ALARM S PLAVE GRANICE
Umirovljeni viceadmiral Zdravko Kardum: Potapamo HRM, Jadranom će vladati stranci [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Zdravko Kardum / Foto: Arhiv CROPIXNajave novog Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske na tragu su ukidanja Hrvatske ratne mornarice i njezina pretvaranja u “surogatnu“ i nakaradnu obalnu stražu. Tko se zanosi takvim idejama, u velikoj je zabludi i, na žalost, ne vidi kuda to vodi.
Zar je u državnom i nacionalnom interesu da nakon mukotrpne i dugotrajne borbe, sad kad smo ponovno izborili svoju državu, “ukinemo“ ratnu mornaricu. Zaboravlja se činjenica da je upravo hrvatski čovjek uvijek bio nositelj pomorske moći istočne obale Jadranskog mora, bez obzira na zastavu, državnu ili neku drugu zajednicu.
Upravo smo mi bili krotitelji i vladari jadranskih valova, nekad za svoju, a nekad za tuđu korist. Sad kad opet nakon dugih stoljeća možemo imati svoje Jadransko more za prosperitet hrvatskog čovjeka, prijeti nam opasnost da nerazumnim potezima to prepustimo drugima i budemo tek nevažni etnički pojam na najljepšem moru na svijetu. Pa, gospodo, gdje nam je pamet?
Pitam se jesmo li zaboravili gorku istinu da je svaki samar težak bez obzira na to čiji je teret na njemu. Ratna mornarica i obalna straža dvije su sastavnice suvremene pomorske moći, dvije strane iste medalje i međusobno se ne isključuju. Hrvatska treba i može imati i Hrvatsku ratnu mornaricu i Hrvatsku obalnu stražu. Da smo se držali Dugoročnog plana razvoja, koji je još uvijek na snazi, to bismo i imali.
Ovo je pravo vrijeme zapitati se: zašto nismo radili po Dugoročnom planu razvoja (DPR), tko je propustio obaviti remont raketa, modernizirati raketne topovnjače (RTOP) i mobilne obalne lansere, tko je odgovoran za to što nije prema Planu u dobro vrijeme krenula nabava izvanobalnih ophodnih brodova (OPV) i, na kraju, tko je i zbog čega nabavio otpisane i, u najmanju ruku, problematične i za Jadransko more neprimjerene brodove iz Finske.
Naglasak je na pitanju “zbog čega“, jer kakva je svrha raketnog broda bez raketa? Kupiti dodatne dvije raketne topovnjače, a ne riješiti problem raketa, krajnje je nerazumno. Borbena sposobnost nije povećana, a zaustavljena je modernizacija i opremanje sukladno DPR-u.
Istina, povećan je broj lansera, ali čemu to kad se iz njih nema što lansirati. Dugoročni plan razvoja nudi razumno rješenje i očuvanje sposobnosti površinskog ratovanja modernizacijom raketnih topovnjača, obalnih mobilnih lansera i održavanjem raketa. Ipak, ne treba kukati za onim što je moglo biti, nego valja razumno i strateški zrelo krenuti u budućnost te odmah početi izgradnju pomorskih snaga potrebnih za cjelovit nadzor, zaštitu i, po potrebi, obranu prava i interesa Republike Hrvatske na Jadranskom moru.
Na moru jedino mornarica može obalnoj državi osigurati suverenost, suverena i jurisdikcijska prava. Kakve su to raketne topovnjače bez raketa i koja to sposobnost ostaje Hrvatskoj ratnoj mornarici ako ih se odrekne? Ostaje bez sposobnosti površinskog ratovanja, zadnje značajke koja joj još daje atribut i pravo da se smatra mornaricom. Ima izlaza i možemo sačuvati sposobnosti površinskog ratovanja i Obalnu stražu, ali treba nam vizija i vizionari koji vide kratkoročne i dugoročne nacionalne interese.
Dajmo posao škveranimaOpćenito, izgradnja mornarice za Republiku Hrvatsku ne bi bila puko kupovanje opreme na tržištu. Mi još uvijek imamo zavidne brodograđevne sposobnosti u ratnoj brodogradnji, posebice u Splitu i Kraljevici, a tu je i Brodarski institut. Tehnološki napredna ratna brodogradnja poboljšava i kvalitetu komercijalne brodogradnje. Gradnja brodova za potrebe vlastite mornarice i obalne straže na domaćim navozima pridonosi gospodarskom razvoju države i čini je tehnološki naprednom.
Potrebno je sustav obrane i nacionalne sigurnosti gledati kao jedinstvenu cjelinu koja se ne dijeli na sastavnice, nego je te sastavnice čine. Nije bitno gdje će biti Obalna straža, jer u vrijeme mira to je institucija s policijskim ovlastima za nadzor i zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru.
Bitno je da država raspolaže snagom koju će na najbolji način upotrijebiti u korist nacionalnih interesa. Obalna straža može se izgraditi i na drugi način, jer Jadransko more će uskoro biti jedno od mora EU-a i na njemu trajna EU granica. Ta granica mora biti sigurna i zbog nas, ali i zbog EU-a kao zajednice država čija je ambicija, među ostalim, imati zajedničku obrambenu, sigurnosnu i vanjsku politiku.
Obalna straža u relativno kratkom razdoblju ne smije biti teret, nego dobra investicija, koja će kvalitetnim zakonskim uređenjem odnosa korisnika usluga i Obalne straže postati sposobna sebe financirati i snažno pridonositi državnom proračunu.
Hrvatska u najboljem nacionalnom interesu mora donijeti odluku, neovisno o tome što drugi misle kako nam ne treba mornarica ili nam pod nazivom “mornarica“ nude nešto drugo. Jadransko more je najveći nacionalni gospodarski resurs i ne smijemo ga prepustiti drugima na milost i nemilost.
Mornarica je uvijek bila više od grane Oružanih snaga, a to je vidljivo iz povijesti, ali i iz Konvencije UN-a o pravu mora i statusa ratnog i javnog broda. Mornarica je, pored toga, uvijek bila i jak politički i diplomatski adut u rukama vlada, a o tome markiz od Halifaksa (1633. – 1700.) kaže: “Ratna mornarica je toliko značajna da bi bilo omalovažavanje ako bi se nazvala nečim manjim do životom i dušom vlade.”
Kifla postaje bumerangOna je sigurno najprimjereniji dio oružanih snaga za sudjelovanje u međunarodnim operacijama (UN, EU, NATO), poglavito za nas kao malobrojan narod. Državu to sudjelovanje diže na višu tehnološku razinu, a pokazivanjem zastave na moru i u svjetskim lukama aktivno se primjenjuje “mornarička diplomacija“ za vlastitu korist. Svakom je dobronamjernom čovjeku jasno da je država u gospodarskoj krizi, ali i svakom pametnom je jasno da je kriza najveći izazov za rješavanje objektivnih i subjektivnih zapreka.
Nalaženje rješenja je snažan iskorak u bolju budućnost. Jadransko more je veliki resurs u raznim granama gospodarstva kao što su: promet, razni oblici turizma, ribarstvo, a tu su i izvjesne količine nafte i plina. Također, Jadransko more poboljšava geostrateški i geopolitički položaj RH i “kiflu pretvara u bumerang“.
Zar će naša generacija nositi prokletstvo zatiranja HRM-a, pomorske misli i pomorske moći Hrvata? More je upravo ono što nas čini sretnijima i razlikuje nas od mnogih država koje, na svoju nesreću, nemaju svoje more. Povijesna je istina da su država i narod koji nisu u stanju sebe prehraniti i obraniti osuđeni na propast i nestanak.
Osobno, živim u vjeri i uvjerenju da imamo razborite ljude kojima je hrvatski narod povjerio svoju sudbinu i da će oni znati sačuvati njegove interese.
ZDRAVKO KARDUMRakete RBS-15 dale su nam prevlast
“Sudjelovao sam u uvođenju u uporabu prvih protubrodskih raketnih sustava na ovim prostorima i znam koliko je trebalo uložiti napora i odricanja za uspjeh. Također sam izravno sudjelovao u pripremi, realizaciji, ali i ekspertizi prije, za vrijeme i nakon prvog, zadnjeg i jedinog gađanja raketama RBS-15 u Republici Hrvatskoj na vježbi ‘Posejdon 94’ te u blokadi srpsko-crnogorske mornarice za vrijeme ‘Oluje’. Dobro znam koliko je bilo napetosti i nervoze kod gađanja i koliko ponosa, spremnosti i odlučnosti za vrijeme ‘Oluje’. Upravo su rakete RBS-15, uz znanje i odlučnost hrvatskih mornara, dale tehničku superiornost i borbenu prevlast HRM-u.”
Na prvoj liniji obrane
Viceadmiral u mirovini Zdravko Kardum bivši je zapovjednik obrane Splita, Flote HRM-a, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH. Dužnost zapovjednika HRM-a obnašao je od 31. prosinca 2002. do 19. ožujka 2007. Od 12. ožujka 2008. do 3. kolovoza 2011. bio je zapovjednik Obalne straže. Izvor:
Slobodna Dalmacija
