II. nastavak
3. POLAZNE TOČKE3.1. Postojeće stanjePrema otvorenim stranim izvorima, trenutačno stanje flote HRM je sljedeće:
- 1 RTOP klase Kralj Petar Krešimir IV
- 1 RTOP klase Šibenik
- 1 brzi ophodni brod-minopolagač klase Dubrovnik
- 4 ophodna broda klase Hrvatska Kostajnica
- 1 minipodmornica klase Velebit
- 2 desantna broda klase Cetina, 4 do 6 desantno-jurišnih plovila
- pomoćni brodovi: Faust Vrančić i Andrija Mohorovičić
- barkase, lučki tegljači, splavi, jahte.
Pri tome, isti izvori navode baze u Splitu (stožer), Šibeniku, Puli i Pločama te procje-
njuju brojno stanje osoblja na oko 2200 ljudi, ne računajući mornaričko pješaštvo.
Navodi se ustroj koji uključuje 1. brigadu (RTOP-ovi i brzi ophodni brod-minopolagač),
kao i podmornički divizijun, desantni divizijun te divizijun pomoćnih brodova. Strane
procjene snaga i ustroja obalnog topništva te obalnih postrojbi i ustanova su vrlo općenite.
Prikazujući stanje HRM, možemo povući paralelu s nekim stranim ratnim mornarica-
ma koje doduše djeluju u bitno različitim geopolitičkim i geostrateškim uvjetima, no
mogu poslužiti kao stanovito mjerilo:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Valja napomenuti kako izraelske korvete i podmornice (i jedne i druge građene u
SAD) predstavljaju trenutačni vrhunac ratne brodogradnje. K tome, Izrael raspolaže i
velikim brojem malih brzih ophodnih plovila, nema namjenskih protuminskih plovila,
a ima tek minimalni broj desantnih i pomoćnih brodova. S druge strane, finske korve-
te su pred otpisom, broj ophodnih plovila je malen i njegove zadaće se preklapaju s
protuminskom borbom za koju ta država raspolaže zamjetnim protuminskim snagama,
a u sastavu finske ratne mornarice je velik broj pomoćnih brodova. No, Finska se nije
uključila u zajednički švedsko-dansko-norveški projekt nove podmornice.
33.2. Postavke mogućih smjerova razvojaZamisli izložene u tekstu ne predstavljaju potpuna i definitivna rješenja, već samo
neke od mogućih smjerova daljnjeg razvoja. Pri njihovom određivanju pošlo se od
sljedećih postavki:
1. Moguća sigurnosna ugroza Republike Hrvatske je za sada najmanja upravo s mora.
Narav ugroze je haranje ribljih i drugih prirodnih bogatstava, možda krijumčarenje,
ali ne i vojna prijetnja.
2. Proračunska sredstva koja će se dodjeljivati Hrvatskoj ratnoj mornarici bit će u
sljedećih petnaestak godina razmjerno ograničena, ali bitno veća no do sada.
3. Postoji tržište rabljenih plovila, letjelica, naoružanja i opreme, što treba iskoristiti u
najvećoj mogućoj mjeri.
4. Republika Hrvatska raspolaže velikim iskustvom glede projektiranja, gradnje,
uporabe i održavanja ratnih brodova. Kapaciteti tih djelatnosti su danas međutim
manji u odnosu na one kojima se raspolagalo prije godine 1990.
5. U daljnjoj perspektivi nužno je osloniti se na vlastite brodograđevne kapacitete,
koje treba poticati i na izvoz.
6. Hrvatska raspolaže jezgrom stručnog osoblja unutar i izvan ratne mornarice.
ad 1.: Premda je povijesna percepcija prijetnje bila usmjerena na istočnu obalu
Jadrana, prilaženjem RH Partnerstvu za mir, a u duljem razdoblju i NATO savezu te
drugim zapadnim integracijama, buduća uloga HRM bila bi ponajprije sudjelovanje u
međunarodnim operacijama, kao i zaštita vlastitih voda od nevojnih ugroza. Istodob-
no, od ključne je važnosti održati kredibilitet vojnopomorske sile kao uvjerljivog sred-
stva odvraćanja od mogućeg vojnog napada na Republiku Hrvatsku s mora, što se
sažeto izražava anglosaskom sintagmom credible deterrence. U tu svrhu nužno je
raspolagati flotnim snagama koje su sposobne djelotvorno ispuniti funkciju odvraća-
nja, istodobno isploviti na otvoreno more, dok bi u isto doba mogle provoditi kontrolu
nad domicilnim vodama. U daljnjoj perspektivi to bi moglo voditi prema kombinaciji
sofisticiranog i jednostavnijeg brodovlja, u anglosaskom nazivlju: high-low mix. Ponaj-
prije, podmornice bi trebale ispunjavati ulogu sredstva odvraćanja mogućeg napadaja
na hrvatski akvatorij. Što se tiče površinskog brodovlja, veće i skuplje jedinice (fre-
gate/korvete4) mogle bi se uključivati u međunarodne operacije te istodobno biti os-
novicom ili potporom jedinicama za obranu domaćih voda (raketne topovnjače), dok
bi jednostavnija izvanobalna ophodna plovila (Offshore Patrol Vessels, OPV-ovi) štitila
nacionalne interese u domaćim vodama i na otvorenom Jadranu. Ne treba zanemariti
ni pomoćno, ponajprije školsko i logističko brodovlje, koje bi moglo podupirati kako
sastave na otvorenom moru, tako i služiti kao baza u slučaju dislociranja plovnih
jedinica na sidrišta u domaćim vodama u slučaju krize ili rata.
ad 2. Ne ulazeći u pitanja konkretnih iznosa koji su dodjeljivani Hrvatskoj ratnoj
mornarici u razdoblju od 1991. do 2000. godine, nema dvojbe kako izgradnja flote
zahtijeva povećana ulaganja, kako u apsolutnim, tako i relativnim iznosima (u odnosu
na ostatak oružane sile).
ad 3.: Nabavom rabljenih brodova Republika Hrvatska ne bi ugrozila domaće
brodograđevne kapacitete, jer bi ti brodovi predstavljali samo prijelazno rješenje, a
tijekom, odnosno nakon njihove nabave prešlo bi se na razradu studija i raspisivanje
natječaja za zamjenske brodove, pri čemu bi prednost imali domaći projekti koji bi se
izveli u domaćim brodogradilištima.
ad 4.: Hrvatski kapaciteti za razvoj, projektiranje te izgradnju ratnih brodova
osjetno su smanjeni u odnosu na kapacitete bivše države. Ponajprije velik broj osoblja
4 Distinkcija fregate i korvete danas često nije oštra; u oba slučaja radi se o višenamjenskim
ratnim brodovima sposobnim za djelovanja kako u priobalju, tako i na otvorenom moru, a
za razliku od brzih napadajnih plovila (poput raketnih topovnjača) čija maritimna svojstva,
doplov i autonomija ograničavaju djelovanja na otvorenom moru, dok naoružanje i oprema
sužuju mogućnost ispunjavanja različitih zadaća.
se razišao, dok su se smanjena ulaganja odrazila na usporeni tempo gradnje novih
jedinica. Jednako tako, zasićenost svjetskog tržišta ratnih brodova rabljenim materi-
jalom i domaće slabosti uglavnom su okončale izvoz ratnih brodova.
ad 5.: Pitanje revitalizacije ratne brodogradnje ima ponajprije političku i strateš-
ku težinu, a veže se na pitanje civilne brodogradnje. Niz zemalja u svijetu održava
ratnu brodogradnju bez obzira na minimalne kapacitete u civilnom sektoru, poput
Australije ili nekih latinoameričkih zemalja. S druge strane, neke zemlje su prvo raz-
vile zamjetne kapacitete gradnje trgovačkih brodova, a tek zatim su sustavno prišle
ratnoj brodogradnji (Južna Koreja). U svakom slučaju, ne bi se smjelo dopustiti posve-
mašnje odumiranje hrvatske ratne brodogradnje.
ad 6. HRM ima jezgru osoblja koja može svoja stručna znanja prenijeti na nove
naraštaje. Međutim, nužno je ubrzati procese školovanja mladog osoblja, posebice u
perspektivi ekspanzije snaga flote. Valja naglasiti kako je trend profesionalizacije posada
ratnih brodova vrlo prisutan u vojnopomorskim snagama razvijenih zemalja, pri čemu
bi se taj trend mogao primijeniti i u Hrvatskoj. Naime, sve veća sofisticiranost naoruža-
nja i opreme zahtijeva profesionalizaciju na svim razinama, ne samo časnika i dočas-
nika, već i mornara, što bi opet značilo smanjenje razmjernog udjela ročnog sastava u
HRM.
5 U slučaju nabave stranih rabljenih plovila, otvara se pitanje selekcije osoblja s
obzirom na poznavanje odgovarajućeg jezika, uz ostale kvalifikacije.
3.3. Nužni preduvjetiNadalje, možemo zaključiti kako je od najveće važnosti hitno donošenje koherentnog
flotnog programa za razdoblje od 2000. do 2005. godine. Preduvjeti njegovom
donošenju uključuju:
- podrobni uvid u postojeće stanje, što zahtijeva izradbu upisnika ratnih brodova
(flotne liste) koji za sada nije predviđen hrvatskim zakonodavstvom, pa ni
Pomorskim zakonikom;
- formuliranje barem općenite koncepcije nacionalne sigurnosti na moru, a u skladu
s time odgovarajuće doktrine (nauka) ratne mornarice;
- dodjeljivanje odgovarajućih proračunskih sredstava.
Spomenuti preduvjeti su nužni kako bi se sastavio flotni program, odnosno kako bi se
prišlo njegovoj realizaciji.
5 Međutim, povećanjem ratne mornarice ročni kontingent bi mogao porasti u apsolutnom
iznosu.
4. FLOTA HRM OD 2000. DO 2005. GODINEU fazi razvoja do godine 2005., Hrvatska ratna mornarica bi se mogla bitno povećati,
dok bi flota HRM oko godine 2005. mogla činiti uravnoteženu snagu čija bi se površin-
ska sastavnica pojačala s dvije rabljene fregate nabavljene u inozemstvu, dok bi se
podmornička sastavnica mogla pojačati s dvije do tri obalne podmornice također na-
bavljene u inozemstvu, kao i izgradnjom druge domaće minipodmornice. Istodobno bi
se nastavili postojeći domaći programi izgradnje raketnih topovnjača, kao i malih
protuminskih brodova (MPMB), uz mogućnost izgradnje trećeg desantnog broda. Važno
je napomenuti kako je pri nabavi rabljenih plovila potrebno razmotriti sve opcije, kako
kupovinu, tako i najam ili leasing, uzimajući u obzir financijske mogućnosti i političke
okolnosti.
64.1. Mogući sastav flote HRM 2005. godineU skladu s razvojem koncepcije nacionalne sigurnosti, potrebama i mogućnostima
Republike Hrvatske, sastav Flote HRM 2005. mogao bi biti sljedećii:
a) 2 fregate (moguće američkog tipa FFG-7)
b) 2 RTOP klase K Petar Krešimir IV
c) 1 RTOP klase Šibenik (neizvjesno, bit će blizu 30 godina star)
d) 2 do 4 ophodna broda klase Hrvatska Kostajnica
e) 2 ili 3 podmornice (moguće njemačkog tipa 206A)
f) 2 podmornice klase Velebit
g) 3 ili više malih protuminskih brodova (MPMB)
h) 2 ili 3 desantna broda klase Cetina, 4 do 6 desantno-jurišnih plovila
i) pomoćni brodovi: Faust Vrančić i Andrija Mohorovičić
j) barkase, lučki tegljači, splavi, jahte.
ad a): Nabava rabljenih fregata (v. gore ad 3. i 4.) omogućila bi HRM-u skok u
kakvoći koji bi ubrzao njezino priključivanje mornaricama zemalja čiji bi Hrvatska bila
partner u bliskoj budućnosti. Primjerice, moguća je nabava dvije fregate klase Oliver
Hazard Perry (FFG-7) iz viškova američke ratne mornarice. Ukoliko se s pregovorima
otpočne godine 2001., za očekivati je kako bi iste ili sljedeće godine otpočelo školo-
vanje osoblja, a zatim preuzimanje brodova izravno iz sastava US Navy (tzv hot trans-
6 Premda je najam redovito finacijski povoljnija opcija, političke okolnosti mogu ga modificirati
ili ukinuti, što se Pakistanu dogodilo između 1989. i 1994.: od Sjedinjenih Država je unajmljeno
8 fregata (4 klase Garcia i 4 klase Brooke) i jedan pomoćni brod, no američki Kongres nije
odobrio produljenje ugovora, pa su brodovi vraćeni SAD-u i razrezani. Pakistan je nakon toga
kupio 6 britanskih fregata tipa 21, koje su danas temelj njegovih površinskih snaga.
fer, pri čemu strana posada preuzima brod od američke, tj. ne uzima se brod iz pričuve).
Prva jedinica bi ušla u sastav HRM 2002., a druga do 2004. Namjena fregata bila bi
protuzračna (PZ) zaštita plovnih sastava, protupodmornička borba, protubrodska bor-
ba, ophodnja, izobrazba osoblja, razna krstarenja (“pokazivanje zastave”), povremeno
uključivanje u stalne plovne sastave NATO saveza, sudjelovanje u međunarodnim ope-
racijama, hidrografska mjerenja i drugo. Nedostatci rabljenih fregata su ponajprije
inkompatibilnost s postojećim sustavima u HRM (što otvara logistička pitanja), veličina
plovila koja otežava remont, kao i starost plovila, što bi zahtijevalo pomni pregled
općeg stanja eventualno ponuđenih plovnih jedinica. Istodobno, prednosti takve na-
bave su provjereni projekt čija je borbena otpornost dokazana u praksi (USS Stark je
preživio pogodak protubrodskog projektila AM-39 Exocet, a USS Samuel B. Roberts
nailazak na morsku minu), koji je građen u više zemalja (Španjolska, Australija, Taj-
van), dok su rabljene jedinice izvezene u Tursku, Egipat, Bahrein i Poljsku, uz mogući
daljnji izvoz; kompatibilnost s mornaricama NATO-a (Španjolska, Turska, Poljska) te
prijateljskim sredozemnim mornaricama (Egipat).
Brodove bi se moglo osuvremeniti postavljanjem 4-8 protubrodskih projektila sus-
tava RBS-15 na nadgrađe (kako bi se izbjegla nabavka projektila RGM-84 Harpoon),
pri čemu se otvara pitanje uvezivanja sustava RBS-15 s ostalim sustavima na brodovi-
ma, kao i stabiliteta brodova s obzirom na pojavu dodatnih gornjih težina, pregradnja
jednog od dva helikopterska hangara u učionicu (prema nekim izvorima, većina fre-
gata spomenutog tipa ionako rabi samo jedan hangar, jer drugi nije uporabljiv zbog
nedostatne strukturalne čvrstoće), postavljanje dva topa kalibra 20 mm na bokove
brodova i morskih vezova za lansiranje PZ projektila malog dometa s ramena na
nadgrađe, moguća zamjena pramčanog sustava za koso lansiranje Mk 13 sustavom
za okomito lansiranje projektila (Vertical Launch System, VLS) Mk 41.
Operativni vijek bi ovisio o starosti brodova (možda do 2017), a potrebna je i
nabava doknadnih dijelova i strjeljiva, za svaki brod: 40 PZ projektila SM-1 MR (1
borbeni komplet), do 1000 granata kalibra 76 mm, 12 protupodmorničkih torpeda Mk
46, do 5000 naboja kalibra 20 x 102 mm za bliskoobrambeni oružni sustav (Close-In
Weapons System, CIWS) Mk 15 Phalanx, kao i helikoptera (v dalje u tekstu).
Cijena po brodu, zajedno s dijelovima i strjeljivom, no bez helikoptera, ostaje
otvorenom. Ona ponajprije ovisi o programu transfera ratnih brodova: ukoliko se radi
o američkoj vojnoj pomoći (Grant-Aid), može se računati na oko 15 milijuna dolara po
fregati, bez doknadnih dijelova, strjeljiva te izobrazbe osoblja, što bi vjerojatno bilo
daljnjih 15 milijuna USD po plovnoj jedinici (po tim cijenama izvorno su nuđene dvije
fregate spomenute klase Poljskoj). Ukoliko bi se išlo na kupovinu jedinica klase Oliver
Hazard Perry iz viškova američke ratne mornarice, cijena bi, s djelomičnim borbenim
kompletom strjeljiva, zasigurno premašila 100 milijuna dolara, kao u slučaju Egipta
koji je nakon dvije fregate te klase nabavljene prema programu Grant-Aid kupio treću
po cijeni 106 milijuna USD. Za usporedbu, računa se kako se cijena gradnje suvremene
nove fregate kreće oko 350 milijuna dolara.
Ne treba zanemariti i ostale opcije nabave rabljenih fregata, pri čemu bi mogući
izvori mogli biti, primjerice, Nizozemska koja planira otpisati dvije jedinice klase
Kortenaer. Ta se klasa pokazala razmjerno uspjelom, posluživši kao temelj za daljnje
dvije klase nizozemskih fregata, kao i za njemačke fregate tipa 122. Jedinice klase
Kortenaer izvezene su u Grčku (kako novogradnje, tako i rabljeni brodovi) te u Ujedi-
njene Arapske Emirate (rabljena plovila).
Bilo kako bilo, izbor rabljenog stranog ratnog broda mogao bi imati dalekosežne
posljedice glede izobrazbe osoblja i osposobljavanja logističke potpore za buduće pro-
jekte ratnih brodova.
ad b): Ulazak u flotu druge RTOP klase K Petar Krešimir IV, kao i moguća izgrad-
nja daljnjih jedinica iste klase (primjerice, 2 primjerka), možda prema osuvremenjen-
om projektu. Pri tome treba voditi računa o strukturi flotnih snaga, odnosno, odgovara
li koncepcija raketne topovnjače današnjim i budućim potrebama HRM.
ad c): Ukoliko se otpise RTOP Šibenik, neki sustavi mogli bi se uporabiti za nove
brodove.
ad d): Upitno je zadržavanje ophodnih brodova u djelatnoj službi, što bi moglo
nalagati gradnju novih malih ophodnih brodova ili nabavu rabljenih stranih plovila kao
prijelazno rješenje.
ad e): Moguća je nabava 3 do 4 obalne podmornice tipa 206A iz viškova njemačke
ratne mornarice (2 ili 3 operativne, 1 za doknadne dijelove). Umjesto podmornica iz
sastava njemačke ratne mornarice, moguća je nabava podmornica građenih prema
sličnim njemačkim projektima iz viškova neke od skandinavskih članica NATO saveza
(Norveška, Danska). Ove obalne podmornice bile bi ponajprije namijenjene za protu-
podmorničku i protubrodsku borba te izobrazbu osoblja. Njihovi nedostatci bili bi inkom-
patibilnost s postojećim sustavima u HRM te visoka starost plovila, dok bi prednosti
uključivale kompatibilnost sa sredozemnim mornaricama NATO-a (Turska, Grčka) i
prijateljskim sredozemnim mornaricama (Izrael), kao i razmjerno nisku cijenu. Operativni
vijek bi ovisio o starosti podmornica (do 2012.
), pa se podmornice ne bi isplatilo
osuvremenjivati zbog visoke starosti, već bi ih se rabilo uglavnom za izobrazbu.
ad f): Izgradnja druge jedinice klase Velebit, kako bi se održali domaći kapaci-
teti izgradnje podmornica za buduće potrebe.
ad g): Nastavljanje programa gradnje MPMB-ova, pri čemu bi njihov konačni
broj bio 4 do 6 jedinica.
ad h): Moguća je izgradnja treće jedinice klase Cetina.
ad i): Opremanje pomoćnih brodova radi stavljanja u prvobitnu funkciju (škol-
ske zadaće koje trenutačno obnaša Andrija Mohorovičić preuzele bi fregate).
ad j): Otpisivanje i gradnja novih jedinica prema potrebi.
Ustroj flote mogle bi činiti: brigada površinskih brodova, s fregatama i RTOP-ovima
(eventualno dvije takve brigade), brigada podmornica, divizijun desantnog brodovlja,
protuminski divizijun, ophodni divizijun te divizijun pomoćnih brodova
Za očekivati je kako bi nabava rabljenih fregata i podmornica apsorbirala tre-
nutačne ljudske i logističke kapacitete HRM, omogućavajući pri tome održavanje i
proširivanje postojeće osnovice stručnog znanja. Do godine 2015., većina brodovlja
koja je spomenuta ranije u tekstu bit će zrela za otpis, pa će se stoga morati razraditi
program njihove zamjene. Do tada će vjerojatno biti odlučeno koji bi se oružni, elek-
tronički i pogonski sustavi prihvatili te ugrađivali na nove brodove.
U međuvremenu, trebalo bi razraditi mogućnosti zamjene brodovlja. S izradom
podrobne specifikacije valjalo bi otpočeti odmah, tj. između 2000. i 2002., kako bi se
najkasnije do godine 2005. raspisali međunarodni natječaji za nove brodove, ne bi li
se program realizirao do godina 2012. do 2015. Pri tome su moguća dva načelna
pristupa: jedan, kojim bi se pristupilo gradnji tradicionalno strukturirane flote, odnosno
drugi, kojim bi se izgradio niz višenamjenskih plovila modularne izvedbe. Prvi je pris-
tup sigurniji i razrađeniji, dok je drugi uglavnom još uvijek spekulativan, a za sada je
ostvaren samo u jednoj zemlji, Danskoj.
3 Uočava se kako je omjer korveta i raketnih topovnjača približno 1 prema 4. Koncepcija
raketnih topovnjača se međutim postupno napušta, pa svega nekoliko država i dalje gradi
tu vrstu ratnog broda, bilo za domaće potrebe (NR Kina, Pakistan, Finska) ili za izvoz. S druge
strane, zemlje koje su tu vrstu ratnog broda gradile za vlastite potrebe planiraju njihovo
zamjenjivanje korvetama (Njemačka) ili su ih jednostavno otpisale (SAD, Italija).