Jadrolinija

[brodarski]

Motorni brod Jadran već se pomalo razlikovao od Jugoslavije. Imao je veći zatvoren prostor za putnike. Jadran je porinut 1955. u Splitu i predan na sam početak turističke sezone 1957. godine. Kupio ga je 1976. Janez Letnik iz Toronta i napravio od njega plutajući brod restoran. Zadržao je ime Jadran.
jadran je za razliku od Jugoslavije imao dva dizel stroja NV Koninklijke De Schelde. Bruto tonaža iznosila je 2564, za jednu vše nego kod Jugoslavije. Sve ostalo je isto. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Dreadnought]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Dreadnought]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[brodarski]

Razlike između Jugoslavije i Jadrana bile su neznatne. Zadnji brod iz tria već se na prvi pogled razlikovao od svojih prethodnika. Tijekom gradnje pretvoren je u brod za kružna putovanja. Ili kako danas novinari pametnjakovići zovu  cruiser. Samo ne kažu je li laki ili teški cruiser. Već tada se pokazalo da je Jedinstvo nepotrebno za održavanje pruga i tako je to bio prvi brod koji je zadovoljio standarde suvremenog turizma. Za razliku od svojih prethodnika imao je 2637 BRT i 600 tona nosivosti.
 U flotu je primljen 1958. godine. Dva motora Sulzer s ukupno 3530 kW davali su mu brzinu od 20 čvorova.
Kupuje ga Atlas 1977. i u Viktoru Lencu preuređuje u brod za krstarenja s 221 ležajem u kabinama. Atlas mu je 1978. dao ime Ambasador. Atlas je imao njuha za politička zbivanja u bivšoj Jugoslaviji i brod je upisao u panamski registar. Pod panamskom zastavom plovio je za Atlasovu podružnicu Adriatic Cruises Panama kao AmbasadorI. Prodan je 1993. ekvadorskoj tvrtki islas Galapagos Turismo i podigao zastavu Ekvadora. raspremljen je 2004. godine u Guayaquilu. Izrezala ga tvrtka Kaiser 2005. na predjelu Duesadero kod Guayaquila. Na slici iz splitskog brodogradilišta vide se sva tri broda u opremanju. Vide se i razlike između Jedinstva i Jugoslavije.

[brodarski]

jadran i Jugoslavija su uspješno krstarili izvan sezone na liniji Venecija - naša obala - Pirej. Jadran 1957. izlazi izvan Sredozemlja i plovi na kružnim putovanjima Sjeverna Europa pa sve do Nord Capa. Jedinstvo odlazi u toplije krajeve. Njemačke agencije šalju ga preko Genove do Sjeverne Afrike. Jedinstvo će nakon dva desetljeća biti prodano Atlasu. Razlog prodaje je jednostavan. Na scenu dolaze suvremeniji i udobniji brodovi.
na slijedećim slikama je Jedinstvo kao Ambasador i njegov konačan završetak na muljevitoj obali Duesadera.

[brodarski]

Još jedan Ambasador

[brodarski]

Brodovi tipa Opatija i Orebić nisu bili nikakve jahte kako se o njima pisalo u inozemnom tisku. Ponajmanje je Opatija bila Titova jahta. Mogao je on tad birati što hoće, korištenje Opatije mu nije bilo na kraj pameti.  Bili su to lijepi i elegantni brodovi za sasvim obične namjene. Opatija je u svojoj štivi znala prevoziti najobičniji teret kao i ostali teretni brodovi. Ipak su to bili putničko teretni brodovi na liniji za grčke luke. Što brže prevesti iz Rijeke do Pireja naručenu robu. Ako ima tko od poslovnih ljudi za popuniti kabinu, onda još bolje.
Klasificirani su kao putničko teretni brodovi velike obalne plovidbe. Imali su 980 BRT i 618 tona nosivosti.Mogli su prevesti i 200 putnika. Bili su duljine 65 i širine 10 metara. Dizel motor Sulzer Jugoturbina od 1324 kW davao je brzinu od 15 čvorova.

[brodarski]

Motorni brod Opatija porinut je u Titovom brodogradilištu Kraljevica 1959. godine.
Prodan je 1968. Vladi Gilbert&  Ellice Island Tarawa gdje je plovila kao Ninikoria. Od 1975. plovi kao Teraaka.
Nekadašnju Opatiju kupuje  1990. Sebastian Roberts iz San Francisca i podiže zastavu SAD. Od 2001. je upisana kao jahta. U Jadroliniji Opatija je plovila na pruzi 101 Trst -Rijeka-Pirej.

[brodarski]

Nešto iza Opatije predan je u ožujku 1960. m/b Orebić. Porinut je u brodogradilištu Jozo Lozovina Mosor u Trogiru kao novogradnja 101. Za razliku od Opatije, Orebić je mogao prevesti 748 tona tereta. Plovio je zajedno s Opatijom na pruzi 101. Prodan je 1967. u Venezuelu. Novo ime Francisco de Miranda.
Kupuje ga 1977. Tacarigue Marina Maracaibo Venezuela i daje ime TacamarV. Tvrtka je otišla u stečaj 1987. godine i sudbina nekadašnjeg O [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] rebića ostala je nepoznata.

[brodarski]

Uprava Jadrolinije imala je volje i želje uvesti nove tipove brodova za prijevoz putnika. Naručila je u Messini hidrokrilni brod koji joj je i predan u lipnju 1961. godine.
Vihor ili tip PT 50 imao je 98 BRT i 14 tona nosivosti, a mogao je ukrcati 135 putnika. Bio je dug 29 i širine 10 metara. brzinu od 34 čvora omogućavala su dva motora Mercedes Benz od ukupno 1989 kW.
Vihor je imao problema s kavitacijom vijka i s još nekim nedostacima u izgradnji. Vihor je poslovao s negativnom bilancom i njegova plovidba nije bila subvencionirana. Iz tih razloga je i prodan 1967. godine kompaniji S.I.R.E.N.A Palermo i dobio ime Pisanello. Kupuje ga 1991. SIREMAR Napoli i prodaje za rezanje u Cantiere Navale di Trapani. Tako je završila novogradnja br 66, koja naručitelju nije donijela dobit već gorko iskustvo. Skoro identična iskustva imaju i ostali vlasnici tih vrsta brodova u svijetu. Kuriozitet je da za takve brodove nije bila predviđena rubrika u Jugoregistru. Upisan je zajedno s trabakulima i motornim jedrenjacima ispod 100 BRT. Jugoslavija je uvik po nečemu bila prva ozada.

[brodarski]

Jugoslavenski razvoj automobilizma, izgradnje cesta i cestovnog prometa bio je u debelom zaostatku u odnosu na zapadne susjede. Čak ni tadašnje Izvršno vijeće SRH nije predviđalo nikakve novogradnje osim klasičnih putničkih brodova. odobrilo je izgradnju 12 brodova, a izgrađeno je 6 s Orebićom, Opatijom i tipom Punat. Lošinjani su imali njuha za budući razvoj prometnih veza na Jadranu. Kupili su desantnu splav JRM i počeli je koristiti za prijevoz motornih vozila i putnika na relaciji Šilo- Crikvenica 1958. godine.
Ex desantna splav JRM preinačena je u brodogradilištu Punat. To će  brodogradilište ubuduće biti specijalizirano za rekonstrukciju otpisanih splavi.
Bodulka je izrađena 1952. u Šibeniku. Bila je duga 26.5 i širine 7.7 metara. Imala je 87BRT i 100 tona nosivosti. Ukrcavala je 12 vozila i 140 putnika. S dva dizel motora Buckau Wolf mogla je postići brzinu od 5 čvorova. Lošinjani su joj nakon rekonstrukcije dali ime Bodulka. Jadrolinija kupuje Bodulku 1963. godine i od tada započima orijentacija na pomorsko cestovni prijevoz između obale i otoka. Posljedica je to izgradnje Jadranske turističke ceste. Prodana je 1979. Jadranturistu iz Rovinja i dobila je ime Jadranka. Ugrađeni su 1981. motori Famos. Jadranka je potonula u luci Rovinj za vrijeme nevremena.

[brodarski]

Još jedna dvotrupna desantna splav ušla je u flotu 1963. godine. Bio je to Kačjak koji je izgrađen 1952. u Puli za JRM.  Imao je 107 BRT, 170 tona nosivosti,a krcao je 25 vozila i 150 putnika. Bio je dug 25 i širok 14 metara. Dva dizel motora Carraro od 441 kW davali su brzinu od 9 čvorova. U odnosu na Bodulku zadovoljavao je kapacitetom i brzinom. Kačjak je ubrzo rashodovan 1966. godine i prodan Viktoru Lencu. U lencu je služio kao teglenica bez pogona i izrezan je 1971. godine.

[brodarski]

Nova splav nabavljena 1963. godine nazvana Klimno imala je 124 BRT, a mogla je ukrcati 25 vozila i 150 putnika. Izgrađena je 1952. u Puli kao PDS 104  za JRM.  Za tadašnji promet bila je zadovoljavajuće sredstvo povezivanja obale i otoka. Nedostatak je bio u pramčanoj rampi. Spor ukrcaj i iskrcaj vozila. To je otklonjeno rekonstrukcijom 1979. u Puntu kad je Klimno sasvim izmijenilo izgled. Napravljene su dvije rampe, zapovjedni most koji povezuje bočna nadgrađa. Bio je to novi trajekt duljine 30 metara i kapaciteta 30 vozila. Početkom Domovinskog rata pao je srpskim teritorijalcima  u ruke kod osvajanja Novigrada. Napušten potonuo je uz novigradsku obalu. Prodan je 1977. Jadranmetalu iz Pule. Izrezan u Šibeniku 1977.
Po kakvom su uzoru rađene Klimno i Kačjak, vidimo iz slike njemačke desantne splavi za vrijeme rata kod Rijeke.
Bodulka u Crikvenici je ipak bilo lošije rješenje od Klimna i Kačjaka.

[brodarski]

Jadrolinija je zadnje klasične brodove dobila gradnjom putničko teretnih brodova tipa Porozina. Ti brodovi pokazali su se najboljim klasičnim brodovima koje je imala u floti. Imali su 335 BRT, 30 tona nosivosti i mogli su ukrcati 350 putnika. Duljina je iznosila 44.6 i širina 8.1 metar. Dva dizel motora B&W Litostroj s ukupno 882 kW davali su zavidnu brzinu od 14 čvorova.  Brodovi su rađeni u Malom Lošinju i Puli i primljeni su u flotu zajedno s prerađenim desantnim splavima.  Ovi brodovi sagrađeni su okviru petogodišnjeg plana koji nije predviđao izradu trajekata. Izvršno vijeće SRH odobravalo je do tada samo izgradnju putničkih brodova. Možda je ova odluka bila i dobra. Izgradnjom 4 P rashodovani su stari parobrodi na kraju eksploatacijskog vijeka i zamijenjeni boljim, bržim i isplativijim motornim brodovima. Vrijeme je pokazalo opravdanost prijema u flotu brodova ovog tipa. Još i danas plovi Postira što je najbolji dokaz toj tvrdnji. U slijedećim nastavcima biti će riječi o Perastu, Porozini, Puntu i Postirama.

[brodarski]

M/b Perast porinut je u Malom Lošinju 1962. godine. primopredaja je obavljena 1963.
Mirna plovidba Perasta prestala je kobnog 5. listopada 1991. Tada je u Slanom pao u ruke JNA, a 3 člana posade su strijeljana od strane JNA. Poslije tri dana brod je odvezan od obale i ostavljen zapaljen u Koločepskom kanalu. Služio je kao meta postrojbama JNA  koji su ga izbušili od prove do krme. Grupa dragovoljaca HRM brod je oteglila po nevremenu od Šipana do Broca. U siječnju 1992. brod je dotegljen u Inkobrod i prepušten osiguravatelju. Prodan je tvrtci ADRIANA d.o.o iz Cavtata. perast je mijenjao vlasnike ali nije obnovljen. Izrezan je u delti Neretve 2004. godine.