Možda je sve u začetku postavljanju infrastrukture itd, kratki povjesni pregled godine se nekako podudaraju ;
1908. Društvo „Split AD“, za potrebe tvornice cementa, gradi na rijeci Jadro prvu hidroelektranu HE Vrilo – Majdan. Snaga dvaju agregata iznosila je 1.200 kVA.
1913. Dovršena prva faza izgradnje HE Kraljevac. Izgrađen dalekovod od hidroelektrane do Dugog Rata, Omiš dobiva električnu energiju.
1919. Grad Split sklapa ugovor s češkom tvrtkom «Elektra – Prag» o zajedničkom ulaganju i osnivanju društva s ograničenim jamstvom.
1920. Registrira se tvrtka «Električno poduzeće d.so. j. Split», a prvi je direktor inž. Jerko Jerić. Započeli su radovi na elektrifikaciji grada. Izgrađen je 6,5 km dug dalekovod 10 kv na drvenim stupovima od HE Vrilo (Majdan) do Splita, dvije TS u gradu i dio gradske mreže. Na splitskoj obali, 15. srpnja, zasjala je prvi put električna javna rasvjeta. Potom su rasvjetu dobile i najznačajnije gradske ulice i Narodni trg.
1921. Električno poduzeće izgradilo u Splitu dizelsku elektranu s dva stroja od po 100 KS, odnosno po 75 kW.
1923. Općinsko upraviteljstvo sklapa sporazum s HE Vrilo o preuzimanju većih količina električne energije (400 kW).
1923. Elektrificira se grad Sinj iz plinske elektrane 50 KS.
1924. Osnovana tvrtka Električna poduzeća koje dobija koncesiju za elektrifikaciju i korištenje električne energije na području općine.
1925. Grad Hvar dobiva javnu rasvjetu kada je Općinsko električno poduzeće stavilo u pogon dizel motor s 40 KS, kasnije pojačanim još jednim od 15 KS.
1926. Izgrađena je TS 50/10 kV Dujmovača, instalirane snage 2 x 2,75 MVA i dalekovod 50 kV Dugi Rat - Dujmovača, duljine 17 km i postavljen na 163 željezna stupa.
1927. Za Split električna energija dolazi iz HE Kraljevac. Izgrađeni dvostruki dalekovodi 10 kV od Dujmovače do Kaštel Sućurca i do splitskih Plokita te jednostruki do Majdana. Izgrađena dizel elektrana snage 36 kVA u Selcima na Braču za potrebe industrije kamena i rasvjetu mjesta.
1928. Izgrađena TE Majdan za potrebe tvornice cementa i elektrifikaciju okolnih mjesta. Izgrađena je i dizel elektrana u Superu na Braču, instalirane snage 25 kS.
1930. Elektrificirana je Makarska iz dizel elektrane snage 20 kVA.
1931. Potrošnja porasla 3,25 puta, jer su priključeni novi velepotrošači (tvornice cementa, gradski vodovod, klaonice). Elektrificirana je Komiža na Visu.
1932. Elektrificira se Stari Grad na Hvaru.
1934. Osnovana je u Splitu stanica za baždarenje brojila. U Dujmovači se postavlja novi transformator od 500 kVA te polaže novi DV 10 kV Dujmovača – Hrvojeva kula.
1940. Elektrificira se grad Metković dizel elektranom od 60 KS.
1945. Osnovana Uprava za elektrifikaciju Dalmacije. Popravljen DV 50 kV Kraljevac – Dujmovača i Split ponovno dobiva električnu energiju iz HE Kraljevac.
1946. Električna poduzeća imala su izgrađeno: - 47 trafostanica: TS 50/10 kV Split, TS 30/10 kV Sinj, 37 TS 10/0.4 kV, dvije željezne kabine 10/0,4 kV i 17 TS 10/0,4 kV na drvenim stupovima, - 104,3 km dalekovoda: 17 km 50 kV na 163 željezna stupa, 27 km 10 kV na 85 željeznih stupova i 60,3 km 10 kV na 1273 drvena stupa, - Podzemnog bakrenog kabela: 10 kV 540 m, a 1 kV 8.218 m. - Zračne mreže niskog napona: 66.650 kg izolirane žice raznog presjeka i 106.840 kg golog bakrenog užeta na 4.464 drvena i 50 željeznih stupova, - Tri transformatora s ukupno 33.282 kVA snage, - 28.604 električnih mjerila
1946. Prestaju postojati Električna poduzeća s.o.j. Split; a osnivanjem ELPOH-a stvara se Električna centrala Split – Uprava za elektrifikaciju Dalmacije s područnim uredima u Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Krajem godine iz ELPOH-a se odvajaju sve elektrane.
1949. ELPOH prestaje s radom, a splitska podružnica osamostaljuje se kao Elektrodalmacija, koja djeluje od Trogira do Metkovića. Puštena u pogon TE Jugovinil, izgrađena za potrebe tvornice plastičnih masa.
1954. Prijelaz s 50 kV napona na 110 kV; izgradnja četiriju TS 110/30 kV: Kraljevac, Split (Meterize), Dugi Rat, Šibenik. Obavljena je rekonstrukcija TS Dujmovače, a puštene su u rad i TS 30/10 kV Split (Lora), Prvoborac, Sinj i Metković. Elektrodalmacija ima područne urede: Zadar, Šibenik, Metković, Omiš, Sinj i Trogir.
1955. Pušten u rad DV 110 kV Mostar – Split i tako povezani sustavi Dalmacije i BIH. Elektrodalmaciji je pripojeno područje otoka Brača Polaganjem podmorskog kabela 30 kV Dugi Rat – Postira započela je elektrifikacija srednjedalmatinskih otoka.
1956. Osnivaju se područni uredi u Imotskome i Makarskoj.
1957. Podmorskim kabelom 10 kV priključen otok Šolta na 10 kV mrežu otoka Brača.
1959. Izgrađena je TS 30/10 kV Stari Grad i položen podmorski kabel Brač – Hvar.
1960. Otoci Hvar i Vis pripojeni su u elektroenergetski sustav Elektrodalmacije.
1963. Elektrodalmaciji se ponovno pripajaju Zadar, Šibenik i Dubrovnik kao pogoni sa samostalnim obračunom.
1967. Završena izgradnja i pušteno u rad 7 TS 30/10 kV: Imotski, Makarska, Omiš, Prančevići, Trogir te u Splitu Gripe i Dobri, tada najveća u području (3x8 MVA).
1969. Puštena u rad TS 110/35 kV Sućidar koja je omogućila i prelazak najvećih gradskih TS na 35 kV napon. Započelo veliko polaganje kabelske 35 kV mreže.
1970. Split je prešao na 35 kV napon. Položen podmorski kabel 110 kV Hvar – Korčula.
1972. Osnovane su organizacijske jedinice Izgradnja i projektiranje te Radionice.
1973. Potrošnja električne energije za proteklih je 25 godina porasla 12,5 puta, a broj potrošača 6,5 puta.
1981. Izgrađena TS 35/10 kV Kaštela
1982. Izgrađena TS 110/10 kV Split 3 iz kojeg se izvode 44 kabela 10 kV za napajanje 250 TS 10/0,4 kV.
1983. Dovršena elektrifikacija svih naselja i srednjodalmatinskih otoka.
1984. Započele s radom TS 110/35 kV Sinj i TS 35/10 kV Milna na Braču.
1986. Započela s radom TS 35/10 kV Čiovo
1987. Započela s radom TS 35/10 kV Metković 2
1989. Započela s radom TS 35/10 kV Marina i TS 35/10 kV Ravnice (Omiš)
1990. U sastavu Javnog poduzeća Hrvatska elektroprivreda djeluje Elektrodalmacija Split s pogonima u Metkoviću, Pločama, Imotskom, Makarskoj, Omišu, Sinju, Trogiru, Braču, Hvaru i Splitu te pogonskim uredima u Vrgorcu i Visu.
1991. Položen podmorski kabel 35 kV Podgora – otok Hvar
1993. Velike redukcije električne energije u Dalmaciji koja je energetski odsječena od ostatka Hrvatske. Cijela regija ostaje dnevno po 15 sati bez električne energije
1993. Puštena u rad TS 35/10 kV Pučišća na Braču
1996. Izgrađena TS 35/10 kV Dujmovača
1997. Puštena u pogon nova TS 35/10 kV Vis te TS 35/10(20)kV Grohote na otoku Šolti.
1998. Položen 35 kV kabel na dionici TS 110/35 kV Meterize - TS 35/10 kV Klis
1999. Položen 35 kV kabel na dionici TS 110/35 kV Trogir - TS 35/10 kV Divulje
2000. Izrađen dalekovod 20(10) kV Slime – Pisak na čelično-rešetkastim stupovima.
2000. Izgrađena TS 35/10 kV Muć
2001. Puštena u rad rekonstruirana TS 35/10 kV Hvar te položeni 35 kV kabeli TS 110/35 kV Stari Grad - TS 35/10 kV Hvar i TS 35/10 kV Hvar - KK 35 kV Točila
2001. Pušteno u rad MTU postrojenje 110 kV
2002. Položen 35 kV kabel na dionici TS 110/35 kV Kaštela - TS 35/10 kV Kaštela te 35 kV kabel na dionici TS 35/10 kV Kaštela - TS 35/10 kV Divulje
2003. Puštena u rad rekonstruirana TS 35/10 kV Metković 1
2004. Puštena u rad rekonstruirana TS 35/10 kV Trogir
2005. Puštena u rad nova TS 110/10 kV Dobri u Splitu; Položen podmorski kabel 35 kV na dionici KK 35 kV Murvica (o. Brač) – KK 35 kV Smočiguzica (o. Hvar) te uz njega svjetlovodni kabel 48 niti
izvor :
Elektrodalmacija HEP
