Trgovačka mornarica

[brodarski]

Sjajan članak.

[jadran2]

Hvala. Svi smo na jednoj Palubi.

[brodarski]

Nekad se to najavljivalo: Nova ploča, nova ploča!
Danas: Nova knjiga, nova knjiga!
Monografija Lošinjske plovidbe, 230 stranica, Mali Lošinj 2009. godina
Što više kazati, mahati, govoriti, reći?
Vridi pogledati.

[jadran2]

Hajde Brodarski otvori jubilarni 1500-ti post s "Losinjplovom"

[jadran2]

Nekada davno, krajem sedamdesetih, brodovi Losinjske vecinom su drzali mediteranske linije za Tunis, Alzir, cini mi se Maroko; ti ubogi stari brodovi koji su vozili i mnogo zive stoke za te luke i naravno drvenu gradju, nikako se (u nasim pocetnickim ocima) nisu mogli mjeriti sa Jugolinijinim brodovima, pogotovo kada se za Perzijski/Arapski zaljev otvorila ruta sa najnovijom serijom brodova.

[brodarski]

Mislim da će Jadranovom oku biti ugodan Palagruž, nekadašnji brod Lošinjske plovidbe. Ne bi me čudilo da je bio na Borinom popisu popisnih brodova. Ovo je mali doprinos palubi i moj 1500 post.
Motorni brod Palagruž porinut je 1931. godine u brodogradilištu Werft Nobiskrug G.m.b.H. Rendsburg kao  INGEBORG II za  Reederei Capt.Barthold Richters  iz Hamburga. Dvije godine kasnije prodan je  Wilhelm tom Wörden  starijem iz Hamburga. U ratu brod služi od 1942.  u Kriegsmarine kao transportni brod za prijevoz torpeda. U Trondheimu ga 1945. zarobljavaju Norvežani i Norveška vlada  proglašava ga ratnim plijenom. Dodijeljen je Direktoratet for Fiendlig Eiendom Oslo. Plovi od 1948. pod imenom Paj za P.A. Johannesnes Lervik. Poslije samo tri godine dešava se nešto neobično. IARA. Međusaveznička agencija za reparacije dodjeljuje Paj Jugoslaviji na račun ratnih reparacija. Odluka je iznenadila vlasnike i prije nego su naši pomorci došli, poskidali su sve dijelove broda što se dalo skinuti i ostavili ga napuštenog u  Fjobergfjord. Brod je bio totalno ogoljen. U studenom 1951. naši pomorci su ga uspjeli otegliti na opremanje i osposobljavanje za samostalnu plovidbu u Haugesund. Isplovio je 21. prosinca kao Palagruž i pristao u Dubrovniku 14. veljače 1952. godine. Dodijeljen je Jadranskoj slobodnoj plovidbi Rijeka. Takav tip trojarbolnog broda i nije bio baš pogodan za suvremeni način prijevoza tereta u pomorstvu. Brod je Jadroslobodna otpisala i prodala 1955. godine Obalnoj plovidbi Rijeka. Ova ga ustupa  Srednjoj pomorskoj školi u Bakru. Bakranima je to ipak bio prevelik brod za obuku učenika i 1958. našao se u vlasništvu Lošinjske plovidbe. Lošinjska mu ugrađuje1961. novi dizel motor B&W, Titovi zavodi Litostroj od 147 kW. Preprodaje ga 1963. Brodgradilištu Cres za koje plovi do 1978. kada je raspremljen, a motor izvađen. Brisan je 1979. iz Upisnika Lučke kapetanije Rijeka pod opaskom '' brod prodan u inozemstvo za rezanje''. Možda je to bila i stvarna namjera, ali Palagruž  je ostao u raspremi u Cresu do 1990. Tada je zadnji put viđen čak u Puli. Neki izvori navode da je izrezan 1991. godine.
Bio je to tipični trojarbolni škuner čelične gradnje s pomoćnim motorom Humboldt Deutzmotoren od 150 KS. Imao je 268 BRT i 360 tona nosivosti. Dužina je iznosila 41.06 i širina 7.73 metara. Brzina 8 čvorova. Na slikama je pod imenom Paj i Palagruž.
 

[Boro Prodanic]

Palagruž mi ima jako lepu liniju. Voleo bih da je bio na spisku popisnih brodova u mojoj jedinici, ali nije, a i da jeste ja ga ne bih zatekao - raspremljen 1978, a ja počeo raditi 1980.

[jadran2]

Vrlo lijepa reportaza o tom trojarbolnjaku. Mozda bi se mogla naci jos pokoja informacija o tome kako nas je zapao bas taj brod.

[brodarski]

Koliko znam ovo je zadnji brod iz ratnih reparacija. Dok se sve podijelilo Jugoslavenskoj vladi ostao je sitniš. Dok je veslala za SSSR-om i slijedila  njihove upute dobri brodovi su već bili podijeljeni. Ono što je Jugoslavija dobila ne može se smatrati pravom nadoknadom za izgubljene brodove. Koliko je samo u najmu BWT-a izgubljeno brodova jugoslavenskih društava? Izmakli su nam Liberty koje se moglo koristiti 20-25 godina. Ne samo njima zakrpati rupe već i organizirati dobra poduzeća slobodne plovidbe. U obje Jugoslavije samo su pojedinci imali nekakvog sluha za pomorstvo. Nije bitno je li organizirano u privatnom ili društvenom vlasništvu. Bez pojedinaca ne bi bilo niti brodarskih poduzeća. Opet osobna ili lokalna inicijativa. U današnjoj RH čak niti to. Rijetki su koji bilo što pokušavaju u pomorstvu. Imam osjećaj da je velik dio kadra sposobnog za vođenje poduzeća izgubljen zauvijek. Nije isto voditi građevinsku firmu ili poduzeće za prijevoz roba morem. Gubitak sposobnih menađera u pomorstvu nije baš nadoknadiv.

[jadran2]

Brod "Balčik" = "Vojvodina",   ili

od Crnog do Jadranskog mora pa i dalje

Godine 1940. narucila je rumunjska kompanija "Serviciul Maritim Roman" iz Konstance seriju trgovackih brodova klase Sulima u Palermu u brodogradilistu Cantieri Riuniti.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sulima je mjesto u delti Dunava, mjesto Balčik je od 1913-1940 bilo u Rumunjskoj (Bugarska ga vojska vratila natrag 1940.).

Brodarska kompanija SMR imala je putnicke brodove, zato se pazilo da i na ovoj ovoj seriji ima mjesta i za putnike u brodskim kabinama.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Novogradnja br. 138 je od Rumunja bila pri porinucu nazvana bas "Balcik". Primopredaja je bila u 6/1940.

Kazu da je mjesto Balcik oduvijek bilo posebne ljepote. Takav je trebao biti i brod.

Brod od 5.567 t. nosivosti, duljine 116 i sirine 15,5, gaza 7,15 m bio je pokretan motorom FIAT od 2.400 KS sto mu je omogucavalo brzinu od 12 cv.

Za vrijeme rata prevozio je za Osovinu potrebne materijale te se 11.9.1943. zatekao u splitskoj gradskoj luci. Nakon vise pogodaka zaveznickih aviona, legao je na dno vezan za gat Sv. Duje. Zbog plicine mu je veci dio palube ostao iznad povrsine mora.

"Brodospas" ga je podigao u 4/1947. te je nakon popravka zaplovio sljedece godine, prvo pod imenom "Srem", a odmah zatim kao "Vojvodina".

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Punih dvadeset godina plovila je u "Jugolinijinoj" floti, a zatim je prodana "Losinjskoj" gdje se zadrzala tek godinu.

Prodana je panamskoj kompaniji gdje dobija ime "Kim".
U vlasnistvu je druge panamske kompanije pod imenom "Daffodil" do 1975.
Tek se godinu dana zadrzao pod tim imenom kada je prodan kompaniji u Pireju gdje dobija ime "Opal".

Nakon 37 godina postenog rada pod tim je imenom doveden 28.4.1978. na groblje brodova u grckom mjestu Eleusis.

[ikar1101]

Brod je na žalost poznat i po tome, da je (za vreme plovidbe za SPP) u nevremenu stradao kormilar.

Jedan isječak iz intervjua sa kap. Stanislavom Tijanom koji je izašao 25.9.2003. u riječkom Novom Listu

... Kao pomorac imao sam dvije havarije. Pedeset i druge godine kao prvi časnik plovio sam kod Slovenaca, na »Splošnoj«, na brodu »Rog«, jer je došlo do decentralizacije trgovačke mornarice pa je pet starih brodova »Jugolinije« prešlo tamo. Bili smo na Pacifiku, jedno tri dana nam je još trebalo do Japana, kad nas je uhvatilo jako nevrijeme. Brod je uvijek bio po polovici pod morem, kad bi se digla prova more bi pokrilo krmu, i obrnuto. Razbilo nam je četiri čamca za spasavanje, oštetilo nešto na kormilu pa su dva mornara, jedan Istrijan i jedan Slovenac, krenula to popraviti. Slovenac nije bio toliko spretan i odnijelo ga je more s broda. Istrijan je znal da ne moreš ti niš kad je nevreme, ćapal se za prvo mesto rukami i nogami i zadržal se. Čujte, brod pleše, nimate vi sigurno pod nogami, vetar će vas odnest, kamo neće more, ne znate razliku između mora i zraka jer je sve pjena, vidite dugine boje... Nakon tri dana smo ipak došli u Japan, na Hokaido, gdje do tada nitko od nas nije bio... Razmiljeli smo se lukom i zabavljali toliko da smo sve zaboravili. Čujte, bilo nan je žal ča smo zgubili čovika, ma ki će stalno mislet na nevreme, na zlo, stalno to imet va glavi, ki je takov, taj ni za pomorca. Ne! Bilo je i prošlo, gotovo je...

[brodarski]

U Muggi je porinut 1946. godine m/b Cement za Glavnoprod Split. Bio je to brod male obalne plovidbe dugačak svega 29.9 i širok 5.3 metra.  Imao je 100 BRT i 150 tona nosivosti.  Brodski dizel motor od 120 KS razvijao je brzinu od 6 čvorova. Posada je brojila 5 članova. Cement je kupljen za glavno nabavno poduzeće u Splitu, da bi ga u Pomorskom godišnjaku iz 1951. godine našli u floti Obalne plovidbe iz Rijeke. U tih pet godina promijenjen je originalni motor Alfa Romeo i ugrađen danski motor. Ovaj mali brodić kupuje 1958. Lošinjska plovidba i 1961. preprodaje Obalnoj plovidbi iz Vela Luke. Brod je 1969. prodan Brodospasu i izrezan.  Nekako mi se čini da je Cement prebrzo otpisan za razliku od sličnih i mnogo starijih brodova.  Brodogradilište Officine Riparazione Navali bilo je poznato po gradnji malih brodova ove vrste. Neki od njih plove i danas. Zanimljiva fotografija porinuća Cementa. Na pramcu partijska zastava. Takvu zastavu pri porinuću  nekog broda za jugoslavenskog brodara u domaćem ili stranom brodogradilištu nisam nikad vidio. Biće da je to odraz ranog socijalističkog zanosa.

[Boro Prodanic]

Osim socijalističkog zanosa, verujem da je partijskoj zastavi na pramcu doprinela i vrlo jaka italijanska Komunistička partija u to vreme.

[Рашо]

Evo Jurka dok je još bio Jurko Topić

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[marinero]

"Jurko Topić" je poslije bio "Korenica",zar ne ?
Uzgred, mislim da bi neko od kolega iz HR koji mnogo više o tome znaju od mene treebao napisati nešto o kompaniji "Topić" i njjenom utemeljitelju....