Galerija tenka M-84

[Рашо]

Ovi položaji za PVO sa slike su baš na poligonu, malo u lijevu stranu gledano sa osmatračnice. Ne znam za artiljeriju ali čini mi se da su tenkovi dosta često gađali odatle. Naime, kad god bi mi izlazili na gađanje po platou bi nailazili na dosta čaura tj. onih nesagorivih donjih dijelova čaura.

[vathra]

Imam par tehničkih pitanja vezanih za kupolu na T72/M84
- koliko je teška?
- obzirom da je većina mase kupole napred, gde se otprilike nalazi težište (ja bih odokativno rekao da je malo unutar prstena, ispod topa), i kako je to rešeno sa ležajem kupole, jer ispadne da cela težina počiva na prednjem delu?
- Da li prilikom dodavanja raznih stvari na kupolu treba da se vodi računa o težištu?
- Kako utiče opaljenje granate na ležište, i kako je ono zaštićeno od siline opaljenja, kao i od udarca granate?

[Vladimir Ivanović]

Jesi li ovo čitao moje tekstove sa drugih foruma ili ti je ovo palo samo na pamet?  

Na nekim forumima sam pisao o opterećenosti ležaja kupole, da smo zbog toga uveli treći žiroskop u žiroblok tj Omega ksi osu vrtnje i  klatna koja mjere bočni i uzdužni nagib, da na T72 dolazi do tzv. otpuzavanja kupole, ili što bi se na engleskom reklo drift, pa smo mi to rješili sa ovim žiroskopima. Na 15 stepeni bočnog nagiba šasije maksimalno ubrzanje kupole mora da bude veće ili jednako 400 hiljaditih u sekundi na kvadrat, bez obzira da li je nagib lijevi ili desni. Takođe i kočenje kupole, zaustavljanje ( kad je kupola nagnuta, a masa ima svojstvo koje se zove inercija). Težište kupole je (da nebi bilo nejasno većini onih koji ovo čitaju) je negdje pola metra iza ramena topa, mjesta gdje se top kači na kupolu. Mislim da su ovo svi razumjeli.

Na upravljanju brzinom kupole i stabilizaciju iste imaju dva dobra magistarska rada, mislim da sam već o njima pisao, mogu se i naći na internetu, koji su radili Mance Davor (ukucajte ovo ime na guglu) i Branko Đedović ( opet na gugl), bivši pomoćnik Ministra odbrane SRJ. Obadvojica su sada profesori, a tada su bili kapetani I klase. Prvi je profesor negdje u Švicarskoj, a drugi u Novom Sadu. Prvi je praktičar, a drugi teoretičar. Uslov za čin majora u tehničkoj struci je tada bio magistarski rad.

Težina kupole je oko 12 tona, bez dodatnih aktivnih komponenti. Sitne stvari, kao sanduci, RAP-ovi i sl. ne utiču puno na opterećenje ležaja kupole. Međutim kad samo radili tenk u Kini, mi završili svu elektroniku i sve podesili i otišli malo kući. Došli mi nazad nakon nekog vremena , a ono Kinezi stavili aktivni tandem oklop na kupolu. Pa onda sve ponovo podešavaj itd.

Pogon kupole se vrši preko hidromotora, koji je strahovito moćan. Međutim, kod regulisanja pogona kupole ( ne znam koliko da idem u stručnost) postoji nešto što se zove Nikvistov stepen stabilnosti kola. Pošto se ovdje radi o negativnoj povratnoj sprezi, ako se stavi veliko pojačanje da bi kupola išla brže, može doći do pojave trešenja kupole, tj. trzanja u pokretanju u horizontalnoj ravni. A ako se stavi malo pojačanje (da bi se izbjeglo ovo trzanje) onda se uspori pokretanje kupole, što bi se po srpski reklo ko mrtav konj. Tako da se je elektronika u kupoli podešavala sa jednim potenciometrom prema svim ovim detaljima, trenje ležaja kupole, snaga tj, pojačanje hidraulike itd.

Kupola se pokreće hidromotorom koji je spregnut preko reduktora sa parovima napregnutih zupčanika, tako da nema mrtvog hoda u pogonu. Povratna veza pogona kupole ide preko dve linije, preko davača brzine po pravcu u režimu polustabilizacije, koji takođe ima parove napregnutih zupčanika, i preko žiroskopa u režimu stabilizacije. U slučaju da neka od opruga za naprezanje zupčanika pukne, kupola počna da se kreće lijevo-desno, tj. osculuje oko jedne tačke za nekoliko uglovnih hiljaditih.

Na pogonu kupole, na reduktoru imaju dva navoja u koja se uvrnu vijci koji popuste napregnutost opruge da bi se mogao razdvojiti pogon od hidromotora.  Radio ja tenk T72 u Teheranu, a sve što sam radio sam radio neobjašnjavajući zašto. Samo radio i ćutio. Ćutanje je zlato, a znanje se prodaje.  I rekao ja njihovim mehaničarima da odvrnu 46 vijaka na ležaju kupole koji spajaju kupolu sa korpusom, da odvrnu spone od automata punjenja, kablove i osovinu na VKU i da ću ja doći sutra da skinem kupolu. I to je sve za taj dan, da drugo ne diraju. Normalno, nisam im rekao sve. Za taj dan toliko. Došao ja sutradan ujutro, a oni digli kupolu. Naravno da nisu uradili deblokadu opruga na reduktoru i još puno toga. Mehanizam pokretanja kupole pokidan, reduktor iskrivljen i da ne nabrajam. Kasnije sam to popravljao, a plaćanje u dolarima.

U Kuvajtu je jedan stručnjak koji je radio u VTI održavao tenkove. I kad god počne kupola da trza on onako stručno ( kao sav naduvani je*eni VTI)  uđe u tenk i kaže crkla hidraulika. I artiljerac ( tj. mašinbravar) mora da dva dana radi ko crnac da zamjeni hidrauliku, da je fiksira, upasuje, ozrači itd.  Nakon šest zamjena hidraulika u tenkovima u Kuvajtu koje je radio momak sa slike u sredini

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
vidjelo se da gospodin iz VTI nema pojma. Nakon sedmog *crkavanja* hidraulike Baki (pomenuti artiljerac sa slike) obriše hidrauliku uljem, uglanca i nakon dva dana skrivanja kaže da je zamjenio. Dođe stručni VTI-ovac i kaže da je sad puno bolje i da je kvar rješen. Sad je taj VTI-ovac vlasnik firme Revita-Altamed, prodaje matičnu mliječ spakovanu u šečer i pola VTI-ja radi za njega. Kasnije sam ja došao i zamjenio zupčanike na davačima brzine po pravcu.

Kod opaljenja iz topa postoji jedan zakon koji se uči u fizici koji kaže da je zbir svih kretanja u prirodi nula. Dakle pokretanje granate prema napred uzrokuje kretanje topa sa svim pokretnim dijelovima prema nazad. Taj trzaj koči kočnica topa koja se nalazi ispod topa. Opet hidraulika.  O tome kako to radi mislim da ima neki moj tekst na Srpskom oklopu, da nebi ponovo pisao. A ako ne radi dobro, onda nišandžija (tad sam to bio ja) ostane razlupane glave u tenku u sred pustinje Gobi u Kini. A i komandir tenka bude krvav.  Bio je krvav ovaj što je digao tri prsta

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Mislim da je za danas dosta.

Pozdrav

Vlado

[Dreadnought]

.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[tpku_2b]

... @vladimir_16

   Iscrpno pojasnjenje pitanja, cak i za laike ... ne razumem samo odakle takva pitanja, ali dobro ... ako se ljudi interesuju, nemam nista protiv ...

 ... @dreadnought

 ...za prvu sliku sam siguran da je sa Pasuljana, ali ne i za druge dve ... odakle su 2 i 3 slika ... mozda Cuprija ... ?  ... vidm zgrade, naseljeno mesto, pa jedino sto mi pada na pamet ... u svakom slucaju lepo ...

[Dreadnought]

Mislim da su sa vojne vežbe u NS koja je bila za dan državnosti (Sretenje 2009) ... Uz kej je bila i smotra vozila ....

[vathra]

Vlado,

Više nego dovoljan odgovor, puno hvala. Bilo je dovoljno i par rečenica za objašnjenje!
Vaše tekstove sam čitao svuda gde sam našao, moguće da mi je nešto promaklo. Ne znam kako mi pade ovo na pamet, pre neki dan sam pomislio o mehanici kupole i tako to...

Nego, ako može još par pitanja (dovoljan je kraći odgovor)
- kako izgleda ležaj po kome se kupola okreče? Pretpostavljam da nisu kuglični, nego valjkasti ili igličasti, sa nekakvim nagibom?
- Kineski tenk na zadnjoj slici je Type98. Čitao sam u vašim postovima da mu je cev dugotrajna. Kakav je taj tenk po zaštiti? Za razliku od sovjetske škole, vidi se da je kupola kockastija poput zapadnih tenkova, a i modernizovana verzija ima dodatni oklop, sličnog oblika kao i Leo2.

[janezek67]

Po zaštiti je po mome kineski tenk bolji od abramsa m1 ili leoparda 2 A4. Nekako u rangu t90, ali je lošiji od najnovihi tenkova Leopard 2 A6, Merkava 4 ili Abrams M1A2.  Inače, vrlo velik napredak od tenka t72.

[Vladimir Ivanović]

A ti baš navalio. Nema problema. Tu sam još dva dana, a onda ode na neko dugotrajno liječenje u bolnicu tako da neću imati pristupa ni računaru ni internetu. Imate vremena do ponedeljka naveče, nakon toga ću biti odsutan.

Dakle, ležaj kupole.

Koliko se sjećam, prečnik ležaja je 2,11 metara, rađen u željezari Zenica. Unutra su kuglice između kojih su opruge. Više se ne sjećam broja kuglica i prečnika kuglice. Ležaj ima vanjski i unutrašnji zučanik. Na vanjski zupčanik ide pogon kupole, a na unutrašnji ručni pogon kupole, davač brzine po pravcu, ručna blokada kupole i pogon komandirove kupolice kod navođenja kupole tenka od strane komandira. Maksimalna ovalnost ležaja nije smjela da pređe 5 mm (prvi su ležajevi ličili na jaje). U slučaju da je ležaj ovalniji, a ako je u tom dijelu davač brzine po pravcu dolazi do lošeg uzubljenja ležaja kupole i davača brzine po pravcu, te do netačne povratne veze po azimutu. A ako je davač preduboko uzubljen ili mu se vrlo brzo iskrivi ili slomi izlazna osovina, ili se pojedu zupčanici na davaču. Zupčanici na davaču su morali biti mekši od zupčanika na ležaju kupole, jer je lakše zamjeniti davač nego ležaj kupole.  Vrhovi vanjskih i unutrašnjih zupčanika su kaljeni u magnetnom polju, tako da su bili izuzetno tvrdi. U dosadašnjoj ekspolataciji samo je jednom tenku u Nišu pukla jedna opruga u ležaju kupole, tako da je ležaj zaglavio. Na ležaju ima jedan vijak na rupi na koju se mogu izvaditi i staviti nazad sve opruge i kuglice, a i podmazati ležaj. Ležaj je sa 46 vijaka spojen sa šasijom tenka, a na starijim ruskim tenkovima T72 sa 44 vijka. Eto, neću dalje objašnjavati o ovim zupčanicima, o broju zuba na zupčaniku, o dubini uzubljenja, o modulu zupčanika, zašto smo išli na evolventno uzubljenje i vađenju korijena zuba ( a nismo zubari) itd. Svu sam dokumentaciju predao kad sam prešao u Radio Televiziju Republike Srpske, ali sjećenje još radi.

Kina

Ovaj tenk koji se vidi na slikama je T85-III. Na njemu sam radio u Kini.
Šasiju tenka su radili neki američki inžinjeri, pod velikom tajnošću, stroga tajna, radili su privatno. Kasnije sam našao neku papirologiju o tome i pokazao je glavnom inžinjeru fabrike tenkova, da ne misli da sam naivan, jer su pokušali da nas da smuvaju u  ovom poslu. Vidi se na tenku da je vozač tenka  na lijevoj strani šasije kao na T55, a ne na sredini kao na novijim generacijama tenkova. Razlog zašto je vozač na sredini prednjeg dijela šasije nije samo u tome da ga štite akumulatori koji inače stoje sa njegove lijeve strane, nego i bolja preglednost itd. Kad sam pitao Kineze zašto su ostali sa ovakvim oblikom šasije pokušali su mi da nešto smuvaju, a što sam tako i prihvatio, tj, nešto muvaju i ne pitaj više, jer neću dobiti pravi odgovor. Kasnije sam, kad sam se vratio malo kući, našao (zbavio ) dokumentaciju o njihovoj šasiji te sam je pokazao Kinezima, jer su previše počeli da muvaju. Nakon toga me nisu više nikad pokušali da muvaju. A kad sam primjetio da jedan njihov stručnjak govori bolje srpski nego ja, da stalno sluša šta mi pričamo tražio sam da se makne iz ekipe. Isti slučaj sam imao i u drugim zemljama. Zadnji dio šasije je rađen prema našem projektu, modularnom Power pack sistemu gdje se motor zajedno sa mjenjačima mjenjao za 15 minuta.

Top koji je bio na ovom tenku je standardni 2A46 top. Kolijevka mu je bila malo drugačija, jer sam mislim već negdje napisao, kačenje kolijevke na kupolu je bilo kao na T55, iako je top puno veći i teži nego na T55. Negdje sam već napisao, da tamo gdje Rusi stave kuglične ili iglične ležajeve, Kinezi stave brončane ili mesingane piksne.

Tvrdoća topa je ostala tajna. Ja kad sam počeo da gađam iz tog topa vidio sam da je odličan. Ispalio sam koju stotinu zrna. I kad smo sa njim trebali da idemo na daljnja ispitivanja tražio sam da se cijev topa zamijeni novom, na što su Kinezi samo odmahivali rukom. Nakon otprilike 1000 zrna cijev se proširila na oko 125,005 mm, što je apsolutno nevjerovatno. Tražio sam da se uradi debakarizacija cijevi i pregled ortoskopom i nađeno je samo jedno oštećenje unutrašnje površine cijevi veličine nokta na malom prstu. Ruska (2A46) ili ukrajinska cijev (KBA-3) na slici ispod
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
bi se morala već dva puta zamijeniti. Naročito ako se gađa potkalibarnom municijom. Ja sam gađao sa različitim tipovima potkalibarne municije, imate negdje slike na mojim već poznatim slikama, a podatke o različitosti zrna imate na

http://www.steelbeasts.com/sbwiki/index.php/Ammunition

Cijev je ostala bukvalno nepromijenjena. Krivljenje cijevi zbog temperaturnih uticaja su bila zanemariva, jer se svaka cijev grije sa strana na kojoj je sunce i krivi se na kontra stranu i to zna biti do 2 hiljadita. Takođe i krivljenje kod temperiranja je bilo zamenarivo. Cijev se grije kod gađanja i normalno krivi. Za zaštitu cijevi od uticaja sunca služe limovi na topovskoj cijevi. Bez njih se cijev savije ko banana.

Na njihovoj cijevi, na vrhu, ima malo ogledalo za automatsko vršenje rektifikacije, uparivanje osa topa i nišanske sprave
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
međutim, sistem koji smo im ponudili nije imao tu mogućnost. To smo imali rješeno na Vihoru.

Oklopna zaštita tenka na kojem sam ja radio je bila sa aktivnim tandem oklopom. Prednji dio kupole je bio od nejasnog materijala, modularnog tipa. Zamjenjiv u više verzija.

U onom kockastom dijelu pozadi im je radio stanica.

Pozdrav

Vlado

[vathra]

A ti baš navalio. Nema problema.

Vlado, puno hvala na velikom odgovoru i sve najbolje!
Opet da kažem i da bi daleko kraći odgovor bio dovoljan, ovako kad vidim koliko ste se raspisali sramota me da opet nešto pitam.

[Vladimir Ivanović]

Ma pitaj slobodno. Ovih dana ne mrdam iz kuće pa mi je ubitačno dosadno. Zato sam se i raspisao.

[vathra]

Ma pitaj slobodno. Ovih dana ne mrdam iz kuće pa mi je ubitačno dosadno. Zato sam se i raspisao.

Pa, ako već insistirate

Posle NATO intervencije VJ je objavila da je na Kosovu izgubila 12 tenkova, a navodno je još jedan broj rashodovan posle rata.
Postoje li podaci za prethodne sukobe na ovim prostorima? Najviše bi me zanimali podaci za rat u Sloveniji, i bitku za Vukovar. Postoji dosta dramatičnih fotografija, a podaci sukobljenih strana su vrlo različiti, ili nepostojeći.
Dovoljan je okviran broj / procena, npr Slovenija 10-ak uništenih, Vukovar 15-ak uništenih, 30-ak oštećenih.

Nego, da ne bude jednostrana diskusija, ima li nešto što vas zanima da mi pišemo?

[Vladimir Ivanović]

To što su tenkove rashodovali u Srbiji, to samo pokazuje nestručnost u održavanju tehnike u vojsci Srbije. Ja sam negdje 1994 ili 1995 dolazio u Beograd, na Topčider, u dio kasarne koja se zove Manjež i za nekoliko dana popravio sve T72  koji su bili tamo, a ni jedan nije bio isti, jer se razlikuju po serijama i po godištima, a i po modelima. Bilo ih je negdje 7 ili 8 komada. Bilo je i dosta M84 dovučenih sa Vukovara, i toga sam jedan dio popravio, a ne sjećam se više zašto nisam sve popravio. Kad sam god dolazio u Srbiju da radim neke tenkove pozivao sam ekipu iz Čačka da dođe da ih učim. I uvijek su dolazili. I na svako pitanje sam im odgovarao i objašnjavao. Sa njima je uvijek bila moja prijateljica Vesna koja se najbolje razumjela u tenk. Samo mi je ona znala da postavi pitanje na koje sam morao da razmišljam. Znali smo sjediti satima kod mene kući u Banja Luci i objašnjavati joj, tj, ekipi iz Čačka, funkciju svakog dijela, podešavanje, zamjenu itd.

Doduše, jednom mi je jedan vodnik, Zoka, više se ne sjećam prezimena iz kasarne ne Voždovcu  (VP 1554) postavio pitanje o tenku na koje sam morao da razmišljam. Mali je znao tenk genijalno. Kasnije su ga nešto smakli, jer mu je neko kući ukrao pištolj, pa su ga negdje drugdje prebacili. Zadnji put sam ga sreo na Koridoru u akciji 1994, na prvoj liniji napada gdje sam došao da popravim jedan tenk. Ne znam šta je sada sa njim. Tada sam i ja dobio nešto žestoko pancirno u kupolu, pa sam malo odbolovao.

Vesna je dobila posao, i stan, u televiziji Čačak, tako da je Remontni zavod tada izgubio značajnog stručnjaka. Da je ona ostala u TRZ Čačak, sigurno bi se manji broj tenkova rashodovao.  Ona je bukvalno razumijela filozofiju tenka. Da su joj dali stan koji vrijedi djelić tenka, sad bi vojska Srbije imala više tenkova.

Gledam one slike uništenih T72 u Iraku. Da mi ih je dovući na jedno mjesto garantujem da bi preko 30% ponovo bilo u upotrebi.
Jedno vrijeme sam pregovarao sa kuvajtskim oficirima da im popravim T55 i T59 zaostale u ratu u Zalivu 1991 godine. Jedini uslov je da tu ne bude SDPR. Sve go kriminalac. Kasnije je veći broj tih tenkova prebačen u Taxilu u Pakistan, gdje sam ih radio za Pakistansku vojsku.

Imam spisak svih tenkova M84 napravljenih u SFRJ. U excelu, u tabeli, ali ne znam kako da dodam atašment. Bilo bi zgodno kad bi oni koji imaju podatke upisivali o pojedinom tenku detalje. Tabelu u excelu je napravio Vladimir Trendafilovski iz Skoplja na osnovu mojih zabilješki. On je dodavao u tabelu saznanja o pojedinim tenkovima, pa bi bilo zgodno da se napravi nova baza podataka o tenkovima.

Podatke koje sam tenkove sve radio na Vukovaru nemam više, a tu bi bilo dosta informacija o uništenim i pogođenim tenkovima.  Nakon Vukovara sam otišao u Požarevac, mislim da je bio septembar ili oktobar 1991 godine, raditi M84, pa kad sam njih završio otišao sam u Sremsku Mitrovicu, bilo je i tamo nekog posla. Desetak dana nakon toga otišao sam u Aziju raditi neke druge tenkove, pa kad sam se vratio držao sam nekoliko nedelja nastavu u TRZ Čačak, pa nakon toga nekoliko nedelja nastavu u VP 4001 Novi Sad, Petrovaradin.

U VP 5312 Vrhnika je prije rata bilo 40 tenkova druge serije pripremane za izvoz u Libiju  (engleski natpisi) koji nikad nisu otišli u Libiju, nego u Banja Luku početkom povlačenja JNA iz Slovenije i 93 tenka M84 sa natpisima na srpskom. Tih 93 tenka su ostala u Sloveniji djelomično onesposobljeni. Daljnju istoriju o njima ne znam. Zadnji put sam bio u Vrhnici u januaru 1991 godine, jer sam krajem januara otišao u Saudi Arabiju u Pustinjsku oluju.

Laku noć
Pozdrav

Vlado

[duje]

   Eksponat vojnog muzeja u Pivki  
   [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
    [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
   Motor za M84
   [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
   Broj motora
   Prema nekim podatcima je u Jugoslaviji između 1985 i 1991 proizvedeno cca 600 kom tenkova. U sastavu JNA je bilo 450 kom. U Slovnskoj vojsci 59 kom
   Pozdrav
   Duje
  

[tpku_2b]

Gledam one slike uništenih T72 u Iraku. Da mi ih je dovući na jedno mjesto garantujem da bi preko 30% ponovo bilo u upotrebi.
Jedno vrijeme sam pregovarao sa kuvajtskim oficirima da im popravim T55 i T59 zaostale u ratu u Zalivu 1991 godine. Jedini uslov je da tu ne bude SDPR. Sve go kriminalac. Kasnije je veći broj tih tenkova prebačen u Taxilu u Pakistan, gdje sam ih radio za Pakistansku vojsku.

   ... ovaj deo mi se svideo , ne znam zasto ... samo znam da si u pravu, i to mnogo !!!