Jadrolinija

[brodarski]

Kad smo nakitili ovoliko slika, evo jedne Dalmacije prije promjene imena u Cres. Kad je snimljena ova slika više garbun nije ložen, kotlovi su prepravljeni na naftu. Ložači i čistači su dobili druge poslove.

[kukador]

odlična tema! odlična!
nemoj stati!!!!! samo dalje!
ne bi, da smetim temu, a mislim, da bi moglo biti interesantno.
našao sam jednu sliku vađenja P/b Zagreb u junu 1946, pa .....jel to Cres (Dalmacija)
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[kukador]

a da dodam još i to: veoma dobra slika ložača! još takvih. predstavljaju drugu stranu života na tim lepim belim brodovima!

[brodarski]

Kukador hvala na slici, koja je vrijedan doprinos ovoj temi. To je Zagreb potopljen u Splitu u savezničkom zračnom napadu na luku. Pa red je sad napisati nešto o tom brodu koji je unatoč svojoj veličini spadao u kategoriju male obalne plovidbe. Zajedno s p/b Pannonia održavao je još za vrijeme A-U prugu Rijeka - Gruž i Rijeka - Kotor s pristajanjem u Zadru, Splitu, Korčuli Gružu. Jednom tjedno produžio bi za Kotor s pristajanjem u Herceg-Novom.
P/b Gödöllö porinut je 1902 godine u brodogradilištu Wigham Richardson & Co.Ltd.Walker on Tyne kao novogradnja 386 za Ugarsko- hrvatsko parobrodarsko društvo. primopredaja obavljena u veljači 1902.godine. Duljina od 71, širina 8.8, 869 BRT i 300 tona nosivosti uz mogućnost prihvata 817 putnika, svrstavali su ga u sam vrh flote Ungaro-Croate. Stapni parni stroj četverostruke ekspanzije od 1600 KS, proizvod istoimenog brodogradilišta razvijao je brzinu od 14 čvorova.
Rekviriran je 1918. za potrebe mornarice kao brzi transportni brod.
Podjelom brodovlja pripao je 1921. Hrvatskom parobrodarskom društvu iz Rijeke i dobiva ime Zagreb. Na jednoj priloženoj slici iz 1921. vidljiva je oznaka Ungaro-Croate na dimnjaku, a brod se već zove Zagreb. Kao ulog ulazi u flotu Jadranske linijske s Sušaka 1923. godine.
Potopljen je 1941. u zaljevu Klimno, ali je ubrzo izvađen i Talijani ga nazivaju Enrico Barone.
Potopljen je 22. rujna 1943. u Splitu. Neki izvori kažu da su ga partizani potopili, drugi da je potopljen u zračnom napadu. To ostavimo za drugi put. Izvadio ga je 12. srpnja 1946. Odred za spašavanje JRM. Otegljen je u jadranska brodogradilišta Split i 1947. dodijeljen Jadranskoj linijskoj plovidbi pod imenom Zagreb. Primopredaja obavljena 1948. i tad se brod zvao Dalmacija.
Promijenjeno ime u Cres 1963. godine.
1967. prodan Brodospasu, a rezanje započelo u veljači 1968.
Dalmacija se od prvog trenutka pokazala kao brod odličnih manevarskih sposobnosti. Još negdje iza rata na njemu su plovili kormilari iz doba Ungaro- Croate. Obvezno dva kormilara na mostu, časnik palube i zapovjednik. Zapovjedniku i časnicima su ti kormilari malo išli na živce. Često su  noćnoj vožnji kormilari komentirali kako je bilo to onda, a kako sad. Onda bi časnicima skočija tlak. Sve do onog momenta kad se Dalmacija nasukala kod Pašmana ili kad je razbila rivu u Šibeniku.  Onda su mladi časnici slušali na pola uha što će reći stari kormilari. Kad je Dalmacija prodana, svima se činilo da je to došlo prerano. Vrijeme je pokazalo istinitost tih riječi. Poslije obnove u Splitu kotlovi su  preuređeni na naftu. Brzina nije povećana. Oštra okomita prova sikla je valove i lučke kamene  blokove ko od šale. Dalmaciji su se sklanjali svi, oni na moru i oni na obali.

[brodarski]

Još dvije slike Zagreba i Cresa, tj. Dalmacije do zaključenja priče o ovom brodu. U svibnju 1946. obavljaju se radovi na podizanju Zagreba- Druga slika prikazuje Cres u riječkoj luci. Opskrbljuje je vjerovatno Sisak ex Herta. To je onaj čuveni vodonosac Bok.

[brodarski]

Prva novogradnja u floti Ungaro-Croate bio je p/b Croatia, kasnija Hrvatska, Kostrena , Kormat. Malo pojašnjenje, Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo sa sjedištem na Rijeci jedno je od prethodnika Jadrolinije.  Moglo bi se reći i najznačajniji prethodnik. Ovaj brod imena sa snažnim značenjem zaplovio je u povoljnom ozračju za Ungaro- Croatu. Godine 1891. ugarska vlada nije produžila ugovor s Lloydom koji vrća staro ime Austrijski Lloyd i povlači se s pruga u Hrvatskom primorju i onih koje povezuju Rijeku s ostalim lukama.
Te značajne godine u Kielu je porinuta Croatia, parobrod prvijenac u obnovi flote za riječkog brodara. Iduće godine slijediti će ga blizanac Hungaria koja će biti pravi šok za tradicionalne pomorce i sve one koji imaju veze s morem. Hungaria će biti prvi brod Ungaro-croate bijelo bojadisan, što je bila nepoznata praksa za putničko- teretne brodove.
Vratimo se mi našoj Croatii, koja je porinuta 1891.  kao novogradnja 241 broj s navoza brodogradilišta Howaldtswerke u Kielu.
Brod je imao 522 BRT i 360 tona nosivosti uz mogućnost smještaja 150 putnika na palubi i 38 u kabinama. Bio je to prvi brod Ungaro-Croate s kabinama. Dotada je brodar  prevozio putnike samo na palubi. Brod je bio dug 53 i širine 7 metara, a stapni parni stroj trostruke ekspanzije od 670 KS razvijao je brzinu od fantastičnih 11 čvorova. Kažem fantastičnih, jer je Howaldtswerke napravio i ugradio solidan parni stroj za tu vrstu brodova, koji su razvijali prosječnu brzinu do 9 čvorova. Cratia je plovila na unosnoj pruzi Rijeka - Metković. Ipak je to kraj 19.stoljeća, a naši ljudi se bune na Jadroliniju u 21. stoljeću zbog brzine motornih brodova.
Za vrijeme rata Croatia je u grupi brodova koji su ostali na održavanju pruga.
Podijelom brodovlja pripala je 1921. Hrvatskom pomorskom parobrodarskom dioničkom društvu na Rijeci i mijenja ime u Hrvatska . Iduće godine upisana je kao vlasništvo Jadranske plovidbe dioničko parobrodarsko društvo Sušak. Tek od 1923. se vodi kao vlasništvo Jadranske plovidbe d.d. Sušak. Sama geneza Jadranske plovidbe zahtijeva bar 2 kartice teksta. Nije jednostavno, a ni komplicirano. Samo se jednom to mora napisati i objasniti.
Kao Hrvatska plovi na starim prugama Sušak- Metković, Sušak -Kotor do talijanske okupacije 1941. kad je nazvana Sansego. Pod tim imenom je plovila od 8. rujna 1943. u njemačkoj službi. Pogođena je i potopljena u zračnom napadu na Mali Lošinj 1944. godine. Vadi je Brodogradilište Picinić 1946. Otegljena je u Kraljevicu i osposobljena za plovidbu.
Od 1947. je u floti Jadrolinije i plovi pod novim imenom Kostrena. Kapacitet punika povećan je na 528 osoba. Nazvana je Kormat 1961. godine. prodana je Brodospasu 1964. i izrezana u Svetom Kaji.  Kostrena je poslije rata plovila na putničko teretnoj pruzi Rijeka - Dubrovnik, a jedanput tjedno bi produžila do Kotora.
Kostrena- Hrvatska je bio solidan, čvrst brod čak i na kraju svog vijeka s mogućnošću prihvata većeg tereta i putnika. Izgradnjom Jadranske magistrale nije bila više potrebna na dužobalnim prugama na kojima je plovila čak 71. godinu. One dvi u moru ne računamo. Sama njena pojava na Jadranu unijela je novine u ponašanju Ungaro- Croate. Putnički smještaj u kabinama, a i običaj da se jedan brod zove hrvatskim imenom a drugi mađarskim. Drukčije ne bi išlo. Dioničari bi se pobili i bilo bi krvi do kolina. Skupštine dioničara su redovito bile na granici incidenta, ali bi zajednički interes na kraju prevladao.

[Dreadnought]

Evo da i ja dodam jednu  ovog broda dok je za vreme Kraljevine nosio ime Hrvatska  ...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[brodarski]

Bravo Dread, to je Croatia, Hrvatska, Kostrena, Kormat.

[brodarski]

Evo vesele atmosfere na mostu među časnicima.

[brodarski]

U vrijeme kad je plovila Croatia Ungaro - Croate iz Rijeke plovila je i puno mlađa Hrvatska. Hrvatska je bila vlasništvo ljutog mađarskog protivnika, Hrvatskog parobrodarskog društva na dionice iz Senja. Bila je blizanac Ante Starčevića i porinuta u istom brodogradilištu Ditta Giovanni Poli, Chioggia kao novogradnja 230.  Hrvatska je imala duljinu 44 i širinu 5.8 metara, 213 BRT i 110 tona nosivosti uz mogućnost smještaja 205. putnika. Pogonio je compaund parni stroj dvostruke ekspanzije Mc Kie& Baxter Ltd. Glasgow od 400 KS brzinom od 9.5 čvorova.
Namijenjen je za pruge u Hrvatskom primorju i Kvarneru. U ratu je 1917. rekviriran kao peljarski brod u luci Zelenika.
Hrvatska ulazi kao ulog u Jadransku plovidbu d.d. sa Sušaka i dobiva novo ime Lika. Jadranska je već imala jednu Hrvatsku, bivšu Croatiu Ungaro-Croate.
Talijani mijenjaju ime Lika u Gino Nais. Pod Nijemcima plovi kao HS 74 ( Kriegsmarine - Haffenshutzflotille Fiume ). Molim čitatelje da pronađu Liku pod ovom oznakom i uvrste na stranicu kao prilog.
Nacionalizirana 1946. i dodijeljenja Jadroliniji 1947.
Od 1948. nosi ime Starigrad. Prodan 1963. Brodospasu i izrezan u Svetom Kaji.
Ante Starčević i Lika rezultat su otpora mađarizaciji. Cilo Hrvatsko primorje, Rijeka i Lika upisivali su dionice Hrvatskog  parobrodarskog društva. Na dimnjaku su imali hrvatski povijesni grb, što je vidljivo na razglednici iz Crikvenice. P/b Hrvatska je održavala prugu Senj-Rijeka, a od  1906. Rijeka - Trst.
Između dva rata plovila je na dužobalnoj pruzi i pruzi Pag - Šibenik. Nakon rata opet je u riječkom okružju, u stvari bacaju je gdje je to potrebno. Impresivna je slika Starigrada ex Like ex Hrvatske u Kvarneru 1956. po jakom jugu. To dovoljno govori o 52 godine starom parobrodu odličnih maritimnih svojstava.  Kakvi trajekti kojima i maestral smeta!

[mtu]

prešiljate prove rezultirale su ovakvim zaranjanjima na ne baš tako velikom moru
svejedno tema i slike su za svaku pohvalu!

[Dreadnought]

Evo i od mene jedna ex-Lika kao Starigrad ...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[brodarski]

Hvala na slici Dread, zaista vrijedan prilog ovoj temi. Zaboravio sam reći kako na slikama Starigrad i Podhum nemaju stražnji jarbol. s dva jarbola izgledali su puno elegantnije.

[brodarski]

Parobrod Cetina jedna je od brojnih prinovaa Parobrodarskog društva Dalmatia iz Zadra u 1908. godini.  Porinut je u brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino iz Trsta kao novogradnja 387. Cetina je bila duga 44 i širine 5 metara, a imala je 229 BRT, 40 tona nosivosti i mogla je ukrcati 220 putnika. Stapni parni stroj trostruke ekspanzije STT Trst od 540 KS razvijao je izvanrednih 12 čvorova.
Cetina je 1916. dobila ulogu naoružanog ekskortnog broda, a od 1918. bila je i lovac podmornica.
Od 1921. plovi za Dalmatiu, ali sad sa sjedištem u Splitu.
Fuzijom Dalmatie s ostalim brodarima od  1923. je u floti Jadranske plovidbe sa Sušaka. Talijani 1941. mijenjaju ime u Ulbo. Od 1943. je transportni brod Mornarice NOVJ. Od 1947. je u floti Jadrolinije s novim imenom Gradac. Prodan Brodospasu 1965. i  izrezan u Svetom Kaji. To je ukratko o jednom putničko teretnom parobrodu koji je okusio metaka i granata svih kalibara. Cetina i Makarska su brodovi blizanci. U floti Jadrolinije plovila je kao Gradac. Cetina u crno bojadisana je po primopredaji u Splitu.

[brodarski]

Cetina nakon primopredaje po prvi put u Splitu 1908. godine