Odlične slike ,pogotovo ovaj album ,evo jedan članak na temu Dikolecijanove palače i Londona ;
Dioklecijanova palača ogledala se i u TemziDa je danas u Splitu provesti anketu među studentima, a bogami i među profesorima, i upitati ih tko je bio Robert Adam, malo tko bi znao odgovor. Još je teže naći one koji znaju po kojem se Adamu zove nekadašnja Tvrdojeva uličica u samom srcu palače, tik do Željeznih vrata, a za Grand Prix SplitGraphica, koji se dodjeljuje za radove nadahnute Palačom, ponešto znaju samo umjetnici. Teško bi bilo naći i one koji znaju kako je i zašto nastao izraz “Ča je pusta Londra kontra Splitu gradu”.
Malo tko znade da je Robert Adam prije dva i pol stoljeća bio u Splitu i da je u tolikoj mjeri bio očaran Dioklecijanovom palačom da je, nakon povratka u Veliku Britaniju, objavio knjigu koja će poslije postati temelj čitavog jednog novog arhitektonskog i dizajnerskog promišljanja. Ove godine navršava se 250 godina od prvog tiskanja knjige “Ruins of the palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia”, koja je uz bogate i nevjerojatno vjerne ilustracije Charlesa Louisa Clérisseaua postala “biblija” za vizualno preoblikovanje Europe, u prvom redu Velike Britanije toga doba.
Drugim riječima, Palača je postala inspiracija koja je u tolikoj mjeri bila obuzela Roberta Adama i njegovu braću, također arhitekte i graditelje, da su u Londonu izgradili, današnjim rječnikom govoreći, plagijat Dioklecijanove rezidencije. The Adelphi je bilo veliko neoklasicističko zdanje koje je poživjelo sve do prije Drugog svjetskog rata. Izgradnja toga za London neobičnog bloka od 24 povezane zgrade između Stranda i obale Temze u župi St. Martin in the Fields počela je 1768. godine.
Ta “plemenita gomila zgrada”, u početku poznata kao Royal Terrace Adam, a poslije nazvana Adelphi Terrace po grčkoj riječi “adelphoi”, što znači braća, zidala se pet godina. Imala je četiri ulice koje su nosile imena braće: John, Robert, James i William. Na pročelju prema Temzi, iznad terase podignute nad svodovima podrumskih prostorija, uzdizalo se jedanaest četverokatnica, izvana obloženih ciglom i obrubljenih kamenom. Potkraj 18. i tijekom 19. stoljeća tu su živjele mnoge ugledne i bogate obitelji, pripadnici političkoga i kulturnog života, umjetnici, znanstvenici, diplomati, lordovi, ali osobito pisci i novinari.
Posebna je zanimljivost bio Hram zdravlja, koji je tamo vodio kontroverzni doktor James Graham (1745. – 1794.). Prostorije Hrama bile su ukrašene antičkim kipovima, a samozvani doktor, kojega mnogi drže začetnikom seksologije, pacijente je liječio nekakvim elektromagnetskim uređajima, glazbenom terapijom i “pneumatskom kemijom”, što god to bilo, te je propisivao lijekove iz vlastite proizvodnje.
posebnom performansu doktoru je asistirala “Božica zdravlja”, utjelovljena u mladoj Emmi Lyon, budućoj Lady Hamilton, koja će se poslije proslaviti kao zanosna ljubavnica admirala Nelsona i muza slikara Georgea Romneyja. Charlesa Dickensa je kao dječaka privlačio tajanstveni podrumski svijet Adelpha. Volio je noću tuda lutati i zavirivati u krčme, što je ostalo i zabilježeno na stranicama “Davida Copperfielda”. Dva su nobelovca tamo živjela – George Bernard Shaw, koji je nekoć i posjetio Split, te John Galsworthy, autor “Sage o Forsyteima”.
Ako je getanin, i Shaw je pisac
Shaw se navodno bio pohvalio svojim splitskim domaćinima kako u Londonu živi u replici splitske Palače, a Splićani su mu, priča kaže, odvratili: “Ča je pusta Londra...” No, čini se da su Adelphi ne samo fizički, nego i duhovno bili replika Geta u Dioklecijanovoj palači – noću je tamo carevala “crna kronika”, pod svodovima su se okupljali beskućnici, a u krčme i barove navraćao je polusvijet. Vlasti su bile prisiljene zatvoriti te lokale i prenamijeniti ih, a 30-ih godina prošloga stoljeća, uz glasno protivljenje intelektualnih krugova u Londonu, Adamove su zgrade srušene i na istom je mjestu 1938. niknuo posve drukčiji uredsko-poslovni kvart.
No, to nije sve. Syon Park, puno sretniju rezidenciju u kojoj je i danas londonska adresa vojvode od Northumberlanda, uredio je upravo Robert Adam. Prvi vojvoda od Northumberlanda, koji je pokroviteljski Adamu i omogućio boravak u Splitu, naručio je kompletno preuređenje imanja odmah nakon njegova povratka iz Italije i Dalmacije, pa se i dandanas u rezidenciji Ralpha Percyja, 12. vojvode od Northumberlanda, osobito u vestibulu njegove palače, osjeti duh Dioklecijana.
sto je i sa zgradom Bowood House u Wiltshireu, oko 140 kilometara jugozapadno od Londona, tu je Kenwood House Library u Londonu te most Pulteney Bridge na rijeci Avon u mjestu Bath, nedaleko od Bristola, koji nevjerojatno nalikuje na Dioklecijanov akvedukt, čiju je skicu Robert Adam također objavio u knjizi “Ruins of the palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia”...
Duh Splita i Palače u njihovu najboljem izdanju, ukratko, već 250 godina lebdi nad Engleskom i Škotskom – jer Robert Adam je bio Škot – a da mi o tome znamo tako malo.
No, godina je tek počela – možebitna Europska prijestolnica kulture, kojoj kao da stalno nedostaje lajtmotiv za pravu prezentaciju i koja uporno luta bespućima marketinške zbiljnosti, trebala bi samo posegnuti za riznicom koja očarava svakog kulturnog Europljanina. To je onaj isti sjaj koji je Robert Adam vidio, Clerisseau “precrtao” na 18 crteža, od kojih se 12 nalazi u Ermitažu, a otisnuli graveri Bartolozzi, Zucchi, Santini i ostali koji su slike Palače prenijeli na bakrorez... Djelić tog sjaja, eno ga, dolje je u Palači, u Adamovoj ulici i čeka da ga i Splićani uoče kao dio europskog naslijeđa za kojim beznadno tragamo, slijepi kraj zdravih očiju.
Salter: Palača je povijest
Povjesničarka arhitekture Alicia Salter napisala je knjigu “Četiri cara i arhitekt” koju je napisala nakon što je i sama posjetila Split. – Palača je povijest za sebe – kaže autorica. – Mauzolej je najimpresivniji njezin dio, ali čitava cjelina zapanjujuće svjedoči o sjaju prošlosti koja se tu odvijala u antičko vrijeme.
Kečkemet: Sve se zaboravlja
Adamova je monografija imala višestruku vrijednost za proučavanje palače; ona daje dokumentaciju stanja sredinom 18. stoljeća, daje prvu arhitektonsku obradu koja uključuje i izvorno stanje i uvodi Dioklecijanovu palaču u svjetsku znanstvenu literaturu. Ovdje se povijesnim smatraju događaji od prije 20 godina – kaže 92-godišnji uvaženi profesor Kečkemet. – Sve drugo je zaboravljeno. Pa i Adam. I moja knjiga o njemu.
Autor : Eda VujevićIzvor :
http://m.slobodnadalmacija.hr/
