Parobrodarska društva u Hrvatskoj

[brodarski]

Sam naslov govori o čemu će se ovdje pisati. Kroz tekstove o Jadroliniji spomenuta su neka od tih društava. Spomenimo samo Krčko, Senjsko, Ungaro- Croata, Zaratina. Tu su i ona mlađa nastala spajanjem i udruživanjem iz potrebe za opstankom koje je nametnula oštra konkurencija većih brodara. Jadranska linijska i nešto starija Dalmatia pripadaju ovoj drugoj skupini. Postoje brodarska društva s jednim ili dva manja broda. Neki brodari su se brzo pojavljivali i još brže nestali sa scene. Među dioničarima pojavljivali su se trgovci, mesari, odvjetnici, političari, kapetani duge plovidbe, admirali, udovice. Bilo je ljudi svih zanimanja i onih bez zanimanja. Za vrijeme carevine rijedak je slučaj bio da se kao dioničar pojavio državni službenik ili netko u državnoj službi. U novoutemeljenoj narodnoj Kraljevini SHS već su i portiri u državnoj službi imali po koju dionicu. Ulaganje u brodove bio je unosan, ali i rizičan posao. Unosan ako je društvo imalo državnu subvenciju. Rizičan ako je održavalo manje isplativiju prugu. Većinom su s teškoćama poslovali oponenti carskom i kraljevskom domu. Pogotovi oni prema kraljevskom domu. Za vrijeme socijalizma, elektrifikacije i industrijalizacije stvoreni su novi odnosi. Starim vlasnicima su brodovi nacionalizirani i isplaćena je naknada. Kakva je bila, ne bih govorio. Brodovi su postali državni, pa društveni i svi smo bili vlasnici barem jednog rebatina, ako ne i cijelog rebra tih parobroda. Nekog je dopao i pojas za spašavanje.
Od pojave parobroda do danas  sjedišta najvećeg broja tih društava bila su u Hrvatskoj. Neka su imala operativna središta u Trstu, makar je na memorandumu naveden neki dalmatinski grad. Izvan Hrvatske jaka brodarska središta bili su Boka i Trst. Bez obzira na teritorijalnu i državnu pripadnost poslovanje tih društava bilo je međusobno povezano i zavisno. Bez obzira na oštru međusobnu konkurenciju i novčano zavisno od istih bankarskih središta.
Svaki prilog je dobro došao. Dionice, mjenice, dozvolei  rješenja za obavljanje prijevozničkih poslova. Svjedodžbe o brodovima itd.
kad negdje nenamjerno kiksnem slobodne ispravite i komentirajte.

[dzumba]

Dopala mi se konstatacija da je neke zapao pojas za spasavanje. Rekao bih da su neki, nakon privatizacije, ostali i bez njega.

[brodarski]

Ne možemo niti u snu zaobići senjsko Brodarsko društvo utemeljeno 1867. godine. Dioničari su na godišnjoj skupštini 1871. donijeli odluku da se kupi parobrod obalne plovidbe. Parobrod se naručio u Stabilimento Tecnico Fiumano iz Rijeke. Bio je to prvi željezni parobrod naručen u jednom brodogradilištu na hrvatskoj obali. Taj parobrod je bio čuveni Hrvat. P/b  Hrvat je već iduće godine održavao prugu između Senja i Rijeke tičući Novi, Selce,Crikvenicu, Voz, Kraljevicu i Bakar.  U istom brodogradilištu naručen je i Vinodol od 158 BRT.  Riječki inženjer Otto Schilick projektirao je Hrvata i Vinodol. Upravo je p/b Vinodol bio uzrokom gašenja Brodarskog društva. Često se kvario i troškovi su pojeli aktivu društva koje je 1877. godine likvidirano.
Gašenjem ovog društva parobrodarstvo u Senju nije zamrlo. O tome u slijedećem nastavku.

[kukador]

evo "Hrvat"
danas sam ga stavio pod "jadroliniju", pa neka ga admin tamo skine....
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[brodarski]

prestankom rada '' Senjskog parobrodarskog društva '' nije zamrlo parobrodarstvo grada Senja.
Šestorica dioničara parobroda Hrvat nastavilo je poslovanje i održavalo prugu Senj - Rijeka. Tada se zovu
 '' Konzorcij parobroda Hrvat ''. Konzorcij u Kraljevici kupuje Primorca od 54 BRT i daje mu ime Vinodolac. Iz tog konzorcija nastaje tvrtka utemeljena 1879. godine '' parobrodarstvo Ivan Krajacz i drugovi u Senju ''. Uspješno društvo dobilo je čak subvenciju od 10 000 forinti za prijevoz poštanskih pošiljaka. Godine 1883.  društvo uspostavlja prugu Senj - Karlobag koja se od iduće godine produžava do Paga. Iduće godine kupljen je p/b Nehaj od 138 BRT koji je plovio na pruzi Rijeka- Senj-Zadar. Društvo je planskim rovarenjem izvana od Budimpeštanske vlade, a i trzavicama između članova izabralo jedinu preostalu mogućnost. Zajedno s riječkim društvom '' Švrljuga i dr. '' potpisalo je s Kraljevskim misnistarstvom trgovine Ugarske sporazum od 20. svibnja 1891. godine . Od 1. siječnja 1892. na scenu stupa novo društvo '' Ugarsko - hrvatsko parobrodarsko društvo '' sa sjedištem na Rijeci. Ungaro- Croata ulazi u život primoraca i otočana.
Ako ste pomislili da je parobrodarstvo Senja ovim zamrlo, prevarili ste se. Ne daju se Senjani. Još Hrvatska ni propala! O tom u idućem nastavku.

[brodarski]

Moram se opet vratiti na društvo '' Parobrodarstvo Ivan Krajacz i drugovi ''. Poslovni i poduzetni kakvi su bili,  uspješno su širili svoje poslovanje. Od '' Hrvatskog brodarskog društva '' preuzeli su prugu Bakar – Rijeka i parobrod Grad Bakar.
Ovo je društvo u utemeljio Juraj Mikuličić 1872. godine. U bakarskom brodogradilištu društvo je sagradilo 1880. parobrod Grad Bakar od 49  BRT. Uslijed žestoke konkurencije društvo je  bilo prisiljeno likvidirati poslovanje. Juraj Mikuličić  zapamćen je  u hrvatskom  narodu kao donačelnik i načelnik grada Bakra. Njegovim  trudom i zalaganjem grad Bakar je 1883. godine dobio Nautičku školu.
   Krajacz i drugovi kupili su 1879, godine parobrod Primorac.  Primorac je pripadao
 '' Brodarskom društvu u Kraljevici ''. Društvo je utemeljeno 1876. godine na poticaj N. Polića. Kupili su u Trstu parobrod Capodistria od 54 BRT i dali mu ime Primorac. Redovito je plovio između Kraljevice i Rijeke. Društvo je poslovalo bez državnih subvencija i olakšica i bilo je prisiljeno 1879. prestati s radom.
S nadom u uspješno poslovanje rađala su se brodarska društva u Hrvatskom primorju. Kapital su uložili domaći ljudi. Bez subvencija i pogodnosti ( prijevoz pošte, oslobađanje od nameta i trošarina) bili su prisiljeni  ugasiti poslovanje i pruge predati jačoj tvrtci. Do pruga se teško dolazilo, a još su se teže uspostavljale. Sve je to bilo u nadležnosti Ugarske vlade koja Hrvatima nije bila sklona. Nije bila sklona ni Beču, gledao se vlastiti mađarski interes. Od Rijeke pa do Boke, novoutemeljena Ungaro – Croata  istisnuti će Lloyd  na mnogim prugama. Nisu računali na hrvatske poduzetnike iz Dalmacije. Ti su bili malo tvrđi i žilaviji zalogaj. O njima u nekom drugom nastavku.

[brodarski]

Senjska parobrodarska tradicija obogaćena je pojavom drvenog parobroda Interpido od 132 BRT. Kao vlasnici bili su kapetan Ivan Marušić i drug. Brod su kupili u Trstu i nazvali ga Senj. Senj je plovio između Senja i obližnjih luka. Poslije godinu dana društvo je prestalo s radom, a Senj je prodan '' Švrljugi '' iz Rijeke.

Žilavi Senjani nisu se predavali. U njihovoj lumaci  petrolja je još bilo i žar parobrodarstva razbuktao se pojavom novog društva već 1890. godine.
Bilo je to Hrvatsko primorsko parobrodarsko društvo. Ortaci Frane Olivieri i Mihovil Poščić kupili su u Francuskoj dvije željezne jahte i dali im imena Sokol i Zvonimir. Sokol će ploviti na novo uspostavljenoj pruzi Senj-Bakar-Rijeka, a Zvonimir će ploviti na pruzi Rijeka –Opatija. Od ljeta 1892. jednom tjedno održava društvo prugu Rijeka- Crikvenica- Novi Vinodolski- Selce- Senj s priključkom na Lloydov parobrod iz Trsta. Društvo je poslovalo uspješno i kao takvo je postalo opasno za Mađare. Društvo prestaje s radom 1984. godine i brodove prodaje Ungaro- Croati.
Ni to još nije kraj senjskog parobrodarstva, ne daju se žilavi Senjani.
Nastavak slijedi

[brodarski]

Hrvatsko parobrodarsko društvo iz Senja utemeljeno je 22. srpnja 1902. godine. Interes za novo društvo bio je ogroman, a dionice su upisivane u Hrvatskom primorju i  Lici. Veliko iznenađenje je bio odličan odaziv novih dioničara iz Rijeke. Početni kapital je uložen u dvije novogradnje. U Chioggiji su naručena dva putničko teretna broda male obalne plovidbe. Bili su to Hrvatska i Ante Starčević. Zaplovili su na pruzi Senj- Rijeka,a od 1906. održavali su prugu  Rijeka – Trst. Uspješno društvo kupuje u Britaniji 1906. godine parobrod Petar Zrinjski. Petar Svačić kupljen je 1908. godine. Uspješno poslovanje nastavljeno je do Prvog svjetskog rata. Udruživanjem u Jadransku plovidbu 1922. godine nakon pola stoljeća prestaju postojati samostalni senjski brodari.  Vidimo da su tri senjska parobroda bili okosnica pri osnutku Jadrolinije 1947. godine. Senjsko parobrodarstvo nastalo na nacionalnom kapitalu nije bilo ozbiljan takmac brodarima s državnom potporom. U nekim trenutcima kad su Senjani dobro poslovali odmah bi izostale državne subvencije. U Senju su nastajala društva često onemogućavana u svom razvoju. Nastajala su iz potrebe povezivanja Senja s drugim mjestima,  sprečavanjem oticanja kapitala u druge sredine i zapošljavanjem domaćih ljudi. Senjane je krasio nacionalni ponos koji nikad nitko nije uspio zatrti, pa ni mađarska vlada. Do utemeljenja Republike Hrvatske, Senjsko parobrodarsko društvo jedini je brodar koji je imao u povijesti  hrvatski grb na dimnjaku.

[brodarski]

Slika zadovoljnih putnika na brodu Senjskog parobrodarskog društva. Mislim da je to bio Petar Svačić.

[brodarski]

Slaba međusobna povezanost  mjesta na otoku Krku uvjetovala je 1905. godine osnutak Krčkog parobrodarskog društva u Šilu. Jedino mjesto koje je s otoka Krka bilo povezano s Rijekom je sami Krk. Vezu Rijeka – Krk održavala je Ungaro-Croata. Prvi nabavljeni brod bio je Dinko Vitezić. Parobrod je bio nov, izgrađen u Napulju 1903. godine, ali malen, samo 16 metara duljine. Brod je bio u vlasništvu 11 dioničara iz raznih mjesta  na Krku. Plovio je pet puta  dnevno na pruzi Šilo – Crikvenica.

[brodarski]

Iza Krčkog parobrodarskog na Krku je utemeljeno još jedno društvo. U oglasu iz 1911. godine se navodi da je '' uredovni jezik hrvatski''.

[jadran2]

da nije parobrodarsko drustvo iz Punta??

[brodarski]

Je iz Punta je.

[brodarski]

U Puntu je utemeljeno 1906. Austro-hrvatsko parobrodarsko društvo na dionice.  Raspolagalo je s 3 tisuće dionica od 150  tisuća kruna kapitala. S tim novcem sagrađeni su u Lošinju Frankopan i Kvarner. Frankopan je pristao u Puntu 1. listopada 1908. godine. Društvo su činili dioničari iz Punta, Baške, Vrbnika, Krka, Malinske i Omišlja. Društvo iz Šila spojilo se 1911. s puntarskim u jedno. Puntarsko društvo imalo je a početku rata brodove Slavija, Kvarner, Frankopan i Dinko Vitezić. Društvo je svoje brodove unijelo kao ulog u Jadransku plovidbu d.d. Sušak 1922. godine.

[brodarski]

Zagrebački poduzetnik Leopold Schwarz sa svojom plovidbom  Društvo Leopoldo Schwarz u Rijeci uspješno je poslovao uz talijansku obalu. Nije konkurirao hrvatskim brodarima. Osnutkom Ungaro-Croate ušao je kao dioničar u to društvo sa kapitalom i brodovima.