Hrvatska Ratna Mornarica - novosti

[leut]

Humanitarna akcija pripadnika HRM-a

U Domu HV u Poljudu, danas, 16. prosinca 2010. godine, pripadnici Flotile Hrvatske ratne mornarice uručili su ček na iznos od 12.330,00 kuna Udruzi djece oboljelih i liječenih od malignih bolesti – SANUS, koji je u ime udruga primila Božena Anić.

Povodom nadolazećih blagdana pripadnici Flotile HRM-a proveli su akciju solidarnosti kako bi pomogli djeci oboljelih i liječenih od malignih bolesti, te njihovim obiteljima.

Već tradicionalno pripadnici Flotile HRM-a organiziraju akcije darivanja krvi za  djecu udruge SANUS, a ovogodišnja akcija održat će se u ponedjeljak 20. prosinca 2010.

Izvor: MORH web

[brodarski]

Tradicija je u HV da se mjesečno dragovoljno izdvaja 1% od plaće za pomoć oboljelim kolegama. Pripadnici OS su spremni u svakom trenutku odazvati se na dragovoljno davanje krvi ili pružiti humanitarnu pomoć. Od osnutka ZNG do danas ta tradicija je neprekinuta.

[kopriva]

POSJET DOMU ZA NEZBRINUTU DJECU "MAESTRAL"
Pripadnici Dočasničke škole Hrvatskog vojnog učilišta, Odsjek Hrvatske ratne mornarice Split, posjetili su 15. prosinca 2010.godine Dom za nezbrinutu djecu "Maestral" u Splitu.

Uoči božićnih blagdana, instruktori Dočasničke škole HVU-a, Odsjek HRM-a i polaznici Temeljne dočasničke izobrazbe u Splitu, predvođeni voditeljem odsjeka stožernim narednikom Lukijem Ljubićem, prikupili su novčana sredstva i kupili školski pribor i pribor za crtanje kojim su darivali štićenike Doma za nezbrinutu djecu "Maestral".

Ravnateljica dječjeg doma "Maestral" gospođa Edita Maretić zahvalila je dočasnicima na posjeti i darovima koje su donijeli. Hrvatski dočasnici obišli su dom gdje su se upoznali s aktivnostima štićenika. Djeca su pokazala iznimno zadovoljstvo zajedničkim druženjem tijekom kojeg su imala prigodu nositi mornarske kape.

Na kraju susreta izražena je obostrana želja da se ovakvi susreti nastave i postanu dio tradicije, a dočasnici su pokazali spremnost i želju pomoći dječjem domu oko uređenja doma ili okoliša.
http://www.osrh.hr/index_hr.asp

[leut]

Ponedjeljak, 20. Prosinac 2010.

U akciji traganja za nestalim ribarima angažiran brod i zrakoplov Obalne straže

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U akciji traganja za dva nestala ribara koji su jučer, 19. prosinca, u popodnevnim satima isplovili iz lučice Veruda u pravcu svjetionika Porer, temeljem zahtjeva Nacionalne središnjice traganja i spašavanja iz Rijeke angažiran je brod Obalne straže Andrija Mohorovičić, te zrakoplov Pilatus PC-9.
Brod „Andrija Mohorovičić“ uključio se u akciju traganja sinoć, 19. prosinca oko 23 sata te jutros kada je akcija nastavljena zajedno s brodom Lučke kapetanije, dok je zrakoplov Pilatus angažiran danas, 20. prosinca, u jutarnjim satima.

Budući da se akcija traganja za nestalim ribarima i plovilom nastavlja, daljnji eventualni angažman broda Andrija Mohorovičić, koji se nalazi u luci Pula, i zrakoplova Pilatus PC-9 bit će realiziran temeljem zahtjeva Nacionalne središnjice traganja i spašavanja.

Izvor: MORH web

Nažalost, danas tokom dana pronađeno je beživotno tijelo jednog od ribara. Za drugim ribarom kao i ostacima brodice se još uvijek traga.

[barba]

Ponedjeljak, 20. Prosinac 2010.

U akciji traganja za nestalim ribarima angažiran brod i zrakoplov Obalne straže

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U akciji traganja za dva nestala ribara koji su jučer, 19. prosinca, u popodnevnim satima isplovili iz lučice Veruda u pravcu svjetionika Porer, temeljem zahtjeva Nacionalne središnjice traganja i spašavanja iz Rijeke angažiran je brod Obalne straže Andrija Mohorovičić, te zrakoplov Pilatus PC-9.
Brod „Andrija Mohorovičić“ uključio se u akciju traganja sinoć, 19. prosinca oko 23 sata te jutros kada je akcija nastavljena zajedno s brodom Lučke kapetanije, dok je zrakoplov Pilatus angažiran danas, 20. prosinca, u jutarnjim satima.

Budući da se akcija traganja za nestalim ribarima i plovilom nastavlja, daljnji eventualni angažman broda Andrija Mohorovičić, koji se nalazi u luci Pula, i zrakoplova Pilatus PC-9 bit će realiziran temeljem zahtjeva Nacionalne središnjice traganja i spašavanja.

Izvor: MORH web

Nažalost, danas tokom dana pronađeno je beživotno tijelo jednog od ribara. Za drugim ribarom kao i ostacima brodice se još uvijek traga.

pronađeni pokojnik je Imre Mesaroš zvani Pišta, bivši radiotelegrafist i komandir IV BO na pč-136. Bog mu dao pokoj duše.

[leut]

Srijeda, 02. Veljača 2011.

Prva časnica HRM-a u operaciji ATALANTA

U Zapovjedništvo pomorske operacije Europske unije "ATALANTA" u Northwoodu u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske, u srijedu, 2. veljače 2011. upućena je prva časnica Hrvatske ratne mornarice, poručnica bojnog broda Darija Gvozdenčević.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Time se nastavlja aktivno sudjelovanje pripadnika HRM-a u prvoj pomorskoj operaciji Europske unije koja je pokrenuta za zaštitu programa pomoći Somaliji u hrani te borbi protiv pirata u Adenskom zaljevu i Somalijskim vodama.

Poručnica bojnog broda Darija Gvozdenčević rođena je 31. listopada 1975. godine u Zagrebu gdje je po završetku srednje škole upisala studij Elektrotehnike i računarstva. Nakon tri godine studija odlazi u SAD i završava četverogodišnju Mornaričku akademiju "Annapolis", gdje je bila među najboljima u klasi, te stekla zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike. Osim toga, završila je u Hrvatskoj ratnoj mornarici temeljnu i naprednu časničku školu, ispit za samostalno obnašanje dužnosti Zapovjednika oružnog brodskog odreda na raketnoj topovnjači te Vojno-diplomatsku školu u Zagrebu. Poručnica Gvozdenčević do sada je obnašala dužnosti zapovjednice oružnog brodskog odreda na raketnoj topovnjači "Kralj Dmitar Zvonimir", bila je časnica za međunarodnu vojnu suradnju u Odjelu za međunarodne odnose zapovjedništva HRM, a trenutno se nalazi na dužnosti časnice za NATO i PfP u istom Odjelu zapovjedništva HRM. Aktivno se bavi sportom, bila je natjecateljica za Hrvatsku ratnu mornaricu u mornaričkom petoboju, golfu i plivanju.

U Zapovjedništvu operacije "ATALANTA" poručnica Gvozdenčvić boravit će sedam mjeseci, a osim nje u operaciji ATALANTA, na brodu Španjolske ratne mornarice "Patino", od 30. studenog 2010. do  05. lipnja 2011. godine sudjeluje i časnik Hrvatske ratne mornarice poručnik fregate Stipe Skelin.

Do sada je u operaciji ATALANTA, od srpnja 2009. godine, sudjelovalo 8 časnika HRM-a.

Izvor: MORH web

[Istria 052]

Poručnica bojnog broda Darija Gvozdenčević rođena je 31. listopada 1975. godine u Zagrebu gdje je po završetku srednje škole upisala studij Elektrotehnike i računarstva. Nakon tri godine studija odlazi u SAD i završava četverogodišnju Mornaričku akademiju "Annapolis", gdje je bila među najboljima u klasi, te stekla zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike. Osim toga, završila je u Hrvatskoj ratnoj mornarici temeljnu i naprednu časničku školu, ispit za samostalno obnašanje dužnosti Zapovjednika oružnog brodskog odreda na raketnoj topovnjači te Vojno-diplomatsku školu u Zagrebu. Poručnica Gvozdenčević do sada je obnašala dužnosti zapovjednice oružnog brodskog odreda na raketnoj topovnjači "Kralj Dmitar Zvonimir", bila je časnica za međunarodnu vojnu suradnju u Odjelu za međunarodne odnose zapovjedništva HRM, a trenutno se nalazi na dužnosti časnice za NATO i PfP u istom Odjelu zapovjedništva HRM. Aktivno se bavi sportom, bila je natjecateljica za Hrvatsku ratnu mornaricu u mornaričkom petoboju, golfu i plivanju.

U Zapovjedništvu operacije "ATALANTA" poručnica Gvozdenčvić boravit će sedam mjeseci,

  za ovu vijest

[kontraAdmiral1]

Nudim na pregled iz starog broja časopisa Polemos (iz 2000. godine) stručni rad B. Švel: MOGUĆI SMJEROVI RAZVOJA FLOTNIH SNAGA
HRM IZMEĐU GODINE 2000. I 2015. Je li to primjereno za topic "HRM - novosti" ili ima drugo zborno mjesto gdje to mogu isporučiti?

[jadran2]

Prilazi, ne gubi vrijeme.

[kontraAdmiral1]

((Razumin, šjor stručni suradnik))

Evo prvo PDF, pa ću u čitabl-formatu

[kontraAdmiral1]

I. nastavak.

Tekst je, dakle, iz zagrebačkog časopisa Polemos br. 1 za 2000. godinu. Obratite pozornost na 2. fusnotu na 72. stranici, o maksimalnom i minimalnom flotnom programu


Polemos 3 (2000.) 1: stranice 69-85 ISSN 1331-5595

MOGUĆI SMJEROVI RAZVOJA FLOTNIH SNAGA HRM IZMEĐU GODINE 2000. I 2015.

Boris Švel
UDK:     359(497.5)”2000/2015”
Stručni rad
Primljeno: 01. 02. 2000.
Prihvaćeno: 09. 05. 2000.

Sažetak

Rad donosi pregled modela pomorske obrane istočne obale Jadrana u bližoj povijesti,
procjenu sadašnjeg stanja snaga Hrvatske ratne mornarice (HRM) i projekciju njenog
mogućeg razvoja u budućnosti. Autor polazi od pretpostavke da s obzirom na sadaš-
nji sastav i starost plovila, snage HRM-a nisu adekvatne za zadaće uvjerljivog odvraća-
nja, sudjelovanja u međunarodnim operacijama, kao i zaštite nacionalnih interesa u
miru. Polazeći od iskustva zemalja poput Finske i Izraela, kao i općih svjetskih tenden-
cija u razvoju flotnih snaga malih zemalja, u radu se razmatraju moguće varijante
srednjoročnog razvoja HRM, razvoj tradicionalno strukturirane ili modularne flote i
njihove prednosti i mane, imajući u vidu hrvatske potrebe i mogućnosti, te s obzirom
na moguće hrvatsko sudjelovanje u nadnacionalnim obrambenim organizacijama.
Zamisli izložene u tekstu su neslužbene naravi i ne predstavljaju potpuna i definitivna
rješenja, već samo neke od mogućih smjerova daljnjeg razvoja. Pri sastavljanju ovog
prijedloga naglasak je stavljen na snage Flote, tj. na površinske ratne brodove i
podmornice, kao i zračnu sastavnicu. Pitanja općeg ustroja HRM, snaga Obalne službe
motrenja i obavješćivanja (OSMiO), obalnog topništva i mornaričkog pješaštva, kao i
školstva te kopnene infrastrukture nisu doticana.

Ključne riječi: Hrvatska ratna mornarica, flota, razvoj, fregata, korveta, raketna topovnjača,
OPV, podmornica, helikopter

1. UVOD

Pitanje državne sigurnosti na moru postavlja se od najranijih vremena organizirane
državne vlasti. Premda povijest bilježi razne oblike njezinog rješavanja, unatrag otpri-
like dva stoljeća zaštitu državnih interesa na moru preuzimaju državne službe, ponaj-
Boris Švel suradnik je lista Hrvatski vojnik. Specijalnost su mu vojnopomorske teme i vojna
povijest, prije ratna mornarica i njoj srodne službe, no težište ovog razmatranja je Hrvatska
ratna mornarica (u daljnjem tekstu: HRM). Ratnu mornaricu mogli bismo općenito
definirati kao oružanu državnu službu vojnog ustroja, s ciljem zaštite državnih interesa
u ratu (ponajprije), kao i tijekom mira, odnosno kriznih situacija, ponekad opisivanih
kao stanje “ni rata ni mira”.

Danas je pitanje državne/nacionalne sigurnosti na moru posebice složeno i zahti-
jeva od obalne države pažljivo i dugotrajno planiranje raspolaganja ljudskim, materi-
jalnim te informacijskim resursima. Planovi razvoja ratnih mornarica ponekad se čak
donose u obliku državnih zakona, kao u carskoj Njemačkoj, dok noviji primjer pred-
stavlja talijanski Legge Navale iz 1976.

Pitanje planiranja u prvom redu je vezano uz koncepciju nacionalne sigurnosti,
koja uključuje eksplicitnu ili implicitnu percepciju prijetnje koja dolazi s mora, a iz nje
proizlazi određena doktrina (nauk) nacionalne pomorske sile. Na te postavke veže se
općenita uloga ratne mornarice u obrambenom ustroju zemlje, odnosno njezina težišna
uloga u nekom određenom razdoblju. Jednako tako, određuje se odnos ratne morna-
rice prema ostalim sastavnicama nacionalne sigurnosti na moru (policiji, obalnoj straži
i tome slično).

Planiranje se nadalje veže uz raspoložive resurse, ljudske, materijalne te infor-
macijske. Postoje li ti resursi ili ih treba izgrađivati? Ljudski resursi ovise o nizu čimbe-
nika: demografskoj osnovici, postojećem osoblju, sustavu vojnog i civilnog školstva,
odnosno obrazovanja, kao i privlačnosti vojnog pomorskog poziva za mlade ljude -
postoji li mogućnost profesionalne izgradnje, je li moguće stečena znanja prenijeti u
civilni sektor, materijalnoj kompenzaciji službe itd. Materijalni resursi ovise ponajprije
o proračunskim sredstvima koja se ulažu, odnosno koja se namjeravaju ulagati u ratnu
mornaricu. Na posljetku, informacijski resursi, posebice ukoliko su međusobno uveza-
ni na odgovarajući način, omogućavaju optimalno raspolaganje kako ljudskim, tako i
materijalnim resursima - kako u planiranju, tako i u primjeni vojnopomorskih snaga.

2. POVIJESNA PERSPEKTIVA

U slučaju istočne obale Jadrana, unatrag nekoliko stoljeća bilježimo tendenciju izmje-
njivanja sve siromašnijih i siromašnijih država, koje su se međutim suočavale s približno
istim izazovima. Za Mletačku Republiku je pitanje dominacije jadranskom istočnom
obalom bilo od životne važnosti, kao osnovice održavanja sigurnog koridora prema
Sredozemlju. O tome je ovisilo preživljavanje Mletaka, pa je pitanje sigurnosti rješavano
kombinacijom upravnih, čisto vojnih te diplomatskih mjera: uzdržavanje flote i obalnih
uporišta, obračun s uskocima, proširivanje zaleđa (okončano 1699.), da spomenemo
samo neke. Napoleonovim ukidanjem Venecije, istočnom su obalom na kratko
gospodarili Francuzi, koji međutim nisu mogli računati na pomorsku prevlast, pa su se
usredotočili na izgradnju sustava kopnenih uzdužnih komunikacija, kao i kopnenih
utvrda i garnizona. Uslijedila je Austrija, koja jest doduše bila priznata velesila, no
izrazito kontinentalno orijentirana. Zato je izgradnja ratne mornarice tekla vrlo sporo,
na temeljima naslijeđenim od Venecije, sve dok se nakon previranja godine 1848. nije
prišlo sustavnijoj izgradnji flote. Učinci su bili vidljivi već 1866., pobjedom nad talijanskom
flotom u bitci kod Visa, koju čak i neovisni povjesničari ponajprije pripisuju superiornijem
osoblju i vještini na strani Austrije. Pobjeda na moru nije međutim kompenzirala poraz
na kopnu kojeg je Austriji nanijela Prusija, sto je i dovelo do nagodbe 1867. i preustroja
monarhije u državu Austro-Ugarsku.

Do početka 20. stoljeća razvoj austrougarske mornarice ipak je bio usporen, jer je
pretežita većina novca odlazila na kopnenu vojsku, dok je budžetiranje pomorskih
snaga bilo ometano uplitanjem Mađara. Prvi svjetski rat mornarica je ipak dočekala s
uravnoteženom flotom (tri dreadnoughtska bojna broda i jedan u gradnji, devet pred-
dreadnoughta i tri obalne oklopnjače, tri oklopna krstaša, četiri suvremene lake krstarice
i pet zastarjelih, šesnaest razarača, šest podmornica, uz stanoviti broj starijih jedinica
koje su služile za zaštitu obale, izobrazbu, kao pomoćni brodovi itd.), oslanjajući se na
arsenal u Puli (gdje je bilo i središte izobrazbe), ratnu luku u Šibeniku, kao i uređena
sidrišta, među kojima istaknimo Boku kotorsku, dok je na otocima izgrađen veliki broj
obalnih topničkih bitnica. Projektiranje, nabava materijala te izgradnja ratnih brodova
izvodili su se pred Prvi svjetski rat gotovo posve u zemlji. Zadaća flote trebala je biti
zajedničko djelovanje s talijanskom flotom i njemačkom Sredozemnom eskadrom, s
ciljem osvajanja prevlasti u centralnom dijelu Sredozemnog mora, s mogućnošću djelo-
vanja bilo prema zapadnom, bilo prema istočnom bazenu, prekidajući francuske
(poprečne) i britanske (uzdužne) pomorske komunikacije. Razvoj situacije onemogućio
je ostvarivanje tih planova, pa su oni svedeni na zaštitu dužobalnih pomorskih komu-
nikacija (kabotaže), povremene ispade te odvraćanje samim svojim postojanjem.
Kabotažu između vanjskog pojasa otoka i obale štitile su prvenstveno obalne bitnice,
minska polja i podmornice, ispade su izvodile uglavnom moderne lake krstarice i
razarači, dok je glavnina velikog brodovlja funkcionirala kao flota u postojanju (fleet in
being), bez kojeg bi prve dvije zadaće vjerojatno bile neizvedive. Antantine snage su
u više navrata pokušale ući u Jadran, no odustale su nakon gubitaka nekoliko oklop-
nih krstaša. Unatoč teškim gubicima pred kraj rata i sporom obnavljanju lakih jedinica,
možemo zaključiti kako je austrougarska flota u potpunosti ispunila svoje zadaće.

Izgradnja ratne mornarice Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije tekla je
razmjerno sporo, s vrlo malo naslijeđenog brodovlja, minimalnom kopnenom infras-
trukturom i škrtim dodjeljivanjem novca, raspolažući jedino s osobljem koje je stupilo
u službu nove države. Do Drugoga svjetskog rata nabavljena je jedna zastarjela krstarica,
dok su izgrađena četiri razarača, četiri podmornice te niz manjih jedinica, a hidroavi-
oni su bili u sastavu mornarice. Glavni izvori nabave samih brodova bile su Velika
Britanija, Francuska i Njemačka, dok je dio opreme (topništvo) nabavljan iz Čehoslo-
vačke. U to doba uređena je baza u Boki kotorskoj, brodovlje se još baziralo i u
Šibeniku te Selcima, dok je akademija bila u Dubrovniku. Glavnom prijetnjom držala
se mogućnost napada sa zapadne obale Jadrana, pa je stoga i prva veća površinska
jedinica, snažno naoružani razarač - vođa flotile Dubrovnik, građena kao odgovor na
talijanske “izvidnice” (esploratori), koje su u zbilji bile lakim krstaricama. Sličnu ulogu
trebao je imati i razarač Split, čija gradnja je u konačnici trajala od 1939. do 1958.1

Na ovom mjestu bi možda valjalo zastati i povući paralelu s nekim drugim zem-
ljama koje su u to doba izgrađivale svoje ratne mornarice “ni iz čega”. U Skandinaviji
je to bila finska ratna mornarica, koja je prema uzoru na ostale zemlje u regiji izgradila
dvije obalne oklopnjače i niz podmornica, no uzmanjkalo je novca za lake površinske
jedinice koje bi ih podupirale i dopunjavale. Rumunjska je ponajprije gradila razarače,
a pred sam rat postojao je vrlo ambiciozni flotni program za koji je dvojbeno je li bio
u skladu s potrebama i novčanim sredstvima.

Nakon napada sila Osovine (Njemačke, Italije i Mađarske) na Jugoslaviju, preživjele
plovne jedinice preuzela je Italija (odnosno neke Njemačka) dok je svega nekoliko
prebjeglo zapadnim Saveznicima u Sjevenu Afriku. Tijekom rata na istočnoj obali
Jadrana djeluju talijanske i njemačke snage, ratna mornarica NOVJ, Saveznici, a na
samom kraju rata nakratko i ratna mornarica Nezavisne Države Hrvatske.

Nova Jugoslavija, prvo FNRJ, pa zatim SFRJ, susrela se s ponovnim problemom
izgradnje flote; flotni programi koji su začeti do raskida s istočnim blokom bili su
iznimno ambiciozni, pri čemu su brodovi trebali biti građeni u zemlji, dok je naoružanje
trebalo nabavljati iz ČSSR. U rasponu između maksimalnog i minimalnog flotnog
programa predviđale su se krstarice, velik broj razarača, podmornica, kao i ostalog
brodovlja.2 Krajem četrdesetih godina, raskid s Informbiroom i tršćanska kriza bili su
ozbiljno iskušenje za jugoslavensku mornaricu, kroz koje je ona prošla razmjerno
slabo opremljena, posebice glede logističke potpore.

Uslijedilo je razdoblje prvog (od 1948. do 1952. godine) i drugoga (1952./60.)
flotnog programa. Ostvarivanje prvoga uglavnom se temeljilo na trofejnom brodovlju i
domaćoj izgradnji, dok je drugi uključivao velike pošiljke zapadne (ponajprije američke,
britanske i francuske) pomoći. Godine 1960. flota je raspolagala s tri razarača, tri
eskortna razarača, jednom podmornicom, kao i velikim brojem torpednih čamaca,
ophodnog, protuminskog i desantnog brodovlja.

Promjene u sljedećih dvadesetak godina bile su usmjerene na otpisivanje zastarjelih
površinskih jedinica (razarača i eskortnih razarača), povećanje broja podmornica i
brzih napadajnih plovila (novi torpedni i raketni čamci), kao i održavanje ostalih kom-
ponenti flote na adekvatnoj razini. U prvom dijelu tog razdoblja (približno do 1968.)
došlo je do preorijentacije na materijal istočnog podrijetla, što se nastavilo i nakon
donošenja plana razvoja za razdoblje od 1971. do 1980. godine.

Nakon 1980., u flotu se ponovno uvode površinske jedinice sposobne za djelovanje
na otvorenom moru, i to dvije lake fregate sovjetskog Projekta 1159 (NATO kodne
oznake Koni), tj. “veliki patrolni brodovi” (VPBR) prema jugoslavenskoj klasifikaciji, a
zatim još dvije izgrađene prema vlastitom projektu u domaćim brodogradilištima. U
sastavu flote su i domaće raketne topovnjače (RTOP) klase Rade Končar, čije naoružanje
i oprema predstavljaju razmjerno neuobičajenu kombinaciju zapadnog i istočnog
materijala. Podmornička komponenta broji pet većih i šest minipodmornica, obnavlja-
ju se patrolne jedinice, dok je protuminsko i desantno brodovlje uglavnom zastarjelo.

U tijeku je bila izgradnja novih klasa raketnih topovnjača i desantnih brodova, a planirane
su i nove podmornice, kao i novi školski brod.

Uslijedila je disolucija jugoslavenske države i Domovinski rat, pri čemu je pretežiti
dio flote završio u SRJ, dok je obalna infrastruktura, koju je bivša jugoslavenska mor-
narica ostavila na području Hrvatske, uglavnom devastirana. Ratno brodovlje uključeno
je u pitanje sukcesije država nasljednica, no tijekom veljače 1996. godine, Republika
Hrvatska izjavljuje kako odustaje od podjele bivše flote, koja je u to doba smještena u
Boki kotorskoj. U razdoblju od 1991. do 2000., flota Hrvatske ratne mornarice sastoji
se od brodova zauzetih početkom rata, a pojačava se dovršavanjem brodova čija grad-
nja je otpočela prije izbijanja sukoba.

Fusnote sa 72. stranice

1   Razarač Split je služio do 1974., pa je time njegova služba bila za godinu dana kraća od
njegove gradnje. Kad se uzmu u obzir povijesne okolnosti zbog kojih je gradnja trajala
dugo (promjena projekta ugradnjom slabijeg pogona, sabotaža 1943., manjak sredstava
nakon II. svjetskog rata itd.), odnosno služba tako kratko (loše stanje trupa, zastarjelost
koncepcije, neisplativost modernizacije), ipak se radi o negativnom povijesnom iskustvu.
2   Prema tzv. maksimalnom flotnom programu (“FP max”) predviđala se gradnja 140
podmornica, 4 krstarice, 20 razarača, 200 torpednih čamaca, 116 ophodnih plovila i 100
minolovaca. Alternativni minimalni flotni program (“FP min”) predviđao je 28 podmornica,
12 razarača, 120 torpednih čamaca, 150 ophodnih plovila te 100 minolovaca. Oba programa
su uključivala i pomoćno brodovlje. Iz današnje perspektive, ostvarivost oba plana čini se
upitnom.

[kontraAdmiral1]

II. nastavak

3. POLAZNE TOČKE

3.1. Postojeće stanje

Prema otvorenim stranim izvorima, trenutačno stanje flote HRM je sljedeće:
-   1 RTOP klase Kralj Petar Krešimir IV
-   1 RTOP klase Šibenik
-   1 brzi ophodni brod-minopolagač klase Dubrovnik
-   4 ophodna broda klase Hrvatska Kostajnica
-   1 minipodmornica klase Velebit
-   2 desantna broda klase Cetina, 4 do 6 desantno-jurišnih plovila
-   pomoćni brodovi: Faust Vrančić i Andrija Mohorovičić
-   barkase, lučki tegljači, splavi, jahte.
Pri tome, isti izvori navode baze u Splitu (stožer), Šibeniku, Puli i Pločama te procje-
njuju brojno stanje osoblja na oko 2200 ljudi, ne računajući mornaričko pješaštvo.

Navodi se ustroj koji uključuje 1. brigadu (RTOP-ovi i brzi ophodni brod-minopolagač),
kao i podmornički divizijun, desantni divizijun te divizijun pomoćnih brodova. Strane
procjene snaga i ustroja obalnog topništva te obalnih postrojbi i ustanova su vrlo općenite.
Prikazujući stanje HRM, možemo povući paralelu s nekim stranim ratnim mornarica-
ma koje doduše djeluju u bitno različitim geopolitičkim i geostrateškim uvjetima, no
mogu poslužiti kao stanovito mjerilo:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Valja napomenuti kako izraelske korvete i podmornice (i jedne i druge građene u
SAD) predstavljaju trenutačni vrhunac ratne brodogradnje. K tome, Izrael raspolaže i
velikim brojem malih brzih ophodnih plovila, nema namjenskih protuminskih plovila,
a ima tek minimalni broj desantnih i pomoćnih brodova. S druge strane, finske korve-
te su pred otpisom, broj ophodnih plovila je malen i njegove zadaće se preklapaju s
protuminskom borbom za koju ta država raspolaže zamjetnim protuminskim snagama,
a u sastavu finske ratne mornarice je velik broj pomoćnih brodova. No, Finska se nije
uključila u zajednički švedsko-dansko-norveški projekt nove podmornice.3

3.2. Postavke mogućih smjerova razvoja

Zamisli izložene u tekstu ne predstavljaju potpuna i definitivna rješenja, već samo
neke od mogućih smjerova daljnjeg razvoja. Pri njihovom određivanju pošlo se od
sljedećih postavki:

1.   Moguća sigurnosna ugroza Republike Hrvatske je za sada najmanja upravo s mora.
Narav ugroze je haranje ribljih i drugih prirodnih bogatstava, možda krijumčarenje,
ali ne i vojna prijetnja.
2.   Proračunska sredstva koja će se dodjeljivati Hrvatskoj ratnoj mornarici bit će u
sljedećih petnaestak godina razmjerno ograničena, ali bitno veća no do sada.
3.   Postoji tržište rabljenih plovila, letjelica, naoružanja i opreme, što treba iskoristiti u
najvećoj mogućoj mjeri.
4.   Republika Hrvatska raspolaže velikim iskustvom glede projektiranja, gradnje,
uporabe i održavanja ratnih brodova. Kapaciteti tih djelatnosti su danas međutim
manji u odnosu na one kojima se raspolagalo prije godine 1990.
5.   U daljnjoj perspektivi nužno je osloniti se na vlastite brodograđevne kapacitete,
koje treba poticati i na izvoz.
6.   Hrvatska raspolaže jezgrom stručnog osoblja unutar i izvan ratne mornarice.

ad 1.: Premda je povijesna percepcija prijetnje bila usmjerena na istočnu obalu
Jadrana, prilaženjem RH Partnerstvu za mir, a u duljem razdoblju i NATO savezu te
drugim zapadnim integracijama, buduća uloga HRM bila bi ponajprije sudjelovanje u
međunarodnim operacijama, kao i zaštita vlastitih voda od nevojnih ugroza. Istodob-
no, od ključne je važnosti održati kredibilitet vojnopomorske sile kao uvjerljivog sred-
stva odvraćanja od mogućeg vojnog napada na Republiku Hrvatsku s mora, što se
sažeto izražava anglosaskom sintagmom credible deterrence. U tu svrhu nužno je
raspolagati flotnim snagama koje su sposobne djelotvorno ispuniti funkciju odvraća-
nja, istodobno isploviti na otvoreno more, dok bi u isto doba mogle provoditi kontrolu
nad domicilnim vodama. U daljnjoj perspektivi to bi moglo voditi prema kombinaciji
sofisticiranog i jednostavnijeg brodovlja, u anglosaskom nazivlju: high-low mix. Ponaj-
prije, podmornice bi trebale ispunjavati ulogu sredstva odvraćanja mogućeg napadaja
na hrvatski akvatorij. Što se tiče površinskog brodovlja, veće i skuplje jedinice (fre-
gate/korvete4) mogle bi se uključivati u međunarodne operacije te istodobno biti os-
novicom ili potporom jedinicama za obranu domaćih voda (raketne topovnjače), dok
bi jednostavnija izvanobalna ophodna plovila (Offshore Patrol Vessels, OPV-ovi) štitila
nacionalne interese u domaćim vodama i na otvorenom Jadranu. Ne treba zanemariti
ni pomoćno, ponajprije školsko i logističko brodovlje, koje bi moglo podupirati kako
sastave na otvorenom moru, tako i služiti kao baza u slučaju dislociranja plovnih
jedinica na sidrišta u domaćim vodama u slučaju krize ili rata.

ad 2. Ne ulazeći u pitanja konkretnih iznosa koji su dodjeljivani Hrvatskoj ratnoj
mornarici u razdoblju od 1991. do 2000. godine, nema dvojbe kako izgradnja flote
zahtijeva povećana ulaganja, kako u apsolutnim, tako i relativnim iznosima (u odnosu
na ostatak oružane sile).

ad 3.: Nabavom rabljenih brodova Republika Hrvatska ne bi ugrozila domaće
brodograđevne kapacitete, jer bi ti brodovi predstavljali samo prijelazno rješenje, a
tijekom, odnosno nakon njihove nabave prešlo bi se na razradu studija i raspisivanje
natječaja za zamjenske brodove, pri čemu bi prednost imali domaći projekti koji bi se
izveli u domaćim brodogradilištima.

ad 4.: Hrvatski kapaciteti za razvoj, projektiranje te izgradnju ratnih brodova
osjetno su smanjeni u odnosu na kapacitete bivše države. Ponajprije velik broj osoblja
4 Distinkcija fregate i korvete danas često nije oštra; u oba slučaja radi se o višenamjenskim
ratnim brodovima sposobnim za djelovanja kako u priobalju, tako i na otvorenom moru, a
za razliku od brzih napadajnih plovila (poput raketnih topovnjača) čija maritimna svojstva,
doplov i autonomija ograničavaju djelovanja na otvorenom moru, dok naoružanje i oprema
sužuju mogućnost ispunjavanja različitih zadaća.
se razišao, dok su se smanjena ulaganja odrazila na usporeni tempo gradnje novih
jedinica. Jednako tako, zasićenost svjetskog tržišta ratnih brodova rabljenim materi-
jalom i domaće slabosti uglavnom su okončale izvoz ratnih brodova.

ad 5.: Pitanje revitalizacije ratne brodogradnje ima ponajprije političku i strateš-
ku težinu, a veže se na pitanje civilne brodogradnje. Niz zemalja u svijetu održava
ratnu brodogradnju bez obzira na minimalne kapacitete u civilnom sektoru, poput
Australije ili nekih latinoameričkih zemalja. S druge strane, neke zemlje su prvo raz-
vile zamjetne kapacitete gradnje trgovačkih brodova, a tek zatim su sustavno prišle
ratnoj brodogradnji (Južna Koreja). U svakom slučaju, ne bi se smjelo dopustiti posve-
mašnje odumiranje hrvatske ratne brodogradnje.

ad 6. HRM ima jezgru osoblja koja može svoja stručna znanja prenijeti na nove
naraštaje. Međutim, nužno je ubrzati procese školovanja mladog osoblja, posebice u
perspektivi ekspanzije snaga flote. Valja naglasiti kako je trend profesionalizacije posada
ratnih brodova vrlo prisutan u vojnopomorskim snagama razvijenih zemalja, pri čemu
bi se taj trend mogao primijeniti i u Hrvatskoj. Naime, sve veća sofisticiranost naoruža-
nja i opreme zahtijeva profesionalizaciju na svim razinama, ne samo časnika i dočas-
nika, već i mornara, što bi opet značilo smanjenje razmjernog udjela ročnog sastava u
HRM.5 U slučaju nabave stranih rabljenih plovila, otvara se pitanje selekcije osoblja s
obzirom na poznavanje odgovarajućeg jezika, uz ostale kvalifikacije.

3.3. Nužni preduvjeti

Nadalje, možemo zaključiti kako je od najveće važnosti hitno donošenje koherentnog
flotnog programa za razdoblje od 2000. do 2005. godine. Preduvjeti njegovom
donošenju uključuju:
-   podrobni uvid u postojeće stanje, što zahtijeva izradbu upisnika ratnih brodova
(flotne liste) koji za sada nije predviđen hrvatskim zakonodavstvom, pa ni
Pomorskim zakonikom;
-   formuliranje barem općenite koncepcije nacionalne sigurnosti na moru, a u skladu
s time odgovarajuće doktrine (nauka) ratne mornarice;
-   dodjeljivanje odgovarajućih proračunskih sredstava.
Spomenuti preduvjeti su nužni kako bi se sastavio flotni program, odnosno kako bi se
prišlo njegovoj realizaciji.
5  Međutim, povećanjem ratne mornarice ročni kontingent bi mogao porasti u apsolutnom
iznosu.

4. FLOTA HRM OD 2000. DO 2005. GODINE

U fazi razvoja do godine 2005., Hrvatska ratna mornarica bi se mogla bitno povećati,
dok bi flota HRM oko godine 2005. mogla činiti uravnoteženu snagu čija bi se površin-
ska sastavnica pojačala s dvije rabljene fregate nabavljene u inozemstvu, dok bi se
podmornička sastavnica mogla pojačati s dvije do tri obalne podmornice također na-
bavljene u inozemstvu, kao i izgradnjom druge domaće minipodmornice. Istodobno bi
se nastavili postojeći domaći programi izgradnje raketnih topovnjača, kao i malih
protuminskih brodova (MPMB), uz mogućnost izgradnje trećeg desantnog broda. Važno
je napomenuti kako je pri nabavi rabljenih plovila potrebno razmotriti sve opcije, kako
kupovinu, tako i najam ili leasing, uzimajući u obzir financijske mogućnosti i političke
okolnosti.6

4.1. Mogući sastav flote HRM 2005. godine

U skladu s razvojem koncepcije nacionalne sigurnosti, potrebama i mogućnostima
Republike Hrvatske, sastav Flote HRM 2005. mogao bi biti sljedećii:
a)   2 fregate (moguće američkog tipa FFG-7)
b)   2 RTOP klase K Petar Krešimir IV
c)   1 RTOP klase Šibenik (neizvjesno, bit će blizu 30 godina star)
d)   2 do 4 ophodna broda klase Hrvatska Kostajnica
e)   2 ili 3 podmornice (moguće njemačkog tipa 206A)
f)   2 podmornice klase Velebit
g)   3 ili više malih protuminskih brodova (MPMB)
h) 2 ili 3 desantna broda klase Cetina, 4 do 6 desantno-jurišnih plovila
i)   pomoćni brodovi: Faust Vrančić i Andrija Mohorovičić
j)   barkase, lučki tegljači, splavi, jahte.

ad a): Nabava rabljenih fregata (v. gore ad 3. i 4.) omogućila bi HRM-u skok u
kakvoći koji bi ubrzao njezino priključivanje mornaricama zemalja čiji bi Hrvatska bila
partner u bliskoj budućnosti. Primjerice, moguća je nabava dvije fregate klase Oliver
Hazard Perry (FFG-7) iz viškova američke ratne mornarice. Ukoliko se s pregovorima
otpočne godine 2001., za očekivati je kako bi iste ili sljedeće godine otpočelo školo-
vanje osoblja, a zatim preuzimanje brodova izravno iz sastava US Navy (tzv hot trans-
6 Premda je najam redovito finacijski povoljnija opcija, političke okolnosti mogu ga modificirati
ili ukinuti, što se Pakistanu dogodilo između 1989. i 1994.: od Sjedinjenih Država je unajmljeno
8 fregata (4 klase Garcia i 4 klase Brooke) i jedan pomoćni brod, no američki Kongres nije
odobrio produljenje ugovora, pa su brodovi vraćeni SAD-u i razrezani. Pakistan je nakon toga
kupio 6 britanskih fregata tipa 21, koje su danas temelj njegovih površinskih snaga.
fer, pri čemu strana posada preuzima brod od američke, tj. ne uzima se brod iz pričuve).
Prva jedinica bi ušla u sastav HRM 2002., a druga do 2004. Namjena fregata bila bi
protuzračna (PZ) zaštita plovnih sastava, protupodmornička borba, protubrodska bor-
ba, ophodnja, izobrazba osoblja, razna krstarenja (“pokazivanje zastave”), povremeno
uključivanje u stalne plovne sastave NATO saveza, sudjelovanje u međunarodnim ope-
racijama, hidrografska mjerenja i drugo. Nedostatci rabljenih fregata su ponajprije
inkompatibilnost s postojećim sustavima u HRM (što otvara logistička pitanja), veličina
plovila koja otežava remont, kao i starost plovila, što bi zahtijevalo pomni pregled
općeg stanja eventualno ponuđenih plovnih jedinica. Istodobno, prednosti takve na-
bave su provjereni projekt čija je borbena otpornost dokazana u praksi (USS Stark je
preživio pogodak protubrodskog projektila AM-39 Exocet, a USS Samuel B. Roberts
nailazak na morsku minu), koji je građen u više zemalja (Španjolska, Australija, Taj-
van), dok su rabljene jedinice izvezene u Tursku, Egipat, Bahrein i Poljsku, uz mogući
daljnji izvoz; kompatibilnost s mornaricama NATO-a (Španjolska, Turska, Poljska) te
prijateljskim sredozemnim mornaricama (Egipat).

Brodove bi se moglo osuvremeniti postavljanjem 4-8 protubrodskih projektila sus-
tava RBS-15 na nadgrađe (kako bi se izbjegla nabavka projektila RGM-84 Harpoon),
pri čemu se otvara pitanje uvezivanja sustava RBS-15 s ostalim sustavima na brodovi-
ma, kao i stabiliteta brodova s obzirom na pojavu dodatnih gornjih težina, pregradnja
jednog od dva helikopterska hangara u učionicu (prema nekim izvorima, većina fre-
gata spomenutog tipa ionako rabi samo jedan hangar, jer drugi nije uporabljiv zbog
nedostatne strukturalne čvrstoće), postavljanje dva topa kalibra 20 mm na bokove
brodova i morskih vezova za lansiranje PZ projektila malog dometa s ramena na
nadgrađe, moguća zamjena pramčanog sustava za koso lansiranje Mk 13 sustavom
za okomito lansiranje projektila (Vertical Launch System, VLS) Mk 41.

Operativni vijek bi ovisio o starosti brodova (možda do 2017), a potrebna je i
nabava doknadnih dijelova i strjeljiva, za svaki brod: 40 PZ projektila SM-1 MR (1
borbeni komplet), do 1000 granata kalibra 76 mm, 12 protupodmorničkih torpeda Mk
46, do 5000 naboja kalibra 20 x 102 mm za bliskoobrambeni oružni sustav (Close-In
Weapons System, CIWS) Mk 15 Phalanx, kao i helikoptera (v dalje u tekstu).

Cijena po brodu, zajedno s dijelovima i strjeljivom, no bez helikoptera, ostaje
otvorenom. Ona ponajprije ovisi o programu transfera ratnih brodova: ukoliko se radi
o američkoj vojnoj pomoći (Grant-Aid), može se računati na oko 15 milijuna dolara po
fregati, bez doknadnih dijelova, strjeljiva te izobrazbe osoblja, što bi vjerojatno bilo
daljnjih 15 milijuna USD po plovnoj jedinici (po tim cijenama izvorno su nuđene dvije
fregate spomenute klase Poljskoj). Ukoliko bi se išlo na kupovinu jedinica klase Oliver
Hazard Perry iz viškova američke ratne mornarice, cijena bi, s djelomičnim borbenim
kompletom strjeljiva, zasigurno premašila 100 milijuna dolara, kao u slučaju Egipta
koji je nakon dvije fregate te klase nabavljene prema programu Grant-Aid kupio treću
po cijeni 106 milijuna USD. Za usporedbu, računa se kako se cijena gradnje suvremene
nove fregate kreće oko 350 milijuna dolara.

Ne treba zanemariti i ostale opcije nabave rabljenih fregata, pri čemu bi mogući
izvori mogli biti, primjerice, Nizozemska koja planira otpisati dvije jedinice klase
Kortenaer. Ta se klasa pokazala razmjerno uspjelom, posluživši kao temelj za daljnje
dvije klase nizozemskih fregata, kao i za njemačke fregate tipa 122. Jedinice klase
Kortenaer izvezene su u Grčku (kako novogradnje, tako i rabljeni brodovi) te u Ujedi-
njene Arapske Emirate (rabljena plovila).

Bilo kako bilo, izbor rabljenog stranog ratnog broda mogao bi imati dalekosežne
posljedice glede izobrazbe osoblja i osposobljavanja logističke potpore za buduće pro-
jekte ratnih brodova.

ad b): Ulazak u flotu druge RTOP klase K Petar Krešimir IV, kao i moguća izgrad-
nja daljnjih jedinica iste klase (primjerice, 2 primjerka), možda prema osuvremenjen-
om projektu. Pri tome treba voditi računa o strukturi flotnih snaga, odnosno, odgovara
li koncepcija raketne topovnjače današnjim i budućim potrebama HRM.

ad c): Ukoliko se otpise RTOP Šibenik, neki sustavi mogli bi se uporabiti za nove
brodove.

ad d): Upitno je zadržavanje ophodnih brodova u djelatnoj službi, što bi moglo
nalagati gradnju novih malih ophodnih brodova ili nabavu rabljenih stranih plovila kao
prijelazno rješenje.

ad e): Moguća je nabava 3 do 4 obalne podmornice tipa 206A iz viškova njemačke
ratne mornarice (2 ili 3 operativne, 1 za doknadne dijelove). Umjesto podmornica iz
sastava njemačke ratne mornarice, moguća je nabava podmornica građenih prema
sličnim njemačkim projektima iz viškova neke od skandinavskih članica NATO saveza
(Norveška, Danska). Ove obalne podmornice bile bi ponajprije namijenjene za protu-
podmorničku i protubrodsku borba te izobrazbu osoblja. Njihovi nedostatci bili bi inkom-
patibilnost s postojećim sustavima u HRM te visoka starost plovila, dok bi prednosti
uključivale kompatibilnost sa sredozemnim mornaricama NATO-a (Turska, Grčka) i
prijateljskim sredozemnim mornaricama (Izrael), kao i razmjerno nisku cijenu. Operativni
vijek bi ovisio o starosti podmornica (do 2012.), pa se podmornice ne bi isplatilo
osuvremenjivati zbog visoke starosti, već bi ih se rabilo uglavnom za izobrazbu.

ad f): Izgradnja druge jedinice klase Velebit, kako bi se održali domaći kapaci-
teti izgradnje podmornica za buduće potrebe.

ad g): Nastavljanje programa gradnje MPMB-ova, pri čemu bi njihov konačni
broj bio 4 do 6 jedinica.

ad h):    Moguća je izgradnja treće jedinice klase Cetina.

ad i): Opremanje pomoćnih brodova radi stavljanja u prvobitnu funkciju (škol-
ske zadaće koje trenutačno obnaša Andrija Mohorovičić preuzele bi fregate).

ad j):      Otpisivanje i gradnja novih jedinica prema potrebi.

Ustroj flote mogle bi činiti: brigada površinskih brodova, s fregatama i RTOP-ovima
(eventualno dvije takve brigade), brigada podmornica, divizijun desantnog brodovlja,
protuminski divizijun, ophodni divizijun te divizijun pomoćnih brodova

Za očekivati je kako bi nabava rabljenih fregata i podmornica apsorbirala tre-
nutačne ljudske i logističke kapacitete HRM, omogućavajući pri tome održavanje i
proširivanje postojeće osnovice stručnog znanja. Do godine 2015., većina brodovlja
koja je spomenuta ranije u tekstu bit će zrela za otpis, pa će se stoga morati razraditi
program njihove zamjene. Do tada će vjerojatno biti odlučeno koji bi se oružni, elek-
tronički i pogonski sustavi prihvatili te ugrađivali na nove brodove.

U međuvremenu, trebalo bi razraditi mogućnosti zamjene brodovlja. S izradom
podrobne specifikacije valjalo bi otpočeti odmah, tj. između 2000. i 2002., kako bi se
najkasnije do godine 2005. raspisali međunarodni natječaji za nove brodove, ne bi li
se program realizirao do godina 2012. do 2015. Pri tome su moguća dva načelna
pristupa: jedan, kojim bi se pristupilo gradnji tradicionalno strukturirane flote, odnosno
drugi, kojim bi se izgradio niz višenamjenskih plovila modularne izvedbe. Prvi je pris-
tup sigurniji i razrađeniji, dok je drugi uglavnom još uvijek spekulativan, a za sada je
ostvaren samo u jednoj zemlji, Danskoj.

3 Uočava se kako je omjer korveta i raketnih topovnjača približno 1 prema 4. Koncepcija
raketnih topovnjača se međutim postupno napušta, pa svega nekoliko država i dalje gradi
tu vrstu ratnog broda, bilo za domaće potrebe (NR Kina, Pakistan, Finska) ili za izvoz. S druge
strane, zemlje koje su tu vrstu ratnog broda gradile za vlastite potrebe planiraju njihovo
zamjenjivanje korvetama (Njemačka) ili su ih jednostavno otpisale (SAD, Italija).

[kontraAdmiral1]

Evo i treći, završni nastavak stručnog rada MOGUĆI SMJEROVI RAZVOJA FLOTNIH SNAGA HRM IZMEĐU GODINE 2000. I 2015. čiji je autor Boris Švel, a objavljen je u časopisu Polemos prije 11 godina:



4.2. Tradicionalno strukturirana flota

4.2.1.   Ukoliko se donese odluka o izgradnji tradicionalno strukturiranih flotnih sna-
ga, odnosno izgradnje brodova koji su namjenski projektirani, valjalo bi pristupiti razradi
studije i raspisivanju tendera za dvije (minimalno) do četiri (poželjno) korvete novog
naraštaja (KNN). Naime, višenamjenska korveta ili čak laka fregata danas preuzima
mjesto koje su tradicionalno imala brza napadajna plovila, u Republici Hrvatskoj klasi-
ficirana kao raketne topovnjače (primjerice, spomenuti program izgradnje višenamjen-
skih korveta za Izrael ili pak za Oman).

Namjena korveta bila bi protubrodska borba, protupodmornička borba, PZ zaštita
plovnih sastava, sudjelovanje u međunarodnim operacijama, izobrazba osoblja. Pri
izradbi tehničke specifikacije trebalo bi se ponajprije osloniti na korisničke zahtjeve,
no mogli bismo razmišljati u sljedećem smjeru: puna istisnina oko 1200 do 1500 tona,
pogon izveden kao kombinacija dieselovog i plinskih turbina (COmbined Diesel Or
Gas, CODOG ili COmbined Diesel And Gas, CODAG), pramčani top kalibra 57-76 mm,
protubrodski projektili sustava RBS-15, PZ sustav (poželjno VLS), CIWS, dva topa kali-
bra 20 ili 30 mm, protupodmornička torpeda, letna Paluba (moguće i hangar za he-
likopter); motrilački radar, 1 ili 2 radara za upravljanje paljbom, optoelektronički sus-
tav za upravljanje paljbom, susatvi za elektroničku potporu (Electronic Support Mea-
sures, ESM), eventualno i za elektroničke protumjere (Electronic Counter Measures,
ECM), lanseri chaffova i mamaca, sonar u trupu. Na posljetku, uključivanje stealth
tehnologije u svekoliku konstrukciju broda ovisilo bi o transferu straih tehnologija,
odnosno mogućnostima njihove primjene u domaćim brodogradilištima.

4.2.2.   Razrada studije i raspisivanje tendera za 4 do 6 izvanobalnih ophodnih plovila
(alternativno klasificiranih kao ophodna plovila visokog mora, OPV) namijenjenih za
nadzor mora, zaštitu ribarenja, izobrazbu osoblja, sudjelovanje u međunarodnim oper-
acijama, kao i izvođenje raznih “mirnodopskih” zadaća, poput prijevoza paletiziranog
tereta u vojne i civilne svrhe, gašenja požara, pretraživanja i spašavanja i sl., o čemu bi
ovisila i oprema broda. Prijedlog samog projekta uključuje punu istisninu oko 700
tona, dieselov pogon, pramčani top kalibra 40 ili 57 mm, dva topa kalibra 20 mm,
letnu palubu i možda hangar, kao i doknadni smještaj za osoblje. Na OPV-ove bi se
moglo ugraditi naoružanje i oprema skinuta sa starijih otpisanih jedinica, čime bi se
ostvarila izvjesna ušteda na nekim ključnim stavkama.

4.2.3.   Razrada studije i raspisivanje tendera za 2 do 3 nove obalne podmornice
(NOP); namjena: protupodmornička i protubrodska borba, izobrazba osoblja. Razrada
specifikacije ovisila bi ponajprije o korisničkim zahtjevima.

4.2.4.   Razrada studije i raspisivanje tendera za 4 do 6 novih brzih desantnih plovila
(NBDP); namjena: desantiranje i potpora snagama mornaričkog pješaštva u priobalju;
prijedlozi: kapacitet za prijevoz snaga do pojačanog voda pješaštva, kao i čelična
konstrukcija umjesto stakloplastične.

4.2.5.   Razrada studije i raspisivanje tendera za najmanje dva do tri nova logistička
broda (NLB) namijenjena za opskrbu plovnih jedinica flote na otvorenom moru i pri-
obalju (projektilima sustava RBS 15, gorivom, pitkom vodom, raznim paletiziranim
teretom), potporu humanitarnim operacijama, potporu operacijama helikoptera (nužno
ukoliko korvete ne bi imale hangar), potporu roniteljima, kao i izobrazbu osoblja.

Prijedlozi uključuju snažno samoobrambeno naoružanje (top kalibra 57-76 mm, PZ
VLS, CIWS, topovi kalibra 20 do 40 mm, strojnice), zdravstvene kapacitete (bolnica i
stomatološka ordinacija), intendantske kapacitete (pekarnica i praonica rublja), letnu
palubu i hangar (dopuna korvetama, posebice ukoliko korvete ne bi imale hangar),
kao i obilne mogućnosti doknadnog smještaja za osoblje.

4.3. Modularna flota

Drugi mogući pristup je izgradnja tzv. modularne flote, odnosno niza plovnih jedinica
koje mogu preuzeti razne funkcije, zahvaljujući standardiziranim zdencima na bro-
dovima, u koje pristaju kontejneri sa standardiziranim priključcima (za struju, slatku i
slanu vodu, stlačeni zrak itd.). Takav pristup je za sada iskušan u samo jednoj ratnoj
mornarici, danskoj, prema koncepciji Standard Flex 300, i za sada se još uvijek može
držati neiskušanim. Prednosti takvog pristupa su u izgradnji standardnih trupova i pog-
ona na koje se prema potrebi (u roku nekoliko sati) postavlja razno naoružanje i
oprema, mijenjajući namjenu brodova. Moguća raspodjela 12 jedinica prema zadaća-
ma, a u skladu s potrebama, dana je u sljedećem primjeru:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nedostatci takvog pristupa su u teškom iznalaženju optimalne platforme koja bi odgo-
vorila na sve zahtjeve koje postavljaju razne, međusobno bitno različite zadaće. Isto-
dobno, velik broj osoblja bio bi nužno stacioniran na kopnu veći dio vremena, jer ne bi
bio potreban na brodovima. K tome, postavilo bi se i pitanje izradbe kontejnerizirane
opreme te njezinog uskladištenja na kopnu. U slučaju prihvaćanja takvog pristupa,
radilo bi se o plovilima istisnine oko 300 tona, s dieselovim ili kombiniranim pogonom,
s mogućnošću primanja višenamjenskih kontejnera.

5. ZRAČNA SASTAVNICA

Hrvatska ratna mornarica trebala bi uz nabavu površinskog brodovlja i podmornica
uključivati i odgovarajuću zračnu sastavnicu, koja bi bila komplementarna ostatku
flotnih snaga. Njezina moguća struktura bila bi:
a)   3 do 5 helikoptera podobnih za ukrcavanje na brodove
b)   3 do 5 helikoptera baziranih na kopnu
c)   3 do 5 ophodnih zrakoplova.

ad a) Kao prijelazno rješenje poželjno je nabaviti 3 do 5 rabljenih helikoptera, a
zatim ih dopuniti/zamijeniti novim helikopterima, po mogućnosti istog tipa, kako bi
stariji helikopteri služili kao izvor doknadnih dijelova. Namjena helikoptera bila bi protu-
podmornička borba, protubrodska borba, razne intervencije, opskrba plovila iz zraka,
medicinska evakuacija, potpora protuminskoj borbi. Primjerice, moguće je nabaviti 3
(minimalno) do 5 helikoptera Kaman SH-2F iz viškova US Navy; nedostaci takvog pris-
tupa uključuju inkompatibilnost s većinom postojećih sustava; no prednosti su umjerena
cijena, kompatibilnost s fregatama tipa FFG-7 te letjelicama NATO saveza. U daljnjoj
perspektivi moglo bi se nabaviti do 5 novo proizvedenih helikoptera Kaman SH-2G
Seasprite, pri čemu bi ranije nabavljene letjelice služile kao izvor doknadnih dijelova.

ad b) Poželjno je nabaviti 3 do 5 rabljenih helikoptera koji bi se bazirali na
kopnu, uz još 1 do 2 za doknadne dijelove. Ti helikopteri bili bi namijenjeni za protu-
podmorničku borbu, razne intervencije, opskrbu plovila iz zraka, medicinsku evakuaciju,
potporu protuminskoj borbi, kao i za operacije pretraživanja i spašavanja. Nedostaci bi
bili starost letjelica, što bi možda ukazivalo na potrebu osuvremenjivanja te inkompat-
ibilnost s većinom postojećih sustava. Vjerojatne prednosti bi bile niska cijena i kom-
patibilnost s nizom stranih letjelica i plovila.

ad c) Poželjno je nabaviti 3 do 5 rabljenih ili novih ophodnih zrakoplova, nami-
jenjenih ophodnjama, protupodmorničkoj i protubrodskoj borbi.
Pri razmatranju ustroja zračne sastavnice postavlja se pitanje bi li helikopteri, odnosno
zrakoplovi bili u sastavu Hrvatskih zračnih snaga ili HRM. Kao moguće rješenje, u
obzir dolazi zajednička uporaba letjelica, pri čemu bi helikopteri i zrakoplovi pripadali
ratnoj mornarici, no osoblje i potporu bi pružale zračne snage.

6. ZAKLJUČAK

Na temelju iznesenoga može se zaključiti kako postojeće stanje flote dostaje tek za
održavanje jezgre ratne mornarice. Nadalje, možemo zaključiti kako je od najveće
važnosti hitno donošenje koherentnog flotnog programa za razdoblje od 2000. do
2005. godine. Ponovimo, preduvjeti njegovom donošenju uključuju: podrobni uvid u
postojeće stanje, formuliranje koncepcije nacionalne sigurnosti na moru i odgovara-
juće doktrine (nauka) te dodjeljivanje odgovarajućih proračunskih sredstava. Spomenuti
preduvjeti su nužni kako bi se sastavio flotni program, odnosno kako bi se prišlo
njegovoj realizaciji. Tako dolazimo do pregleda mogućeg sastava HRM u sljedećih 15
godina, s tradicionalno strukturiranim snagama:
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 
Izložena struktura flote godine 2015. zadovoljila bi zadaće uključivanja u multina-
cionalne operacije (fregate/korvete), uvjerljivog odvraćanja (podmornice i RTOP-ovi),
kao i zaštite nacionalnih interesa u miru i ratu (ophodna, protuminska i desantna
plovila). Do takve strukture može se doći optimalnim iskorištavanjem domaćih kapa-
citeta te strane pomoći. U prvoj fazi (do 2005.) naglasak bi bio na realizaciji ostvarivih
postojećih programa, nabavi stranog rabljenog brodovlja i razradi specifikacije novog
brodovlja, dok bi se u drugoj fazi (između 2005. i 2015.) prišlo ostvarivanju flotnog
programa kojim bi Hrvatska dobila adekvatnu ratnu mornaricu.
Pri tome je važno naglasiti kako pri raspisivanju tendera treba uključiti i strane
natjecatelje, i to u oba slučaja, bez obzira pristupi li se izgradnji tradicionalno ili modu-
larno strukturirane flote. Naime, upitno je raspolaže li Hrvatska projektnim kapacite-
tima za istodobno projektiranje korvete, ophodnog plovila, podmornice, desantnog
plovila i logističkog broda, što bi pak moglo zahtijevati nabavu inozemnog projekta,
no radi transfera tehnologije i revitalizacije domaćih brodograđevnih kapaciteta treba-
lo bi većinu površinskih brodova i podmornica izgraditi u vlastitim brodogradilištima.
Stoga, izabere li se strani projekt, u inozemstvu bi trebalo graditi najviše početnu
jedinicu, dok bi ostale valjalo graditi u domaćim brodogradilištima. Najvjerojatniji raz-
voj događaja bilo bi prihvaćanje stranog projekta korvete i podmornice, dok bi OPV-
ovi, desantno i logističko brodovlje bili projektirani u zemlji. Dodajmo kako trenutačna
tendencija u svijetu jest izgradnja razmjerno nesofisticiranih OPV-ova koji preuzimaju
zadaće za koje su mali ophodni brodovi premaleni, dok je eksploatacija fregata ili
korveta preskupa. Radi se upravo o zadaćama koje su uključene u namjenu mogućih
hrvatskih OPV-ova. Istodobno, OPV danas predstavlja i privlačan izvozni proizvod na
tržištu ratnih brodova, za sto je pak potrebno razraditi odgovarajuće studije potenci-
jalnih tržišta.

Prijedlog snaga za 2015. godinu predstavlja prihvatljivi minimum kojim bi HRM
mogla ostvarivati zadaće uvjerljivog odvraćanja, sudjelovanja u međunarodnim opera-
cijama, kao i zaštite nacionalnih interesa u miru. Nema dvojbe kako je pomorski
orijentiranoj zemlji poput Republike Hrvatske potrebna suvremena i uravnotežena rat-
na mornarica, a njezino ostvarivanje treba učiniti prioritetom razvoja oružanih snaga.

Literatura

Baker, A. D. III   (1998.), “World Navies In Review”. Proceedings, March.
Chumbley, Stephen /ur./ (1995.), Conway’s All the World’s Fighting Ships 1947 - 1995., London:
Conway Maritime Press.
Couhat, Jean Labayle Bernard Prezelin, A. D. Baker III (1988.), Combat Fleets of the World 1988/89
Annapolis: Naval Institute Press.
Dorr, Robert F. (1997), “Kaman SH-2G Super Seasprite” World Air Power Journal 31, Winter.
Globke, Werner /ur./(1997), Weyers Flottentaschenbuch/Warships of the World 1997/98. Bonn:
Bernard & Graefe Verlag.
Laur, Timothy M. & Steven L. Lianso (1995.), Encyclopedia of Modern US Military Weapons. New
York: Berkley Books.
Prezelin, Bernard (1995.), Flottes de combat 1996. Rennes: Editions maritimes & d’ Outre-Mer.
Sharpe, Richard /ur./ (1995.), Jane’s Fighting Ships 1995-96. Coulsdon: Jane’s Information Group.
Sharpe, Richard /ur./ (1989.), Jane’s Fighting Ships 1989-90. Coulsdon: Jane’s Information Group.
Skupina autora (1957), Pomorska Enciklopedija, sv. 4. Zagreb: Leksikografski zavod.
Skupina autora (1988.), Ratna mornarica.   Beograd: Vojnoizdavački novinski centar.
Superina, Vladimir (1996.), “Brodski PZO sustavi s okomitim lansiranjem raketa”. Hrvatski vojnik 13,
srpanj.
Wood, Geoffrey, “A Changing Seconhand Warship Market”. Naval Forces, IV
Razne publikacije
Jane’s IDR Quarterly Report br. 4 1997, Erbil Serter “Warship designs for the 21st century”, Jane’s
Information Group, Coulsdon 1997
A. D. Baker III “The Naval Institute Guide to Combat Fleets of the World 1998-1999”, Naval Institute
Press, CD ROM izradio Sonalysts, Waterford 1998.

[kontraAdmiral1]

Zahvaljujem Boži13 na nesebičnoj tehničkoj podršci. E, čini se da su se tablice u doc-u "razlile", pa kad dođete do njih bacite oko na pedeefiziranu verziju.

[Bozo13]

Ako ču kasnije tokom dana uhvatiti vreme, ubacit ču tablice.

LPB