Trgovačka mornarica

[jadran2]

Dramatične poruke

Poslije gotovo 20 dana plovidbe »Dunav« je stigao otprilike do središta Tihog oceana i zapeo u strašnom nevremenu, izložen valovima većim od deset metara i orkanskom vjetru snage 12 bofora. Ta »oluja svih oluja« trajala je puna četiri dana nesmanjenom žestinom, te sve do 5. siječnja s tek neznatno manjom snagom vjetra. Prva naznaka da nešto nije u redu stigla je 27. prosinca kada je u Upravu »Jugolinije« kapetan Srećko Vukoša poslao poruku o »skretanju »Dunava« s kursa zbog manjih oštećenja nastalih u nevremenu«.
Nesretni kapetan pokušavao je pronaći spas u najbližoj luci, a ona je bila udaljena čak 700 nautičkih milja u japanskoj Yokohami. Promijenjen je kurs broda, obala Japana zakratko je postala novo odredište. Nešto kasnije »Dunav« je imao i vezu s brodom »Banija« dubrovačke Atlantske plovidbe, koji je nažalost bio predaleko da bi mogao priskočiti upomoć. Te su poruke bile još dramatičnije. Naslućivale su tragediju, jer je javljeno kako more prodire u pramčano skladište, kao i da su polomljene prednje brodske dizalice. Pokazalo se da će to biti posljednji glas sa »Dunava«.
Što se dalje dogodilo? Sve ostaje u sferi nagađanja. Je li razbješnjeli ocean raspolovio brod napola toliko brzo da nikome nije moglo biti spasa? Koliko je trajala agonija? Po prijeđenoj udaljenosti nakon promjene kursa dalo bi se procijeniti kako je havarirani brod plovio još pet-šest sati postupno gubeći stabilnost i naginjući se prema naprijed. Zar je nevrijeme bilo tako snažno da je svaki pokušaj spuštanja čamaca u more i evakuacije bio nemoguć? Upitno je jesu li u Upravi »Jugolinije« tada donesene najbolje odluke ili je bilo propusta. O stravi i užasu na brodu u posljednjim satima plovidbe »Dunava« strašno je i nagađati.

[jadran2]

Nagađe se da su polomljene brodske dizalice oštetile pramac pa je u njega počelo prodirati more

Službeno proglašeni nestalima

Puno je stvari moglo krenuti po zlu. I teret je mogao utjecati, jer je zbog prevrtanja u oluji još više mogao biti poremećen stabilitet broda. »Dunav« nije bio star, ali je pitanje u kakvom je stanju bio u trenutku havarije. Rijedak je slučaj da nevrijeme probije oplatu tako velikog broda i potopi ga, iako gradnje u to vrijeme nisu bile ni izbliza tako kvalitetne kao danas. Vjerojatno su i polomljene brodske dizalice oštetile pramac, pa je počelo prodirati more.
»Dunav« je imao tri blizanca, brodove istih karakteristika, koji su izgrađeni u istom škveru otprilike u isto vrijeme. Niti jedan od njih nije doživio sličnu sudbinu, a brod »Drava« također je dugo bio u floti »Jugolinije«.
Cijeli misterij nepotrebno je povećan zbog šturih informacija iz tadašnje »Jugolinije«, gdje su nastojali odugovlačiti objavu šokantne vijesti. Tek 2. siječnja 1981. godine, na današnji dan prije ravno 30 godina, a punih pet dana poslije havarije »Jugolinija« je objavila kako više nemaju vezu s »Dunavom«. Ni tada se mogućnost tragedije nije spominjala, već su stizale informacije o intenzivnoj potrazi za brodom.
Tek 10. siječnja, poslije 13 dana, brod i posada službeno su proglašeni nestalima, iako je japanska Agencija za pomorsku sigurnost još 1. siječnja obustavila aktivnu potragu. U »Jugoliniji« ni poslije toga nisu željeli javno komentirati ovu pomorsku katastrofu ili odgovarati na mnoštvo pitanja o onome što se stvarno dogodilo. Tema je bila neugodna, rijetki su o njoj pisali ili istraživali pozadinu riskirajući pritom da budu pribijeni na stup srama od strane tadašnjih vlasti. Bilo je to teško i zbog trauma i boli kroz koju su prolazile obitelji i prijatelji nestalih pomoraca. Sve je ostalo obavijeno velom tajne.

Protiv vjetra i mora

»Dunav« je do danas ostao jedini veći brod u povijesti hrvatskog brodarstva, koji je nestao bez ikakvog traga. Službena verzija događaja jest da se zbog prodora mora u štivu br. 1 i balastne tankove brod u nevremenu prepolovio, čemu je pridonijelo i relativno nisko težište potpuno nakrcanog broda.
Kapetan Stanislav Tijan, ispričao je godinama kasnije neka zanimljiva opažanja, koja naslućuju dio drame kroz koju je prolazio »Dunav« na svom posljednjem putovanju.
– Kad je bila ta havarija dežurao sam u »Jugoliniji«, razgovarao sa zapovjednikom Vukošom, preko obalne straže Japana, rek'o mi je da mu pramac već ide malo niže... Čujte, što je bilo – bilo je, ali ja se u tom slučaju ne bih strogo držao pomorskih pravila, po kojima kad imaš oštećenje, havariju – tražiš najbližu luku spasa. Njemu je najbliža luka spasa bila Yokohama i on je plovio prema njoj, ali on je, po mojemu, trebao prekršiti to pravilo. Plovio je protiv vjetru i moru, to ga je zaustavljalo, digao se šezdeset, sedamdeset milja prema sjeveru, a da je okrenuo u krmu učinio bi tri puta toliko, doš'o u druge vremenske prilike... I što još? Tamo su i američke baze okolo, trebao se spojit s njima, jer Amerikanci će vam pomoć u svakoj situaciji. Zašto? Tako stječu praksu za sutra, ako se to dogodi njihovim brodovima. Ali, dogodilo se što se dogodilo, kazao je Tijan.

[jadran2]

Opsežna potraga

Za »Dunavom« i pomorcima broda organizirala se velika potraga, u kojoj sudjeluju japanska Obalna straža sa svojim brodovima i zrakoplovima, zatim »Moša Pijade« brod splitske Jadranske slobodne plovidbe, te japanski tegljač »Sun Arrow«.
M/b »Moša Pijade« obavio je intenzivnu potragu cik-cak ophodnjom u području 200 milja istočno od zadnje pozicije »Dunava«, gdje se pretpostavljalo da je brod mogao otplutati, ali potraga je bila bezuspješna. Razlog uporne i dugotrajne potrage bio je u tome što je norveški brod »Binsnes« pod liberijskom zastavom koji se u istom području prestao javljati još 23. prosinca 1980., nakon punih 13 dana borbe s nevremenom 5. siječnja 1981. ipak uplovio u japansku luku Kagoshima.
Tog istog dana za »Dunavom« se tragalo već deseti dan. Nakon 14 dana bezuspješnog traganja Jugolinija je prihvatila stvarnost i obavijestila javnost da je brod »Dunav« skupa s 32 člana posade nestao zauvijek, ne ostavivši za sobom nikakvog traga, nikakvih ostataka broda ili neki drug znak da se upravo na tom mjestu dogodila havarija.
Tragedija »Dunava« najveće je stradanje hrvatskih pomoraca u godinama poslije Drugog svjetskog rata. Ujedno i najokrutnije upozorenje o težini i rizicima pomorskog života. More ljudima život znači, ali ga ponekad i uzme. I pritom ne pita.
Učini uzaludnom hrabrost i vještinu pomoraca, kao što je bilo na zadnjoj plovidbi »Dunava« prije trideset godina. Od broda i njegovih pomoraca ostale su samo uspomene. Počivaju u miru i utrobi Tihog oceana na dubini od 6.000 metara.

[jadran2]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[jadran2]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[marinero]

Jadrane, brodarski... skidam kapu!

Na Baltiku su se prevrnuli, kako mi je đed pričao, jer su bili pretovareni, a po svoj prilici teret nije bio ni pravilno utovaren. U tome svemu je jedan član posade ostao bez šake, raznijela je signalna raketa.

Kapetan Želalić iz Bijele (ne prezimenjak Petar iz 18. stoljeća, već malo mladji.... )

[marinero]

Lovcen je svoj zivot zapoceo 1911. u brodogradilistu Clyde kod Glasgowa. Putnicko-teretni brod od 2.163 t i 13 cv. porinut je pod lijepim imenom Lady Gwendolen; kasnije kako to cesto biva, mijenjao je kompanije i imena :

- 1916 LYUDMILA
- 1918 (opet) LADY GWENDOLEN
- 1919 ROSALIND
- 1936 LOVCEN

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- 1941 rekviriran od americke administracije pod imenom COLUMBIA i ratnijim
- 1942 BRIGADIER GENERAL HARRY E.RETHERS
- 1946 WAH CHUNG
- 1950 TERESA

Pod tim imenom je i otisao (otisla) 1953. godine na groblje brodova u Kini.


Evo i jedne lijepe price iz novina:

_________________________________________________


Kad je crnogorski knjaz Nikola na Berlinskom kongresu 1878. dobio luku Bar i tako svojoj maloj kneževini osigurao izlaz na Jadran, u prigodnoj je ceremoniji skinuo prsten s ruke i bacio ga u more, simbolično proglasivši „vjenčanje Crne Gore s morem za sva vremena“. U to je vrijeme, ne zaboravimo, Boka kotorska bila u sastavu Dalmacije pa ne treba čuditi i njegov osjećaj strahopoštovanja prema pomorstvu kojega u tadašnjoj Crnoj Gori gotovo da i nije bilo, osim nešto malo i simbolično na Skadarskom jezeru.

Često je mijenjao vlasnika

Desetljećima je Crna Gora mukotrpno razvijala svoje skromne pomorske potencijale, da bi tek nakon 1934. osnivanjem „Zetske plovidbe“ sa sjedištem na Cetinju bili nabavljeni brodovi ZETA i LOVĆEN kojima je uspostavljena redovna putničko-teretna plovidba uz jadransku obalu u akvatoriju između Drača i Dubrovnika. Dužobalnu prugu između Bara, Budve i Dubrovnika uglavnom je održavao LOVĆEN, skladni polovni parobrod jednog nadasve zanimljivog i burnog životopisa, pronađen i kupljen 1936. na dalekim Bermudima. Sagrađen je kao novogradnja 294 za British & Irish Steam Packet Co. u rujnu 1911. u škotskom brodogradilištu Clyde Shipbuilding iz Port Glasgowa. Imao je 2163  GT i bio dug 92 metra. Razvijao je brzinu od svega 10 čvorova pogonom slabašnog glavnog parnog stroja od samo 362 KS. Pod imenom LADY GWENDOLEN plovi u vodama oko irskoga Dublina. Već je 1916. prodan u Rusiju gdje kao LYUDMILA u sastavu carske ratne mornarice ostaje sljedeće dvije godine. Završetkom Prvog svjetskog rata, ponovo se vraća u Irsku gdje je nakratko vratio staro ime – LADY GWENDOLEN, da bi 1919. po još jednoj promjeni vlasnika, ovaj put je to C.T.Bowring & co sa Newfoundlanda, promijenio i ime u ROSALIND. Za sestrinsku tvrtku Red Cross Line od tada održava pruge između Halifaxa i Newfoundlanda prema New Yorku. Još jednom mijenja vlasnike 1928. (Bermuda & West Indies Hamilton) kada zadržava isto ime i plovi u istim morima, ali i s povremenim produženjima prema Bermudima i Karibima.

Od Kolumbije do Lovćena

Nakon osam godina kupila ga je cetinjska Zetska plovidba i krstila imenom LOVĆEN. Izbijanjem Drugog svjetskog rata, Crna je Gora okupirana pa je tako 1941. u neopisivom sveopćem metežu LOVĆEN ipak nekako došao u ruke US Navy, američke ratne mornarice. Neko vrijeme nosi ime COLUMBIA, a od 1942. je BRIGADIER GENERAL HARRY E. RETHERS. Nakon časno odslužene i uspješne vojne karijere brod je 1946. raspremljen i prodan kineskom brodaru Chan Kim Cheongu. Pod imenom WAH CHUNG plovi do 1950. kada je još jednom promijenio vlasnika. U floti panamskog Grande Spg.Corp kao TERESA nastavlja ploviti u kineskim vodama sve do 1953. kada je u toj dalekoistočnoj zemlji konačno razrezan u staro željezo. LOVĆEN nije dugo ali ni posebno uspješno povezivao Grad s Crnom Gorom i Albanijom, ali je ostao upamćen kao skladni brod koji je svojom vizurom plijenio pozornost domaćega puka. I kao jedan od onih brojnih putničkih brodova koji su u svojim plovidbama obvezno navraćali i u naš Grad.

Neven Jerković (Dubrovacki vjesnik)

Evo ga "Lovćen" dok je plovio kao "Rosalind"

[marinero]

Novogradnja Atlantske plovidbe bio je Ruđer Bošković izgrađen u Splitu. Ruđer Bošković bio je u klasi Gundulića, Natka Nodila, Marka Marulića. Lijep i elegantan brod za oko i tada ponos splitske brodogradnje. Pozivni znak YTAY. Duljina 153.58 i širina 18.84 metra. BRT 9032 i nosivost ( DWT ) 12983 tone. Pogonski stroj FIAT od 6300 KS razvio je brzinu od 16 čvorova na probnoj vožnji. Kupuje ga 1972. Slobodna plovidba i daje ime Murter.

Brodarski i ostali eksperti, molim pojasnjenje...
Koliko su ovi brodovi bili slicni ili razliciti od  "Jugooceanijinog" splitskog dvojca iz tog vremena "Admiral Zmajevic" - "Kapetan Martinovic" ?

[jadran2]

Marinero, na koje brodove mislis u usporedbi sa "Admiralom Zmajevicem" - "Kapetanom Martinovicem"?

[marinero]

Na Boskovica, Nodila, Marulica itd....