PALUBA
March 28, 2024, 12:03:20 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik foruma PALUBAinfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 [22] 23   Go Down
  Print  
Author Topic: Tragedija kod Tajerske sestrice  (Read 137128 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
mandalina
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 152

bilo nekad i nevratilo se


« Reply #315 on: November 21, 2022, 01:38:55 pm »

Slava jim.
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #316 on: November 21, 2022, 05:42:19 pm »

Slava im ! Pomenu saborcima pridružuju se preživeli.Posle toliko godina njihovim porodicama je najteže uz večito pitanje...zašto
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #317 on: November 22, 2022, 07:40:30 am »


Према подацима управо са овог Форума јасно је да је до потонућа брода и погибије људи дошло услед јаког невремена. То је непосредан узрок. Тек затим долазимо до закључка да се ништа од тога не би догодило да није било повлачења бродова, средстава и људи услед оружаног сукоба и распада земље. Те две ствари морамо разлучити.
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #318 on: November 22, 2022, 08:42:35 am »

Kao neposrednom učesniku tog 5.konvoja , Boro mi je rasvetlio i približo pozadine nekih odluka tada. To "zašto" , odnosi se upravo na taj detalj. Podsećam:

https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=6488.msg411292#msg411292
Logged
mandalina
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 152

bilo nekad i nevratilo se


« Reply #319 on: November 22, 2022, 01:28:16 pm »

Boro, zastavnik Bogdan Darko je na mene ostavio veoma upečatljiv utisak kao oficir koi je umeo sa posadom,iako sam proveo pod njegovom komandom samo dva meseca.Odlično je poznavao brod i razliku sam shvatio onog momenta kada su ga drugi smenili na telegrafu.Prvo vodnici a zatim i kapetan fregate koji nije umeo čestito ni da krene ni da "parkira", to znam ja po komandama koje sam dobijao iz kormilarnice kao mašinista. Znam da je zastavnik Bogdan imao porodičnih problema jer mu je brat  zabranio da viđa majku u Splitu dok ne napusti JRM. Zato je i napustio jedinicu koliko je meni poznato.
Koliko puta sam ga spominjao zbog nekih javašluka na brodu od kad je otišao Bila je neka priča da je on hteo baržu da poveze u tu najdužu vožnju koja se planirala i da se potom skine.Ne znam da li bi to izmenilo neki tok događaja posle....

Zastavnik Vjeko Slijepčević mi je u Kumboru bio komandant na DJČ , dok nisam otišao na barkasu u Zeleniku na carinski mol.




Vjeko se prezivao Vukojević, a Slijepčević je bio rukovalac jednog skladišta, mislim municije u Dugoj uvali. Sa slijepčevićem imam povremeno kontakt telefonom, nismo se videli od tada.

Na žalost, Vjeko je pre 10-ak godina iznenada umro od prskanja butne arterije.

Za njega je vezana jedna interesanta pričica: 04.12.1991. DTM 232, DJČ 617 i 618 po planu idu za Boku. Iz KVPS oko 10 sati dođe kf Pervanski Ferenc da ih isprati. Tada mu kaže komandant DTM da bez mene neće da isplovi. Frka, Pervanski ljut, komandanta podrže ostali iz posade i sa oba DJČ, neće da idu ako ja ne idem, a iz jedinice ostaju još jedan lučki remorker i jedna stara ronilačka barkasa. Pervanski zove komandanta VPS, kbb Rakića, ovaj mu naređuje da me uhapsi jer kao, to sam ja pripremio. Sve starešine onda kažu da uhapsi i sve njih... haos totalni. Na kraju Rakić traži mene na radio, otera me u p.m. i kaže da idem. Nisam ni sav veš pokupio, jedva stigao da se ukrcam na DTM.

Dvanaest sati, Vjeke nema, a pitao me oko 10 sati da ode do stana da uzme još neke stvari i ja ga pustio, iako izlaza odavno nije bilo ni za koga, osim službeno.

Nema Vjeke ni u 12.30, Pervanski ljut kao puška, kaže mi da je on dezertirao i naređuje da se isplovi. Mi odbijamo, nećemo da ga ostavimo. Pervanski opet hoće da me hapsi... Jedan sat, nema Vjeke još. Pervanski zove Rakića, obojica viču na mene da isplovljavamo, ja neću, neka me uhapsi pa će me barem neko drugi čuvati a ja ću se konačno naspavati.

Evo Vjeke negde posle jedan sat, malko popio i nosi jelenje rogove! Samo to!? Pitam ga pa gde je do sad, bemu i rogove, kaže skidao ih sa zida. Ukrca se Vjeko, isplovismo...

g. Boro. Vaše prigode da jih tako nazovem čitaju se ko roman. Možete još koji detalj iz tog vremena?
« Last Edit: November 22, 2022, 01:35:17 pm by mandalina » Logged
mandalina
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 152

bilo nekad i nevratilo se


« Reply #320 on: November 22, 2022, 01:32:15 pm »

Evo nešto zapisano što je več poznato a možda nešto i nije.

KOMANDANTA SILOM SKINULI SA BRODA KOJI TONE

23.06.2020.


BRODOLOM DESANTNOG TENKONOSCA-MINOPOLAGAČA DTM-233

Prilikom povlačenja iz Pule. 19. novembra 1991. godine, potonuli su kod Tajerskih sestrica desantni tenkonosac-minopolagač DTM-233 i pomoćni desantni splav PDS-107. Taj događaj ovijen je velom tajne. Postoje izveštaji komandanta Petog mešovitog diviziona desantnih brodova, kapetana fregate Izudina Šljive, koji mnogi na forumu “Paluba” osporavaju i njega okrivljuju za tragediju, posebno za potapanje PDS-107 kojim je komandovao.

Zbog nemogućnosti pristupa arhivi Vojnopomorske oblasti i Ratne mornarice nije moguće koristiti raspoloživu dokumentaciju u Vojnom arhivu u Beogradu, jer nije određen pravni sledbenik Ratne mornarice. Koristio sam navedeni izveštaj i poruke na forumu “Paluba” kako bi inicirao učesnike. članove i prijatelje Udruženja “Veterani Ratne mornarice” da isprave i dopune ovaj tekst, ako treba napišu i novi.

Izveštaj o brodolomu

Komandant Petog mešovitog diviziona desantnih brodova, kapetan fregate Izudin Šljivo, podneo je 28. novembra Komandi Petog vojnopomorskog sektora „Izveštaj o vanrednom događaju – napuštanje i potapanje broda DTM-233“.

Prema tom izveštaju brodom  je komandovao poručnik bojnog broda Ljubomir Nikolić, referent za operativno-nastavne poslove i ujedno zamenik komandanta Petog mešovitog diviziona desantnih brodova. Brod je 19. novembra 1991. godine  napušten na poziciji azimut pravi 30 stepeni na svetionik Tajerske sestrice na udaljenosti od 17 milja, u vremenu od 14.00 do 15.30 časova, jer je bilo izvesno prevrtanje broda. Spašavanje posade (jedan oficir, 4 mlađa oficira i 14 mornara) izvršio je VPBR-31.

Prilikom spašavanja teško je povređen zastavnik prve klase Ante Ilić koji je podlegao povredama. Vodnik prve klase Vujica Ćurić je pokušao da spasi mornara Aleksandra Stojkova, oba su nestala.[ii]

Poručnik bojnog broda Ljubomir Nikolić imao je ozledu leve podlaktice i desne šake, mornar Ilija Angelov je imao lakšu povredu palca leve noge, mornar Haki Plana je imao lakšu ozledu nadlaktice i šake leve ruke, a mornar Radiša Aćimović lakšu ozledu desne šake.

Do napuštanja broda došlo je usled prodora vode u pramčani tovarni prostor i naginjanja broda na desni bok. Do prodora vode došlo je usled dugotrajnog dejstva teškog mora: vetar jugozapadni brzine 30 metara u sekundi, more šest po Boforu.  Komandant broda je, ocenivši ozbiljnost situacije, tražio da ga prati VPBR-31, što je i učinjeno. VPBR-31 je pokušao vožnjom ispred pramca DTM-233 da razbije valove i omogući mu sigurniju plovidbu pri stanju mora 3-4 po Boforu, ali je nakon takve plovidbe stanje mora bilo 4-5 po Boforu, što je dovelo do pucanja pet valovitih limova i valobrana, te je voda prodrla u tovarni prostor. Posada je odmah pristupila ispumpavanju i komandant je odlučio da brod krene niz vetar i valove. U toku okreta brod je zahvatio veću količinu vode napunivši tovarni prostor do visine 1,5 metar. Vožnjom niz vetar posada je uspela da isprazni tovarni prostor do visine od pola metra. Međutim, brod je ostao nagnut na desnu stranu 15-20 stepeni. Komandant je tražio da ga VPBR uzme u tegalj, što je i pokušano, ali usled jakog mora, koje je pojačano na 5-6 Bofora, tegalj nije uhvaćen. I pored vožnje niz vetar i valove brod je nastavio da hvata vodu i plavi tovarni prostor.

U takvoj situaciji komandant je doneo odluku o napuštanju broda, poduzevši sve propisane radnje za slučaj napuštanja broda. Neposredno pre napuštanja broda otvoreni su kingstoni u motornom prostoru. Spašavanje posade nakon napuštanja broda trajalo je od 14.30  do 15.00 časova, a traženje nastradalih do 17.00 časova.

Brod je potonuo približno na poziciji  20 milja[iii] od Dugog otoka.

U Izveštaju se zaključuje da je do udesa broda došlo „usled više sile“, da je posada preduzela propisane radnje u pripremi broda za teško more: odgovornost se može pripisati lošoj proceni meteo situacije u području plovljenja i organizaciji konvojiranja.

Spašeni članovi posade smešteni su na VPBR-31 gde im je ukazana prva pomoć, a kasnije u Garnizonoj ambulanti Vis i lekarski pregled. Povređeni zastavnik prve kase Ante Ilić prevezen je u Garnizonu ambulantu Vis.

Komandant broda odbio da napusti brod

U Izveštaju nije navedeno da poručnik bojnog broda Ljubomir Nikolić nije hteo da napusti  brod i da su ga silom naterali da i on skoči. Nije navedeno da je zastavnika Antu Ilića udario siz VPBR-31, od čega je umro na Visu. Nije dovoljno afirmativno obuhvaćen ni podvig vodnika prve klase Vujice Ćurića, koji je doplivao do VPBR-31, a onda je video da se njegov mornar Aleksandar Stojkov davi i vratio se po njega. U pokušaju da ih izvuku na brod konopom talas ih je podvukao pod brod i više ih nisu videli. Vodnik prve klase Vujica Ćurić je bio jedinac i otac mu je umro od tuge manje od godinu dana nakon ovog događaja. Mornar Aleksandar Stojkov je ostavio trudnu ženu.

Namera pbb Nikolića, piše Milan motorista sa broda na profilu “Paluba”,  nije bila da se vrati u Pulu već da se skloni na Dugi otok, u zavetrinu iako Šljivo to nije odobravao. O okretanju DTM i pokušaju vožnje u suprotnom pravcu odlučio je pbb Nikolić sam, Šljivo nije bio ni za to. Međutim, ta odluka je zakasnila jer je more već razbilo trojna vrata i valobran. Trojna vrata su bila od debelog gvožđa preko cele širine tovarnog prostora, iz tri dela, zato naziv „trojna“, a valobran red dasaka debljine 5 ili možda i više centimetara koji se stavljao u nosače tako da napravi zid iza trojnih vrata. Time je moru bio otvoren put da napuni štivu, što se i desilo pri okretu.

Dalje je razvoj situacije otprilike poznat. Ono što nije poznato jeste da je pbb Nikolić Ljubomir nameravao da ostane na brodu i ode sa njim, ali ga je posada „pročitala“. Naredio je da prva grupa ljudi napusti brod, a par minuta nakon toga i ostali. Ova druga grupa nije htela da ide dok i on ne skoči u more… naterali su ga na kraju, čak i fizički, držeći ga za ruke. Dugo nakon toga pazio sam koliko god je to moguće da se negde ne dokopa pištolja, bojao sam se da će napraviti neku glupost. U prvom kontaktu iz Pule telefonom sa preživelima molio sam, naređivao, vikao da ga ne ostavljaju samog ni u WC i posebno da paze da ne nađe oružje. Dok sam ja stigao u Boku, „progutao je“ već svoju sudbinu komandanta koji je izgubio brod i ljude, ali ostala je neka seta u pogledu i u izrazu njegovog lica koju vidim i danas[v] (družimo se, često popijemo kafu u Obrenovcu – i on je u penziji kao brigadni general).

Obraćajući se Bori Prodaniću, motorista Milan piše:

Tek u Kumboru sam upoznao pbb Nikolića, i svu muku koju su oni preživeli slušao sam iz svedočenja mornara sa kojima sam proveo vreme do skidanja (21.09.92). Sećam se njihovih depresija, neprospavanih noći, košmara, tuge. Proživljavao ponovo ono što su prošli , prepričavali jedni drugima  priče danima i noćima. Sećam se i nekih pesama koje smo slušali do besvesti i ćutali (krivo je more, život je more,..). Mnogo puta su komentarisali držanje njihovog komandanta Nikolića koga su poštovali i voleli prvo kao čoveka, a zatim i kao komandanta s kojim su spasli živote. Nikada nijedan nije dovodio u pitanje njegovu oficirsku čast ili odgovornost za sve što se desilo. Pogotovu se sećam tog detalja da nije hteo da napusti brod i kako su to oni doživeli zajedno s njim. I tada sam imao veliko poštovanje prema njemu i znam da smo zaista slušali njegova naređenja kasnije u četi. Iako smo jedno vreme bili kao raspuštena banda, u stvari imali poštedu od svih aktivnosti kao „brodolomci“. Sve se to vratilo u normalu sa novim zadacima (Mljet, Lastovo,..ili kopneni). Bio sam i na raportu kod njega nekoliko puta kasnije, ali su to neke druge teme.

O brodolomu PDS-107 drugi put

Devetnaest godina kasnije Boro Prodanić poručuje:
Anti neka je laka zemlja na pulskom groblju, a Vujici i Aleksandru da im morski talasi uvek pevaju pesme nade i novog života.
Večna im slava i nezaborav! Dok god je iko od nas živ, živeće i oni u našim sećanjima.
Njihov predratni i ratni drug, Boro.

Na početku Izveštaja piše 17 milja.

U Izveštaju se ne navodi da je preminuo.

Dvadeset trećeg novembra 2013, godine njegov klasić, pod pseudonimom ORIĆAREB, na sajtu “Paluba” poručuje: Ja sam bio na IKM-u u podzemnom objektu na Veljoj glavi otoka Visa. Pratio sam, ta dešavanja sa tog komandnog mjesta. Ni pretpostaviti se nije moglo da će se dogoditi ta strašna tragedija.
Poseban mi je bio šok kad je kasnije stigla depeša u kojoj je stajalo da mi je moj klasić Ante Ilić poginuo. Njega su nakon te tragedije dopremili na otok Vis i nakon konstatacije doktora da je mrtav smjestili u krugu kasarne Samogor. Kasnije je otpremljen za Pulu. Svo to vrijeme strašno sam se osjećao i nikako nisam moga sebe priznati da taj moj, izuzetno miran i fin kolega više nije živ. I danas me prođe nekakva jeza kad se sjetim da zbog izuzetne angažovanosti nisam mogao da siđem dolje i odam mu poslednju počast.
Vječna ti slava moj Ante…

Ljubomira Nikolića sam upoznao kada je u činu kapetana korvete došao u Generalštabnu akademiju, gde sam bio starešina Grupe pripadnika Ratne mornarice i tu setu na njegovom licu sam primetio, ali nisam znao uzrok. Ni kasnije, kada sam mu bio načelnik u Školi nacionalne odbrane, za koju je briljantno položio prijemni ispit,  i nakon toga kada sam ga doveo u Katedru operatike te Škole nikada nije spominjao činjenicu da je bio komandant broda koji ne napušta svoj brod kada tone. Hteo on to ili ne sa tim se generacije koje dolaze moraju upoznati.

Autor: Boško Antić
Izvor: http://veteraniratnemornarice.com/komandanta-silom-skinuli-sa-broda-koji-tone/
« Last Edit: November 22, 2022, 05:07:59 pm by Brok, Reason: postovan članak po pravilniku » Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #321 on: November 22, 2022, 02:51:05 pm »

Čitali naravno...tamo u tekstu su pobrkali "motoriste" ( mašiniste . .. Wink
Bio sam u desnom pontonu kao mašinista barže PDS 107
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #322 on: November 22, 2022, 03:32:25 pm »

Prošlo je dosta vremena, u međuvremenu sam u posedu snimka o kom je bilo reči u ovoj temi , naravno zahvaljujući penzionisanom pukovniku Ratne Mornarice ( SFRJ) SRJ Boru Prodaniću.

 Kodeks poštovanja ka oficirima i pieteta prema žrtvama događaja, koji nije utihnuo već se još jače razvio uz sazrevanje tokom godina , inicira potvrdu onoga što sam napisao pre više od sedam godina.

Zašto se video neće pojaviti svima javno na uvid ,dogovor je sa razlogom !


   

Quote
Sada i ovde mogu da govorim samo u moje ime, ne kao svedok događaja koji je zabeležen video kamerom, već kao neposredni učesnik tog konvoja sa  drugog broda koji je potonuo ( PDS 107). Igrom slučaja jedini sam od tih ljudi ovde kao aktivni član foruma. Znam da su neki kao gosti pročitali temu, ali za sada nisu opisali ili izneli utiske i sećanja da bi na taj način dali lični pečat u ovoj temi.I ovog puta ih pozivam da nam se pridruže, posebno bih istakao da bi bilo od velike važnosti da tadašnji komandant DTM 233 Ljubo Nikolić opiše događaje iz svog ugla.

Ovim putem se pridružujem pozdravima dela posade Komandantu ( sa velikim početnim slovom) , koji im je u najtežim trenutcima bio i otac i majka! Ja to znam jer sam sa njima delio i dobro i zlo posle svega što se dogodilo.Treba biti hrabar i poneti sudbinu posade na plećima tada, odgovornost i žrtvu. Znam da je tada kao i sada za nas bio veliki čovek i oficir. Sećam se nekih strojeva kada nismo imali mornarske čizme, kape i delove uniforme, imao sam samo papuče , pantalone i rolku i nisam bio jedini. Gledali smo se u oči, on nas i mi njega...jedan na jedan, sa velikim razumevanjem i poštovanjem. Sa mojim komandantom broda to nije bio slučaj i za mene lično on može biti samo posebna tema koja se ovde sporadično pominjala.

Verujem da svi mi mislimo na isti ili sličan način i da se pitanje distribucije videa tiče prvo pijeteta prema žrtvama tog događaja i njihovim porodicama, a zatim kao svedočanstvo preživelima i nauk za buduće generacije , kako je istakao @mandalina.Danas se postavlja pitanje šire publikacije i ne shvatanja konteksta vremena i situacije u kojoj se sve dogodilo. Sa jedne strane , možda bi nekom novinaru to bila inicijalna kapisla za priču koja bi počela da odmotava klupko. Naravno, tada može sve otići u pogrešnom smeru i to je ustvari najveći rizik.

Mišljenja sam da ako se video bude javno publikovao i tada postane svima dostupan, uz njega treba da ide i sažeta priča o svemu, koju bi neko dostojanstveno predstavio kao istorijski čin uz relevantne podatke.
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #323 on: November 22, 2022, 04:13:19 pm »

@Mandalina,

Naravno da ima dosta događaja, neki su bili manje ili više rizični, neki su u domenu anedgote. Nisu svi vezani za ovu temu ali jesu se dogodili svi u jedinici u kojoj su bili izgubljeni brodovi. Evo prvog:

Negde krajem septembra 1991, svi smo u jedinicama, borbena dejstva tek su počela pre dan-dva. Ne znam zbog čega, ali sa Lošinja jedan od naših DJČ doveze na Katarinu kasno uvečer potpukovnika intendantske službe Mavsara (mislim da mu je to prezime). Zove on telefonom Komandu 5. VPS da mu pošalju kola, odgovore mu da je suviše rizično i neka čeka jutro i Milerovu barkasu. On se skupio na klupi, spava a sav zgrčen... Meni bi žao da se čovek 50-ih godina tako muči, probudim ga i kažem mu da ću ga ja odvesti svojom Z-101. Od Katarine do Pule je oko 7 kilometara, nije ništa strašno, ali u to vreme... Krenemo, i negde na polovini puta, sa zida koji je između puta i kasarne Duga uvala (tehničke radionice) u oči nam bljesne vrlo jak reflektor sa neke stražarske kulice. Usporim, da mogu da vide uniforme i činove ali primetimo obojica da nas prati cev puškomitraljeza sve vreme dok smo prolazili. Prođemo bez problema, iskrcam kolegu ispred Komande i okrenem odmah nazad. Sa iste kulice, ponovo isti reflektor i cev puškomitraljeza...

Posle razmišljam: eto, hteo sam da pomognem čoveku a umalo da poginem i to od svojih...
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #324 on: November 22, 2022, 04:20:54 pm »

Drugi događaj je baš vezan uz temu: podsećam da potražite post u kojem sam opisao kako je pokojni Vujica dobio nadimak Rambo.

Krenemo nas dvojica, opet mojom Zastavom kroz ceo grad (oko 10 km). Vujica drži napunjenu pušku između nogu, ja vozim, stignemo bez problema pred kapiju kasarne Duga uvala u kojoj su na naše brodove ugrađivali topove iz ratne rezerve (RR), sa namerom da probam da ubedim posadu barže da ne isplovljavaju dok im sutra ne ugrade topove, da napada na Dugu uvalu neće biti (a naravno nisam ni znao hoće li biti ili neće). Ispred kapije, dvojica starešina upere u nas automatske puške i naređuju da izađemo iz auta. Oni su tehnička lica iz nekih skladišta, ne poznajem ih. Ne prolaze moja uveravanja ko smo i zašto idemo, ruke na krov auta, hoće da uzmu Vujici pušku a meni pištolj. Nedamo oružje, prepiremo se, kad, srećom dođe jedan zastavnik ABHO službe kojeg sam poznavao i on im kaže da nas puste te dođosmo na brod.

Na brodu, starešine pripite, kažem im da smo nas dvojica došli kao teško pojačanje da zajedno odbranimo brod. Nasmejaše se, ponudiše i nas pivom, dočekamo zajedno jutro. Napada naravno nije bilo.

Tako, prođosmo kroz grad bez problema, a naši nam napraviše problem, umalo da krv padne...
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #325 on: November 22, 2022, 04:36:29 pm »

Treće je baš anegdota:

Negde u leo 1991, u Puli mirno ali se svuda oseća velika napetost, odnosi između Vojske i civilnih struktura grada vrlo napeti, stalno se nešto zahteva, preti isključivanjem struje i vode, blokiranjem kasarni... U to vreme aktuelan je bio pokret "Majke u crnom" ili tako nekako, često su demonstrirale ispred Komande i tražile da se deca - vojnici i mornari otpuste iz JNA/JRM i vrate kućama.

Jednom prilikom treba odvesti nekoga sa Katarine pred Komandu sektora, starešina nema, mornar će voziti barkasu jer to dobro zna a ja ću biti u pratnji. Sad kad razmislim, nikad nisam znao da se "izvučem" a i nije to bilo nešto rizično, barem na prvi pogled. Odvezemo mi tog nekoga (ne sećam se koga i zašto) i sad treba da sačekamo poštu za Katarinu, a pred Komandom upravo demonstracije žena, nose transparente, viču, mašu zastavama... Barkasa u to vreme još nema ugrađen top, jedino naoružanje je moj pištolj. Zainteresuje mene šta piše na tim transparentima i ja ostavim mornara na barkasi, polako odšetam među žene i gledam šta piše, čime to mašu. Oko mene polako se stišava vika, žene gledaju u mene (u uniformi) kao u svetsko čudo.

U momentu shvatim: ako samo tri - četiri odvažnije žene odu na barkasu da će lako baciti mornara u more i uzeti mi brod. Tu bruku, "žene mu otele brod", teško da bih preživeo... Polako, kao nezainteresovano, okrenem nazad i na brod. Srećom brzo dođe i pošta pa isplovismo, žene ostale da viču...
Logged
mandalina
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 152

bilo nekad i nevratilo se


« Reply #326 on: November 23, 2022, 03:14:24 pm »

Da. Zanimljive anekdote. Ako još nigdje nisu bile zapisane sad su ovdje trajno i neče u zaborav. Svaka nama je dobrodošla.
Baš kad smo kod Pule ja gušter krajem oktobra 1988 izlazim u grad četvrtkom nešto službeno. Prvi put izlazim u zimski plavi uniformi. Prolazim kraj komande sve ok. Onda produžim prema areni iz zgrade lučke kapetanije izlazi isto u plavoj uniformi mornarski jedan čovjek (lučki kapetan) sa puno crta na rukavima. Ja se u.ro od straha stanem mirno i pozdravim ga (kako to za jednog uplašenog guštera dolikuje). On se smije i odzdravi sa salutiranjem, bez kape, neobrijan i rukom u đepu. Po mojoj proceni trebao bi biti najmanje kapetan fregate. Bio sam zaprepašten njegovim ponašanjem. Tek za petnajst minuta mi povuklo da se radi o lučkom kapetanu. Wink
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #327 on: November 23, 2022, 03:37:57 pm »

Poslednja 105. klasa mornara JRM ,na obuci u kasarni Karlo Rojc i Muzilu, nikada nije videla Pulu. Stigli u Pulu Galebom iz Kumbora 24.jula'91( nas 1600)...zakletva bila na Muzilu 8.avgusta te godine.
Gušteri preselili Rojc na Muzil ( ispraznili kasarnu). Klasa koja je poslednja na čuvenoj "pisti" Rojca, gazila strojevim korakom dva puta po 15 min.

Obuka se odvijala unutar zidina Rojca , od jutarnje filskulture , postrojavanja četa pa nadalje, jer je postojala realna opasnost dejstva snajpera oko kasarne.

Mi nismo znali kako je ranije izgledao četvrtak u Puli.
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #328 on: November 23, 2022, 04:03:05 pm »

Mnogi i ne znaju ,ta poslednja 105.kl. mornara JRM imala je skraćenu pešadijsku obuku u trajanju od nekih mesec dana. Samo jednom bili na strelištu u vežbi gađanja bojevom municijom iz pušaka M-48 ( po tri metka).Sproveli nas u Preludu autobusima uz pratnju vojne policije i vratili nazad.

Krajem avgusta ( već sa Muzila posle iseljenja Rojca) otišli u prekomande koje kuda po potrebi i "ves-u"

Meni dopala Katarina i ukrcavanje na PDS 107 ( brodski mašinista)
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #329 on: November 19, 2023, 09:28:22 am »

Prošlo je 32 godine od tragičnog događaja koji je odneo tri ljudska života. Kao što sam ranije u ovoj temi napisao, dok god žive u našim sećanjima, živeće Ante, Vujica i Aleksandar. Danas želim da ih pomenem u ime svih nas koji smo ostali, u ime članova Palube koji više ne mogu da postuju i u ime svih pripadnika Ratne mornarice Jugoslovenske narodne armije:

Neka je večna slava Anti, Vujici i Aleksandru, Vaša žrtva nikada neće biti zaboravljena!
« Last Edit: November 19, 2023, 10:24:18 am by Boro Prodanic » Logged
Pages:  1 ... 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 [22] 23   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.034 seconds with 23 queries.