Nosač aviona "Admiral Flota Sovjetskoga Sajuza Kuznjecov"

[Rade]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Admiral Flota Sovjetskoga Sajuza Kuznjecov (Адмирал флота Советского Союза Кузнецов), prvobitno zvan Tbilisi, potom Leonid Brežnjev je nosač aviona (po ruskoj klasifikaciji teška krstarica – nosač aviona) koji je ujedno i komandni brod ruske mornarice. Po prvobitnom planu to je trebao da bude vodeći brod svoje klase, dok je danas to jedini brod u svojoj klasi. Drugi brod iz klase, Varjag, je pripao Ukrajini da bi potom nedovršen prodat Kini. Uslov prodaje Kini je bio da Varjag nikada neće biti opremljen u stepenu borbene upotrebe.
Označen na Zapadu kao nosač aviona, „Kuznjecov“ je imao ulogu i namenu različitu od namene i uloge nosača aviona u američkoj mornarici, ili u britanskoj. Termin korišćen od strane graditelja broda, „teška krstarica nosač aviona“, namenjen je da opiše brod koji ima namenu podrške i zaštite strategijskih podmornica i površinskih brodova ruske mornarice.
Ovakvo označavanje omogućuje poštovanje medjunarodnih konvencija koje se odnose na prolazak ratnih brodova kroz Bosfor i Dardanele.
Limitiranje na upotrebu aviona samo u operacijama vazdušne borbe rezultat je manjka katapulta. Sa relativno kratkom dužinom broda nemoguće je da sa njega polete borbeni avioni naoružani bombama koje su mnogo teže od raketa ( ne mogu da dostignu potrebnu brzinu).
Kako bi „pomogao“ svojim avionima da uzlete, na Kuznjecovu je primenjena „skakaonica“ (kao na italijanskom nosaču „Garibaldi“) na kraju palube. Ovim se postiže da avion napušta palubu pod većim uglom nego avion koji poleće sa ravne palube. Kako bilo, ovim rešenjem se mogu „podići“ i avioni sa težim podvesnim teretom.
Brod ima kapacitet smeštaja i upotrebe 16 aviona Jak – 41 M (NATO kodna oznaka Freestyle), 12 Suhoja Su – 27K (NATO kodna oznaka Flanker), te 4 helikoptera Kamov Ka-27-LD (NATO kodna oznaka Helix), 18 Kamova Ka-27 PLO i dva Ka-27-S.
Od raketnog naoružanja na brod je ugradjen raketni sistem (12 lansera) brod-brod Granit (NATO kodna oznaka SS-N-19 Shipwreck) sa dometom većim od 400km. Rakete imaju mogućnost nošenja konvencionalne ili nuklearne bojeve glave.
Sistem Klinok (24 vertikalna lansera sa 192 rakete) namenjen je za odbranu od protivbrodskih raketa, aviona i površinskih brodova. Sistem ima višekanalni radar sa faznom rešetkom, i ima brzinu paljbe od 1 rakete na svakih 3 sekundi. 4 cilja mogu biti istovremeno napadnuta, a domet iznosi od 12 do 15 km.
Sistem Kaštan pruža zaštitu od preciznog oružja, uključujući protivbrodske i protivradarske rakete, kao i odbranu od aviona i malih ciljeva na moru.
Kao „dodatak“ na brod je ugradjeno i 6 topova AK-630 kalibra 30 mm.
Od protivpodmorničke komponente, brod raspolaže sistemom Udav-1 sa 60 protivpodmorničkih  raketa. Udav-1 štiti brod odvraćanjem ili uništenjem torpeda ispaljenih na brod. Sistem takodje pruža zaštitu i od podmornica i podvodnih vozila. Sistem se sastoji iz 10 cevi iz kojih može ispaljivati projektile-dubinske bombe 111SG, projektile-mine 111SZ i projektile za ometanje 111SO. Domet sistema je do 3000 m, dok je dubina dejstva po podmornicama do 600 m.
Brod je pogonjen konvencionalnim pogonom i ima 8 kotla i 4 parne turbine, svaka snage po 50000 KS. Ove 4 turbine pokreću 4 propelera sa fiksnim listovima. Maksimalna brzina iznosi 29 čv, pri kojoj ima daljinu plovljenja od 3800 milja. Maksimalna daljina plovljenja iznosi 8500 milja, pri brzini od 18 čv.
"Admiral Flote Savjetskoga Sajuza Kuznjecov“ je porinut 1985. godine, dok je u operativnu upotrebu ušao deset godina kasnije, 1995. godine. Do leta 1989. godine „Kuznjecov“ je bio završen 71 %. Novembra 1989. su započela prva morska ispitivanja. Severnoj floti se pridružuje 1991. godine, decembra meseca. Od 1993. godine je popunjen avionima. U prvoj polovini 1996. godine „Kuznjecov“ isplovljava na prvo kratko vežbovno krstarenje po Mediteranu.  
Nestašica novca zarobljava brod u brodogradilištu Severne flote u stepenu 20% završenih popravki. Nadgradje je konačno završeno jula 1998. godine, i formalno se vraća u operativnu upotrebu 3. novembra 1998. godine.
Do učešća u spašavanju podmornice „Kursk“, 2001. godine, Kuznjecov nije izvršio niti jedno isplovljenje. Planovi za buduću upotrebu broda su odlagani ili otkazivani. Krajem oktobra 2004. godine učestvuje u vežbi ruske flote na Atlantiku. Slično učešće uzima i septembra 2005. godine.  
Tokom vežbe 2005. godine desila se i nezgoda koja je rezultirala padom aviona Su-33 u more.
Iako su finansijski i tehnički problemi rezultirali ograničenom upotrebom ovog broda, očekivanja su da će ostati u operativnoj upotrebi do 2030. godine.

Taktičko tehničke karakteristike
Dimenzije broda:   
- dužina preko svega   302.3 m
- širina    72.3 m
- gaz   9.14 m
Deplasman broda   43 000 t (standardni), 58 600 t (maksimalni)
Pogonska grupa   2 parne turbine snage po 37 MW
Brzina   29 čv
Daljina plovljenja   8500 milja brzinom od 18 čv
Autonomija    45 dana
Posada   1960 članova brodske posade, 626 vazdušnog osoblja, 40 članova štaba ruske RM
Vazdušna komponenta   16 aviona Jakovljev Jak-41M (Jak-141),
12 aviona Suhoj Su-27K (MiG-29K),
4 helikoptera Ka-27 LD,
18 helikoptera Ka-27 PLO,
2 helikoptera Ka-27 S
Naoružanje:   
- artiljerijsko   8 x AK 630
8 x Kaštan
- raketno   12 X P-700 Granit
8 x 3K95 "Kinzhal"
- protivpodmorničko   2 x RBU-12000 Udav

[pvanja]

Evo jos malo slika

[pvanja]

Kuznjecov

[jadran2]

jos nekoliko fotografija "Kuznjecova"

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[USS Nevada]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[pvanja]

Izgleda da se sprema velika modernizacija ovog broda. Mada mislim da ovo sto se pominje u clanku preambiciozno.

Ukratko
- ulazak u remont i modernizaciju 2012 zavrsetak 2017.
- zamena problematicnih pogonskih motora - nuklearnim ili novim klasicnim
- ugradnja katapulta na PSS pod uglom uz zadrzavanje ski rampe
- zamena PVO sistema TOR novjim srednjeg dometa (80-120 raketa)
- ugradnja Pancir PVO sistema 4-6 jedinica
- demontaza protivbrodskih raketa (P-700) i na njihomom mestu prosirenje hangara
- promena i povecanje broja aviona - 26 Mig-29K i 15-20 SU-PAK !?!
- novi komando informacioni sistem (baziran na Sigmi)

Moscow set to upgrade Admiral Kuznetsov aircraft carrier
Admiral Kuznetsov aircraft carrier
© ru.wikipedia.org/
Related News


17:45 06/04/2010

The Fleet Admiral of the Soviet Union Kuznetsov, currently the only aircraft carrier serving as the flagship of the Russian Navy, will be upgraded, the media reported, quoting Navy sources. The aircraft carrier, due to enter a dry dock in 2012, will be re-launched in 2017.

Originally laid as the Leonid Brezhnev in 1982, launched as the Riga in 1985 and renamed as the Tbilisi in 1987, the warship received her current name in 1990. Western analysts call her a ship of a thousand names.

The Admiral Kuznetsov entered service with the Russian Navy in 1991 and was used for the operation of deck aircraft, the development of new tactics, including those for dealing with carriers of theoretical enemies.

In the late 1990s and the early 2000s, it was repeatedly proposed that the Admiral Kuznetsov, which remained moored for long time periods, be decommissioned and sold for scrap.

However, an improved situation in the country gave the ship a new lease of life. Her propulsion unit and other equipment were repaired, and she started taking part in various high seas war games more often.

In the mid-2000s, Navy representatives and Russian political leaders once again started speaking of the need to build aircraft carriers for the Navy. Moscow decided to preserve the Admiral Kuznetsov, used to train deck aircraft pilots.

The upcoming large-scale modernization was motivated by the need to eliminate the ship's inherent drawbacks and to repair some of her units. Plans for docking the ship in 2010-2012 were discussed more frequently and have now been confirmed.

Although it is hard to assess the revamped carrier's specifications, her future appearance can be predicted on the basis of available reports.

First of all, the defective propulsion unit comprising steam turbines and turbo-pressurized boilers will be replaced either with a gas-turbine or nuclear propulsion unit.

The ship's 3M45 P-700 Granit (SS-N-19 Shipwreck) anti-ship cruise-missile launchers will be dismantled, and her internal layout changed. Consequently, the hangar area will be expanded to 4,500-5,000 sq. m. for storing additional fixed-wing aircraft.

The Admiral Kuznetsov's air defenses will be strengthened by replacing 3K95 Kinzhal (SA-N-9 Gauntlet) missiles with a multi-role naval system featuring 80-120 new-generation and medium-range surface-to-air missiles (SAMs).

Moreover, 4-6 Pantsir-S1 (SA-22 Greyhound) combined short to medium-range SAM and anti-aircraft artillery weapons systems will be installed.

The new weapons systems will feature state-of-the-art radio-electronic equipment, probably including the standard Sigma combat information and control system, due to be installed on all new generation Russian warships. The system facilitates unprecedentedly effective cooperation between task force elements.

The carrier will also receive aircraft catapults, a logical option. Considering the fact that her ski-jump will remain intact, one or two catapults can be located on the angled flight deck.

A similar engineering solution was envisioned for the incomplete Ulyanovsk super-carrier, whose keel was laid down in 1988, but the project was cancelled when it was 40% complete along with a sister ship in 1991 after the end of the Cold War.

By that time, the Soviet Union had developed steam catapults and tested an experimental version at the ground-based NITKA training facility incorporating a ski-jump and deck arrestor. Consequently, this task is feasible.

The choice of catapults is linked with the choice of the ship's propulsion unit. Steam catapults require a nuclear propulsion unit, while a gas turbine propulsion unit leaves no choice but electromagnetic catapults. Moscow will either have to develop such catapults independently or buy them abroad, or ... copy them illegally.

The carrier's air wing is to comprise 26 new Mikoyan-Gurevich MiG-29K Fulcrum-D multi-role fighter aircraft, helicopters and navalized Sukhoi T-50 PAK FA (Future Frontline Aircraft System) fifth-generation fighters, currently under development. It appears that 15-20 of these aircraft will be built pending the ship's re-launching, which is likely to take place in 2020 rather than 2017.

The opinions expressed in this article are the author's and do not necessarily represent those of RIA Novosti.

 

MOSCOW. (RIA Novosti military commentator Ilya Kramnik)

[MOTORISTA]

<iframe width="640" height="385" src="//www.youtube.com/embed/1s-XXX49VO4?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

[ZastavnikDjemo]

Izgleda da se sprema velika modernizacija ovog broda. Mada mislim da ovo sto se pominje u clanku preambiciozno.

Ukratko
- ulazak u remont i modernizaciju 2012 zavrsetak 2017.
- zamena problematicnih pogonskih motora - nuklearnim ili novim klasicnim
- ugradnja katapulta na PSS pod uglom uz zadrzavanje ski rampe
- zamena PVO sistema TOR novjim srednjeg dometa (80-120 raketa)
- ugradnja Pancir PVO sistema 4-6 jedinica
- demontaza protivbrodskih raketa (P-700) i na njihomom mestu prosirenje hangara
- promena i povecanje broja aviona - 26 Mig-29K i 15-20 SU-PAK !?!
- novi komando informacioni sistem (baziran na Sigmi)

Moscow set to upgrade Admiral Kuznetsov aircraft carrier
Admiral Kuznetsov aircraft carrier
© ru.wikipedia.org/
Related News


17:45 06/04/2010

The Fleet Admiral of the Soviet Union Kuznetsov, currently the only aircraft carrier serving as the flagship of the Russian Navy, will be upgraded, the media reported, quoting Navy sources. The aircraft carrier, due to enter a dry dock in 2012, will be re-launched in 2017.

Originally laid as the Leonid Brezhnev in 1982, launched as the Riga in 1985 and renamed as the Tbilisi in 1987, the warship received her current name in 1990. Western analysts call her a ship of a thousand names.

The Admiral Kuznetsov entered service with the Russian Navy in 1991 and was used for the operation of deck aircraft, the development of new tactics, including those for dealing with carriers of theoretical enemies.

In the late 1990s and the early 2000s, it was repeatedly proposed that the Admiral Kuznetsov, which remained moored for long time periods, be decommissioned and sold for scrap.

However, an improved situation in the country gave the ship a new lease of life. Her propulsion unit and other equipment were repaired, and she started taking part in various high seas war games more often.

In the mid-2000s, Navy representatives and Russian political leaders once again started speaking of the need to build aircraft carriers for the Navy. Moscow decided to preserve the Admiral Kuznetsov, used to train deck aircraft pilots.

The upcoming large-scale modernization was motivated by the need to eliminate the ship's inherent drawbacks and to repair some of her units. Plans for docking the ship in 2010-2012 were discussed more frequently and have now been confirmed.

Although it is hard to assess the revamped carrier's specifications, her future appearance can be predicted on the basis of available reports.

First of all, the defective propulsion unit comprising steam turbines and turbo-pressurized boilers will be replaced either with a gas-turbine or nuclear propulsion unit.

The ship's 3M45 P-700 Granit (SS-N-19 Shipwreck) anti-ship cruise-missile launchers will be dismantled, and her internal layout changed. Consequently, the hangar area will be expanded to 4,500-5,000 sq. m. for storing additional fixed-wing aircraft.

The Admiral Kuznetsov's air defenses will be strengthened by replacing 3K95 Kinzhal (SA-N-9 Gauntlet) missiles with a multi-role naval system featuring 80-120 new-generation and medium-range surface-to-air missiles (SAMs).

Moreover, 4-6 Pantsir-S1 (SA-22 Greyhound) combined short to medium-range SAM and anti-aircraft artillery weapons systems will be installed.

The new weapons systems will feature state-of-the-art radio-electronic equipment, probably including the standard Sigma combat information and control system, due to be installed on all new generation Russian warships. The system facilitates unprecedentedly effective cooperation between task force elements.

The carrier will also receive aircraft catapults, a logical option. Considering the fact that her ski-jump will remain intact, one or two catapults can be located on the angled flight deck.

A similar engineering solution was envisioned for the incomplete Ulyanovsk super-carrier, whose keel was laid down in 1988, but the project was cancelled when it was 40% complete along with a sister ship in 1991 after the end of the Cold War.

By that time, the Soviet Union had developed steam catapults and tested an experimental version at the ground-based NITKA training facility incorporating a ski-jump and deck arrestor. Consequently, this task is feasible.

The choice of catapults is linked with the choice of the ship's propulsion unit. Steam catapults require a nuclear propulsion unit, while a gas turbine propulsion unit leaves no choice but electromagnetic catapults. Moscow will either have to develop such catapults independently or buy them abroad, or ... copy them illegally.

The carrier's air wing is to comprise 26 new Mikoyan-Gurevich MiG-29K Fulcrum-D multi-role fighter aircraft, helicopters and navalized Sukhoi T-50 PAK FA (Future Frontline Aircraft System) fifth-generation fighters, currently under development. It appears that 15-20 of these aircraft will be built pending the ship's re-launching, which is likely to take place in 2020 rather than 2017.

The opinions expressed in this article are the author's and do not necessarily represent those of RIA Novosti.

 

MOSCOW. (RIA Novosti military commentator Ilya Kramnik)

Pa ne bih ovo nazvao preambicioznim projektom. Radi se o najobičnijoj konverziji "Kuznjecova" u "pravi" nosač aviona. Za sve to tehnologije su već razvijene, Rusi su dosta naučili tokom remonta i modernizacije bivšeg "Admirala Gorškova", para valjda imaju, a i planiraju gradnju serije novih NA. Izgleda da će "Kuznjecov" da posluži kao platforma za obuku novih generacija pilota palubne avijacije.

[pvanja]

Skup je to sport sa noscima aviona.

Zamena pogona je prilicno obiman zahvat na svakom brodu a na naosacu kao najvecem brodu savremnih mornarica je bas velik i skup posao. Nije ni cudo sto planiraju da posao traje 5 godina.

Ovo sto je planirano je stvarno veliki zahvat - videcemo zasta ce se odluciti rusi.

[ZastavnikDjemo]

Pa jeste veliki zahvat, ali Rusi su to već uradili, i to sa INS "Vikramaditya". Parni katapulti za avione nisu neko epohalno otkriće, rakete im ne trebaju, jer imaju krstarice tipa "Kirov" i "Slava", kao i avione, koji će biti u stanju da nose protivbrodske rakete, ukratko, sve mi izgleda savršeno logično. 

[kumbor]

Red bi bio da posle 43 (Moskva i Lenjingrad), odnosno 35 (Kiev i drugi) godina iskustva sa brodovima kojima je osnovno naoružanje vazduhoplovno - Rusi najzad dobiju stvarno upotrebljiv "АВИАНОСЕЦ", a ne "АВИАНОСНЫЙ КРЕЙСЕР".
Ionako je "Kuznjecov" zreo za "midlife refit", ako ne i za potpunu rekonstrukciju - jer je održavanje brodova poslednjih 20 godina ionako na niskom nivou. Brod je očigledno teško "izraubovan", nikad u službi nije mogao da vozi brže od 24 čvora, a ukoliko sada ne ode u veliki remont i rekonstrukciju za par godina bi bio zreo za rashod.

Pogon je stara boljka ovog broda - kao i na razaračima pr.956 (Sovremeni). Ambiciozno projektovani, ti parni kotlovi nikada nisu zadovoljavajuće radili. Komplikovani su i osetljivi. Turbine su OK, ali će ceo pogon biti zamenjen na poboljšani tip kao na "Vikramaditya", ili će možda biti zamenjen na gasne turbine kojima su Rusi veoma zadovoljni. Nije verovatno da se pogon menja na atomski, jer Rusima treba upotrebljiv, a ne eksperimentalni brod ("Kirov" i ostali su drugi tip broda - i upola manjeg deplasmana!).

Sa katapultima se eksperimentisalo 30 godina. Nikada nisu postignute zadovoljavajuće performanse. Ako se bude montirao katapult verovatno će Francuzi da pripomognu tehnologijom.

To što će P-700 biti demontiran više znači da Rusi nemaju usavršeni model ove rakete, nego promenu taktike upotrebe broda. Ipak, proširenje hangara je svakako dobra odluka, pa makar i iznuđena. P-700 možda deluje impresivno, ali je pitanje koliko je upotrebljiv u promenjenim strategijskim okolnostima i uz napredak protivraketne odbrane.

"Kinžal" je kao morska verzija sistema "Tor" zreo za zamenu. Težak je, glomazan i ima mali domet. Za kopneni sistem Rusi kažu da je vrlo efikasan, dok se "Kinžalom" nešto i ne hvale. Kako i ne bi kada je potrebni prostor za ugradnju na brodu za vreme razvoja povećan duplo, a po težini trostruko!

U svakom slučaju, Rusima je hitno potreban modernizovani "Kuznjecov" kao rešenje do izgradnje (?!) nosača aviona novog tipa.

A opet, možda nosač aviona i nije najpotrebniji!
Jasno je da je u slučaju "nagle promene situacije" Baltičko more pouzdano "začepljeno" poljskim, finskim, švedskim i nemačkim brodovima, a Baltička flota danas ima samo par savremenih borbeno sposobnih brodova, da su na Crnom moru potrebne brojne lake, eskortne i desantne snage - kojih takođe nema, a naročito da Tihookeanska flota već 20 godina nikako da se otrese neslavnog naziva "groblje brodova" - zbog potpuno neadekvatne remontne baze i pozadinske podrške.
U slučaju "suštinske krize" u operativnom području bilo koje od svojih flota, Rusija može da se osloni samo na podmornice, dok površinski brodovi ne bi mogli da promole pramac dalje od par stotina milja od obale. Jasno je da se u takvoj situaciji podmornicama ne može obezbediti kakva-takva zaštita na okeanskim prostorima. Tu jedan "Kuznjecov" ne može mnogo da pomogne.
Obnova sposobnosti ruske mornarice da se na svakoj floti obrazuje po jedna prava "КУГ- Корабельная Ударная Группа" (udarna grupa brodova), tj. Task Force, može se očekivati tek za 10-15 godina - a i tada samo sa "Kuznjecovim" (ako rekonstrukcija uopšte uspe) i eventualno jednim prototipom nove klase nosača (ako bude spreman za probne vožnje - tj. ako ga uopšte sagrade).
 

[pvanja]

Rusija je ogromna zemlja i oni mogu da svojom avijacijom sa kopna da pokriju sve morske prilaze svojoj teritorji i veci deo kontinentalni drzava.

Rusi su svesni da velikih sukoba sa recimo NATO ili SAD nece biti jer to nije nikome od koristi a svakav takav sukob bi vodio na kraju upotrebi nuklearnog naoruzanja.

Ono sto Rusima treba su 2-3 nosaca (tj UGB ili ti TF) sa kojima bi mogli u svakom momentu da ostvare prisustvo na svakoj tacki u svetu sa jednom UGB.

Takva grupa sastavljena od recimo jednog nosaca sa 50-tak aviona, eventualno jednog desantnog broda tipa Mistral, krstraica, razaraca i podmornica bi mogla da bude jako efikasno sredstvo za sirenje "uticaja" Rusije. U sustini formirali bi se dve UGB jedan sa nosacemi i jedan amfibiska sa desantnim brodom/brodovima Mistral.

SAD je odmah osetila ugrozenost zbog prodaje ovih brodova Francuske Rusiji.

Rusi su zauzeli krajnje pragmatican stav da sto im se neisplati da razvijaju samostalno jedostavno kupe i licencno proizvode kod sebe negubeci vreme.

[kumbor]

Pomorska strategija do sada nije uspela, niti će uskoro uspeti da pronađe novo rešenje, pa nosači aviona ostaju glavno sredstvo globalne projekcije pomorske moći, a sa njom političkog i ekonomskog uticaja van svog "dvorišta".
Američki nosači aviona su najimpresivniji površinski brodovi našeg vremena, a "Carrier Task Force" je najmoćniji pomorski sastav današnjice. Šta reći, rade ljudi već 70 godina na jedan način, pa su dostigli savršenstvo!
I Rusima je najzad posle pola veka lutanja postalo belodano jasno da im je nosač aviona potreban ako žele da imaju značajan uticaj na okeanima.

Problem je u prioritetima.
SSBN i SSN podmornice su nešto bez čega Rusija apsolutno ne može - dok bez nosača aviona Rusija može.

Rusija je kopnena zemlja - "landlocked" što bi se zlurado reklo na engleskom, ali ne može bez mora. Uspon Rusije je i počeo osiguranjem njenog izlaska na Baltik i Crno more. Osiguranje morskih prilaza sa sve četiri strane sveta je izuzetno važno, a za to nije neophodan nosač aviona - tim je ranjivijii beskorisniji što je bliže obali - već brojne obalne, desantne i protivdesantne snage, uz što istureniju zaštitu iz vazduha sa kopnenih aerodroma.  E, tu je "Mistral" prava stvar, a to nije nosač već višenamenski brod sa ograničenom avia komponentom.

Udaljenost između operativnih područja ruskih flota je ogromna i iznosi više hiljada kilometara između svake od njih. Mogućnost prebacivanja brodova sa flote na flotu uvek je bio problem. Zato je "Severni morski put" od ogromnog značaja, a on se ne može štititi nosačem aviona, već se nosač može njim samo prebacivati sa flote na flotu. Međusobna izolovanost pomorskih teatara istovremeno povećava potreban broj jedinica nosača. Ako je jedan nosač na flotu malo (šta u slučaju kvara, remonta, itd.?), potrebna su dakle dva, puta Severna flota i Tihookeanska flota jednako je četiri. Koliko treba godina i para da se sagrade četiri kapitalna broda? A gde su brodovi podrške!? Ono što se ima danas više nije ni novo, ni odgovarajuće i ima ga premalo. Za novu klasu nosača potrebni su i novi brodovi zaštite i snabdevanja. Potrebna je cela nova flota, od koje danas nema još nijednog broda. Nijednog! Niti se grade!

U ovom trenutku Rusija nema brodogradilište koje može da gradi nosač (Nikolajev je za sada u Ukrajini!), niti ima odgovarajuće baze, remontnu i drugu pozadinsku podršku. "Gorškov - Vikramaditya" nije dobar primer jer bi novi nosači morali biti najmanje za 50% većeg deplasmana i najmanje 50% većeg kapaciteta letelica.
Nedostatak infrastrukture je osnovni razlog brzog propadanja brodova klase "Kijev" i "Kuznjecova", naročito pogona i pomoćnih strojeva. Na sidrištu je brod uvek imao jedan kotao pod parom radi obezbeđenja energije!

Naftovodi i gasovodi koje Rusija gradi ka Evropi i Kini - dakle širenje energetske zavisnosti i uticaja mnogo je efikasniji garant bezbednosti Rusije i sredstvo odvraćanja od cele flote nosača aviona. Zato se Rusi i upinju da šire "energetske pipke" na sve strane. Za zaštitu naftovoda i gasovoda nisu potrebni nosači, već su za zaštitu trase po dnu Baltika i Crnog mora potrebni drugačiji brodovi, i to mnogo njih.
Da ne govorimo što energetski resursi i njihovi transportni sistemi mogu u slučaju potrebe biti strašno oružje.

Novija ruska pomorska tradicija dala je mnogo revolucionarnih dostignuća - odlične razarače "Novik", prvu upotrebu dizel motora na ratnom brodu uopšte, prve gasne turbine na velikom ratnom brodu, najfantastičnije podmornice u ogromnom broju, revoluciju lakih pomorskih snaga uvođenjem raketnih čamaca, mnoge jedinstvene oružne sisteme, itd., itd. Nosače aviona bi mogli i da propuste, ili da ih grade po licenci, ili da plate da ih napravi neko drugi.

[Patriot]

Jako lijep i smislen tekst, kolega. Usput, neka Rusi malo pogledaju kako to Kina radi (krećući zamalo od nule) ...

[pvanja]

@Kumbor

Zato sam i rekao da im trebaju 2-3 nosaca ukupno - kako bi uvek imali jednog sprenog za akciju. Jer kao sto sam rekao to je skup sport.

Rusima je potrebno da uvek imaju jedan nosac sa pratnjom da mogu da odgovore na jedno krizno zasiste koje je daleko od Rusije.

Mislim da za vise nemaju resurse a da za super nosace kakve imaju amerikanci nemaju ni iskustva ni potrebe.

Koliko sam video po netu Rusi planiraju gradnju 5-6 nosaca (50-60 000 tona 30-50 avina i helikoptera) koj bi nosili 5 generaciju avioan i BL i planiraju da postignu punu sprenosti svih grupa nosaca aviona do 2050. Mislim da je ovo tesko izvodljivo iz cisto ekonomskh razloga. Ali eventualno 2-3 bi mogli da izdrze jedan u severnoj drugi u pacifickoj floti i eventulalno jedan u rezervi da popuni prazninu kada su remonti.

Inace slazemo se da samo prostranstvo Rusije obezbedjuje veliku pokrivenost zemljine kugle tako da za nju nosaci imaju manju vaznost ali ipak imaju vaznost i bezrazlozno su bili zapostavljeni u ranijem periodu.