PALUBA
July 03, 2022, 02:56:10 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Donirajte Palubu
 
   Home   Help Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 [25] 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 ... 88   Go Down
  Print  
Author Topic: Pulom uzduž i poprijeko  (Read 252695 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #360 on: October 16, 2015, 08:41:36 am »

Stara razglednica iz vremena A-U monarhije, vidimo tramvaj na stajalištu, približna lokacija na Giardinima ispred današnjeg kafića "Mate".
Ima pečat iz 1906. godine znači da je snimljena tada ili možda i koju godinu ranije.


* Pula 1906. tramvaj ispred današnjeg kafića Mate.jpg (399.24 KB, 1267x813 - viewed 118 times.)
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #361 on: October 16, 2015, 08:44:01 am »

Stara razglednica iz vremena A-U monarhije, vidimo tramvaj na stajalištu, približna lokacija na Giardinima ispred današnjeg kafića "Mate".
Ima pečat iz 1906. godine znači da je snimljena tada ili možda i koju godinu ranije.

A evo i jedne fotografije Pulske tržnice snimljene 1901. godine. Čak i na tržnici mornar je neizbježan, a danas ih s "povećalom" teba tražiti.


* Pula 1901. Tržnica.jpg (281.91 KB, 970x634 - viewed 118 times.)
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #362 on: October 16, 2015, 08:47:21 am »

I jedna fotografija slavoluka na početku Via sergije (nekada Prvomajska) s trgom kako je izgledao prije one zadnje rekonstrukcije. Stari izgled
mi je bio ljepši, a i ulica nije "slijepo" završavala ispred zgrade HZZO-a već se je moglo lijepo napraviti krug oko kaštela i izći na Korzu. Bilo je
to nekada, a sada su ostale samo fotografije i uspomene.

Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« Reply #363 on: October 26, 2015, 12:01:23 pm »

Vir: "Večernji list" Zagreb
http://www.vecernji.hr/
25.10.2015
Piše:Danijel Tatić

Austro-ugarsko blago u Puli stalno nam je pred nosom, a ne vidimo ga

Otići u Pulu, a ne posjetiti gradske utvrde isto je kao otići u Rim i ne posjetiti Vatikan. Nekoć glavna ratna luka Austro-Ugarske Monarhije, Pula se i danas i te kako ima čime pohvaliti. Iako su mnoge pulske utvrde iz doba Austro-Ugarske obrasle vegetacijom i skrivene od pogleda prosječnog posjetitelja, Pula nudi i cijeli niz utvrda do kojih je vrlo lako doći, ući u njih i razgledati ih. Cijeli fortifikacijski sustav Pule je u pravom smislu riječi kolosalan, a posebno mami činjenica da je riječ o još uvijek skrivenom turističkom potencijalu koji tek čeka vrijeme svoje pune turističke eksploatacije. I sami žitelji Pule upoznati su tek s malim dijelom ovog glomaznog sustava od kojeg je veličanstvenost brojnih utvrda i bitnica skrivena od pogleda gustom stoljetnom mediteranskom makijom. Koliko god ćemo u Puli teško naći turista čija prva asocijacija na ovaj tri tisuće godina star grad neće biti vezana za razdoblje Rimskog Carstva, isto tako, teško ćemo naći posjetitelja koji će naći poveznicu Pule s razdobljem Austro-Ugarske Monarhije. I dok gradom dominiraju veličanstveni rimski spomenici poput amfiteatra i Slavoluka Sergijevaca, gotovo cijela današnja Pula je zapravo veliki spomenik nekada velebne Austro-Ugarske Monarhije. U ovom krasnom gradu na špici istarskog poluotoka poslovica koja kaže „da se od šume ne vide stabla“ naišla je na svoje puno ispunjenje.

Izuzev nekolicine zgrada koje su stradale u savezničkim bombardiranjima grada tijekom drugog svjetskog rata, cijela šira gradska jezgra i danas se diči zgradama izgrađenim tijekom druge polovice 19. stoljeća. Posjetitelj će tako približavajući se gradskoj rivi iz smjera Velog Vrha proći pored zgrade željezničke stanice, ispred koje ponosno stoji parna lokomotiva. Prvi vlak je u Pulu stigao na rođendan cara Franje Josipa daleke 1876. godine i od tada grad vezivao s ostalim dijelovima Monarhije. Ondašnji imućniji posjetitelji mogli su odsjesti u luksuznom hotelu „Riviera“, udaljenom tek koju minutu lagane šetnje od željezničke stanice. Ispred nje i danas postoje parkovi kojima je danas ostao tek po koji tračak od nekadašnjeg sjaja. Ovuda je posjetitelje dalje vozio tramvaj, no ovaj ponos nekadašnje Pule zamijenili su autobusi za vrijeme talijanske vladavine. Danas preuređena gradska riva ponovno privlači šetače i turiste upravo onako kako je to i nekada činila. Prolazeći pored zgrade komande, posjetitelj stiže do brodogradilišta „Uljanik“, nekadašnjeg Arsenala, ponosa austrougarske ratne brodogradnje, epicentra širenja gradske jezgre. Upravo njemu imamo i zahvaliti na usponu koji je grad doživio u drugoj polovini 19. stoljeća. Zaštita Arsenala i ratne flote nametala je nužnost izgradnje fortifikacijskog prstena, a time i doseljavanje brojne radne snage iz drugih krajeva Monarhije. Pula je tako postala veliko gradilište. Utvrde od bijelog vapnenca nicale su na brežuljcima koji okružju grad, a bijele konture budućeg fortifikacijskog sustava presijavale su se na ljetnom suncu. Grad je rastao zajedno sa sustavom utvrda koji ga je okruživao. Mornari iz svih krajeva slali su razglednice s gradskim vizurama svojim kućama i tako pridonosili tome da Pula, pored  Beča i Budimpešte, postane jednim od najpoznatijih gradova Monarhije. Vojska je izgradila grad.

Poraz austro-ugarske vojske u Prvome svjetskom ratu pridonio je tome da nekadašnji sjaj Pule padne u zaborav. Pobjednici pišu povijest pa tako nije bilo previše mjesta u povijesnim knjigama ni za ovaj biser posrnule Monarhije. Trebalo je proći gotovo pa cijelo stoljeće da se građanstvo Pule počne jače interesirati za ovaj dio slavne povijesti svoga grada. Doći u Pulu i ne posjetiti gradske utvrde isto je kao doći u Rim i ne posjetiti Vatikan. Nekoć glavna ratna luka Austro-Ugarske Monarhije, Pula se i danas i te kako ima čime pohvaliti. Iako su mnoge pulske utvrde iz doba Austro-Ugarske obrasle vegetacijom i skrivene od pogleda običnog posjetitelja, Pula nudi i cijeli niz utvrda do kojih je vrlo lako doći, ući u njih i razgledati ih. Cijeli fortifikacijski sustav Pule je u pravom smislu riječi kolosalan, a posebno mami činjenica da je riječ o još uvijek skrivenom turističkom blagu koje tek čeka vrijeme svoje pune turističke eksploatacije. I sami žitelji Pule upoznati su tek s malim dijelom ovog glomaznog sustava čije broje utvrde i bitnice  od pogleda skriva stoljetna mediteranska makija. U Puli ćemo teško naći turista čija prva asocijacija na ovaj tri tisuće godina star grad neće biti vezana za razdoblje Rimskog Carstva. Isto tako, teško ćemo naći posjetitelja koji će naći poveznicu Pule s razdobljem Austro-Ugarske. I dok gradom dominiraju veličanstveni rimski spomenici poput amfiteatra i Slavoluka Sergijevaca, gotovo cijela današnja Pula zapravo je veliki spomenik nekadašnje Austro-Ugarske.

Osim nekoliko zgrada koje su stradale u savezničkim bombardiranjima grada tijekom Drugoga svjetskog rata, cijela šira gradska jezgra i danas se diči zgradama izgrađenima tijekom druge polovice 19. stoljeća. Posjetitelj će tako, približavajući se gradskoj rivi iz smjera Velog Vrha, proći pored zgrade željezničke stanice, ispred koje ponosno stoji parna lokomotiva. Prvi vlak je u Pulu stigao na rođendan cara Franje Josipa daleke 1876. godine i od tada grad vezivao s ostalim dijelovima Monarhije. Ondašnji imućniji posjetitelji mogli su odsjesti u luksuznom hotelu „Riviera“, udaljenom tek koju minutu lagane šetnje od željezničke stanice. Ispred nje i danas postoje parkovi kojima je ostao tek po koji tračak nekadašnjeg sjaja. Ovuda je posjetitelje dalje vozio tramvaj, ponos nekadašnje Pule, kojeg su zamijenili autobusi za vrijeme talijanske vladavine. Danas preuređena gradska riva ponovno privlači šetače i turiste upravo onako kako je to i nekada činila. Prolazeći pored zgrade komande, posjetitelj stiže do brodogradilišta „Uljanik“, nekadašnjeg Arsenala, ponosa austro-ugarske ratne brodogradnje, epicentra širenja gradske jezgre. Upravo njemu imamo i zahvaliti na usponu koji je grad doživio u drugoj polovici 19. stoljeća. Zaštita Arsenala i ratne flote nametala je nužnost izgradnje fortifikacijskog prstena, a time i doseljavanje brojne radne snage iz drugih krajeva Monarhije. Pula je tako postala veliko gradilište. Utvrde od bijelog vapnenca nicale su na brežuljcima koji okružuju grad, a bijele konture budućeg fortifikacijskog sustava presijavale su se na ljetnom suncu. Grad je rastao zajedno sa sustavom utvrda koji ga je okruživao. Mornari iz svih krajeva slali su razglednice s gradskim vizurama svojim kućama i tako pridonosili tome da Pula, pored  Beča i Budimpešte, postane jedan od najpoznatijih gradova Monarhije.

O tim vremenima, pored ostalog, danas svjedoči i fortifikacijski sustav koji sve više postaje jednom od bitnih prepoznatljivosti grada Pule. To je kolosalna mreža utvrda, baterija, tunela, skloništa, bunkera, molova i ostalih objekata koji su Pulu pretvorili u središnju vojno-pomorsku bazu i glavnu ratnu luku Austro-Ugarske Monarhije prvorazredna je turistička atrakcija, ali kod nas još neprepoznatog potencijala vojnog turizma. Kada govorimo o nastanku i razvoju pulskog fortifikacijskog sustava u isto vrijeme pričamo i priču o razvoju grada Pule iz malog provincijskog mjesta u moderan i napredan grad.

Geografske predispozicije Pulskog zaljeva izvrsno su pogodovale obrambenim zahtjevima 19. stoljeća. To je prostran i duboko uvučen zaljev nad kojim dominiraju brojni brežuljci pogodni za gradnju obrambenih utvrda, kao i otoci koji su se ispriječili u obliku prirodnih barijera unutar samog zaljeva. Dodatnoj zaštiti i kontroli prometa pogodovao je i ispred samog ulaza razasut Brijunski arhipelag kao drevni motritelj i čuvar pulske luke. Stoga je Pulski zaljev bio izuzetno pogodno mjesto za osnivanje glavne ratne luke s Arsenalom i pomorskom flotom Monarhije. Godine 1827. načinjen je generalni plan obrane Carstva pri kojemu je Pula odabrana za vojno-pomorsku bazu. Odmah su započeti radovi na izgradnji vojnih objekata i utvrda. Prionulo se na izgradnju Arsenala, kupljeni su moderni bojni brodovi, učestale su pomorske vojne vježbe, izgrađeni svi nužni znanstveni, duhovni, zdravstveni, obrambeni, tehnički, pomorski, hidrografski, brodograđevni, operativni, stambeni, skladišni, školski i svi drugi elementi, neophodni za normalno funkcioniranje grada i siguran boravak brodova u luci. Tim je činom Pula na prijelazu stoljeća bila uvrštena među najelitnije pomorske baze svijeta i stala uz bok britanskim bazama u Plymouthu i Portsmouthu, njemačkim u Wilhelmshafenu i Kielu, francuskim u Cherbourgu i Toulonu, ruskim u Kronstadtu i Vladivostoku, japanskim u Yokosuki te talijanskim uTarantu i Brindisiju.

Pula je tijekom 19. stoljeća bila veliko gradilište. Tisuće majstora raznih struka svakodnevno je radilo na izgradnji obrambenog sustava. Zahvaljujući užurbanom razvoju vojne tehnike utvrde su nadograđivane, proširivane i građene su nove kako bi zajamčile sigurnost brodovlja pulske luke. Temeljite promjene pulskog obrambenog sustava uvjetovao je pronalazak brizantske granate punjene eksplozivom 1885. godine. Od tog razdoblja kružne utvrde naglo gube na značenju te započinje razdoblje izgradnje suvremenjih poligonalnih utvrda ukopanih u teren i naoružanih razornijim oružjem većeg dometa. Povećanjem dometa teškog topništva povećavao se i pulski fortifikacijski prsten koji je tijekom svog stoljetnog razvoja uspio obuhvatiti ogromno područje cijelog južnog dijela Istre, od Limskog i Raškog kanala do samog špica Istre, rta Kamenjak. O tom razvoju i danas svjedoče pulske utvrde. Iz početnog razdoblja utvrđivanja ostala su sačuvana dva „Martello tornja“, jednostavni jednokatni kružni objekti koji svoju preteču imaju u engleskim topničkim tornjevima iz 1778. godine. Prvobitni topnički tornjevi bili su okruženi obrambenim zemljanim nasipima, “lunettama”, i prizemljem utopljenim u obrambenom rovu iskopanim u živoj stijeni, puškarnicama, fiksnim ili pomičnim mostom, vodospremom i barutanom u prizemnom dijelu građevine, kao i topovima smještenim u kazamatama na krovnom dijelu utvrde. Tornjevi su u kasnijim fazama izgradnje bili mahom integrirani u modernije utvrde. Kao primjer takve integracije topničkog tornja u veću cjelinu jedne fortifikacije možemo prikazati slučaj s obalnom utvrdom Punta Christo. Na ovoj je lokaciji 1836. podignut “Martello” toranj koji uskoro biva integriran u strukturu kružne utvrde 1851. godine. Već se 1864. postojeća kružna utvrda integrira u veći kružni topnički toranj s unutarnjim dvorištem i četiri kofra. U razdoblju od 1880. do 1903. kružni topnički toranj nadograđuje se u oklopljenu utvrdu te dobija oblik kakav ima i danas.

Budući da su utvrde građene kamenom lokalnih kamenoloma, upravo njima imamo danas zahvaliti na brojnim ravnim pločama pulskih plaža smještenih u blizini “fortica”, kako Puljani nazivaju utvrde pulskog obrambenog prstena. U gradnji je korišten i kamen vađen prilikom kopanja obrambenih rovova koji su često bili izdubljivani u živoj stijeni uokolo utvrde. Otpadni materijal, poput sitnijih ulomaka kamena i zemlje, korišten je pri izgradnji obrambenih nasipa. Pored kamena, od 1880. korištene su i armiranobetonske konstrukcije za ojačavanje stropova, svodovi su bili od cigle ili kamena, a svaka je utvrda u podzemnom dijelu posjedovala vodospremu za čuvanje kišnice koja se skupljala posebnim sistemom filtriranja oborinskih voda s krovnog dijela građevine.

Najvažnija točka ratne luke, epicentar širenja fortifikacijskog sustava i osnovni objekt mornaričke infrastrukture bio je pomorski arsenal, današnje brodogradilište „Uljanik“. Premda se čin polaganja kamena temeljca od strane cara Franje Josipa I. i carice Elizabete (Sissi) uzima kao datum osnivanja Arsenala, 9. prosinca 1856., stvaran datum početka njegove izgradnje seže u 1848. godinu kada su počeli radovi na izgradnji prvih skladišta unutar budućeg Arsenala. Zdanje pomorskog arsenala opasano je zidinama u dužini od 1.795 metara, koje su postupno građene do 1862. godine. Unutar zidina smještena su skladišta, radionice za popravak brodova, laboratorij, natkriveni navozi i suhi dokovi.

Cijeli fortifikacijski prsten sastojao se od dva dijela, kopnenog i pomorskog, a prostirao se od Barbarige i Vodnjana na sjeveru, preko rta Kavran i Marlera na jugoistoku te rta Kamenjak na samom jugu istarskog poluotoka, pa obalom preko Brijuna natrag do Barbarige i obuhvaćao je područje antičkog rimskog pulskog agera. U obranu ratne luke Pula, pored brojnih fortova i baterija, bile su uključene i razne pomorske barikade, minske prepreke i baraže, osmatračke, nadzorne i signalne stanice, reflektori, svjetionici, dobro uređene plovne rute i ostalo. U trenutku ulaska Italije u rat, 1915., pulski je garnizon brojao 1.500 časnika, 50.000 ljudi i 3.500 konja.

Žilavosti pulske luke pridonijela je izgradnja lukobrana kojim se suzio ulaz u luku. Prednost je bila dvostruka. Lukobran je luku štitio od snažnih zapadnih i jugozapadnih vjetrova koji su uzrokovali velike valove koji su morem znali puniti podrume kuća u staroj jezgi. Druga uloga bila je čisto vojnog karaktera, a odnosila se na kontrolu ulaza u luku. Izgradnja pulskog lukobrana predstavljala je u ono vrijeme jedan od najambicioznijih projekata na Sredozemlju, a realiziran je pod zapovjedništvom admirala Rudolfa Grafa Montecuccolija i Antona Hausa. Gradnja lukobrana kolosalnih dimenzija trajala je od 1914. do 1918. godine. U tom je razdoblju sagrađen lukobran dužine 1.200 metara, s dubinom na njegovoj glavi od 36 metara. Građen je od kamenih blokova obližnjih kamenoloma koji su polagani na morsko dno, koje je prethodno moralo biti očišćeno od mulja i blata kako bi se tako veliki i širok podmorski zid mogao osloniti na čvrsto, kamenito dno. Izgradnjom lukobrana ulaz u ratnu luku bio je sužen na svega 450 metara, koliko iznosi razdaljina od njegove glave do obližnjeg rta Cristo. Tim su prolazom, uz prethodnu najavu i kontrolu sa signalne postaje na rtu, u luku uplovljavali trgovački i ratni brodovi, dok je za potrebe prolaza manjih i brzih brodova na nekoliko mjesta bio prekinut vrh lukobrana. Uski ulaz u luku bio je dodatno osiguran protubrodskim i protupodmorničkim barikadama, kao i okolnim minskim poljima. Sam ulaz zatvarao se izumom kapetana linijskog broda Bena pl. Milenkovića. Radilo se o žičanoj barikadi na balvane s protupodmorničkim preprekama od žičanog konopa ovješenog na barikadne balvane koja je bila sastavljena od velikih balvana povezanih jakim čeličnim konopima sa zavjesama od tanjeg žičanog konopa čije su krajeve na dnu držale željezne kugle. U barikadi je bila smještena protutorpedna mreža, a ispod rta Cristo nalazila se kontrolna postaja i flankirna baterija za njenu obranu.

O učinkovitosti podmorskog baražnog sustava zorno svjedoči primjer francuske podmornice “Curie”. Dana 20. prosinca 1914. u pokušaju ulaska u pulsku luku “Curie” se zapetljala o čelično uže koje je presudilo njenom zarobljavanju. Punih je pet sati zapovjednik O’Byrne nastojao osloboditi podmornicu užeta koje se zaplelo o lijevu osovinu. Obalna je straža primijetila komešanje u moru te se pripremila. Nemajući drugog izlaza, zapovjeđeno je izranjanje. Ugledavši pramac podmornice otvorena je vatra s torpednih brodova i obalne baterije Punta Cristo. Tom je prilikom zarobljen zapovjednik i 26 članova posade. Više su sreće imali talijanski diverzanti koji su krajem 1918. uspjeli ući u luku i potopiti admiralski brod “Viribus Unitis” koji je sa sobom u dubinu pulske luke odnio nepoznati broj članova posade i zapovjednika Janka Vuković-Potkapelskog.

Po uzoru na pulsku luku i Fažanski je kanal bio uređen za rezervno sidrište flote. Sa sjeverne je strane u duljini od dvije milje bio zatvoren istovjetnom baražom kao i ulaz u pulsku luku i preprekama protiv podmornica, dok je područje sjeverozapadno od Fažane bilo zatvoreno protutorpednim mrežama. Svaka baraža bila je opremljena flankirnom baterijom manjeg kalibra, dok su obližnje utvrde i baterije bile opremljene reflektorima. Fažanski su kanal sa sjeverne strane zatvarali Brijuni na kojima su bili poduzeti brojni fortifikacijski radovi. Ključna uloga u obrani Fažanskog kanala, kao i same pulske luke pripala je utvrdi Tegetfoff na Velikom Brijunu, dok je prilaz sa sjeverne strane osiguravala fortifikacijska grupa Barbariga, odnosno utvrda Forno te baterije Benedeto i Caluzzi. Na zapadnoj strani u ulozi branitelja našli su se utvrda Brioni Minor, obalna baterija San Nicolo i torpedna baterija.

Vrlo bitna sastavnica fortifikacijskog sustava Pule bilo je otočje Brijuni. Arhipelag od 14 otoka, nekoliko hridi i prolaza predstavljao je fizičku prepreku sjeverozapadnim vjetrovima, a ublažavao je i udare zapadnih i južnih vjetrova, dok je blizina obale sprječavala stvaranje većih valova pod udarima bure i istočnih vjetrova. Nepostojanje Brijunskog otočja uvelike bi otežalo obranu Pule te bi zahtijevalo veći angažman snaga i sredstava. Na Brijunima je izgrađeno sedam utvrda i smješteni su hidrološki i navigacijski uredi čime je otočje postalo dijelom pulskog fortifikacijskog sustava. Najznačajnija utvrda na otočju nosila je ime slavnog admirala Tegethoffa, sagrađena je u obliku trokatne utvrde, promjera 90 metara i raspolagala je naoružanjem od 28 topova.

Početkom 20. stoljeća balonstvo je bilo jedina grana ratnog zrakoplovstva, a Austro-Ugarska je prve balonske postrojbe ustrojila već 1866. godine. Kako se balonom moglo upravljati samo po visini, njegovo održavanje na jednom mjestu ovisilo je o zračnim strujama. Osmatrački baloni bili bi vezani čeličnim užetom pričvršćenim na agregat te bi se na taj način regulirala njihova visina i osiguravalo ih se kako ih ne bi odnijele zračne struje. Takve visoko uzdignute osmatračnice ili zaprečna sredstva bile su pogodne za motrenje i uočavanje neprijatelja, služile su kao pomoć u izdavanju zapovijedi, kao i korekciju topničke vatre. Tijekom ožujka 1902. Ministarstvo rata zapovijedilo je osnivanje zrakoplovne postaje u Puli pod zapovjedništvom Viktora Klobučara - Rukavine de Buića te se ustrojava služba zračnih brodova, “Luftschiffdienst”. Balonske postrojbe bile su u sastavu 4. artiljerijskog utvrdnog puka, “K.u.K. Festungartillerieregiment Graf Colloredo-Mels Nr. 4.”, čija su tri bataljuna bila raspoređena po utvrdama pulskog fortifikacijskog prstena. Baloni su bili korišteni i za otkrivanje mina, o čemu nam svjedoči u tu svrhu pokrenuta mornarička vježba iz 1907. godine. Zbog stalne zračne prijetnje talijanskog ratnog zrakoplovstva nad Pulom su se u cilju obrane arsenala, flote i grada, početkom 1918. počeli koristiti zaprečni baloni. Njihova se veličina kretala od 80 do 100 metara kubičnih, a dosezali su visinu od 3.000 metara, uz uvjet da brzina vjetra ne prelazi osam do deset metara u sekundi. Pulski je obrambeni sustav bio opremljen sa 35 takvih zaprečnih balona. Budući da su baražni baloni bili laka meta neprijateljskog zrakoplovstva, njihova je uloga razvojem zrakoplova sve više gubila na važnosti.

Obrana Jadrana uskoro je bila prepuštena za tu svrhu puno prikladnijim zrakoplovima. Kako nije postojao ni jedan proizvođač s iskustvom u gradnji hidroaviona, 1910. odlučeno je da se uloži u izgradnju vlastitog zrakoplova. Za mjesto gradnje izabran je pulski arsenal u kojemu se spremište torpiljarki prenamijenilo u halu za izgradnju novoga zrakoplova. Nastojalo se razviti oba tipa konstrukcije plovnoga trapa, odnosno hidroavione s plovcima i hidroavione s hidrotrupom čamcem i bočnim plovcima koji su avionu osiguravali sigurnost pri nemirnom moru. No, ni svi napori inženjera Josefa Mickla nisu uspjeli zadovoljiti očekivanja naručitelja, pa su avioni u konačnici ipak bili naručeni kod privatnih proizvođača. Tako je pulski fortifikacijski sustav tijekom 1912. dobio pojačanje od pet hidroaviona.

Mornaričko-zrakoplovna postaja Pula bila je jedna od pet mornaričko-zrakoplovnih baza na jadranskoj obali. Smještena u uvali Ronzi kraj Puntižele, bila je opremljena hangarima za sklapanje zrakoplova, kao i radionicama za njihovo održavanje te spremištima streljiva i goriva. Zadaća Mornaričko-zračne postaje Pula sastojala se u obrani vlastitog zračnog prostora, luke i sidrišta austrougarske mornarice, pronalaženju mina i podmornica na području Kvarnera i otoka sjeverne Dalmacije te izviđanja i bombardiranja neprijateljskih ciljeva i obale od Ancone do rijeke Tagliamento, kao i obrane vojnih i civilnih objekata. Od 1917. u Puli je smješteno zapovjedništvo mornaričkog zrakoplovstva, uredi, letačko osoblje, odjeli uprave, izgradnje, održavanja i opsluživanja zrakoplova. Mornaričko-zrakoplovna postaja Pula bila je pred kraj Prvoga svjetskog rata najveća mornaričko-zrakoplovna postaja na istočnoj obali Jadrana.

Na otočiću Sv. Katarina, smještenom unutar dobro branjene pulske luke, nalazio se Mornaričko-zrakoplovni arsenal i Odjel za preuzimanje novih zrakoplova s probnom postajom. Za potrebe ovog arsenala otok je proširen i izravnat. Izgrađena su pristaništa, startne staze, zrakoplovne radionice, spremišta za gorivo i streljivo kao i hangari za čuvanje i zaštitu zrakoplova, a otok je spojen s kopnom izgradnjom 250 metara dugog mosta. Na čelu zrakoplovnog arsenala od kolovoza 1917. pa do sloma Austro-Ugarske bio je kapetan korvete Rudolf von Färster. Na otočiću Kozada, smještenom izvan Pulskog zaljeva, nalazila se mornaričko-zrakoplovna škola. Tu su se nalazili hangari za zrakoplove, pristanište opremljeno željeznom dizalicom za podizanje ili spuštanje hidroaviona s morske površine te objekti za smještaj pilota i pomoćnog osoblja mornaričkog školskog centra. Od 1916. na ovom je otoku ustrojena i postaja za golubove listonoše koji su puštani u slučaju nesreće ili prisilnog spuštanja. Prvo puštanje osam golubova pismonoša zbilo se 20. lipnja 1916. iznad ušća rijeke Po na visini od 2300 metara. Na otok se vratilo sedam golubova. Od tada su na sve letove s borbenom zadaćom piloti sa sobom nosili po pet golubova. Postajom za golubove listonoše zapovijedao je kadet Paul Wachtel.

Razvoj ratnog zrakoplovstva nametnuo je potrebu za gradnjom podzemnih protuzračnih skloništa. Upravo su zračna bombardiranja Pule tijekom 1917. i 1918. izravno utjecala na intenzivnije opremanje fortifikacijskog prstena protuzračnim skloništima. Najveći broj takvih objekata bio je u samom gradu gdje su uz potrebu zaštite stanovništva, brdovita topografija te sastav kamenitog tla pogodovali izgradnji sigurnih skloništa. Kada je 15. kolovoza 1917. vršeno snimanje kapaciteta skloništa zaključeno je da za boravak u njima tijekom cijele noći ima mjesta za 4.640 osoba premda se za vrijeme trajanja uzbune u njih može skloniti oko 11.000 osoba. Danas je teško reći koji dijelovi sustava podzemnih skloništa potječu iz austrijskog perioda jer je proširenje sustava nastavljeno u doba Italije kada su njihovi smještajni kapaciteti upeterostručeni. Tako su u njima 1944./45. zaštitu mogli naći svi stanovnici Pule, odnosno oko 50.000 ljudi.

Osim svega navedenog, današnja Pula nudi još cijeli niz prvorazrednih turističkih atrakcija iz austro-ugarskog razdoblja. Na pulskom Bulevaru ostala je sačuvana telegrafska centrala, cijela radnička i vojna naselja i danas svjedoče o tim vremenima, a poseban arhitektonski biser predstavljaju brojne vile austro-ugarskih časnika. Najveća tragedija počiva u činjenici da gotovo sve opisano u tekstu u Puli postoji i danas, i to u vrlo dobrom stanju. I dok se danas lome koplja oko projekata nekadašnjeg pulskog vojnog područja „Muzil“ i traju prepucavanja koja populističke političke opcije koriste kao adut za predstojeće izbore, velik dio austro-ugarske Pule i dalje ostaje skriven od pogleda turista. Makija i dalje skriva ovo turističko blago, a potencijal koji u njemu počiva mogao bi otvoriti nova radna mjesta i produžiti ionako sramno kratku turističku sezonu. Izgleda da je stvarno istina da čovjek najteže vidi stvari koje mu se nalaze pred nosom.
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« Reply #364 on: October 26, 2015, 12:18:09 pm »

Slike uz gornji članak.
Vir: Večernji list
http://www.vecernji.hr/


* Dvostruki kaponir - utvrda San Daniele.jpg (139.17 KB, 645x860 - viewed 106 times.)

* Prepreke od bodlj. žice u rovovima pulskih utvrda poslije 100g..jpg (142.48 KB, 645x860 - viewed 111 times.)

* Pulski lukobran.jpg (36.7 KB, 645x484 - viewed 109 times.)

* Punta Christo.jpg (42.1 KB, 645x484 - viewed 99 times.)

* Stari Martello toranj u utvrdi Grosso.jpg (47.05 KB, 645x484 - viewed 100 times.)
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« Reply #365 on: October 26, 2015, 12:19:06 pm »

Slike uz gornji članak.
Vir: Večernji list
http://www.vecernji.hr/


* Škoda 15cmL-40 na utvrdi Minor Mali Brijun.jpg (96.24 KB, 645x418 - viewed 111 times.)

* Torpedna baterija - Mali Brijun.jpg (57.78 KB, 645x484 - viewed 92 times.)
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #366 on: October 29, 2015, 11:31:41 am »

Slike uz gornji članak.
Vir: Večernji list
http://www.vecernji.hr/

Zanimljiv članak kao i fotografije za njim. Pula zaista ima tako puno utvrda, pa misli da svaki brežuljak ima (ili je imao) barem neki bunker ako ne više.
Puno toga je na žalost uništeno,a i preostalo propada.
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #367 on: October 29, 2015, 02:07:47 pm »

Jedna fotografija dijela Pulske Arene na kojoj je pečat iz 1940. godine. Pretpostavljam da je ipak snimljena ranije jer se na njoj vidi i dio
tramvajske pruge, a Talijani su već 1934. godine ukinuli tramvaj. Ali možda odmah baš i nisu povadili sve tračnice? To zaista ne znam.


* Pula Arena 1940. i tramvajska pruga.jpg (220.07 KB, 528x819 - viewed 110 times.)
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #368 on: November 26, 2015, 04:05:08 pm »

Jedna starija fotografija Pule, prikazuje današnju Rakovčevu ulicu dio iznad žute škole. Nema semafora niti današnje prometne gužve.


* Pula oko 1900. današnja Rakovčeva.jpg (253.59 KB, 1103x576 - viewed 121 times.)
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #369 on: November 26, 2015, 04:10:26 pm »

Još jedna stara zanimljiva fotografija Pule, snimljena cca s brda gdje se nalazila utvrda San Michele, danas u krugu pulske bolnice. Pogled je
usmjeren prema Kaštelu, a duž današnje Flanatičke ulice. Lijevo se vide otok Sv. Andrija i u daljini dio Muzila.


* Pula oko 1904.jpg (358.56 KB, 1270x819 - viewed 130 times.)
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #370 on: November 26, 2015, 05:31:29 pm »

Jedna stara i zanimljiva fotografija Pule, datirana 1898. godine. Meni je najzanimljivija zgrada malo lijevo od sredine, s okruglim prozorom u
potkrovlju. Viđa se na dosta fotografija Pule iz vremena Austro-Ugarske, ali nestaje s razglednica i fotografija već s početcima Talijanske
vladavine Pulom. Znači nije bila uništena u bombardiranjima u II svjetskom ratu već vjerovatno srušena dvadesetih godina XX vijeka. Zašto?
Nije mi poznato.

Zanimala bi me njena namjena, negdje sam pročitao da je služila i kao neka vrsta "karantene" ali točne informacije nemam.


* Pula 1898 pogled na luku.jpg (572.42 KB, 1424x895 - viewed 108 times.)
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #371 on: November 26, 2015, 05:35:00 pm »

Jedna lijepa fotografija Pulskog Foruma snimljena cca 1933. godine. Lijevo se vidi zgrada stare viječnice koja je bila teško oštećena tijekom
Savezničkih bombardiranja u II svjetskom ratu pa je poslije u potpunosti uklonjena (zar se nije dala popraviti?) i na njenom je mjestu danas
samo mali travnjak uz Augustov hram.


* Pula 1933. Forum.jpg (143.48 KB, 865x549 - viewed 108 times.)
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #372 on: November 26, 2015, 05:37:37 pm »

A evo i jedne starije fotografije Augustovog hrama s kraja XIX vijeka, okoliš baš nije bio jako uređen, ali je bio ograđen ogradom vjerovatno
da se spriječi dalje oštečenje i/ili bacanje otpadaka okolo građevine.


* Pula oko 1888. Augustov hram s zaštitnom ogradom.jpg (270.92 KB, 787x960 - viewed 100 times.)
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #373 on: November 26, 2015, 05:44:00 pm »

Stara razglednica Pule iz Austro-Ugarske ere, snimljena na uglu Arsenalske, desno je palaća nadvojvode Stefana, od današnje zgrade
pošte naravno još nema niti traga i tu je i neizbježan tramvaj. Za one koji manje znaju Pulu preko puta Stefanove palaće je nekadašnji
Marine Casino (ex Dom JNA), danas Dom Hrvatskih branitelja. Zgrada Stefanove palaće je na žalost stradala u bombardiranjima krajem II
svjetskog rata, ali je Marine Casino ostao sačuvan.


* Pula oko 1904. Stefanova palaća i tramvaj.jpg (180.11 KB, 594x901 - viewed 103 times.)
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #374 on: November 26, 2015, 05:53:20 pm »

Jedna starija razglednica iz "Talijanske ere" u Puli, prikazuje Mornarički park i ulicu koja se spušta prema današnjem Uljaniku. Onda je tu bilo
mirno i tiho mjesto za odmor.


* Pula Mornarički park oko 1934.jpg (266.4 KB, 1210x785 - viewed 110 times.)
Logged
Pages:  1 ... 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 [25] 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 ... 88   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

Gold Charm by Shadow82x
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.048 seconds with 23 queries.