Naoružanje
Operacija Patria: šopingom u bankrotNema nikakve sumnje da u Ministarstvu obrane RH i Glavnom stožeru mnogi čupaju kosu s glave zbog “Patrijinih” oklopnih vozila AMV 8x8.. Priča je počela 2007. godine kada je MORH odlučio nabaviti 126 suvremenih finskih oklopnjaka patria AMV koje će porezni obveznici, zajedno s opremanjem, na koncu platiti 2,5 milijarda kuna ili oko 300 milijuna eura. Situaciju oko vozila ovih su dana zatalasali rezultati međunarodnih antikorupcijskih istraga koje upućuju na to da je netko i u Hrvatskoj primio mito za “guranje“ finskih borbenih vozila.
Učinci mirovnih misija
Mnogima nije poznato temeljem kakvih je procjena sklopljen ugovor za nabavu čak 126 oklopnjaka za jednu malu vojsku kao što je hrvatska. Da je pitanje opravdano ilustrira i svježi primjer Švedske. Naime, ekonomski (pre)bogata Švedska koja je površinom gotovo 10 puta veća od Hrvatske, uz vojni budžet od 7 milijarda dolara (nasuprot hrvatskom od 900 milijuna dolara) odlučila je za svoju vojsku nabaviti 116 “Patrijinih” oklopnih vozila AMV. Dakle, manje vozila nego što je nabavila jedna Hrvatska! Dodajmo tome da Švedska nije dio sigurnosnog sustava NATO saveza. Kako su javili brojni mediji prošle godine, i u MORH-u su svjesni da postoji višak oklopnjaka.
Naime, citirali su tada mediji riječi Ante Kotromanovića, ministra obrane: “Sredstva za ophodni brod za iduću godinu su osigurana, ali naš je cilj riješiti se jednog dijela vozila patria jer smatramo da nam u ovom trenutku ne treba 126 komada. To je supermoderno i odlično oružje, ali bolje da ta sredstva iskoristimo za nešto drugo...“
Prema neformalnim procjenama iz vojnih krugova, minimalno je 60 finskih oklopnjaka višak i nitko trenutačno ne zna što s njima, osim ih uredno držati u vojarnama te ih povremeno pokazati na vojnim vježbama. Ovaj slučaj zorno pokazuje da nitko ne zna odgovoriti na pitanje: Što je vojna moć Hrvatske, kolika je i kakva? Svi izbjegavaju precizan odgovor, pa se u politici “mutne vode“ mogu nabavljati i oklopnjaci koji značajno premašuju stvarne hrvatske potrebe.
Osim toga, preskočeni su realni prioriteti, a to je čuvanje neba i mora. Sasvim je jasno da su “Patrijni” oklopnjaci veliki financijski uteg agilnom ministru obrane, koji je prionuo tehnički obnoviti hrvatsku vojsku. Treba podsjetiti kako je odluka o nabavi finskih oklopnih vozila donesena u vrijeme HDZ-ove vlade, proamerički orijentiranog premijera Ive Sanadera i ministra obrane Berislava Rončevića.
Nije tajna da je tako prekobrojna količina oklopnjaka za malu kopnenu vojsku kao što je HV dijelom nabavljena iz tihe nade vojno-političkog vrha da će ta vozila biti upućena u Afganistan ili neku drugu misiju NATO-a. I danas politička elita gura stav kako naši vojnici u mirovnim misijama iznimno podižu ugled i vojske i Hrvatske u NATO-u i svijetu.
Ali, ostaje nejasno tko je to, čime i gdje izmjerio? Gorući problem naše vojske jest nepostojanje suvremenog ophodnog broda, jer su plovila iz flote HRM-a prosječne antikvitetske starosti 40 godina. Problem je i opstanak borbene komponente Hrvatskog ratnog zrakoplovstva gdje najmlađi MiG-21 ima 32 godine, a najstariji čak 39 ljeta iza sebe.
Mnogi ironično kažu kako se Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, zbog velikog broja helikoptera i zapovjednog kadra koji čine uglavnom piloti helikoptera, pretvara u nešto što se zove helikoptersko ratno zrakoplovstvo. Problem je i protuzračna obrana cijele države, kao i glavnoga grada. Hrvatska je jedina članica NATO saveza čiji glavni grad ne samo da nema kvalitetnu zemaljsku protuzračnu obranu nego protuzračnu obranu uopće nema.
Atraktivne ponude
Nadalje, ozbiljan sigurnosni problem su i tehnički neispravni američki radari iz obalnog sustava “More“, koji nikada nisu u potpunosti profunkcionirali. Kakvi nam uljezi morem, ali i podmorjem švrljaju nitko sa sigurnošću ne zna reći. Vojska je u takvom stanju da kada bi se neki generali, iz tko zna kakvih pobuda, odlučili na državni udar, ironija bi bila u tome da ne bi imali čime udar izvršiti. Dakle, cijelokupna naša obrambena politika sastoji se u tome da ne postoji ozbiljna, vlastita obrambena politika. I svi kažu - ne može biti gore.
Barem se nadamo da ne može... S 2,5 milijarda kuna koje će se utrošiti na uglavnom besposlene oklopnjake koji malo kada vide cestu, postavljamo pitanje što se s tim - i u svjetskim razmjerima respektabilnim - iznosom moglo poduzeti u obnovi hrvatske oružane sile koja se godinama nalazi u tehničkom rasulu.
Što se tiče naše pomorske sile, proteklih 10-ak godina bilo je više atraktivnih ponuda inozemnih kompanija. Jedna od boljih za hrvatske potrebe, barem prema prema procjenama stručnjaka, došla je prije dvije godine iz Njemačke, iz konstrukcijskog biroa “Fassmer“. “Fassmer” je Hrvatskoj ponudio novi projekt obalnog ophodnog broda CPV40 (Coastal Patrol Vessel) razvijenog za kolumbijsku ratnu mornaricu.
Sofisticirano plovilo duljine 40 metara (idealnih dimenzija za uski Jadran) namijenjeno je za širok raspon zadaća: od ophodnje, zaštite ribolovne zone, traganja i spašavanja, te za obuku mornara. Opremljen je mornaričkim topom typhoon Mk25 ModII kalibra 25 mm, s elektrooptičkim ciljnikom, a na krmenom dijelu smješten je i brzi čamac.
Kako doznajemo, cijena broda je manja od 10 milijuna eura, koliko su u MORH-u procijenili da bi iznosila pojedinačna cijena novih “patrolaca” Obalne straže. Prvi patrolni brod za Obalnu stražu, po ideji iz “Fassmera”, gradio bi se u Njemačkoj, a preostalih pet u Hrvatskoj, odnosno BSO-u, uz prijenos znanja i tehnologije. Nakon što bi BSO usvojio visoke “Fassmerove” standarde brodogradnje, zajednički bi se gradili brodovi i za treća tržišta.
Za 40 milijuna eura Hrvatska je mogla dobiti pet suvremenih ophodnih brodova, zaposliti jedan domaći škver, te doći do novih tehnologija i znanja. Što se tiče HRZ-a i borbenih lovaca, stanje gore biti ne može. Propast nekoć opremljenog HRZ-a priča je za sebe. Borbena komponenta zrakoplovstva doslovce je na izdisaju.
Idućih mjeseci istječu svi propisani tehnički resursi na MiG-ovima-21. Po svemu sudeći, MiG-ovi će na put prema dalekoj Ukrajini. Točnije u Odessu gdje se nalazi remontni zavod. Za ovaj je posao, prema obrambenom investicijskom planu, predviđeno 20 milijuna eura. Ako izbor doista padne na Ukrajinu, Hrvatska pravi povijesni presedan jer će postati prva članica Sjevernoatlantske vojne alijanse koja svoje borbene zrakoplove, s kodiranom NATO opremom za komunikaciju, šalje na remont i modernizaciju izvan NATO-a.
Platiš 100 - dobiješ 300
Cijela se priča može zakomplicirati ako inozemne obavještajne službe, američke i njemačke, postave pitanje: U džepovima kakvih skupina na koncu može završiti 20 milijuna hrvatskih eura? Naime, za razliku od Rumunjske, Ukrajina nije ni u EU-u ni u NATO savezu. Djelovanje raznih suspektnih grupacija u ukrajinskim vojno-industrijskim krugovima povezanih s međunarodnom trgovinom oružja i kriminalom nisu nepoznanica američkim sigurnosnim službama. Međunarodni skandal vezan uz naoružanje Hrvatskoj je sada najmanje potreban.
Bilo kako bilo, rumunjska ponuda remonta, uz otkup novijih verzija MiG-ova-21, sigurnosno je bolja, kako za Hrvatsku u političkom smislu, tako i za same pilote u tehničkom smislu pouzdanosti letenja. Iako su hrvatskoj javnosti poznati brojni problemi koje je MORH imao s ukrajinskom tvrtkom “Ukrspecexport“, nejasno je zašto su povjerenstva iz 2012. sakrila tu problematiku od ministra. Iz arhiva GS OSRH selektivno se kopirala prepiska MORH-a i rumunjskog “Aerostara“ iz 2004. godine, te kao takva fabricirano predstavljena političkom vrhu MORH-a kao reklamacijski zapisnici.
Neki su časnici iz tadašnjih povjerenstava išli toliko daleko da su dokumentaciju proslijedili i u medije iako se radi o vojnoj tajni. Ali, to je sada već neka druga priča. Da MORH nije spiskao 300 milijuna eura na oklopnjake, za malo više od 100 milijuna eura Hrvatska se mogla odlučiti za Ruse i ponuđenu eskadrilu konzerviranih MiG-ova-29 iz zračnih snaga nama susjedne Mađarske. Ne samo što su Rusi, kako doznajemo, ispunili sve hrvatske želje, od niže cijene, prebacivanja remonta u Hrvatsku do pronalaska banke koja bi kreditirala avione, već su uz MiG-ove ponudili i 300 milijuna eura vrijednih poslova za nekoliko hrvatskih tvrtki. Bilo bi to - platiš 100, dobiješ 300.
Propuštena prilika
Sve i kada bismo prihvatli pretpostavku da bi SAD mogao biti protiv nabave ruskih lovaca, domaći je vojno-politički vrh mogao ideju kupnje argumentirano prezentirati na nekoliko primamljivih načina, da i Pentagon vidi korist. Naime, zatvara se velika NATO baza “Decimomannu” na Sardiniji ispred čije obale je bila zračna zona za manevarsko vježbanje američkih i europskih zrakoplova, a među njima i njemački MiG-ovi-29. Hrvatska je mogla ponuditi da na svojem teritoriju osnuje sličnu bazu za provođenje tzv. DACT-a, odnosno “dissimilar air combat traininga“. Glavnu rolu mogli su igrati upravo hrvatski MiG-ovi-29.
Da Hrvatska može kupovati rusku vojnu tehniku potvrđuje cijeli niz zemalja u Europi, a posebno Grčka čiji se kompletni PZO temelji na ruskim raketnim sustavima. Nadalje, s hrvatskim grbom na repu, MiG-ovi-29 mogli su čuvati nebo zemalja koje neće imati vlasite snage za zračni nadzor: Slovenije, BiH, Crne Gore i Albanije. Takav angažman se, dakako, naplaćuje.
Ako Srbija u sljedećih 10 godina uđe u NATO, a što nije nemoguće, air policing spomenutih zemalja mogao bi se povjeriti srbijanskim MiG-ovima. Političke koristi od kupnje MiG-ova-29 za Zagreb koji se želi približiti Moskvi bio bi nemjerljiv. S MiG-ovima-29 propustili smo šire otvoriti vrata prema ruskom gospodarskom bazenu. Nudili su rabljene lovce i Šveđani, Nijemci, Amerikanci, Izraelci... ali bi konačna cifra premašila 250 milijuna eura koji su nam orijentir u ovoj analizi.
Denis KrnićDvadeset milijuna po vozilu
» U 2013. godini planira se opremanje, kompletiranje i predaja na uporabu dodatna 23 vozila, čime će do kraja 2013. godine u postrojbama Oružanih snaga biti 60 potpuno operativno spremnih vozila. Za završetak sklopljenog ugovora u 2013. godini osigurano je 319 milijuna kuna. Do sada je u projekt borbenog oklopnog vozila utrošeno oko 1,8 milijarda. Za potpuno opremanje svih vozila potrebnim naoružanjem i vojnom opremom potrebno je osigurati dodatna sredstva u iznosu od oko 400 milijuna kuna, počevši od 2014. godine. Ukupni troškovi opremanja Oružanih snaga sa 126 BOV Patria u konačnici će iznositi oko 2,5 milijarda kuna ili oko 20 milijuna kuna po vozilu.
Investicija u hladovini
» ‘Patrijni’ oklopni transporteri, za koje nije moguće naći dovoljno osposobljenih vozača u HV-u, dane provode ulgavnom u hladovini vojarna, poput one u Petrinji, “Pukovnik Predrag Matanović”, gdje su vozila predana 1. mehaniziranoj bojni “Tigrovi“ Gardijske motorizirane brigade.
Završna faza
» Nabava borbenih oklopnih vozila patria najveći je program opremanja Oružanih snaga Hrvatske. Njihova proizvodnja i uvođenje u operativnu uporabu u završnoj je fazi. Ukupno je do kraja 2012. godine proizvedeno 116 vozila, od kojih je 37 opremljeno ključnim podsustavima naoružanja i opreme. SD