TRAJEKT LASTOVO
Drčan, bučan, s 50 godina na leđima, siječe valove i glumi hitnu pomoć: Ovo je priča o trajektu koji živi drugu mladostAutor: Damir Petranović 23.11.2019 u 15:00
Pored svih prognostičara i sinoptičara, pored profesionalnih i amaterskih meteorologa, pored pustih aplikacija i automatskih notifikacija, postoji u Dalmaciji još pouzdaniji način za određivanje stvarnih vremenskih prilika ili neprilika. I vrlo je jednostavan: Ako na radiju čuješ vijest da katamarani nisu isplovili iz Splita prema otocima, znači da je zapuhalo mrvicu bure ili juga, kako to obično biva kad prođe ljeto. Tim mimozama svaki vrag smeta i čini se zapravo da mogu ploviti samo u laboratorijskim uvjetima
Objava da je većina trajektnog prometa prema otocima u prekidu jednaka je onoj da na moru vlada ozbiljno nevrijeme, no kad Splićani i boduli čuju da ni Lastovo nije isplovilo - e, to znači da je vanka baš gadno. Svaki katamaran, brod, trajekt ili barka na Jadranu može otvoriti bolovanje ili štrajkati, ali Lastovo ne može i ne smije.
I baš zato ga svi vole, koliko god bio nezgrapan, bučan, a bogme već i star.
Lastovo će početkom prosinca proslaviti okrugli rođendan i premda to neće biti velika fešta - dapače, ljudi će se okupiti samo za prigodnu milenijsku fotografiju Šime Strikomana i potom razići u miru - radi se o događaju bez presedana. Velike godine trajektima baš i nisu kompliment ili preporuka, niti povod za proslavu, a ovaj ih je, eto, natukao točno pedeset. Pola stoljeća.
'Naš Car uskoro obilježava svojih 50 godina i zaslužuje da ga ovjekovječimo onako kako to priliči. Trebalo bi oko 300 ljudi za tu prigodu pa ovim putem pozivam sve koji su doista spremni sudjelovati da ostave samo komentar 'DA', tako da okvirno vidimo gdje smo i čime raspolažemo', stoji u inicijalnom pozivu na Facebooku, kojemu su se, jasno, promptno odazvale stotine ljudi. Nema duše na otocima kojoj Lastovo na ovaj ili onaj način nije utjecalo na život ili makar na godišnji odmor, pa će se ukazati u splitskoj luci na onom platou pokraj veza broj 25, na kojem starac obično drijema kad nije u pogonu. Točno u podne i na svetog Nikolu, naravno, dakle 6. prosinca.
Car Jadrana. S velikim 'C'
'Prije petnaestak godina bio sam s ekipom koja je hvatala munje i oluje, pa sam ga snimio kako na olujnom jugu lomi valove i probija se tamo prema Visu. Bio sam fasciniran tim prizorom, a još više kada me kapetan kasnije pozvao da razgledam brod izbliza, sa zapovjednog mosta', prepričava nam Splićanin Damir Jerkov. On na Facebooku uređuje stranicu posvećenu putničkim brodovima na Jadranu, ali i jednu posebnu, posvećenu samo Lastovu - jer taj brod zaista jest, kako smo već napisali, Car Jadrana. S velikim 'C'.
'Zapravo se radi o vrhunskom brodu čak i u usporedbi s ovim novijima, a pogotovo kad se uzmu u obzir njegove godine. Brz je, ima nevjerojatne maritimne sposobnosti i idealan je baš za plovidbu prema ovim vanjskim otocima od Korčule preko Visa do imenjaka Lastova. Nisu boduli blesavi: ljeti im do otoka može doći skoro svaki trajekt, a zimi ponekad jedino ovaj', objašnjava nam Jerkov.
A mi bismo spomenuli još nešto, malu javnu tajnu: gotovo svi trajekti između Splita i otoka drže se brzine od desetak čvorova jer štede naftu - standard i vrijeme otočana u ovom slučaju ne predstavljaju veliku brigu - dok Lastovo jurca s petnaestak čvorova i uvijek pristane prije vremena. Na nedavnom povratku s redovnog remonta, kažu svjedoci, postigao je brzinu od čak 18,2 čvora - a to je nedostižno kompletnoj bijeloj floti na Jadranu, osim možda grdosiji nazvanoj po Marku Polu.
Došao je kao Partizanka 1978.
Izgrađen 1969. godine u japanskoj tvrtki Kurushima Dock.Co. Ltd. pod imenom Ishzuchi, u flotu Jadrolinije kao devetogodišnjak ulazi daleke 1978. godine - najprije kao Partizanka, no već iste godine mijenja ime u Lastovo I, da bi 1998. godine dobio svoj današnji naziv. Dugačak je 72,7, širok 13,6 metara, a kapacitet mu je tek pedesetak osobnih vozila i šestotinjak putnika u ukupno tri salona. Jako malo za današnje standarde i upravo zato se već godinama najavljuje kupnja ili gradnja novog broda baš za linije prema Korčuli i Lastovu - dok otočani mole nebesa da se oduži taj proces. Tko zna kakva će biti zamjena, s Lastovom si barem uvijek siguran.
Pomorci koji su ga koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća doveli iz Japana tvrde da su pronašli stare brodske dnevnike s podacima da je brod plovio na Pacifiku, između luka u Yokohami i San Franciscu, i to valjda dokazuje zašto je brz i pouzdan na ovim našim domaćim linijama: koliko god znao biti nezgodan i opasan, Jadran je u odnosu na oceane još uvijek obična lokva.
'Ma on je građen za to da tuče debela mora i iskreno sumnjam da će se uspjeti pronaći dostojna zamjena. Isplovit će kad nitko neće, stići prije svih', govori za tportal kapetan Branko Jaram uoči još jedne ture od Splita preko Vele Luke do luke Ubli na Lastovu. Od svojih 38 godina zapovijedanja u Jadrolinijinoj floti, skoro trideset proveo je baš na Lastovu, mijenjajući se u smjenama s Milom Sršenom. Treba spomenuti još i Jeru Lukšića, a koji je većinu svog kapetanskog staža također otukao za ovim istim kormilom.
'Koliko znam, baš nedavno brod je dobio 'klasu' i dozvolu za još pet godina plovidbe, a sigurno će moći ploviti još pet godina nakon toga. Dobro je da se u njega ulaže svako malo', dodaje kapetan Jaram. Lastovo će, kaže, već početkom idućeg ljeta i njega ispratiti u mirovinu i nije da će se buniti: jest lijepo raditi, ali još će ljepše biti skinuti s leđa tu golemu odgovornost. Zajebano je more.
Fatalne 1993. umalo završio u rezalištu
Naš glavni junak i slavljenik, japanski starac omiljen na drugom kraju zemaljske balote, danas zapravo proživljava drugu mladost i više nema nikakvih ožiljaka od fatalne Velike Gospe 1993. godine, kada je zamalo završio u rezalištu. Na dvije milje ispred Ublija, naime, izbio je požar u strojarnici i premda je brod uspješno pristao, vatra je ugašena tek u zoru idućeg dana. Dugo se razmišljalo što učiniti s njime, no kako nije bilo drugih oštećenja osim na njegovu srcu - odlučilo se za transplantaciju. Ugrađena su mu dva moćna motora od po 1800 konjskih snaga, koju godinu kasnije temeljito su obnovljeni gornja paluba i putnički saloni, a ugrađen mu je i pramčani propeler - pa se sada veselo i precizno vrti po uskim lukama, prkosi buri i jugu. Čak im se pomalo i ruga.
I kako su ga ljudi spasili, tako im se Lastovo odužuje: nema godine da ne zaobiđe red plovidbe kako bi na nekom od otoka ukrcao kakvog bolesnika ili trudnicu, nema nevremena koje nije probio, nema ni helikoptera jačeg od njega. Kad oni ne lete, on siječe valove i glumi hitnu pomoć. Puno zahvalnih pacijenata pojavit će se na spomenutom milenijskom fotografiranju, na svetog Nikolu točno u podne - pa i gospođa Meri M. iz Splita, koja je u veljači 1984. godine rodila u brodskom salonu. Ljudi su se uzvrtjeli oko nje, legendarni Jadran Marinković o svemu je izravno izvještavao za Radio Split, a sama Meri - koju su umjesto preko stepenica na kopno iskrcali na rampi - samo se, kažu, smijala. Umirala je od smijeha jer je znala da je zbrinuta.
S Lastovom zapravo i nije moglo biti drugačije.
https://www.tportal.hr/
