Na ruskim tenkovima T55 bila je radio stanica R123M. Odlična radio stanica. Znam je još kao dijete. Popravljala se u radionici veze Školskog centra oklopnih i mehanizovanih jedinica, ŠCOMJ, VP 2908 u Banja Luci. A tu sam dolazio od sredine šezdesetih godina prošlog vijeka. Tu mi je radio (bio šef) pokojni otac. Kad su rušili tu zgradu prije petnestak godine nekako mi je bilo teško. Iako je pukla na pola u potresu 1980 godine, pa niko u njoj nije boravio. Sad je tu stambeno naselje, a na mjestu gdje je bila ta radionica je prodavnica polovnih računara.
Dakle ta radio stanica se nalazila u svim ruskim tenkovima i velikom broju ruskih vozila. Bila je još i radio stanica R113 na nekim drugim ruskim vojnim vozilima, ali u tenkovima je bila R123M. U tenku je bio i pretvarač napona za ovu radio stanicu BP26 i komplet za unutrašnji razgovor R124. Zašto je pretvarač napona bio odvojen od radio stanice mislim da je jasno svima koji su se bavili, ili se bave, visokofrekventnom radio tehnikom. U pretvaračima se istosmerni napon pretvori u naizmjenični preko oscilatora. Što je veća frekvencija na kojoj radi oscilator manje su fizičke dimenzije transformatora i sve elektronike u pretvaraču. E taj visokofrekventni napon koji se kasnije ispravi na istosmjerni može se po Furijeovim redovima razložiti na puno veće frekvencije (neparne umnožke) koji bi zračili unutar radio stanice i pravili velike smetnje. Tako da je bolje napraviti napone na posebnom mestu, oklopiti smetnje i uzemljiti ih, a čist napon poslati u radio stanicu. Svi kablovi unutar tenka koji su bili u službi veze, radio oprema, su morali biti oklopljeni sa jednim ili više oklopa, širmova, koji su bili uzemljeni, spojeni na masu tenka. Problem je bio u radio stanici (na anteni) koja u predaji indukuje ogromno magnetno polje oko sebe, a to je i funkcija radio opreme, a to magnetno polje se indukuje na kablove u tenku i promjeni nivoe napona, tako da je bilo otkazivanja opreme ako je bio oštećen širm na kablu. Što bi rekli radio amateri da šprica signal. Moralo se raditi i uzemljenje na jednu tačku. Sve žice i oklopi vezani za uzemljenje su se morale spojiti na jednu tačku da ne bi došlo do prooscilovanja signala. Na engleskom se ovo kaže Single Point Ground, a negdje One Point Ground. Na prvim serijama tenka M84 bilo je problema oko ovih uzemljenja, signala, masa i zračenja. U slučaju da je oštećen širm, metalni oklop, na kablu 7SUV, ili poznat kao kabal P17, kablu koji spaja meteosenzor koji je van tenka sa ostatkom sistema u trenutku stiskanja grudnog prekidača (prelazak u režim predaje radio stanice), a ako su u tom trenutku stisnute dlan komande kupola i top su počinjali da se nekontrolisano kreću. Ovo se može desiti još uvijek na tenkovima u Kraljevu. Tu su meteo senzori na preklapanje i kabal je izložen kiši, te pukne gumena navlaka, vojska izgazi širm, ili se pokida vremenom, i signal sa antene se indukuje na kablu i takav napon ode u sistem te počne da vrti kupolu i top. Ovo sam svojevremeno rješavao dodatnim oklopljavanjem kabla 7SUV. Međutim, nisam odavno bio u Kraljevu.
Visokofrekventni signal se ponaša u kablu kao voda u cijevi. Zna da curi ako ima rupica u oklopu i slično. Tako i ulazi u druge kablove ako ima rupica u zaštiti kabla.
Dakle, slika ruske radio stanice R123M
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
i sa pretvaračem
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Može se primjetiti da na oba uređaja u donjem lijevom uglu ima poseban vijak za uzemljenje ( pošto ovdje nema zemlje nego ima šasija tenka može se reći utenkljenje) uređaja na šasiju tenka. Uzemljenje se radilo širokom trakom širma da bi prelazni otpor uzemljenja bio što manji. Otprilike kao ona traka između minusa akumulatora na autu i šasije auta. Na drugoj slici se na gornjoj strane radio uređaja nalazi izvijač za fiksiranje podešenosti frekvencije. Na prvoj slici ga nema.
Slike su preuzete sa jednog odličnog sajta, takođe vojne prirode,
http://www.radista.info/Malo sam pisao o tenkovskim radio stanicama, a sad da se vratimo na početak.
Preduzeće Rudi Čajavec je pravilo radio uređaje za SFRJ, JNA, policija, civilna zaštita itd, te ogromnu količinu za izvoz. Na ispitivanjima po svijetu ta se Čajavečka radio stanica oznake PD-9, a ugrađena u tenk u sistem RUT-1, radio uređaj tenkovski, pokazala odlično. Bila je ogromna potražnja po svijetu. Međutim bilo je određenih problema u komunikaciji između ruskih i Čajavečkih radio uređaja, te se na nekim tenkovima probalo ugraditi domaća radio stanica. Tako da na tom tenku o kojem TPKU priča sa vana se je vidjelo antensko postolje AT22 za domaću antenu. A razlika je vidljiva. Ugrađivana je i niška i RIZ-ova radio oprema. Ali u nekim komandnim varijantama.
Dakle slika primopredajnika PD9 iz komplata RUT1, a mogla je ići i u druge kombinacije veze
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
komplat je bio sljedeći
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
sa strane lijevo je antensko postolje AT22
Može se primjetiti da na ovoj radio stanici nema posebnog bloka napajanja. Radio uređaj se napajao direktno sa 26 volti iz tenka. Međutim, unutar radio stanice je bio F blok, posebno ograđen i oklopljen dio, koji je generisao napone napajanja, tako da nije bilo uticaja elektromagnetnih smetnji. Tenkisti na M84 su znali da se radio oprema uključivala na posebne prekidače kod vozača. To su ona 4 pomoćna osigurača kod prekidača mase, pa onaj lijevi. Dva srednja su svijetlo u tenku. Zbog ovih smetnji, a i osjetljivosti opreme na smetnje u tenku su bila dva velika elektromagnatna filtera. Napajanje kupole naponom išlo je preko filtera F10, a napajanje kupole preko filtera F5 koji se nalazio kod desnog stopala nišandžije, na kobilici.
Zbog ovih međusobnih uticaja rađena su ispitivanja uticaja pojedinih uređaja na druge i osjetljivosti pojedinih uređaja od uticaja drugih.
Remont tenka T54 i T55 rađen je u Remontnom zavodu u Čačku. I tamo su rađena poboljšanja tenka. Vršena su poboljšanja tenka T54 na T55. Tenkovski stabilizator za tenk T55 STP2 nema tako velike zahtjeve kao sistem upravljanja vatrom koji je kasnije ugrađivan. Samo je mali broj ljudi znao i mogao da ugradi taj sistem u tenk. U remontnom zavodu su čak skidali sistem upravljanja vatrom sa tenka i vraćali mu stari stabilizator STP2, jer ga nisu mogli popraviti ili podesiti.
Dodatni sloj za ABHO zaštitu je u stvari samo za A (atomsku) zaštitu. Popularno zvan PNZ obloga. Smanjuje uticaj radijacije nekoliko stotina puta. Rusi su ga dodali na T55 zbog mogućnosti atomskog rata sa SAD. To je i ta razlika u debljinama poklopaca na tenku.
Pozdrav
Vlado
