Razvoj, modernizacija i opremanje Oružanih snaga Republike Hrvatske
Nabava, remont i modernizacija pojedinih oružnih sustava obrađena je u zasebnim temama:
- BOV Patria AMV 8x8 u Oružanim snagama RH
- Panzerhaubitze 2000 u Oružanim snagama RH
- Hrvatska jurišna puška VHS (VHS-K1/D1 & VHS-K2/D2)
- Izgradnja Obalnog ophodnog broda za Obalnu stražu RH (HRM)
- HRZ i PZO: Izbor novog višenamjenskog borbenog zrakoplova
- Hrvatska nabavlja helikoptere UH-60 Blackhawk i OH-58D Kiowa Warior
- Remont i modernizacija aviona MiG-21 HRZ i PZO
____________________________________________________________________________
10.10.2009.
Našoj zemlji stižu ponude za proizvodnju, ali još i više za njezinu opskrbu vojnom tehnikom
Hrvatskoj oružje više ne trebaNije prihvaćen projekt gradnje podmornice, od Nijemaca nismo kupili podmornice, a što se tiče čak i nadzvučnih zrakoplova, Hrvatska se još premišljaPodmornice, brodovi i zrakoplovi dio su paketa inozemnih vojnih ponuda koje je Hrvatska proteklih godina dobivala i još uvijek dobiva. Jedna od najzanimljivijih bila je službena ponuda Talijanske ratne mornarice hrvatskim brodogradilištima i HRM-u, izrečena prije četiri godine za vrijeme posjeta jednog visokog časnika talijanske ratne mornarice Zapovjedništvu HRM-a, za pridruženjem u talijansko-ruski projekt podmornice S1000.
Riječ je o 56 metara dugoj podmornici, dizelsko električnog pogona, koja broji samo 16 članova posade. Namijenjena je djelovanjima u plitkim litoralnim vodama. Sposobnosti su joj protupodmornička borba, nadzor akvatorija, površinsko ratovanje, te polaganje mina. Ukratko, proizvod talijanskog “Fincantieria” i ruskog “Rubina” idealan za Jadran.
Milivoj Vukman, jedan od najvećih domaćih autoriteta iz područja podmorničarstva, drži kako je HRM morao zadržati podmorničke snage. - Riječ je o podmornici sličnoj nekadašnjoj klasi “Heroj” koja se u Splitu gradila za JRM. Uvjeren sam da su Rusi i Talijani mogli naći interesa na način da splitsko “Brodogradilište specijalnih objekata-BSO” gradi čvrsti trup podmornice S1000 u kojoj bi se poslije ugrađivala talijanska i ruska oprema te naoružanje.
Ako je točno da je Hrvatska odbila participaciju u tom projektu, onda je zbog nekog vrlo neukog u nekom ministarstvu propuštena velika prilika da obnovimo podmorničarstvo i spojimo se na visoke tehnologije. Onaj tko je donio takvu odluku, učinio je nepopravljivu štetu prema HRM-u – smatra Vukman, nekadašnji tehnički direktor BSO-a.
Vezani pokloniDruga ponuda ‘doplovila’ je iz Njemačke. Naime, njemačka mornarica bila je spremna HRM-u pokloniti četiri broda klase “Albatros”, dužine 60 metara, oružane konfiguracije slične topovnjačama HRM-a “Petar Krešimir” i “Dmitar Zvonimir”. Poklon je bio uvjetovan kupnjom četiri temeljito remontirane podmornice U206.
Cijena svake podmornice bila je povoljnih 40 milijuna dolara. Umjesto u Hrvatsku, brodovi, inače boljih plovnim osobina od nedavno kupljenih topovnjača za HRM klase “Helsinki”, završili su u Tunisu, a podmornice nikada nisu zaplovile hrvatskim Jadranom. Ruska Federacija, u sklopu prebijanja “klirinškog duga” prema Hrvatskoj, bila je spremna ustupiti nekoliko helikoptera KA-27 kamov, a koji bi i te kako mogli imati istaknuto mjesto u nadzoru Jadrana.
Ovaj, u osnovi brodski helikopter namijenjen je protupodmorničkoj borbi i zadaćama traganja i spašavanja. U tom segmentu djelovanja na moru Hrvatska je godinama deficitarna, bez naznake poboljšanja situacije u skorije vrijeme. KA-27 djeluje s malih letnih površina dugačkih i širokih samo deset metara. Zbog kontrarotirajućih rotora njihov je promjer mnogo manji nego kod helikoptera s konvencionalnim rotorima kakve koristi HRZ i MUP.
U Ministarstvu obrane RH odbili su mogućnost nabave KA-27 uz, kako neslužbeno doznajemo, izrazito ogorčenje čelnih ljudi Hrvatske ratne mornarice koji su se zalagali za te izvanredne letjelice. Kao što je poznato, MORH se odlučio za prebijanje ruskog duga isključivo preko nabave transportnih helikoptera Mi-171 koji su prošle godine isporučeni. Zadnji val inozemnih ponuda odnosi se na ratnu avijaciju.
U proteklu godinu dana vodeći europski i svjetski koncern EADS pojačao je kampanju za Hrvatsku i nudi eskadrilu EF-2000 eurofigtera. To je dvomotorni zrakoplov visokih manevarskih sposobnosti, djelovanja u svim meteorološkim uvjetima. Razvijen u suradnji Njemačke, Velike Britanije, Italije i Španjolske, s više od 400 uključenih tvrtki, hrvatskoj bi privredi zasigurno osigurao bogate off-set mogućnosti na duže razdoblje (investiranje i osiguranje poslova tvrtkama iz RH u dvostrukoj vrijednosti ugovora nabave višenamjenskih borbenih aviona).
U domaćem okruženju, EF koriste Italija, Njemačka i Austrija, što bi za posljedicu moglo imati blisku suradnju s njihovim zrakoplovstima i učvršćivanje položaja HRZ-a unutar NATO-a. - Ako se odluči, Hrvatska može dobiti i rabljene eurofightere iz Njemačke. Eurofighterom Hrvatska dobiva zrakoplov koji će čuvati njezino nebo i more sljedećih 40 godina - kazao nam je novi direktor „Eurofightera Gmbh” Enzo Casolini na konferenciji za novinare na ovogodišnjem “Paris Air Showu”.
Cijena novog eurofightera varira od 60 do 80 milijuna eura. Ruska ponuda vrijedna je pažnje. Prema posljednjim informacijama, tvrtka „MiG” spremna je i na korak dalje kada je u pitanju ponuda prema Hrvatskoj. Spremni su, umjesto “klasičnog” MIG-a 29, ponuditi potpuno nove višenamjenske borbene avione MiG 29SMT. Radi se o duboko moderniziranim MiG-ovima 29 (spadaju u tzv. 4 plus generaciju), s mogućnošću operativnog korištenja u NATO okruženju.
MiG 29SMT operativno se koristi u ruskim zračnim snagama od početka ove godine. Cijena s naoružanjem je 40 milijuna eura, uz poček plaćanja od pet godina
Ruska tehnikaŠvedska nudi NATO nekompatibilni jednomotorac JAS 39 Gripen za cijenu od 50 milijuna eura. Nepovoljnost za Švedsku je status vojne neutralnosti, što za posljedicu ima ograničenja u pogledu mrežne komunikacije (preko nadzornih zrakoplova AWACS) i nabave naoružanja. Mađarski Gripeni tri godine lete bez projektila koje SAD zbog političkih razloga odbija isporučiti.
Francuzi su neslužbeno odustali od Hrvatske. Nudili su Mirage F1 (F2000) i Mirage 2000-5. Hrvatska je dilema, tvrdi vojni analitičar Igor Tabak, imati uopće nadzvučne zrakoplove ili ne. - Ako je tu odgovor potvrdan, tada je pitanje trebaju li nam novi ili rabljeni. Tek kada se ta pitanja riješe, dolazimo do pitanja cijene, offseta i možda broja motora u zrakoplovu. Hrvatska ne računa na rat ili na let nad oceanskim prostranstvima da bi drugi motor bio presudan, upravo je zato Gripenova sposobnost slijetanja na priručne piste zgodna.
No, sve je to pitanje novca - drži Tabak. Što se podmornica tiče, Tabak smatra kako su one za Hrvatsku znanstvena fantastika. - Iako su konvencionalne podmornice gotovo idealno oružje za plitka mora s puno otoka, Hrvatska ne pokazuje sklonost pristojno financirati ni Obalnu stražu u sklopu jedne male ratne mornarice. Zato su za nas podmornice znanstvena fantastika, a ne realan izbor, zaključio je ovaj vojni analitičar.
NaMiGivanjeOdjel odnosa s javnošću tvrtke „MiG” ističe kako se MiG 29SMT u utrci za višenamjenski borbeni avion u RH jedino može učinkovito uspoređivati s Eurofighterom. Kada se ova dva aviona uspoređuju po cijeni, po cijeni jednog Eurofightera mogu se dobiti dva MiG-a 29SMT. Što bi značio MIG 29 u floti HRZ-a?
Njegovim izborom RH bi u političkom smislu pokazala „zube”, opravdavajući se kako mora imati pouzdanu lovačku komponentu borbene avijacije zbog nedavnih ratnih zbivanja i potencijalnih „upada” neprijatelja u zračni prostor RH.
Iskustva korištenja aviona MiG 29 dobro bi došla i NATO zemljama, koje bi zasigurno s vremenom na vježbama lovačkog zrakoplovstva u RH participirala svojim raznim borbenim avionima koji bi svoje sposobnosti odmjeravali s „neprijateljskim” MiG-om.
Preko bareSAD nudi proslavljeni, ali tehnološki zastarjeli F-16. Tehnološka zastarjelost negativno bi se odrazila na daljnji razvoj HRZ-a. Ovaj mlažnjak, poput švedskoga Gripena, ima samo jedan motor, što je ozbiljan problem kod izvršavanja misija.
Naime, dva motora znatno omogućuju preživljavanje aviona u slučaju da kvar ili neprijateljska vatra onesposobe jedan motor. SAD ne nudi program industrijske kompenzacije u obliku offseta, što znači da bi se hrvatski novci nepovratno prelili ‘preko bare’ bez američkih investicija u posrnulu domaću privredu.
Cijena je oko 25 milijuna eura, što ne uključuje modernizaciju avionike (unutrašnji elektronski sklopovi) i naoružanje.
Autor: Denis Krnić
Izvor: Slobodna Dalmacija
www.slobodnadalmacija.hr
