Nosač aviona "Admiral Flota Sovjetskoga Sajuza Kuznjecov"

[bmt70]

Skica ex.Tbilisija

[dzumba]

Кинези желе и једно и друго - да се науче (обуче) и да полако изађу на отворено море. Они су трговачка нација. Давно некад су "погрешили" када су свој интерес штитили само на копну. Не верујем да ће и данас "погрешити". Ипак, требаће им времена. А они га имају.

[bmt70]

Otok Hainan, od mislim 1996 (ako nije sasvim tocno provjeriti) imaju maketu izgradjne palubno-sletne piste nosaca aviona, na kojem njihovi mornaricki piloti konstantno vjezbaju - nije realna situacija, ali bolje ikakav trening nego nikakav.

[MOTORISTA]

Pozicije sa kojih poleću avioni na ovom nosaču aviona.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[kumbor]

Trojka- startno mesto 3 najverovatnije obezbeđuje poletanje "Suške" sa punim gorivom i podvesnim teretom, dok su kec i dvojka za poletanje sa malim opterećenjem, 50-80% goriva i podvesnim teretom samo za dejstva v-v. Ne može se ski-jump porediti po mogućnostima upotrebe aviona sa katapultnim startom.

[Solaris]

Izgleda da se brod vraća na more.

Murmansk branch of JSC Zvezdochka Ship Repair Center has completed technical recovery works on Northern Fleet (NF) aircraft carrier Admiral Kuznetsov. On Thursday, Aug 23 the ship was recommissioned into Russian Navy.

Malo o brodu.

The carrier (project name was Sovetsky Soyuz) was laid down at Chernomorsky Shipyard in Nikolayev on Sept 1, 1982 having original name of Riga and launched on Dec 4, 1985 under the name of Leonid Brezhnev. On Aug 11, 1987 she was renamed into Tbilisi and on Oct 4, 1990 the carrier changed the name for Admiral Flota Sovetskogo Soyuza Kuznetsov. The ship joined Northern Fleet on Jan 20, 1991.

Performance

Speed: 29 knots
Endurance: 45 days
Crew: 1,960 men
Steam turbines power: 4 x 50,000 hp
Turbo generators power: 9 x 1,500 kW
Diesel generators power: 6 x 1,500 kW

Dimensions

Length: 302.3 meters
Length at waterline: 270 meters
Beam: 72.3 meters
Beam at waterline: 35.4 meters
Draft: 9.14 meters
Standard displacement: 43,000 tons
Full displacement: 55,000 tons
Maximum displacement: 58,600 tons

Armament

The carrier is armed with missile launchers (12 antiship missiles Granit and 60 ASW rockets Udav-1), SAM system Klinok (192 missiles, 24 launchers) and CIW system Kashtan (256 missiles). The ship carries up to 24 multipurpose helicopters Ka-27, up to 16 supersonic VTOL multirole airplanes Yak-41M and up to 12 deck-based fighters Su-27K.

Izvor : Naval Today

[kumbor]

Model jedne od varijanti perspektivnog NA VMF RF.

[MOTORISTA]

I jedan crtež...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[kumbor]

Ovaj gornji crtež je prilično bajat i prikazuje kako je mogao izgledati NA pr.1143.7 - Uljanovsk da je sagrađen, sa izvesnim modifikacijama. Perspektivni ruski NA verovatno neće imati udarne protivbrodske rakete i biće manji - jer bi ovaj na slici mogao biti sličnih dimenzija kao Nimitz, a deplasman je mogao biti oko 75.000 tona standard, što je mnogo. Posle 22 godine kako je Uljanovsk izrezan na navozu, standardi i potrebe su se značajno izmenili. Danas je još uvek vrlo teško i pretpostaviti kako bi mogao izgledati budući ruski NA, ako ga uopšte ikad bude, ona slika koju sam ja gore dao prikazuje nosač koncepcije nalik Rojal Nejvi Queen Elisabeth. Moguće je da bi dimenzije hipotetičkog ruskog projekta mogle biti slične. Hipotetički nosač neće biti manji od toga, jer PAK-FA je krupan avion, pa za adekvatnu aviogrupu treba mnogo mesta, a posebni mornarički lovac manjih dimenzija nije na vidiku.

[Рашо]

Dok se zvao po Leonidu Brežnjevu...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Fotografisano vjerovatno na porinuću.

[kumbor]

Na "ostrvu" nosača vide se i veliki radarski "bilbordi", koji su kasnije skinuti jer taj radarski sistem velikog dometa nije pokazao zadovoljavajuće karakteristike.

Eh, da, ex Leonid Brežnjev, ex Riga, ex, Tbilisi.

Od imena Leonida Brežnjeva su brzo odustali, jer ruski brodograditelji nisu nikako mogli da smisle deo brodske konstrukcije koji bi mogao glumiti one "glamurozne obrve". Sećam se jedne karikature sa početka divljih devedesetih, gde je na fotografiji tada već  "Kuznjecova" karikaturista docrtao obrve nad sidrenim otvorima na pramcu.  Zato su "obrve" ostale samo na modifikacijama dodatnog kupolnog oklopa na tenkovima T-55 i T-62.

[kumbor]

Evo jednog novijeg fotošopa novog NA, ali ne posle 2011. godine. Vidi se aviogrupa od Mig-29K i T-50. Ovo bi trebalo da je ideja Severnog OKB, oko 2010. godine, jer su u međuvremenu Rusi čvrsto rešili da će NA, ako ga uopšte bude, imati katapultni start, a ne rampu, koja ne može odgovoriti potrebama brzine uzletanja aviona, ni njihovog opterećenja , pa makar, kao na slici, rampi bilo dve. Na krmi se vide sektori palube sa vertikalnim baterijama raketa zonalne i bliske PVO. Brod bi imao nuklearni pogon, jer samo takav omogućava zadovoljenje ogromnih potreba NA za energijom. Brod mora biti brz, verovatno ne ispod 28 čvorova max., zbog potreba manipulacije avionima. Kako god bilo, ovakva koncepcija, makar i kao potpuno provizorni fotošop, daleko je ispod nivoa američkih projekata. Amerikanci su tu stvarno "second to none".

[chinggis]

Po onome što sam uspio pročitati na netu o ruskom nosaču aviona kao i njegovim avionima je došta škrto prepuno raznih dezinformacija i čini mi se da to rusi namjerno rade kako bi svi bili zbunjeni o njihovim stvarnim mogučnostima.
1. priča da Sovjetki savez a sada Rusija nikada nisu bili u stanju proizvesti parni katapult mi se činila kao velika glupost od prvi put kada sam je pročitao. Prošle godine sam pročitao da su i proizveli dva katapulta, testirali ih u Ukraini a onda prebacili u Severodinsk na daljnje testiranje. I tamo odustali od njih dok se ne pronađe nova bolja i sigurnija tehnologija. Razlog je vrlo jednostavan, prilikom testiranja se ustanovilo da se katapult voli zamrznuti za vrijeme zimskih mjeseci i na visokim zemljopisnim širinama kao što je artički krug. Da budem iskren, nikada nisam vidio fotografiju s američkih nosača aviona da su katapultiranja vršili u arktičkim uslovima.
2. Priča da njihovi palubni lovci ne mogu da polječu pod punim naoružanjem mi također nije štimalo jer netko je projektirao avion i izvršio proračune koja je snaga i uzgon potrebni da bi avion uopće mogao poletjeti. Su-33 koliko sam shvatio nije nikada ni bio predviđen kao napadački avion za zemaljske ciljeve, nego kao lovački avion za zaštitu flote od protivničkih napadačkih aviona. Podatak da sa ski rampe ne mogu da polječu puni goriva mi je isto tako bezvezno sve dok nisam pronašao da za Su-33 se smatra da je pun s gorivom ako su mu rezervoari na 75 ili 80% kapaciteta čak i kopnene varijante kao što je Su 27 imaju isto "ograničenje", a za njih ne vrijedi da poslije 200m više nema piste , nego je pista ipak duža.
Ako se pogledaju lansiranja s Američkih i Ruskih nosača gledana sa strane tako da se može vidjeti pramčani val kojega stvara brod, primjetljivo je da Amerikanci uvijek idu s punom snagom i pokušavaju uvijek dobiti 30+kn dok Rusi polijetanje svojih aviona sa ski rampe mogu izvoditi i s brzinom od 15kn pa čak i s 0kn ali onda moraju polijetati s pozicije 3.
Na moje pitanje na koje mi nitko nikada nije odgovorio je bilo:"Ako je katapult tako močan, zašto morate ubrzati brod na 30 kn?" to je skoro 60 km na sat vjetra preko palube, nije da je neki povjetarac to je več ozbiljan vjetar.
Moje je mišljenje da je razlika između svemogučih Američkih i skoro bezvrjednih ruskih nosača samo razlika u filozofiji kako će se isti primjenjivati i gdje a to koliko je što dobro stvara se u reklamnim kučama sve dok se ne počne stvar testirati u pravim uvjetima. A onda se često ustanovi da nije sve tako kako se prikazivalo na reklamama.

[kumbor]

Ма, nisu ruski nosači bezvredni, nego ih je samo jedan koji se može smatrati flotskim nosačem, a i taj uslovno, jer mu je pogon sada u lošem stanju. Ocenu da je katapult bolji od rampe nisam dao ja, već ozbiljni publicisti koji godinama pišu knjige i članke o ruskoj mornarici i ljudi koji su radni vek proveli kao oficiri na brodovima. Ocenu o teškoćama uzletanja aviona pod punim opterećenjem su dali oni, a ne ja.
Činjenica jeste da Rusi do 1991. nisu uspeli da naprave potpuno operativan parni katapult za nosač aviona, a u tome nisu izgleda došli do konačnog rešenja ni danas, inače bi to bila veoma važna vest u vojnopomorskoj publicistici. Opšti je zaključak da je i rampa na "Kuznjecovu" (tepaju mu "Kuzja") iznuđeno rešenje, a ne nameran izbor između dva pristupa. Da su razvili dobar katapult, valjda bi ga stavili na "Vikramaditju". Tvorci ideje parnog katapulta za nosače su inače Englezi, kao i ski-jump rampe. Za razliku od Rusa, Amerikanci su potpuno razradili tehnologiju parnog katapulta, on radi bez greške i proizvodi se serijski. Naravno, napredak traži svoje, i red je da se usvoji nova tehnologija. Da li će elektromagnetni katapult stvarno predstavljati takav skok, ostaje da se vidi, ali se od njega mnogo očekuje. Problemi delovanja nosača na dalekom Severu (ili Jugu) su jasni i vrlo složeni, ali je činjenica da to mora daleko više brinuti Ruse nego Amerikance, ako uporedimo područja osnovnog pretpostavljenog delovanja dve mornarice.
Od 1917. godine, kada su započeta češća uzletanja aviona s brodske palube, pa do danas, svi nosači kada im uzleću avioni okreću se u vetar i ubrzavaju na preko 22 čvora (osim eskortnih, koji i nisu mogli ploviti preko 18čv.), jer se time znatno olakšava uzletanje aviona i povećava njegova nosivost goriva i ubojnih sredstava.
Amerikanci su napravili više nosača nego ceo ostali svet zajedno, imaju ogromno iskustvo i besprekorno razrađenu tehnologiju i taktiku nosača aviona. Osnovne ideje koncepcije su proizvod ratnih operacija 1941-45. i proverene su u praksi potapanjem i oštećenjima sopstvenih brodova. Stalno je po nekoliko američkih nosača u plovidbi širom sveta, vrši se obuka neprestano i usavršava taktika primene, a palubni nosači učestvovali su i u dejstvima 1999. pri agresiji na SRJ. Najnoviji NA tipa Gerald Ford se spolja ne razlikuju znatno od brodova klase Nimitz, ali prve brodove jedne i druge klase razdvaja preko 40 godina, pa se s pravom očekuje da je napredak u tehnologiji znatan. Na osnovu svih poznatih podataka, ne treba biti mnogo mudar pa jasno zaključiti da su američki nosači aviona najmoćniji ratni brodovi ikada sagrađeni. Mislim da je to skoro nemoguće osporiti, ma koliko ja voleo velike artiljerijske brodove XX veka i ma koliko da ne volim savremenu američku politiku.
Da su Rusi majstori dezinformacija, to je takođe potpuno nesporno. Čim čujem neku novu, a sadržajnu vest o eventualnom budućem ruskom nosaču, otvoriću novu temu o tome. To što u planovima izgradnje VMF RF do 2020. nema izgradnje nosača aviona, ne znači da se ne razrađuju projekti i ne vrše pripremne radnje. Bilo bi loše da se na tome ne radi.

[chinggis]

Ма, nisu ruski nosači bezvredni, nego ih je samo jedan koji se može smatrati flotskim nosačem, a i taj uslovno, jer mu je pogon sada u lošem stanju. Ocenu da je katapult bolji od rampe nisam dao ja, već ozbiljni publicisti koji godinama pišu knjige i članke o ruskoj mornarici i ljudi koji su radni vek proveli kao oficiri na brodovima. Ocenu o teškoćama uzletanja aviona pod punim opterećenjem su dali oni, a ne ja.
Činjenica jeste da Rusi do 1991. nisu uspeli da naprave potpuno operativan parni katapult za nosač aviona, a u tome nisu izgleda došli do konačnog rešenja ni danas, inače bi to bila veoma važna vest u vojnopomorskoj publicistici. Opšti je zaključak da je i rampa na "Kuznjecovu" (tepaju mu "Kuzja") iznuđeno rešenje, a ne nameran izbor između dva pristupa. Da su razvili dobar katapult, valjda bi ga stavili na "Vikramaditju". Tvorci ideje parnog katapulta za nosače su inače Englezi, kao i ski-jump rampe. Za razliku od Rusa, Amerikanci su potpuno razradili tehnologiju parnog katapulta, on radi bez greške i proizvodi se serijski. Naravno, napredak traži svoje, i red je da se usvoji nova tehnologija. Da li će elektromagnetni katapult stvarno predstavljati takav skok, ostaje da se vidi, ali se od njega mnogo očekuje. Problemi delovanja nosača na dalekom Severu (ili Jugu) su jasni i vrlo složeni, ali je činjenica da to mora daleko više brinuti Ruse nego Amerikance, ako uporedimo područja osnovnog pretpostavljenog delovanja dve mornarice.
Od 1917. godine, kada su započeta češća uzletanja aviona s brodske palube, pa do danas, svi nosači kada im uzleću avioni okreću se u vetar i ubrzavaju na preko 22 čvora (osim eskortnih, koji i nisu mogli ploviti preko 18čv.), jer se time znatno olakšava uzletanje aviona i povećava njegova nosivost goriva i ubojnih sredstava.
Amerikanci su napravili više nosača nego ceo ostali svet zajedno, imaju ogromno iskustvo i besprekorno razrađenu tehnologiju i taktiku nosača aviona. Osnovne ideje koncepcije su proizvod ratnih operacija 1941-45. i proverene su u praksi potapanjem i oštećenjima sopstvenih brodova. Stalno je po nekoliko američkih nosača u plovidbi širom sveta, vrši se obuka neprestano i usavršava taktika primene, a palubni nosači učestvovali su i u dejstvima 1999. pri agresiji na SRJ. Najnoviji NA tipa Gerald Ford se spolja ne razlikuju znatno od brodova klase Nimitz, ali prve brodove jedne i druge klase razdvaja preko 40 godina, pa se s pravom očekuje da je napredak u tehnologiji znatan. Na osnovu svih poznatih podataka, ne treba biti mnogo mudar pa jasno zaključiti da su američki nosači aviona najmoćniji ratni brodovi ikada sagrađeni. Mislim da je to skoro nemoguće osporiti, ma koliko ja voleo velike artiljerijske brodove XX veka i ma koliko da ne volim savremenu američku politiku.
Da su Rusi majstori dezinformacija, to je takođe potpuno nesporno. Čim čujem neku novu, a sadržajnu vest o eventualnom budućem ruskom nosaču, otvoriću novu temu o tome. To što u planovima izgradnje VMF RF do 2020. nema izgradnje nosača aviona, ne znači da se ne razrađuju projekti i ne vrše pripremne radnje. Bilo bi loše da se na tome ne radi.

kumbore, ispričavam se ako sam te na bilo koji način povrijedio svojim postom, to mi nije bila niti u jednom trenutku želja a ni namjera(a možda sam i ja krivo razumio i doživio tvoj post).
Dakle publicisti i novinari a bogme i ssz(kako je to volio naš bivši predsjednik reči ) svašta priča i piše. Za mnoge stvari koje pišu nemaju smisla ili su izvrnute naopako. Tako je i cijela priča s parnim katapultom u Sovjetskom Savezu. Malo vjerojatno da nisu bili u stanju proizvesti ili napraviti katapult pogotova kada se zna da su Sovjeti oduvjek imali jako dobro razvijenu i sposobnu obavještajnu službu u svim zemljama. I ono što je čak i zapad priznavao je da su im njihovi obavještajci bili jako uspješni u tome. Drugo na kraju rata su dobili planove za Njemački nosač aviona i s konstruktivnim  rješenjem katapulta na komprimirani zrak. Sami su izrađivali parne strojeve i bili čisto solidni u tome pa tako mi nikako ne leži prića da nisu mogli, ili znali napraviti parni katapult. Obično postoji vrlo jednostavno objašnjenje za to. Ono što sam napisao što sam pročitao na netu mi se učinilo puno jednostavnim i pametnijim objašnjenjem nego prića da nisu znali napraviti brtvljenje parnog katapulta. I ja sam mislio da je to neka velika nauka sve dok nisam vidio skicu kako se to čudo održava i kako se brtvi prorez. Nema tu velike mudrosti niti tehnologije, sve je to tehnologija 19 stolječe i uvođenja parnih strojeva. Na linku koji ću sada postaviti je uputa za tehničare na održavanju katapulta i avio sistem : http://navyaviation.tpub.com/14018/index.htm
Podatak da za MiG-29 samo tijelo aviona daje uzgon od 40% je veliki uzgon na kojega treba računati kada se izračunava da li može avion poletjeti ili ne(ne mislim samo za nosač). Negdje sam također došao do proračuna da li Su-33 može poletjeti s punim opterečenjem ili ne. Uglavnom matematika je rekla da nema problema čak i ako brod stoji(brzina mu je 0kn) Su-33 može poletjeti s punim AA naoružanjem. Zapad je svoju priću o nučinkovitosti ski rampe potkrijepio nedostakom fotografija ili video snimaka polijetanja s njihovog nosača. Nedostatak snimaka ne mora značiti i da to nije moguće, može značiti i to da je netko namjerno pustio dezinformaciju i da je održava takvu kako bi se u cijeloj filozofiji degradiralo razmišljanje o njihovim mogučnostima. A kada dođe do "vruče" situacije tada je obično hladan tuš posljedica krivoga razmišljanja.
Ne vidim potrebu za katapultom ako ski rampa radi svoj posao a i njezino održavanje je punoooo jednostavnije od katapulta. Sami resursi broda su daleko više opterečeni s katapultom nego s ski rampom. Katapult traži velike količine pare i sve je to kompromis između onoga što bi želio, što bi mogao i onoga što imaš. Po mome viđenju jako pojednostavljenom, razlika između katapulta i ski rampe je ta što ti katapult daje brzinu dok ski rampa daje uzgon. Nije baš točno ali jako pojednostavljeno mislim da bi to bilo to.
Iskustvo Amerikanaca je proizašlo iz iskustva rata s Japanom. Možda ću biti jakooooo ne objektivan ili u još gorem slučaju bezobrazan i netolerantan prema Japancima, ali ih nikada nisam smatrao kvalitetnom vojnom silom. Da bi bili kvalitetna vojna sila oni su morali biti prilagodljivi nastalim situacijama. A oni to nisu bili. Nikada se nisu uspjeli prilagoditi protivniku nego su fanatičnošću nadoknađivali nedostatak prilagodljivosti i inventivnosti. Pod ovim ne mislim na pojedinačnu inventinost nego na cjelokupnu inventivnost sagledavanja i prilagođavanja svojih resursa nastalim situacijama. Na zapadnom ratištu su Amerikanci često imali velikih problema s Njemcima pogotovo na moru gdje nisu bili dorasli njemačkim čoporima i da nije bilo Engleza, bilo bi puno više željeza na dnu. Kažu da se mačka može oderati na više načina, tako i ja smatram da Američki pristup nosačima aviona nije jedini i nije najbolji. On je najbolji za njih ali to ne znači da će i automatski odgovarati i drugima koji imaju  drukčije zahtjeve ili ciljeve.
Samo razmišljanje o potencijalnom sukobu SSSR i US na moru je sljedeće, s US nosača polječu zrakoplovi recimo da ih je pola napadačkih a pola lovaca (US nosač ima oko 70 aviona, dakle 35 -35) s SSSR nosača polječu avioni u obranu svoje flote (40 lovaca). Imamo malu prednost SSSR lovaca nad US. Ako se pretpostavi podjednaka kvaliteta i stručnost posada uzmimo da je omjer 1:1 još uvijek imamo 5 lovaca u zraku koji dočekuju 35 napadačkih aviona. Iz vjetnamskog rata je podatak da kada su napadački avioni ostali bez lovačke pratnje su odbacivali svoje bombe i rakete i prekidali misiju. Za pretpostavku je da bi to i u ovom slučaju bilo tako.
Dakle ovdje imamo dva različita razmišljanja, dva različita pristupa istom problemu, koji je bolji za sada ne znamo i bilo bi bolje da nikada i ne saznamo.