Pomorski arsenal u Tivtu

[mali od palube]

Na donjem linku se može vidjeti interesantan film. U njegovom prvom dijelu vidi se bombardovanje Boke u aprilu 1941.
Iako je snimak slab, oni koji dobro poznaju Boku lako će primjetiti "preciznost" italijanskih bombardera prilikom bombardovanja Arsenala... 
Sve bombe su pale ili u more ili po obodu parka...
http://www.archivioluce.com/archivio/jsp/schede/videoPlayer.jsp?tipologia=&id=&physDoc=19572&db=cinematograficoCINEGIORNALI&findIt=false&section=/

[marinero]

Nije ni moglo bolje kad je po jedan kapetan Bertorelli iz Alo, alo, bio u svakoj od ovih savoia marchetti SM-79 sparviero..... Oni su vec sa te visine gledali ima li kakva zgodna zena na tlu, ili kakva dobra oštarija, a ne gdje bombe bacaju! Klasična žabarska posla!

[mali od palube]

Ehhhh......pa sretćan ti rođendan.....

[vladimir bošković]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[vladimir bošković]

Dakle Uredba iz 1924 kojom je utvrđen pravni (i realni) položaj Pomorskog arsenala, kao centralne vojno-mornaričko-tehničke ustanove za radove maritimne i tehnilčke naravi...ostale dvije stranice
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[mali od palube]

bravo Vladimire 

[vladimir bošković]

Evo kratke izmjene  iz 1928
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[marinero]

„Jadranska straža", br. 7, str. 197- 199, 07.1929.g.
Mornarička zanatlijska škola
kod komande Pomorskog Arsenala u Tivtu
...
Prvi temelji sadašnje Mornaričke Zanatlijske Škole kod Komande Pomorskog Arsenala u Tivtu udareni su u 1922. godini, te su – kako se po sebi razume – prve godine njezina opstanka protekle u vrlo skromnom, ali i vrlo istrajnom radu.


Rad beše skroman pošto školi nedostajahu i učila i sredstva potrebna za obuku; na priprostim klupama okupljaše se zrelija i razvijenija mladež, upućujući se i usposobljući bar donekle za buduće zvanje, pa ipak i takav rad, s druge strane, beše vrlo istrajan što svedoči i visina, do koje se je škola do današnjih dana podigla. O odličnim uspesima škole može da se uveri svak, ko može da prisustvuje godišnjem zaključnom ispitu. Pogotovo uspeh postaje očigledan kad se vide pokusni radovi, koje učenici III. razreda izrađuju kao dokaz, da su postali sposobni da budu prevedeni u kalfe i uvršteni u radničke redove.
Potrebu da se ovakova škola vaspostavi najbolje dokazuje činjenica, da na našim stranama nije bilo izučenog zanatlije u pravom smislu reči, dok je o koristi ovakove škole posve suvišno i govoriti, jer je po sebi jasno, da je u osobitom interesu Mornarice, da može u radionicama svojih komanda i ustanova uposliti vrsne i pouzdane sile, ljude s domaćeg ognjišta. Mimogred moglo bi se istaknuti i to, da je po današnjem stanju stvari ova škola od osobite i neizrecive blagodeti za Boku Kotorsku, siromašan i pasivan kraj, pošto njenim sinovima pruža ne samo mogućnost vaspitanja, nego i sredstvo zarade i izdržavanja.
Koliko važnost, toliko s druge strane i korist ove škole, uočili su svi nadležni faktori Mornarice, te joj posvećuju sve veću pažnju, i njen život i razvitak prate osobitim simpatijama. Tu je u prvom redu istaknuti Gospodina Ministra Vojske i Mornarice, koji je dana 3. marta 1927. godine izvolio doneti rešenje, „da se kod Komande Pomorskog Arsenala u Tivtu uspostavi Mornaričko-Zanatlijska Škola za izobrazbu stručnog radničkog podmlatka za potrebe radionica i slagališta Mornarice."
... Škola ima tri razreda. Prosečni je broj đaka već od njenih prvih početaka do danas 120. Obuka se deli na teornu, u školi, i praktičnu, u arsenalskim radionicima, a podeljena je tako, da se učenici 3 dana sedmično nalaze na teornim predavanjima u školi, a 3 dana na praktičnim radovima u radionicama. Dužnost nastavnika vrše za stručne predmete lica iz delokruga Komande Pomorskog Arsenala, a za predmete opšte naobrazbe honorarni nastavnici, lica građanskog reda.
... Gledom na grane zanata, zastupljene su sve struke. Uzimajući u obzir Pomorski Arsenal, Građevinsku Upravu Mornarice i Intendansko Slagalište Mornarice, izučava se: mehaničarski, tokarski, kotlarski kovački, bakro-kovački, bravarski, motoristički, livničarski, stolarski, modelistički, brodograditeljski električarski, jedrarski, krojački i crtački zanat.
Škola počinje 1. septembra, a svršava danom 28. juna sa zaključnim godišnjim ispitom. Učenici III. razreda, koji su svršili zaključni ispit sa odličnim i veoma dobrim uspehom, dobivaju nadnicu od 40 Dinara, a oni, koji su zaključni ispit svršili sa dobrim uspehom, dobivaju nadnicu od 26 Dinara. Za vreme školovanja priznata je također učenicima izvesna novčana nagrada, i to učenicima II. razreda Dinara 20 dnevno, a onim III. razrreda 24 Dinara dnevno, dakako u danima kada se nalaze na praktičnom radu u radionicama, dok učenici I. razreda nemaju nikakove novčane nagrade. Pored ovih nagrada, svi učenici za čitavo vreme školovanja dobivaju učila i školski materijal besplatno, o trošku Kr. Mornarice.
Prama Uredbi, školska se godina u Mornaričkoj Zanatlijskoj Školi završava zaključnim ispitom. Ovaj igra glavnu ulogu za učenike III. razreda, jer nakon ispita, položenog sa dobrim uspehom, sledi njihov prevod na kalfe, drugim rečima bivaju uvršteni u radničke redove. Imajući u vidu važnost ovog momenta, školska je godina 1927-1928. zaključena tako svečanim načinom kao nikada do tada. Na vežbalištu Kr. Mornarice održana je svečana služba božja po rimokatoličkom i pravoslavnom obredu, uz sviranje glazbe Mornarice. Službi božjoj prisustvovali su svi učenici Mornaričke Zanatlijske Škole sa nastavničkim zborom i za tim se uputili u prostorije nove mehaničarske radione Pomorskog Arsenala okićene i pune uzvanika. Kad su utihnuli zvuci mornaričke muzike, šef tehničkog odseka Pomorskog Arsenala, kontraktualni viši inžinjer g. Albert Gerčer, održao je učenicima prigodni govor, u kom se dodirnuo njihovog školskog života te im na vatren način prikazao važnost njihovog budućeg života u Mornarici i ljudskom društvu. Na poziv govornika, urnebesni trokratni „Živeo" zaorio je iz grla svih prisutnih.
Po tom su učenicima razdeljene svedodžbe, nakon čega je otvorena izložba radova učenika III. razreda Mornaričke Zanatlijske Škole te radova učenika Srednje Tehničke Škole u Splitu. Ova je izložba trajala do konca meseca jula, te je za celo vreme bila brojno posećivana.

[mali od palube]

Pomorski Arsenal u Tivtu, a bogami i čitav Tivat, viđen iz italijanskog aviona...
Godina je 1941...

Danas je tu mnogo manje zelenila, a mnogo više ljudi, mnogo manje vremena, a mnogo više stresa, mnogo manje inžinjera, a mnogo više konobara...
mnogo manje barki, a mnogo više glisera, ...mnogo manje ribara i ribe, a mnogo više ribljih restorana,... mnogo manje mornara, a mnogo više onih koji nose mornarske majce...
mnogo manje kapetana, a mnogo više skipera...


 

[marinero]

„Vreme", br. 1293, str. 3, 27.07.1925.g.
U hidroplanu nad Jadranom
Gustav Krklec
Đenović i Tivat, središta naše vazdušne i pomorske vojne snage

... na ratnom tenderu „Silni" dođoh u Tivat, središte naše pomorske snage. Komandant arsenala, kapetan bojnog broda g. Salher, proveo me celim tivatskim zatonom u kome stoje naše torpiljerke i brodovi, jahte i školski čamci, barke i motori, tenderi i stare, neupotrebljive lađe. Ritam rada i velikog napora ovde odjekuje od ranog jutra do mraka. Arsenal radi. Radi dvostrukom snagom. Sve se sprema, doteruje, čisti, opravlja za Jadransku Izložbu. Arsenal je sve do godine 1920 bio pod Francuzima. Danas je u njemu zaposleno oko 400 radnika, sve naših ljudi, iz sviju krajeva i pokrajina, od Triglava do Bojane, od Splita do Caribroda.


- Divni ljudi, sposobni, vešti, okretni – govorio mi je komandant – i ako se bore sa hiljadu neprilika. Nemaju još iskustva, nemaju dovoljno prakse, sada ih tek stvaramo. Druga generacija biće mnogo bolja. Jedna od glavnih neprilika to je nestašica stanova. 150 do 200 njih stanuju napolju, nekoliko časova daleko. Pa ipak, svi dolaze tačno, poštuju disciplinu, ne tuže se. Svi čekamo bolja vremna... Rade! -
Pomislio sam na ta bolja vremena koja čeka cela zemlja, sa svim svojim staležima i kastama. Možda će ipak doći? I ako dođu, u Tivat treba da dođu najpre, krcata vojnim brodovima, bogata stanovima, obilna svim elementarnim potrebama za ove ljude, čije žuljevite, crne, bezimene ruke rade neumorno, nevidljive, na jednom velikom, značajnom poslu: na čuvanju i odbrani našeg mora, našeg Jadrana.
Sve ono što danas može da se vidi i Tivatu, to je početak. Početak organizacije, početak snage, početak rada. Sve to je neznatno, nedovoljno, skromno. Sve je to minijatura pomorske vojne snage, minijatura mornarice. To je još igračka!
Ali je početak lep, pun poleta i vere, pun zanosa, i čiste ljubavi. Ako naiđe na dovoljno smisla, na dovoljno razumevanja i potpore, on će doneti korisnih rezultata.

[marinero]

„Glas Boke", br. 136, str. 2, 27.07.1935.g.
Otpuštanje radnika iz Pomorskog arsenala u Tivtu
Ovih dana otpušteno je iz Pomorskog arsenala u Tivtu 28 radnika- ca koji su po više godina bili zaposleni u Arsenalu. Kao motivacija za ovo otpuštanje ističe se potreba da se mjesto dosadašnjih, otpuštenih, uposle novi radnici sa kvalifikacijama „u cilju cjelishodne i pravilne obnove radničkog personala, kao i stvaranja povoljnih uslova za uposlenje stručnog školovanog podmlatka". Nadalje doznajemo da se sprema i daljnje otpuštanje.
U našu redakciju došlo je nekoliko lica s molbom da bismo se, povodom ovog otpuštanja, zauzeli jednim napisom za otpuštene radnike, od kojih su mnogi došli u vrlo kritičan položaj. Osim toga, zbog iste stvari, primili smo i dva članka, koja nijesmo u stanju da objavimo.
Besumnje, motivacija kojom su radnici otpušteni, jeste ubjedljiva, ali s druge strane, s obzirom na današnje teške prilike koje vladaju posvuda, a naročito u našoj Boki, ovo otpuštanje pogađa mnoge porodice kojima je Pomorski arsenal davao nasušni hljeb, do kojega one sada nigdje neće moći da dođu, a pred time i gornja motivacija gubi svoju snagu. Uvaži li se k tome da su mnogi otpušteni radnici kroz toliko godina vršili svoju dužnost onako kako se od njih tražilo, tojest savjesno odgovarali potrebama službe, onda je razumljivo da im ova mjera, u cilju izmjene personala, pada teže negoli da su otpušteni zbog nesposobnosti ili budžetske nemogućnosti. Nadalje, među otpuštenim radnicima, osim Bokelja, nalazi se i nekoliko istarskih izbjeglica koji su ostavili rodnu grudu da u oslobođenoj otadžbini poštenim i mučnim radom nastave svoj život kao slobodni građani.
U člancima koje smo primili apeluje se na g. Ministra Vojske i mornarice, na g. Ministra Mirka Komnenovića, na Radničku komoru i na Berzu rada, da se zauzmu da bi se ova naredba o otpuštanju radnika povukla i tako mnoge porodice spasile od propasti u ovim teškim danima. Ovom apelu pridružuje se i naš list.

[marinero]

Novo Doba", br. 172, str. 2, 28.07.1927.g.
Posjet ministra dr. Anđelinovića
U subotu jutro posjetio je Tivat ministar g. dr. Anđelinović. Pričekao ga je načelnik g. A. Vuksanović i prestavnici vlasti. Najprvo je pregledan arsenal, za koji se je on uvijek vrlo mnogo interesirao, u pratnji komandanta arsenala kapetana bojnog broda g. Salchera i kom. mjesta kap. bojnog broda g. Jelovčnika. Nakon toga je u pratnji g. kap. b. b. Jelovčnika posjetio ratni brod „Dalmaciju", na kojoj ga je dočekao komandant kap. b. b. Polić. U njegovu počast je s broda ispaljeno 17 hitaca.


Poslije podne je u njegovu počast koncertrirala i prošla mjestom općinska glazba. Nakon što je isto poslije podne održao javni zbor, otputovao je još iste noći dalje.
Tivćani su srdačno pozdravili dolazak svoga poslanika i ministra g. dr. Anđelinovića, jer je on i do sada pokazao veliki mar za napredak Tivta, a nadaju se da će i dalje u svom radu za boljitak Tivta ustrajati.

[marinero]

Glas Boke", br. 288, str. 1, 13.08.1938.g.
Potonuo brod u Tivtu
Noću, između 9 i 10 ov. mj. uslijed velike oluje potonula je u Tivtu kod pristaništa bracera „Sc. Arhangel", vlasništvo Baštrice i Radulovića iz Mula. Nakon kratke borbe sa valovima motor je prestao da radi, a valovi su brod bacili na pristanište i sa njime tukli o obalu dok se brod nije probio i potonuo. Žrtava nije bilo, a brod je bio prazan i nije osiguran. Sutradan, pomoću ronilaca i parne dizalice Pom. arsenala, brod je dignut sa morskog dna. Brod se može popraviti.

[marinero]

Godina je 1925, slikano sa Seljanova, pogled prema "oficirskom mulu" i mulu III, barkasa u prvom planu je fenomenalna....

[marinero]

Par ne baš kvalitetnih, ali ipak rijetkih fotografija jednog od dokova....