi" sjete da ga ponovo osposobe, ne bi dao ni da se rastopi u celicani, jer bi ta celicana mogla postati simbol stradanja kao sto se danas klanjamo zrtvama koje su proizvod potpuno pogresne politike.. Na Balkanu ima ipak mitologije vise nego je potrebno za citanke povijesti
U nastavku - zamislite da se "Jadran" i "Galeb" pretope - moglo bi se slobodno kazati (koristeci kasnije zeljezne upotrebne predmete najsire potrosnje) :
- na Balkanu - ""Jadran" i "Galeb" - to smo mi,
- u Japanu - "Jadran" i "Galeb" - to smo mi,
- u SAD - "Jadran" i "Galeb" - to smo mi,
- u Nigeriji, Gvatemali, Argentini, ali i u Francuskoj, Belgiji, Ceskoj i Slovackoj, Rusiji i Panami - "Jadran" i "Galeb" su medju nama.
Cijeli svijet - "Jadran" i "Galeb" - zive medju nama.
Ne valja ih pretopiti nikako, u "Pula" brazdu isto tako ne topiti - netko ce ipak spustiti vijenac.
Jedino - da ih pojede ruzina - traga nema; ostaje u glavama - a to se lako rjesava na razne nacine.
