PALUBA
March 29, 2024, 08:47:42 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Ovde možete pogledati te poručiti knjigu "Ešalon" jedan od autora je srpski podoficir i naš global moderator Kubovac
"Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije"
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 [2] 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 ... 37   Go Down
  Print  
Author Topic: Srbija u Prvom svetskom ratu...  (Read 208192 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
ZastavnikDjemo
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 509



« Reply #15 on: June 29, 2008, 01:08:29 pm »

Evo i mene, posle duzeg odsustva Smiley
Rovovski rat je na Zapadnom frontu bio moguc, stavise, jedini moguci vid ratovanja (govorim o I S.R.), pre svega zbog nepostojanja prirodnih prepreka, kao i zbog cinjenice da su, na pocetku rata, dve suprotsavljene strane raspolagale sa priblizno jednakim snagama. Sto se Srbije tice, to je bilo moguce samo i iskljucivo na ad hoc osnovi, tj. kada je odredjeni trenutak to zahtevao, jer Srbija je tada imala veoma duge granice sa neprijateljskim drzavama (AU i Bugarska), a jako male rezerve. Ne zaboravi da je posle mobilizacije srpska vojska mogla da racuna sa svega 450,000 vojnika, sa sve trecim pozivom i trupama poslednje odbrane, od kojih mnogi nisu imali cak ni puske (o ostalom i da ne govorim), tako da, ako bi se te trupe ukopale, vojska bi bila razvucena, a linija odbrane pretanka. Zato je manevrisanje bilo od kljucnog znacaja. Za izgradnju trajnih defanzivnih objekata na granici (forova, bunkera i zaprecnih linija) nije bilo novca, mada, iskustva Belgije i Rumunije u I S.R. (zemalja slicne velicine), koja su ih intenzivno gradila pred pocetak rata govore da takva utvrdjenja nisu ispunila ocekivanja (npr. izguglaj opsade Lijeza i Namura).
Pozdrav! 
Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #16 on: June 29, 2008, 02:19:13 pm »

OK, naravno da rovovska bitka nije pametna u svakoj situaciji, ali bi itekako bila pametna npr. u Cerskoj bitki, jer sigurno naša vojska ne bi podnela tolike žrtve, koje su je kasnije skupo koštale. Npr. ukopavanje srpske vojske tokom Druge AU ofanzive, pokazalo je da 3-4 puta malobrojnija vojska može da zaustavi snažnijeg protivnika.

Kad si pomenuo ravničarske bitke na zapadnom frontu, šta je onda bila Bitka na Kosovom polju, koja je defintivno označila krah srpske vojske? Zašto se rizikovalo sa zauzimanjem gradova na po par dana (iako se znalo da ih je nemoguće držati, što je i sam Putnik govorio) i gubilo se dragoceno vreme za pravljenje ozbiljnije linije fronta? Zapadni saveznici su tražili od Srbije da vojska stane i napravi front, jer je bila očigledno da su AU snage rastegle linije snabdevanja i da su zato praktično odustali od ozbiljnijeg gonjenja srpske vojske. Slično je bilo i sa Bugarskom, koja je praktično bila zatečena sa povlačenjem srpske vojske i tek sporadičnim otporom. Koliko je Bugarska bila nepripremljena za ovakav vid ratovanja, najbolje pokazuje podatak da su u tri najvažnije bitke sa Bugarima koje smo izgubili, mi bili ti koji su imali prednost u ljudima i tehnici.

Po našoj verziji događaja iz tog vremena, tvrdi se da je vojni vrh zajedno sa Vladom imao zajednički plan o povlačenju i da su svi bili jedinstveni u tome. Ovo apsolutno nije tačno, pošto je Mišić bio kategorički protiv toga i predlagao preventivni napad na Bugarsku. Ako je Mišić verovao da je srpska vojska bila spremna da u takvom trenutku izvrši kontranapad, onda je rezonski pretpostaviti da je istočni front mogao da se održi. Koliko Vlada i delovi vojnog vrha nisu imali jasan plan, najbolje pokazuje i podatak koliko se čekalo da dođe do bitke za Ovče polje, čime je izgubljena i poslednja nada za otsecanje tog dela fronta i spajanje sa savezničkim snagama.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #17 on: June 29, 2008, 06:20:00 pm »

Vojvoda Mišić i Vojvoda Stepanović su tražili da se izvrši preventivni napad na bugare kada je počela mobilizacija njihove vojske,ali su odbijeni jer je za svaku glupost tražen amin od sila Antante.Navodno se Antanta nadala da će uspeti da privuče Bugarsku na svoju stranu,ali su se ovi već opredelili za centralne sile kojima je do tada relativno dobro išlo u ratu protiv rusa.Osim toga bilo je realno očekivati da bugari priđu silama osovine jer su jedino tako mogli da dođu do teritorija koje su želeli.
Što se tiče ukopavanja i rovovskog rata tu mi je mišljenje podeljeno.Istina je da 3-4 puta slabije vojske mogu ukopavanjem da zaustave protivnika,ali opet srbija nije imala dovoljno ljudstva da drži tako celu liniju fronta.Pre početka ofanzive Centralni sila srbija je imala 563181 vojnika,podoficira i oficira,e sad koliko je njih bilo u borbenim jedinicam a koliko u pozadini?Šta si imao od artiljerije i koliko si imao municije za tu artiljeriju?I naj važnija stvar je bila što nisi imao nikakvu obaveštajnu službu koja bi te informisala o planovima nemaca i austrougara,što je blago rečeno katastrofa.U ausrtougarskoj vojsci je bilo puno srba na položajima koji su mogli biti itekako korisni za pametne obaveštajce,ali je tu obaveštajna služba potpuno zatajila.Sam dokaz o neefikasnosti obaveštajaca je katastrofa kod Čevrntije,a o tome sam već pisao.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #18 on: June 29, 2008, 08:29:27 pm »

Raspored srpske vojske pred ofanzivu centralnih sila:

   Na severnom i zapadnom frontu prema austro-namcima

     1.Prva armija,k-dant ,vojvoda Živojin Mišić-štab Valjevo,držala je front:Višegrad-ušće Drine-selo Ostružnica.
          -Drinska divizija II (3 pešadijska puka)
          -Dunavska divizija II (3 pešadijska puka)
          -Sokolska brigada (8 bataljona,18 topova)
          -Užički odred (16 bataljona,26 topova)
          -Moravska divizija II (3 pešadijska puka),u prikupljanju od Krupnja ka Ubu kao armijska rezerva

     2.Odbrana Beograda,k-dant,general Mihailo Živković-štab na Torlaku,držala je front:selo Ostružnica-Beograd-Grocka.
          -20 bataljona (od toga 12 III poziva)
          -76 topova
          -2 eskadrona konjice

     3.Treća armija,k-dant,general Pavle Jurišić-Šturm-štab u Aleksandrovcu,držala je front:Grocka-Smederevo-Ram-Golubovac.
          -Braničevski odred (12 bataljona,14 topova,2 eskadrona)
          -Dunavska divizija I (4 pešadijska puka)
          -Drinska divizija I (4 pešadijska puka)

     4.Krajinski odred,k-dant,pukovnik Dragutin Dimitrijević,držao je front:Golubac-Sip i za vezu sa Timočkom vojskom.
          -13 bataljona
          -47 topova

     5.Na prostoru oko Sopota,na raspoloženju Vrhovne komande,kao strategijska rezerva.
           -Timočka divizija II (3 pešadijska puka)

   Na istočnom frontu prema bugarima

     1.Timočka vojska,k-dant,general Ilija Gojković,štab u Zaječaru,držala je front:ušće Timoka-prevoj Sv. Nikola-Midžor.
          -Kombinovana divizija (4 pešadijska puka)
          -Šumadijska divizija II (3 pešadijska puka)
          -Negotinski odred (9 bataljona,10 topova)
          -posada Zaječarskih utvrđenja (4 1/2 bataljona,20 Debanžovih sporometnih topova,1 eskadron)

     2.Druga armija,k-dant,vojvoda Stepan Stepanović,štab u Pirotu,držala je front:Midžor-Nišava-Daščani Kladenac-Patarice.
          -Timočka divizija I (4 pešadijska puka)
          -Moravska divizija I (4 pešadijska puka)
          -Šumadijska divizija I (4 pešadijska puka)
          -Konjička divizija (4 konjička puka)
          -Vlasinski odred (10 bataljona,14 topova)

     3.Trupe novih oblasti,k-dant,general Damnjan Popović,štab u Skoplju,držala je front:Patarice-Deve Bair-Carevo selo-Dojran
          -Vardarska divizija
          -Bregalnička divizija

     4.Trupe Kosovske divizijske oblasti su bile kao posada u Prištini,Prizrenu,Uroševcu i Kosovskoj Mitrovici.
 
     5.Trupe Bitoljske divizijske oblasti su bile kao posada u Bitolju,Prilepu i Kičevu.

   Prema albanskom frontu

     1.Prizrenski odred:štab u Ljum-Kuli (3 granične čete,5 bataljona pešadije,1 brdska baterija,1 1/2 pozicijska baterija)
     2.Podrimski odred:štab u Debru (3 granične čete,4 bataljona pešadije,1 brdska Debanžova baterija,1 poziicijska baterija)
     3.Ohridski odred:štab u Ohridu (2 granične čete,8 bataljona pešadije,2 brdske baterije,1 pozicijska baterija)

   Od ovih trupa privremeno su se nalazili u Ohridu i Bitolju 4 bataljona i 1 brdska baterija,koji su mogli u slučaju potrebe biti upotrebljeni i na istočnom frontu prema bugarima.


     Ukupno:
     -250 bataljona (od toga 53 III poziva)
     -650 topova
     -41 eskadron
     -10 aviona

Iz knjige Aleksandra M. Stojićevića ISTORIJA NAŠIH RATOVA (1932)
« Last Edit: June 29, 2008, 08:36:36 pm by MOTORISTA » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #19 on: June 30, 2008, 01:37:56 pm »

Raspored austrougarskih,nemačkih i bugarskih snaga pred ofanzivu centralnih sila:

   K-dant,feldmaršal fon Mekenzen (pod njegovom komandom je po vojnoj konvenciji i bugarska vojska)

     1.Nemačka 11 armija,k-dant general fon Galvic,grupisana od Rama,prema Smederevu do Grocke.
         -III austrougarski korpus:6 pešadijska divizija kod Pločnika i Đurđeva,15 pešadijska divizija kod Brestovca.
         -IV nemački rezervni korpus:11 pešadijska divizija kod sela Temešsigeta i u istočnom delu Kovina,105 pešadijska divizija kod Dubovca,107 pešadijska divizija na prostoru Orašac-Lagerdorf.
         -X nemački rezervni korpus:103 pešadijska divizija kod Sokolca-Vračevgaja.

     2.Novoformirana 3 armija,k-dant,general fon Keveš,držala je front:Grocka-Beograd-Ostružnica.
         -VIII austro ugarski korpus:57 i 59 pešadijska divizija.
         -XIX austrougarski korpus:4 landšturm brigade (20 bataljona),sa grupom generala Sorsića kod Jarka (5 bataljona) i grupom generala Štrenga kod Bjeljine (10 bataljona).
         -XXII nemački rezervni korpus:26,43 i 44 pešadijska divizija.

     3.Kod Višegrada:62 landšturm divizija (u formiranju) sa 10 bataljona.
   
     4.Kod Oršave:združeni odred od 5 bataljona i 5 baterija.

     5.Kod Moldave:2 bataljona i 2 baterije.

   Bugarske snage:

     1.Bugarska 1 armija,k-dant,general Bojadžijev,štab Belogradžik:
         -6 Bdinska divizija na Timoku (od Bregova do prema Zaječaru).
         -8 Tundžanska divizija na frontu Kadibogaz Sv. Nikola i oko Belogradžika.
         -9 Plevenska divizija na frontu kao i 8 Tundžanska.
         -1 Sofijska divizija na frontu Ržana-Daščani Kladenac.
         -samostalni odred iz 7 Rilske divizije na frontu prema Vlasini.

     2.Bugarska 2 armija,k-dant,general Todorov,štab Ćustendil,na frontu prema Vlasini,Krivoj Palanci i Carevom Selu.         
         -3 Balkanska divizija.
         -7 Rilska divizija
         -11 Makedonska divizija u rezervi.

     3.Između 1 i 2 armije (na prostoru između Caribroda i Ćustendila) bila su dva odreda od po jednog puka i konjica sa zadatkom probijanja na našu teritoriju i presecanja pruge Niš-Skoplje.

     4.U unutrašnjosti zemlje dok se ne razjasni situacija:
         -2 Trakijska divizija,10 Belomorska divizija i 3 konjička brigada prema Grčkoj
         -4 Preslavska i 5 Dunavska divizija prema Rumuniji

           (sve bugarske divizije su imala po 6 pukova pešadije)

     Ukupno:
     -334 bataljona
     -1700 topova
     -50 eskadrona
     -200 aviona

Iz knjige Aleksandra M. Stojićevića ISTORIJA NAŠIH RATOVA (1932)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #20 on: November 10, 2008, 06:26:59 pm »

Ево мало да оживимо ову тему.

Хероји катастрофалног здравља

10/11/2008
О здрављу српске војске, изранављене и притиснуте разним болештинама, од пробоја Солунског фронта до ослобођења Београда, бринуло само 172 лекара и 119 медицинара српског војног санитета
 
Ако је пробој Солунског фронта војно чудо, још веће је чудо да га је извела војска коју ниједан нормални генералштаб не би послао ни на релативно безазлене мирнодопске маневре, имајући у виду њено здравствено стање.

Ова констатација професора др Бране Димитријевића, изречена на прошлонедељном научном скупу „Српски војни санитет 1917–1918”, на неки начин одсликава основни тон, илуструје кључно питање с којим су се суочили учесници овог скупа. У рефератима и расправи изнето је сијасет поуздано утврђених а мало познатих чињеница, које нас још упечатљивије уверавају у готово нестварни подвиг српске војске током пробоја Солунског фронта 15/16. септембра 1918. године и њеног даљег борбеног напредовања. Све се одвијало у фуриозном темпу, што је и омогућило да после тачно 45 дана од почетка пробоја фронта, 1. новембра, буде ослобођен Београд.

Када је Бугарска пред тим силовитим налетом српске војске капитулирала већ 29. септембра, немачки цар Виљем II у једном телеграму није могао да скрије свој бес: ,,62.000 Срба одлучило је исход рата. Срамота!”

После само месец и по дана, 11. новембра, капитулирала је и Немачка.

Током тих ратних операција, од пробоја Солунског фронта до капитулације Немачке, из строја српске војске избачено је 42.753 бораца, од тога 9.303 погинула и умрла, што је чинило око 22 одсто њеног укупног састава.

Пре одлучног налета којим је повраћена слобода, у српској војсци је било само 172 лекара, а уз њих и 119 медицинара.

Упркос томе, српске санитетске јединице, обликоване према француској доктрини за алпске трупе, „без већих проблема извршавале су поверене дужности”, констатовао је др Александар Недок, један од најбољих зналаца српског ратног санитета. Захваљујући његовом непосредном залагању протеклих година организовано је неколико научних скупова сличног карактера, тако да је овогодишњом расправом заокружена генерална слика о српском ратном санитету, од Првог балканског до краја Првог светског рата.

Шачица лекара и медицинског особља на Солунском фронту херојски се борила да збрине рањене борце, да умањи последице разних болести, посебно маларије, али се суочила и с тешко премостивим тешкоћама због силовитог налета 27.000 пешадинаца српске војске. Они су дневно, под борбом, прелазили од 10 до 15 километара, на теренима надморске висине од 1.000 и више метара, остављајући далеко за собом делове својих санитетских јединица неопходне за прихват и лечење рањеника и болесника.   

Транспортна средства била су ван употребе јер су комуникације и земљиште били разорени тешким бомбардовањем на почетку офанзиве, што је само додатно отежавало рад војног санитета и снабдевања бораца. Четири врхунске српске хируршке болнице остале су приковане на полазним позицијама, три у Битољу и једна у Солуну. Како се фронт „удаљавао”, остајале су без посла.

„Епидемија грипа разбеснела се за кратко време, проузрокујући знатне тешкоће у раду француских и српских санитетских јединица”, подсетио је др Недок, али српски војници, иако „исцрпљени брзим надирањем, недовољно храњени, десетковани грипом који је буктао и борбеним губицима који су се гомилали, ничим се нису могли задржати”.

Поглед из угла специјалистичких служби још уверљивије потврђује колико је стање здравља српских војника било у несразмери с њиховим херојским делом ослобођења.

„Застрашујуће стање оралног здравља код српских војника и официра” др Брана Димитријевић је илустровао податком да је на узорку од 658 људи, у једном брдском дивизиону, њих 570 (близу 90 одсто) било са кварним зубима (са више од 20 кварних зуба чак 27 одсто). И због тога, али пре свега због последица рањавања, у зубној станици у Водени, основаној новцем Леди Тебет 1. јануара 1917, током двогодишњег рада збринуто је чак 17.900 болесника.

На другој страни, српска војска је већ од 1914. године имала посебно „Одељење за изломљене и повређене вилице” под руковођењем др Атанасија Пуља. Он је развио методу „балканске клацкалице”, посебне направе којом се тегом, преко котура, извлачи, заправо враћа на своје место уназад утиснута а преломљена горња вилица.

Професор Димитријевић изнео је сведочење из 1973, када је у болници „Краљица Марија” у предграђу Лондона видео један случај лечен том методом. Његов колега, др Норман Роу, касније члан Краљевског удружења хирурга, био је немало изненађен када је чуо потанко објашњење где је и када та метода „балканске клацкалице” настала.

Лежећи у рововима од 1916. до пробоја Солунског фронта, српски војници су били „ипак изнурени, јер су били изложени непрекидним и душевним и физичким напорима и потресима, а раслабљени тифусима прележаним у Србији и при повлачењу, смлаћени скорбутом, маларијом и денгом на фронту”, забележио је у свом дневнику отац српске ратне хирургије Михаило – Мика Петровић.

Услед тога, код војника се јавила хемераполија (кокошије слепило) „не у једном, не у десет и сто, но у хиљадама случајева”. Многи од тих болесних војника су на ноћним стражама били буквално слепи па су доспели и на суд. У легендарну Прву хируршку болницу Врховне команде у Драгоманцима (данас Апсалос) стигао је, међутим, др Ђорђе Нешић, очни лекар. „Једино њему и ником другом има да заблагодаре хиљаде српских војника са хемеролопијом, и са другим акутним променама… те су спашени да не ослепе… враћени и војсци и својима здрави”, записао је Петровић у свом дневнику.

На његове речи је у свом реферату подсетио др Брана Димитријевић, дајући путоказ у трагању за одговором на питање како је та и таква војска, упркос катастрофалном здравственом стању, могла да се херојски избори за слободу отаџбине.



Слободан Кљакић
Извор:Политика
Logged
wermez
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 847



« Reply #21 on: May 05, 2012, 12:43:10 pm »

posebno je tragican tretman invalida, ranjenika i veterana posle rata. Ko je citao Knjigu o Milutinu, zna na sta mislim. Nije ni danas mnogo bolje.
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #22 on: May 15, 2012, 10:18:34 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

На слици се налазе команданти српских јединица из времена Првог светског рата.


* komandantiVojska.jpg (56.92 KB, 709x360 - viewed 467 times.)
Logged
gocemk
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 636


« Reply #23 on: May 17, 2012, 02:38:20 pm »

dreadnought ситуација на фронот била друга од причини на тоа дека Бугарска врховна команда во септември 1915 барал да се продолжи со навлегувањето спрема југ кон солун и со тоа да се уништи солунскиот или македонски фронт, оваа одлука беше одбиена од Германскта команда која сметаше дека јужниот фронт ке овозможи повлекување на источната француска  војска од 150 илјади луге  и останата српска војска од 150 илјади луге на западниот фронт, додека кога сме кај 1918 бугарската војска е целосно демобилизирана армија која се бори веке со 4 армии значи француска, српска , британска и грчка војска и беше нормалано да фронот да пукни на некое место. Самиот германски кајзер си крив што дозволи да се направи фронт на југот на европа, а бугарската армија немаше доволно сили да го одржи тој фронт
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #24 on: May 31, 2012, 01:54:16 pm »

Srpska vojska na Solunskom frontu:

VRHOVNA KOMANDA

Vrhovni komandant: Prestolonaslednik Aleksandar
Načelnik štaba Vrhovne komande: general Petar Bojović
Pomoćnik načelnika štaba: pukovnik Petar Pešić
Načelnik operativnog odeljenja: pukovnik Milan Milovanović

Jedinice pod VK:
Konjička divizija ( 12 eskadrona), k-dant pukovnik Đorđe Đorđević
Dobrovoljačko-četnički odred, k-dant potpukovnik Vojin Popović ( vojvoda "Vuk")
Bataljon Srba dobrovoljaca, k-dant kapetan I klase Milutin Nikolić
Telegrafsko odeljenje za štab vrhovne komande
Minerska četa
Mostovni tren ( težak)
1 1/2 bataljon železničara
Vazduhoplovstvo

I ARMIJA

K-dant: pukovnik Miloš Vasić ( kasnije vojvoda Živojin Mišić, a od 1918 general Petar Bojović)
Načelnik štaba: pukovnik Milivoje Zečević

Moravska divizija
K-dant, pukovnik Stevan Milovanović
Načelnik štaba, pukovnik Pantelija Jurišić

Vardarska divizija
K-dant, pukovnik Milan Tucaković
Načelnik štaba, potpukovnik Dušan Trifunović

Četnički odred vojvode Babunskog

II ARMIJA

K-dant, vojvoda Stepa Stepanović
Načelnik štaba, pukovnik Vojislav Živanović

Šumadijska divizija
K-dant, pukovnik Živko Pavlović
Načelnik štaba, potpukovnik Milovan Uskoković

Timočka divizija
K-dant, pukovnik Ljubomir Milić
Načelnik štaba, potpukovnik Petar Kosić

III ARMIJA

K-dant, general Pavle Jurišić-Šturm ( kasnije vojvoda Živojin Mišić)
Načelnik štaba, pukovnik Nikola Stevanović

Drinska divizija
K-dant, pukovnik Krsta Smiljanić
Načelnik štaba, potpukovnik Bogoljub Ilić

Dunavska divizija
K-dant, pukovnik Milivoje Anđelković
Načelnik štaba, potpukovnik Dušan Simović

Svaka armija je ima pod svojom komandom i sledeće jedinice:
1 pešadijski puk III poziva od 3 bataljona ( svaki bataljon po 4 čete)
1 artiljerijski divizion sa topovima 155 mm
Telegrafsko odeljenje sa dve radio stanice dometa 100 km
1 mostovni tren
1 poljsko reflektorsko odeljenje
armijska teretna auto kolona
radničke jedinice od preteklih obveznika III poziva i zarobljenika
po 1 inžinjerijsko, sanitetsko i intendantsko slagalište

Sastav pešadijske divizije:
4 pešadijska puka po 3 bataljona ( svaki bataljon je imao po 4 čete od 200 ljudi i jedno mitraljesko odeljenje sa 4 mitraljeza)
divizijski konjički eskadron ( 150 sablji)
artiljerijski puk od 3 diviziona sa po 3 baterije. Divizioni su bili naoružani sa poljskim topovima 75 mm Šnajder M.12, dok su brdski divizioni u prvo vreme imali topove 80 mm De Banž, da bi kasnije dobili brdske topove 65 mm M.06
haubički divizion sa haubicama 120 mm Bake
baterija minobacača 58 mm tip 2
telegrafsko odeljenje
laki mostovni tren ( za most od 30 m dužine)
pionirski polubataljon sa 2 čete
pekarska četa
zanatlijska četa
mesarsko odeljenje
bolnička četa sa 7 vodova ( 400 vojnika)
3 ambulante
2 poljske bolnice
marvena ( veterinarska) bolnica
municijska kolona ( 1 odeljenje za artiljerijsku i 2 odeljenja za pešadijsku municiju)
profijantska kolona
inžinjerijska alatna kolona
pokretan artiljerijaka radionica
sanitetska kolona
auto odeljenje divizijskog štaba
vojna pošta
vojni sud ( po potrebi)
vojna muzika
divizijsko ručno slagalište
Logged
aleksandar9
razvodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 77


« Reply #25 on: July 15, 2012, 07:28:02 pm »

Tema je malo zaboravljena.....ili se smatra da je vec sve receno i napisano tj. procitano o Srbiji u I sv.ratu....Medjutim sada, kada je vremenska distanca jos veca, kada su nam poznate  jos neke stvari, nije lose prodiskutovati i cuti misljenja o nekim situacijama koje nisu ni spomenute u dosadasnjem toku diskusije.......
Iako je povod za otvaranje teme bio film "gde cveta limun zut", ja se ne bih bavio analizom filma, niti dnevnopolitickim "trendovima" kojih je bilo (ili ne) u scenariju ili pravljenju istog......vec bih pokusao da pronadjem pravo mesto Srbije u Svetskom sukobu 1914.godine.
Koliko god bilo razlicitih misljenja o bitkama na Ceru, na Drini i na Kolubari....sama cinjenica da su u njima izvojevane pobede govori sve....Naravno bilo je taktickih gresaka, losih procena , ali niko nije bezgresan........A za tvrdnju da je moglo sve drugacije da se zavrsi po pitanju broja zrtava u Srpskoj vojsci.....stvar je relativna, ali ne treba zaboraviti iscrpljenost vojnika u dva Balkanska rata, bolesti,neadekvatnu ili nikakvu negu ranjenika, nemanje osnovnih sredstava za zbrinjavanje, stalno prisustvo zbegova i stanovnistva koje je odstupalo ili napredovalo sa vojskom, itd...
Spominjemo prelaz 1. armije u Srem, koji se zavrsio katastrofalno......i ne samo to....i delovi Crnogorske vojske i neke srpske jedinice su izvrsile prodore do Pala, na Romaniji , ali su se posle kratkog vremena povukle...Sve te ofanzivne akcije su posledica zahteva Saveznika da se one izvrse i tako vezu austrougarske divizije , jer su se vodile vec borbe na pristupima Parizu. Za uzvrat, saveznici obecavaju topovsku municiju, materijal....a u dogledno vreme slanje jedinica iz Soluna ka Nisu....U narodu se kaze TAMTE ZA TAMTE...ali je ovo bilo TAMTE ZA KUKURIKU......!
Upravo ovo gore spomenuto smatram za najvecu gresku Vrhovne komande , a pogotovo politike koja je vodjena.....Dakle,... verovanje Saveznicima, a videli smo da se u nekoliko navrata ispostavilo kao kobno.....
Ujedno neka ovo bude i podpitanje za nastavak teme,..... jesmo li izabrali prave saveznike, odnosno kada smo ih vec izabrali da li smo ih mogli promeniti...(mislim na separatni mir sa Austrougarskom).....da li je politika mogla i trebala da bude u prvim borbenim redovima umesto iznurenog i gladnog, polugolog vojnika.....!!!!
PS....naravno mislim na ondasnju politiku i odabir "strateskog" partnera , kako bi se sada reklo....
« Last Edit: July 15, 2012, 07:34:17 pm by aleksandar9 » Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #26 on: July 15, 2012, 08:58:23 pm »

А како је то Србија могла да промени стратешког партнера?  Мислиш ли да би склапање сепаратног мира са Аустроугарском било дочекано са одушевљењем у народу? Да ли уопште земља због које је почео светски рат може да промени страну ("стратешког партнера") онако "ладно"? А да ли би сепаратни мир "оставио" Србију у тадашњим границама?. Па један од кључних услова Бугарске за улазак у рат је територијално проширење на штету Србије. Зашто је уопште Аустроугарска објавила Србији рат? Због атентата на Франца Фердинанда? Не, то је био повод, а узрок је мало дубљи. Дакле, да ли је могуће да Србија промени страну без икаквих последица без обзира на можда нека обећања Аустроугарске? Осим тога, Србија је ступила у рат који јој је био наметнут, изнуђен и који није могла никако избећи и који би се десио и да није било атентата у Сарајеву. Могла га је избећи само да је предала  суверенитет и постала провинција Аустроугарске. Да је то српска влада и хтела, питање је шта би се тада десило. Вероватно нека буна, државни удар, грађански рат упад Аустроугарских снага и у суштини опет страдање.

Осим тога, ондашњи (заправо не само ови него било који прошли) догађаји, заправо одлуке, не могу се ценити са аспекта данашњих знања, искустава, ставова и др. него само на  основу тадашњих знања, искуства, односа снага и ставова доносилаца одлука.
Logged
Рашо
Stručni saradnik - RV i PVO
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 879



« Reply #27 on: July 15, 2012, 09:38:31 pm »

I da pretpostavimo da je mogla zaključiti separatni mir sa Austrougarskom, mislim da bi Srbija zbog toga žestoko stradala na posleratnoj mirovnoj konferenciji. Pobjednici joj to ne bi ni zaboravili ni oprostili.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #28 on: July 15, 2012, 09:41:08 pm »

О томе да не причамо. Растргли би је и то с правом.
Logged
aleksandar9
razvodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 77


« Reply #29 on: July 15, 2012, 10:09:39 pm »

Осим тога, ондашњи (заправо не само ови него било који прошли) догађаји, заправо одлуке, не могу се ценити са аспекта данашњих знања, искустава, ставова и др. него само на  основу тадашњих знања, искуства, односа снага и ставова доносилаца одлука.

Upravo tako......a naravno danasnja iskustva i na prvom mestu saznanja iz istorije, politike,drustva......do kojih se dolazi klasicnim istorijskim istrazivanjima, mogu nam reci kakva su bila "tadasnja znanja, iskustva, odnosi snaga i stavovi donosilaca odluka"...

А како је то Србија могла да промени стратешког партнера?.......
Да ли уопште земља због које је почео светски рат може да промени страну ("стратешког партнера") онако "ладно"?

Svakako mi je jasno da je Sarajevo povod rata, koji bi se svakako desio, isto tako Srbija nije imala izbora, rat je nametnut u najnezgodnije vreme....Medjutim....Austrougarska je Srbiji ponudila separatni mir posle zavrsetka najvecih bitaka u 1.sv.ratu, i u trenutku kada su se po monarhiju javljali mnogo veci problemi nego sto je Srbija.....Sta i kako bi se desilo ne mozemo znati, ali da bi se kupilo vreme, da bi se verovatno spasili zivoti , ...verujem da DA....Monarhija je bila na izdisaju , i bilo je pitanje samo vremena kada ce se raspasti......
U tom kontekstu sam i razmisljao i pisao........Srbija je bila mala i neznatna sto se tice vojne sile i tehnike, ali geo-strateski polozaj ju je gurao u "vece vode".....
Nije li logicno bilo "balansirati" na neki nacin.....posle Cera, Drine, Kolubare........pa i Albanije.....Sta ce ti zemlja bez naroda...!!!!
Interesuju me samo misljenja, saznanja , procene.....
Da li je i ondasnji drzavni vrh bio mozda spreman na ponudu Austrougarske, jer je koliko znam Solunski proces i zapoceo drugim predlogom Austrougarske, pa je tu nesto "stalo' odnosno Britanci upadaju sa obecanjem o "dozvoli" stvaranja Jugoslavije....?
Dzumba....cenim tvoj komentar i verujem da razlicita misljenja (ako ih ima) mogu da ucine temu zanimljivijom.... Smiley






Logged
Pages:  1 [2] 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 ... 37   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.037 seconds with 23 queries.