Analiza
Defendera koliko bi mogla koštati nabava u uvođenje u operativnu upotrebu nove eskadrile višenamjenskih aviona. Ocjenu analize prepuštam boljim poznavateljima prilika.
28.12.2016.
A koliko bi nas sve to moglo koštati?Ako Republika Hrvatska namjerava nabaviti putem kreditnih linija eskadrilu novih borbenih zrakoplova (12 zrakoplova ) tipa Gripen C/D, to bi je koštalo oko 940 milijuna USD bez naoružanja. Sa naoružanjem, pričuvnim dijelovima, opremom, obukom i dokumentacijom, cijena se penje na 1,2 milijarde USD uključujući prilagodbu zemaljske infrastrukture (oko 55 milijuna USD za RH, Češka i Mađarska su imale troškove od oko 62 milijuna USD). Naime, ponuda švedskog FXM-a za HRZ i PZO od osam zrakoplova Gripen C/D iznosila je prije nekoliko godina 611 milijuna EUR odnosno 640 milijuna USD. U cijenu je bila uključena obuka, i to osnovna u trajanju 15 sati i borbena u trajanju 50 sati. Radilo se o cijeni bez naoružanja. Nadalje, godišnji troškovi održavanja osam zrakoplova na godinu bili bi 15 milijuna USD (cca 100 milijuna kuna). Sve u svemu, godišnje bi za novu eskadrilu od 12 borbenih aviona “all inclusive” trebalo izdvojiti oko 130 milijuna USD (1 milijarda kuna).
Tajland je primjerice za 12 borbenih aviona Gripen C/D, ali i dva turboprop aviona Saab 340 opremljena sa S-1000 sustavom ranog upozorenja i Erieye radarom platio 1,1 milijarde USD bez naoružanja, što je potvrda procjene našeg gornje kalkulacije za RH. Možda nije naodmet spomenuti kako je Brazil ugovorio paket naoružanja za 36 borbenih aviona Gripen E u iznosu 254 milijuna USD.
Ovdje nismo spomenuli detaljnije mogućnost leasinga, ali se procjenjuje kako bi se godišnja rata leasinga za eskadrilu Gripena kretala oko 600 milijuna kuna na deset godina bez naoružanja. Češka raspolaže sa ukupno 14 aviona Gripen u najmu te ima 21 borbenog pilota koji lete na njima, rekao nam je izvor u MORH-u. Svaki od pilota ima predviđen godišnji nalet od 170 sati. Sve to košta Češku 100 milijuna EUR godišnje.
Na isti način promatrajući nabavu F-16 Block 50/52 primjerice, eskadrila novih borbenih zrakoplova F-16 koštala bi oko 1,3 milijarde EUR, a uz paket naoružanja i prateću opremu, pričuvne dijelove, logističku potporu i prilagodbu zemaljske infrastrukture, koja je znatno skuplja od one za Gripen, cijena se penje na oko 1,8 milijarde EUR. Sad je puno jasnije što su nam američki dužnosnici htjeli poručiti sa “ima i drugih načina kako štititi zračni prostor” svih prošlih godina o čemu je Defender višekratno pisao.
Irak je za prvih 18 kupljenih borbenih aviona F-16 Block 50/52 uključujući opremu, dijelove, naoružanje, obuku i logističku potporu platio 3 milijarde USD:
18 F-16IQ aircraft,
24 F100-PW-229 or F110-GE-129 Increased Performance Engines,
36 LAU-129/A Common Rail Launchers,
24 APG-68(V)9 radar sets, (19) M61 20mm Vulcan Cannons,
200 AIM-9L/M-8/9 SIDEWINDER Missiles,
150 AIM-7M-F1/H SPARROW Missiles,
50 AGM-65D/G/H/K MAVERICK Air to Ground Missiles,
200 GBU-12 PAVEWAY II Laser Guided Bomb Units (500 pound),
50 GBU-10 PAVEWAY II Laser Guided Bomb Units (2000 pound),
50 GBU-24 PAVEWAY III Laser Guided Bomb Units (2000 pound),
22 Advanced Countermeasures Electronic Systems (ACES) (ACES includes the ALQ-187 Electronic Warfare System and AN/ALR-93 Radar Warning Receiver),
20 AN/APX-113 Advanced Identification Friend or Foe (AIFF) Systems (without Mode IV),
20 Global Positioning Systems (GPS) and Embedded GPS/Inertial Navigation Systems (INS),
20 AN/AAQ-33 SNIPER or AN/AAQ-28 LITENING Targeting Pods,
4 F-9120 Advanced Airborne Reconnaissance Systems (AARS) or DB-110 Reconnaissance Pods (RECCE),
22 AN/ALE-47 Countermeasures Dispensing Systems (CMDS); (20) Conformal Fuel Tanks (pairs).
Maroko je za 24 zrakoplova sa opremom i obukom i naoružanjem platio platio 2,7 milijardi USD:
24 F-16C/D Block 50/52 aircraft with either the F100-PW-229 or
F110-GE-129 Increased Performance Engines (IPE) and APG-68(V)9 radars;
5 F100-PW-229 or F110-GE-129 IPE spare engines;
4 APG-68(V)9 spare radar sets;
30 AN/ALE-47 Countermeasures Dispensing Systems (CMDS)
30 AN/ALR-56M Radar Warning Receivers (RWR)
60 LAU-129/A Launchers;
30 LAU-117 Launchers;
6 Joint Helmet Mounted Cueing Systems;
4 AN/ARC-238 Single Channel Ground and Airborne Radio System (SINCGAR) radios with HAVE QUICK I/II;
24 Conformal Fuel Tanks (pairs);
4 Link-16 Multifunctional Information Distribution System-Low Volume Terminals;
2 Link-16 Ground Stations;
4 Global Positioning Systems (GPS) and Embedded GPS/ Inertial Navigation Systems (INS);
12 AN/AAQ-33 SNIPER Targeting Pods or AN/AAQ-28 LITENING Targeting Pods
5 Tactical Air Reconnaissance Systems (TARS) or DB-110 Reconnaissance Pods (RECCE);
4 AN/APX-113 Advanced Identification Friend or Foe (AIFF) Systems;
28 AN/ALQ-211 Advanced Integrated Defensive Electronic Warfare Suites (AIDEWS); or 28 AN/ALQ-187 Advanced Self-Protection Integrated Suites
(ASPIS II); or 28 AN/ALQ-178 Self Protection Electronic Warfare Suites (SPEWS)
1 Unit Level Trainer
20 AIM-9X-2 SIDEWINDER Missiles
40 LAU-129A Launchers;
20 AGM-65D MAVERICK Missiles;
4 AGM-65D MAVERICK Training Missiles;
4 AGM-65H MAVERICK Training Missiles;
60 Enhanced GBU-12 PAVEWAY II Kits;
28 M61 20mm Vulcan Cannons;
28 AN/ARC-238 Single Channel Ground and Airborne Radios with HAVEQUICK I/II or SATURN I/II;
1 Ground Based Simulator,
40 LAU-118A missile rails,
6 AN/AAQ-33 SNIPER Targeting Pods with Ground Station,
16 Air Combat Maneuvering Instrumentation (ACMI) Pods,
4 ACMI Ground Stations,
8 Joint Mission Planning Systems,
2 Remote Operated Video Enhanced Receivers,
30 AN/ALR-93 Radar Warning Receivers,
30 AN/AVS-9 Night Vision Goggles,
Treba reći kako pomalo nelogična razlika u cijeni između paketa za Irak i Maroko proizlazi ponajviše zbog količine naoružanja, vrste opreme i logističke potpore. Primjerice, Maroko je platio 50 milijuna USD paket od 20 raketa AIM-9X-2 SIDEWINDER dok je Irak naručio deset puta više, čak 200 istih raketa (razlika samo na toj stavci je 450 milijuna USD) i tome sl.
Možda i najvažniji elementi kalkulacija vezanih uz odabir borbenih zrakoplova za OSRH vežu se za troškove kroz cjeloživotni vijek korištenja aviona. Ugrubo rečeno, uspoređujući ova dva tipa aviona, svi se u svijetu slažu kako su operativni troškovi švedskog Gripena ( CPFH 5000 USD) za 20-30% manji od F-16 (CPFH 7000 USD) što je dugoročno gledajući iznimno važno ako se žele ulagati sredstva i u druge grane OS. To je cijena kod visokog stupnja korištenja (utilizacije) Gripena i koncepta pooling&sharing švedskog proizvođača SAAB. Što se događa ako se ne operira tako sa Gripenom. Primjer za to je Južna Afrika. Tamo su troškovi po satu letenja Gripena su 2013. bili veći od deklariranih. Uključujući gorivo, oni su iznosili R135 400 (1 Rand je 0,07 USD) pa su iznosili $9,700.
Problem je u tome što su se fiksni troškovi flote južnoafričkih Gripena distribuirali na vrlo mali broj sati letenja. Također, flota Gripena u Južnoj Africi ne operira u sklopu švedskog FMV “pooling and sharing” koncepta. Južna Afrika je izabrala od početka da posve samostalno nabavlja dijelove i održava flotu. Troškovi takve neovisnosti su veći nego u sklopu P & S koncepta gdje se dijele fiksni troškovi na velik broj sati naleta.
Nadalje, kakva je ekonomska korist za RH od tako vrijedne nabave? Koliko su proizvođači aviona i njihove vlade spremne investirati u zemlju kupca kroz industrijsku suradnju i zapošljavanje industrijskih kapaciteta te u kojim područjima? To je svakako važan dio svake ponude koji se razmjerno tome i vrednuje kod konačne evaluacije.
Ostale tipove zrakoplova nismo htjeli detaljnije troškovno obrazlagati, jer su enormno skupi, a za to što posjeduju od sposobnosti RH ne dobiva ništa što ne bi dobila sa Gripenom ili F-16.
Dovoljno je reći kako je primjerice 36 borbenih aviona Rafale sa opremom, naoružanjem i obukom prodano za 7 milijardi USD u Katar. Za eskadrilu od 12 borbenih aviona “all inclusive” trebalo bi tako izdvojiti čak oko 2,5 milijardi USD (veći broj smanjuje cijenu), što je zaista previše. Tome se trebaju dodati troškovi po satu koji se kreću oko 20.000 USD. Eurofighter je još skuplji, pa o njemu niti nećemo.
Što se tiče ponude rabljenih aviona, sve starije od 30 godina ne treba uopće razmatrati, jer je to u konačnici vreća bez dna nakon koje će se HRZ i PZO kad isteknu resursi, a troškovi sati leta i održavanja prije toga postanu jednaki onima na Eurofighteru, morati za 15 godina probuditi i krenuti ispočetka.
Defender.hr