Ма, nisu ruski nosači bezvredni, nego ih je samo jedan koji se može smatrati flotskim nosačem, a i taj uslovno, jer mu je pogon sada u lošem stanju. Ocenu da je katapult bolji od rampe nisam dao ja, već ozbiljni publicisti koji godinama pišu knjige i članke o ruskoj mornarici i ljudi koji su radni vek proveli kao oficiri na brodovima. Ocenu o teškoćama uzletanja aviona pod punim opterećenjem su dali oni, a ne ja.
Činjenica jeste da Rusi do 1991. nisu uspeli da naprave potpuno operativan parni katapult za nosač aviona, a u tome nisu izgleda došli do konačnog rešenja ni danas, inače bi to bila veoma važna vest u vojnopomorskoj publicistici. Opšti je zaključak da je i rampa na "Kuznjecovu" (tepaju mu "Kuzja") iznuđeno rešenje, a ne nameran izbor između dva pristupa. Da su razvili dobar katapult, valjda bi ga stavili na "Vikramaditju". Tvorci ideje parnog katapulta za nosače su inače Englezi, kao i ski-jump rampe. Za razliku od Rusa, Amerikanci su potpuno razradili tehnologiju parnog katapulta, on radi bez greške i proizvodi se serijski. Naravno, napredak traži svoje, i red je da se usvoji nova tehnologija. Da li će elektromagnetni katapult stvarno predstavljati takav skok, ostaje da se vidi, ali se od njega mnogo očekuje. Problemi delovanja nosača na dalekom Severu (ili Jugu) su jasni i vrlo složeni, ali je činjenica da to mora daleko više brinuti Ruse nego Amerikance, ako uporedimo područja osnovnog pretpostavljenog delovanja dve mornarice.
Od 1917. godine, kada su započeta češća uzletanja aviona s brodske palube, pa do danas, svi nosači kada im uzleću avioni okreću se u vetar i ubrzavaju na preko 22 čvora (osim eskortnih, koji i nisu mogli ploviti preko 18čv.), jer se time znatno olakšava uzletanje aviona i povećava njegova nosivost goriva i ubojnih sredstava.
Amerikanci su napravili više nosača nego ceo ostali svet zajedno, imaju ogromno iskustvo i besprekorno razrađenu tehnologiju i taktiku nosača aviona. Osnovne ideje koncepcije su proizvod ratnih operacija 1941-45. i proverene su u praksi potapanjem i oštećenjima sopstvenih brodova. Stalno je po nekoliko američkih nosača u plovidbi širom sveta, vrši se obuka neprestano i usavršava taktika primene, a palubni nosači učestvovali su i u dejstvima 1999. pri agresiji na SRJ. Najnoviji NA tipa Gerald Ford se spolja ne razlikuju znatno od brodova klase Nimitz, ali prve brodove jedne i druge klase razdvaja preko 40 godina, pa se s pravom očekuje da je napredak u tehnologiji znatan. Na osnovu svih poznatih podataka, ne treba biti mnogo mudar pa jasno zaključiti da su američki nosači aviona najmoćniji ratni brodovi ikada sagrađeni. Mislim da je to skoro nemoguće osporiti, ma koliko ja voleo velike artiljerijske brodove XX veka i ma koliko da ne volim savremenu američku politiku.
Da su Rusi majstori dezinformacija, to je takođe potpuno nesporno. Čim čujem neku novu, a sadržajnu vest o eventualnom budućem ruskom nosaču, otvoriću novu temu o tome. To što u planovima izgradnje VMF RF do 2020. nema izgradnje nosača aviona, ne znači da se ne razrađuju projekti i ne vrše pripremne radnje. Bilo bi loše da se na tome ne radi.
kumbore, ispričavam se ako sam te na bilo koji način povrijedio svojim postom, to mi nije bila niti u jednom trenutku želja a ni namjera(a možda sam i ja krivo razumio i doživio tvoj post).
Dakle publicisti i novinari a bogme i ssz(kako je to volio naš bivši predsjednik reči
) svašta priča i piše. Za mnoge stvari koje pišu nemaju smisla ili su izvrnute naopako. Tako je i cijela priča s parnim katapultom u Sovjetskom Savezu. Malo vjerojatno da nisu bili u stanju proizvesti ili napraviti katapult pogotova kada se zna da su Sovjeti oduvjek imali jako dobro razvijenu i sposobnu obavještajnu službu u svim zemljama. I ono što je čak i zapad priznavao je da su im njihovi obavještajci bili jako uspješni u tome. Drugo na kraju rata su dobili planove za Njemački nosač aviona i s konstruktivnim rješenjem katapulta na komprimirani zrak. Sami su izrađivali parne strojeve i bili čisto solidni u tome pa tako mi nikako ne leži prića da nisu mogli, ili znali napraviti parni katapult. Obično postoji vrlo jednostavno objašnjenje za to. Ono što sam napisao što sam pročitao na netu mi se učinilo puno jednostavnim i pametnijim objašnjenjem nego prića da nisu znali napraviti brtvljenje parnog katapulta. I ja sam mislio da je to neka velika nauka sve dok nisam vidio skicu kako se to čudo održava i kako se brtvi prorez. Nema tu velike mudrosti niti tehnologije, sve je to tehnologija 19 stolječe i uvođenja parnih strojeva. Na linku koji ću sada postaviti je uputa za tehničare na održavanju katapulta i avio sistem :
http://navyaviation.tpub.com/14018/index.htmPodatak da za MiG-29 samo tijelo aviona daje uzgon od 40% je veliki uzgon na kojega treba računati kada se izračunava da li može avion poletjeti ili ne(ne mislim samo za nosač). Negdje sam također došao do proračuna da li Su-33 može poletjeti s punim opterečenjem ili ne. Uglavnom matematika je rekla da nema problema čak i ako brod stoji(brzina mu je 0kn) Su-33 može poletjeti s punim AA naoružanjem. Zapad je svoju priću o nučinkovitosti ski rampe potkrijepio nedostakom fotografija ili video snimaka polijetanja s njihovog nosača. Nedostatak snimaka ne mora značiti i da to nije moguće, može značiti i to da je netko namjerno pustio dezinformaciju i da je održava takvu kako bi se u cijeloj filozofiji degradiralo razmišljanje o njihovim mogučnostima. A kada dođe do "vruče" situacije tada je obično hladan tuš posljedica krivoga razmišljanja.
Ne vidim potrebu za katapultom ako ski rampa radi svoj posao a i njezino održavanje je punoooo jednostavnije od katapulta. Sami resursi broda su daleko više opterečeni s katapultom nego s ski rampom. Katapult traži velike količine pare i sve je to kompromis između onoga što bi želio, što bi mogao i onoga što imaš. Po mome viđenju jako pojednostavljenom, razlika između katapulta i ski rampe je ta što ti katapult daje brzinu dok ski rampa daje uzgon. Nije baš točno ali jako pojednostavljeno mislim da bi to bilo to.
Iskustvo Amerikanaca je proizašlo iz iskustva rata s Japanom. Možda ću biti jakooooo ne objektivan ili u još gorem slučaju bezobrazan i netolerantan prema Japancima, ali ih nikada nisam smatrao kvalitetnom vojnom silom. Da bi bili kvalitetna vojna sila oni su morali biti prilagodljivi nastalim situacijama. A oni to nisu bili. Nikada se nisu uspjeli prilagoditi protivniku nego su fanatičnošću nadoknađivali nedostatak prilagodljivosti i inventivnosti. Pod ovim ne mislim na pojedinačnu inventinost nego na cjelokupnu inventivnost sagledavanja i prilagođavanja svojih resursa nastalim situacijama. Na zapadnom ratištu su Amerikanci često imali velikih problema s Njemcima pogotovo na moru gdje nisu bili dorasli njemačkim čoporima i da nije bilo Engleza, bilo bi puno više željeza na dnu. Kažu da se mačka može oderati na više načina, tako i ja smatram da Američki pristup nosačima aviona nije jedini i nije najbolji. On je najbolji za njih ali to ne znači da će i automatski odgovarati i drugima koji imaju drukčije zahtjeve ili ciljeve.
Samo razmišljanje o potencijalnom sukobu SSSR i US na moru je sljedeće, s US nosača polječu zrakoplovi recimo da ih je pola napadačkih a pola lovaca (US nosač ima oko 70 aviona, dakle 35 -35) s SSSR nosača polječu avioni u obranu svoje flote (40 lovaca). Imamo malu prednost SSSR lovaca nad US. Ako se pretpostavi podjednaka kvaliteta i stručnost posada uzmimo da je omjer 1:1 još uvijek imamo 5 lovaca u zraku koji dočekuju 35 napadačkih aviona. Iz vjetnamskog rata je podatak da kada su napadački avioni ostali bez lovačke pratnje su odbacivali svoje bombe i rakete i prekidali misiju. Za pretpostavku je da bi to i u ovom slučaju bilo tako.
Dakle ovdje imamo dva različita razmišljanja, dva različita pristupa istom problemu, koji je bolji za sada ne znamo i bilo bi bolje da nikada i ne saznamo.
