PALUBA
March 28, 2024, 03:15:10 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik foruma PALUBAinfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 [99] 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111   Go Down
  Print  
Author Topic: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine  (Read 517835 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #1470 on: April 12, 2020, 11:33:11 am »

Treba se podsetiti da je pesmu Jugosalvija, čujemo je u pozadini videa iznad, izvela četrnaestogodišnja Lena Katina te 1999. Nešto kasnije postala je solista ruske pop performans grupe " Tatu".Pesmu je napisao kompozitor Aleksandar Voitinski, koji je tako izrazio svoj negativan stav prema američkom bombardovanju Jugoslavije. Voitinski je 2004. godine izjavio da se Rusija „sramno suzdržala od učešća“ u ratu, primetivši da je i sam želeo da ode u Jugoslaviju ali strah je prevladao.  Ovde sam zamolio da mi se oprosti moj kukavičluk.“ Pesma je postala najpoznatije delo ruske pop-kulture posvećeno ratovima 90-ih u Jugoslaviji. Prema originalnoj nameri kompozitora, pesmu je trebalo da izvede dečak.

Scenarista Ivan Šapovalov ponudio je pesmu direktoru računarske kompanije Borisu Renskom, koji je pristao da finansira muzički projekat. Ubrzo zatim Šapovalov poziva Juliju Volkovu, i duet je nazvan „Tatu“. Sam Voitinski odbio je da sarađuje sa njima, objašnjavajući to svojim neslaganjem sa izborom jedne ultra liberalne lezbijske grupe za projekat. Pesma Jugoslavija nije bila uključena u zvanične albume grupe i nije emitovana na radiju i televiziji  Wink Ne bih dalje u off iz razumljivih razloga.


Jugoslavija


Iznad večernjeg Dunava širi se
Bela boja, bela boja, bela boja.
I sećanju se nameće melodija
Proteklih godina, proteklih godina, proteklih godina…

Ali su se razletele kao jata ptica
Jednostavne reči pesme naše.
Ti odlaziš u oganj, Jugoslavijo!
Bez mene! Bez mene! Bez mene!

Za noć pod kišom olova,
Za to što ja nisam tu negde,
Oprosti mi, sestro moja, Jugoslavijo!

Za smrt pod kišom prolećnom,
Za to što ti nisam bio spasenje!
Oprosti mi, sestro moja, Jugoslavijo!

Kao crnooka zbunjena devojčica,
Stojiš na drugoj obali.
Ali da doprem do te obale
Ne mogu, ne mogu, ne mogu.

Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #1471 on: April 12, 2020, 11:44:23 am »

Siguran sam da je broj pilota koji su učestvovali u agresiji 1999. a danas se time hvale veoma malen, ako ih uopšte ima.

Siguran sam da će ogromna većina njih da nastoji da to učešće sakrije od potomaka, jer se danas stide toga što su radili u tih 78 dana.

A njihovi potomci će nastaviti da se stide za njih i za svoje vlade.

A mi? Mi smo dužni da nikada ne zaboravimo žrtve, i da nikada ne dopustimo da pepeo zaborava pokrije baš svaku ruševinu, svaki grob. Naročito grobove nevine dece. I ova tema na Palubi dostojanstveno doprinosi tom nastojanju, da se ne zaboravi, da istinu saznaju i oni rođeni nakon te nesretne 1999.
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 879


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #1472 on: April 12, 2020, 12:10:52 pm »

Boro, ako se sećaš, presude postoje protiv zločinaca, od Havijera preko Klintona do Blera.
Izrečeno im je po 20 godina robije, što je tada bio maksumum.

I ako su presude (trenutno) povučene, obnoviće se to pre ili kasnije, taman oni i ne dočekali to, biće obeleženi kao ratni zločinci.

Ono što ne mogu da shvatim je što ni dan danas ne znamo tačan broj žrtava.
Za decu se zna, 79 mališana nikada neće odrasti, a koliko ih je još stradalo od posledica bombardovanja verovatno nikada nećemo saznati.


Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #1473 on: April 12, 2020, 12:35:56 pm »

Slažem se, nikada nećemo saznati broj civila koji su umrli zbog posledica dejstva osiromašenog uranijuma, na primer.

Ni ja ne shvatam kako se ne može utvrditi tačan broj žrtava, sa vremenom koje prolazi to je sve teže. Ali, sa vremenom koje prolaze sve je bliži dan kada ćemo saznati tačan broj aviona koji se nisu vratili u Aviano i druge baze ili na nosače aviona, i koliko njihovih pilota trune negde po Srbiji i okolnim zemljama. To HOĆEMO saznati.
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #1474 on: April 12, 2020, 07:30:08 pm »

TRAGEDIJA U GRDELIČKOJ KLISURI NE SME DA SE ZABORAVI

"Ono što sam tamo video je neopisivo, tražio sam ćerku i zeta... bili su među mrtvima"


Međunarodni putnički voz 393, na relaciji Beograd - Skoplje, na današnji dan pre dve decenije je pogođen sa dva NATO projektila, a još dve rakete pale su na obližnji putni most na Koridoru 10.

"Tog 12. aprila, na drugi dan Vaskrsa, odvezao sam ćerku Anu i zeta Ivana Markovića do železničke stanice. Voz je bio prepun putnika. Ušli su u drugi vagon. Video sam da u kupeima nije bilo vojnika pa mi je i danas neverovatno da su meta bili civili. Opravdanja za tako nešto nema, osim zla kojie su namerno hteli da naprave".

Ovako je u intervjuu za Novosti, dvadeset godina posle jednog od najvećih NATO zločina tokom agresije na našu zemlju priča Žarko Bjeletić, profesor hemije i nekadašnji direktor Medicinske škole, koji će danas posetiti mesto sećanja na svoje najmilije. Zapaliće sveće i položiti cveće koje je njegova Ana veoma volela, kraj spomen ploče na mestu stradanja i na mesnom groblju u Vladičinom Hanu gde su dvoje dvadesetpetogodišnjaka sahranjeni.

Kada je prvi projektil pogodio voz dok je prelazio Bistrički most na Južnoj Moravi, lokomotiva i prvi vagon odbačeni su daleko od mesta stradanja. Prvi projektil pogodio je početak drugog vagona, a drugi je spržio treći i zalepio za šine četvrti vagon. Čuli su se jauci preživelih putnika. Svuda okolo je bilo krvi i delova ljudskih tela. Skidali su ih i sa grana drveća. Osećao se miris spržene kože, a dolaskom na ulaz u Grdeličku klisuru odjekivao je lelek preživelih.

O ovim jezivim prizorima godinama unazad pričaju svedoci koji su među prvima stigli na lice mesta. Rođake pojedinih putnika niko nije mogao da spreči da uđu u još užareni vagon. Nisu mogli da se pomire sa tim da se dogodilo ono najgore. Posle 20 godina, o ovim trenucima govore kao o "praznom nadanju".

Identifikovano je 15 poginulih, a više od 50 je povređeno. Mnoga tela nikada nisu pronađena.

Žarko je u intervjuu za "Novosti" rekao da su ćerka i zet tog jutra krenuli vozom u Vladičin Han, jer je Ivanu brat javio da mu je stigao vojni poziv i da ga zove otadžbina. Na put je pošao bez ikakve dileme, a i Ana sa njim, jer je želela da odloži trenutak njihovog rastanka. Bili su zajedno od brucoških dana, a u braku tek pet meseci. Oboje su završili postdiplomske studije, kao najbolji studenti Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu i radili kao istraživači u leskovačkoj fabrici lekova "Zdravlje".

U vreme redocnog odsluženja vojnog roka, Ivan je bio na ratištu oko Plitvica, pa se preko Tuzle vratio u Srbiju. Sa tenka na bosanskom ratištu Momo Kapor pozajmio je natpis "Smrt ne boli" i tako nazvao svoju knjigu koju je Ana čitala neposredno pred tragediju. U biblioteku su je umesto nje, vratili roditelji.

NATO je prvo negirao napad na voz, ali ga je kasnije, ipak potvrdio i nazvao "koletaralnom štetom". Ako nešto od gubitka najmilijih više boli, onda je to ovo bezdušno opravdanje za stradanje nedužnih. Leskovac i Vladičin Han sa pijetetom ih se sećaju i danas. Na adresu Bjeletića stiglo je i više od 500 telegrama izjava saučešća iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine.

- Ni danas ne mogu da ih čitam. Kroz kuću nam je prošlo mnogo ljudi. Bio sam tamo dvadesetak minuta posle bombardovanja. To je neopisiv prizor, koji nikada neću da zaboravim. Tražili smo Anu i Ivana u Vladičinom Hanu i u bolnici među povređenima. Nije ih bilo. Prepoznao sam ih među onima koji su stradali - priča neutešni Žarko.

U znak sećanja na ovaj zločin nad civilima, koji su pod bombama NATO gresora pokušavali da žive normalno, na mestu tragedije podignuto je spomen - obeležje na kom je ispisano: "Da se ne zaboravi!".

- Dobro je što se širom Srbije u poslednje vreme organizuje obeležvanje svih NATO zločina. Da te žrtve ne padnu u zaborav, i da se novim generacijama ukazuje na to šta su zločinci uradili - zaključuje Žarko Bjeletić.

Izvor: https://www.blic.rs/vesti/drustvo/tragedija-u-grdelickoj-klisuri-ne-sme-da-se-zaboravi-ono-sto-sam-tamo-video-je/h03v9dt
Logged
Daba82
razvodnik
*
Offline Offline

Posts: 70



« Reply #1475 on: April 13, 2020, 12:09:19 am »



[/quote]

Ову пјесму (другачији видео, с преводом) сам поставио 24.3. на властити фејсбук профил, и убрзо је видео уклоњен. Чак се више не може ни пронаћи на Youtube. Образложење: Видео је уклоњен јер крши услове кориштења услуге. Демократија на дјелу. Roll Eyes
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #1476 on: April 19, 2020, 05:02:50 pm »

Danas je Uskrs po pravoslavnom kalendaru, 19.04.2020.

Uoči toga dana, pre 21 godinu, U Batajnici je poginula Milica Rakić, trogodišnja devojčica, u svome kupatilu, na svojoj noši.

Admirala u penziji Boška Antića poznajem, nadam se da se i on mene seća, a još više se nadam da se neće naljutiti što ću bez njegove dozvole prepisati njegovu belešku za dan 19.04.1999. iz njegove knjige "Ratni dani Ratne mornarice - Dnevnik 23. mart - 16. jun 1999." Ako se i naljuti, spreman sam da podnesem njegovu ljutnju i sve druge posledice, ali ovo moram da napišem po svaku cenu:

Suza u oku

19. april 1999.


Celo pre podne nisam uspeo da pogledam novine. Prethodnu noć nisam spavao. Umoran, posle ručka legao sam da se odmorim a onda ugledah u Politici tekst o pogibiji trogodišnje devojčice u Batajnici. NATO zlikovci ubili su Milicu Rakić na noši u kupatilu. (pogledati futnotu na kraju teksta!) Suze su mi grunule. Pred očima mi je Sara i njene tužne okice kada mi je noć uoči polaska ovamo rekla: "Deda. moramo u sklonište, opet pucaju nevaljale čike." Besan i ogorčen, nisam ni čuo sirenu koja je najavljivala vazdušnu opasnost a i da sam čuo ne bih napustio zgradu. Seo sam i napisao članak "Milici sa ljubavlju".

Kad srce progovori

MILICI SA LJUBAVLJU


Svakodnevno u zločinačkoj agresiji ginu djeca. Zlikovci su im oduzeli djetinjstvo, umjesto u vrtiće i škole šalju ih u skloništa. Na zvuk sirena drhte mala srca. Mlade živote odnose bombe, a neprijatelj se izvinjava, dok zla vještica Madlen tvrdi da to čini iz ljubavi prema Srbima.

Proljeće je najljepše doba u mojoj ulici - Ulica omorika. Tada moja ulica procvjeta jer se na livadi ispod moje terase, pored bijele rade, ljubičice i maslačka pojave nove plave, smeđe i crne glavice - stižu novi klinci i klinceze. Satima ih posmatram i uživam u novom životu. Kad god osjetim da ta bezbrižna lica i njihove ige nekome smetaju, iznerviram se.

Ove godine stiglo je nekakvo drugačije proljeće. Stigli su i novi klinci, ali umjesto na livadici ispod moje terase, provode dane u kući čekajući zavijajući zvuk sirena, a posle njih noći provode u skloništima. Tamo, duboko ispod zemlje, igraju neke druge igre, zbunjeni zbog zabrinutih pogleda majki dok su im očevi na braniku Otadžbine.

Na žalost, nisu sva djeca stigla u sklonište, neće sva stići na livadicu da se igraju, neće se neke plave, smeđe ili crne glavice javiti na livadicama između bijelih rada, ljubičica i maslačaka. Vazdušni pirati bacili su bombe na Batajnicu. Jedan njihov geler prekinuo je život trogodišnjoj Milici Rakić, na noši u kupatilu. Gledajući njenu sliku u novinama, ne mogu da zadržim suzu u oku. Bilo je još suza u mom oku, ali ova je zbog vječite ljubavi prema djeci ali i zbog bijesa što svjetske barabe uništavaju mladost ove zemlje. Nikada im svijet to neće oprostiti, bar onaj dio svjeta koji ima dušu, bezdušni me ne interesuju.

Milice, umjesto da ukrašavaš naše livadice trčeći po njima, razbojnici su ti uzeli život u vrijeme kada je trebalo da procvjetaš svojim roditeljima, svome bratu i onima koji te znaju. Na žalost, sada te znamo svi mi koji tugujemo za tobom. Tvoja slika ostaće čitav život u sjećanjima. Nikada tvoje okice ne mogu nestati iz našeg oka.

Milice, zbog tebe neka se rodi još mnogo Milica, Miloša, Lazara...

Na žalost, ima i onih koje tvoja smrt nije kosnula, pa ni jednom riječju da se oglase u svojim glasilima. Ne mogu, jer bi morali okriviti svoje zaštitnike, onih čiji su im interesi bliži od zapaljenih sela i gradova kojima jašu jahači Apokalipse. Pored Milica, Lazara, Stefana i Miloša, na žalost imamo i Brankoviće.

Milice, počivaj mirno u zemlji sremskoj. Kao pupoljak si ubrana kada nije trebalo. Život su ti oduzeli zločinci, ali im nećemo dozvoliti da svojim čizmama prljaju zemlju u kojoj leži tvoje malo nevino tijelo.

Moja unuka Sara od danas će biti i Milica.

Boško Antić, "Dan", 22. aprila 1999.
Radio "Svetigora" nekoliko dana neprekidno
"Ratni bilten Ratne mornarice", 1. maj 1999.


Beograđani i dalje odlaze na mostove, a Vesli Klark besni zbog neuspeha da za kratko vreme uništi Srbiju. Neće on nikada, čineći zločine, postati predsjednik SAD. Bombardovani su Novi Sad, Barič, Paraćin...

Danas je u Odeljenje za informisanje došao kapetan bojnog broda Milenko Bubić. Od danas će mi biti lakše jer u njega imam potpuno poverenje i više neću biti usamljen. Tek ćemo sada krenuti u akciju.

Malo - malo pa policajci protutnje pored kapije Komande Ratne mornarice. Videli su u filmovima kako to radi Rambo, pa drže uvis okrenute automate. Iznenada se pojave iz tunela između Zelenike i Meljina. Pre neki dan su pucali u prolazu. Uočio sam na kapiji jednog mornara sitnog rasta, pa me interesovalo da li se plaši. Seo sam pored njega i dosta dugo razgovarao. On je iz Dobre u Đerdapu. Da bih mu se približio, rekao sam mu da sam bio u njegovom selu (doduše prolazio sam tuda brodom i autobusom) i pitao ga: "Znaš li ti Milana Stevanovića?" Odgovorio je da ne zna (ne znam ga ni ja) ali osetio sam da me je od tada smatrao kao nekoga iz njegovog sela i uvek se osmehnuo kada sam prolazio pored njega. Često sam navraćao na kapiju kada je on na stražii, Boga mi, nije se više plašio.

Futnota: Američki pilot, potpukovnik Harold H. Fuč - Majers nije mogao da izdrži pritisak savesti i stalne noćne more koje su ga mučile od 1999. godine i bombardovanja SRJ. Posle bombardovanja Srbije konstatovan mu je "vijetnamski sindrom" i teška depresija. Izvršio je samoubistvo. Jedan od onih čije su bombe, između ostalih, ubile i malu Milicu Rakić iz Batajnice, prislonio je pištolj na slepoočnicu i izvršio samoubistvo, postavši još jedan u dugom nizu američkih vojnika koji su na ovaj način, pošto im je proradila savest, prekratili muke.

Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #1477 on: April 22, 2020, 06:07:09 pm »

Pre 21 godinu, u noći između 22. i 23.04.1999. bombardovana je Radio - televizija Srbije. Poginulo je 16 zaposlenih. Prethodno je RTVS proglašena legitimsnim ratnim ciljem (po kom pravu, konvenciji, odluci organizacije UN? - ne, Bil Klinton i Vesli Klark su odlučili).

Iste noći, samo još 44 godine ranije, preostalih 600 logoraša pokušalo je očajnički proboj iz Jasenovca. Na slobodu se probilo 60.
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #1478 on: May 01, 2020, 05:36:34 pm »

Tragičan dan u Crnoj Gori: Pre 21 godinu NATO piloti su ubili šest meštana Murine, među njima i troje dece

Država Crna Gora nikako da prizna svoj deo krivice za stradanje nedužnih civila u Murini, kada se na dan pokolja nije oglasila ni jedna sirena da upozori na krvnike



U Murini, pitomom mestu gde je NATO pakt 30. aprila 1999 godine u bombardovanju ubio šestoro meštana ove varošice od kojih su troje bili deca, paroh gornjepolimsko-gusinjski jerej Bojan Radunović služio je liturgiju u hramu Svete Petke u Murini.

Nakon svete liturgije otac Bojan je služio pomen nevinim žrtvama Miroslavu Kneževiću (14), Oliveri Maksimović (13), Juliji Brudar (13), Vukiću Vuletiću (46), Milki Kočanović (69) i Manojlu Komatini (72).

Bombardovanje Murine 30. aprila 1999. smatra se jednim od najtežih zločina tokom NATO agresije na SR Jugoslaviju. Avijacija je tada sa desetak projektila bombardovala most na Limu koji se nalazi u centru naselja. Stradali su civili koji nisu bili učesnici ratnih dejstava. U napadu su teško povređeni Željko Bjelanović, Svetlana Zečević i Tina Milović, a lakše: Mirko Šoškić, Danilo Jokić, Vasko Čejović, Slobodan Mirosavljević i Slavko Mirković.

Izvor: https://www.srbijadanas.com/vesti/region/tragican-dan-u-crnoj-gori-pre-21-godinu-nato-piloti-su-ubili-sest-mestana-murine-medu-njima-i-troje-2020-04-30?ref=aklamator&utm_source=aklamator_com&utm_medium=republika_rs_zadruga_feed&utm_campaign=TRAGICAN_DAN_U_CRNOJ_GORI__Pre_21_g
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1479 on: June 03, 2020, 05:29:45 am »

Kapetan Frikono umro zbog uranijuma sa Kosova: Francuski sud potvrdio da je žandarm naknadna žrtva NATO bombi
Goran ČVOROVIĆ   02. jun 2020.

FRANCUSKI sud je priznao da je žandarmerijski kapetan Anri Frikono preminuo od posledica radioaktivnog osiromašenog uranijuma kojem je bio izložen tokom misije na Kosovu i Metohiji, a njegova udovica Loret Frikono dobila je ovih dana pravo da se ime njenog supruga konačno upiše na listu zaslužnih koji su dali život za svoju zemlju.

Borbu Frikonoove supruge da se priznaju uzroci njegove smrti, poznati francuski nedeljnik "Marijan" opisao je kao "bitku obične građanke protiv zaslepljene etatističke mašine".

- Rak francuskog žandarma, poslatog na Kosovo posle bombardovanja NATO, pripisan je radioaktivnosti osiromašenog uranijuma iz projektila snaga koalicije koji su korišćeni protiv Srba 1999. - piše ovaj list.

Loret Frikono je vodila proces protiv Ministarstva vojske četiri godine pred sudom, da bi konačno uspela da dokaže razlog smrti njenog muža.

- Imala sam sreću da me je podržala ekspert koji radi u Evropskom sudu i zbog toga smo dobili proces - poručila je Frikono, koju je zastupala sudija Veronik Raše Darfej iz Nanta. - Želela bih, iako mi to nije bio cilj na početku, da ljudi postanu svesni da ima onih koji su umrli od raka, a da nikad nisu saznali razloge.

Ona je pozvala francusko Ministarstvo vojske i Žandarmeriju da "pokažu uljudnost i ne primoravaju porodice da idu u sudske procese, misleći da će odustati jer nemaju dovoljno dokaza".

Anri Frikono je u Kosovskoj Mitrovici u sastavu Kfora boravio šest meseci tokom 2000. godine u okviru istražne jedinice, preneo je magazin "Glas žandarma", koji je i objavio da će ime preminulog žandarma biti uvršteno među zaslužne žrtve. Revija piše da je tokom boravka na Kosovu bio smešten u bivšoj srpskoj kasarni koja je prethodno bila bombardovana. Loret Frikono ističe da je njen suprug bolove u nozi počeo da oseća godinu dana pre smrti.

- Ispostavilo se da mu je bilo zahvaćeno celo telo i da je za njega već bilo kasno. Umro je u mukama - potresna je ispovest udovice.

"Glas žandarma" takođe naglašava da su njenu sudsku borbu podržali Nacionalno profesionalno udruženje vojnika žandarmerije i Nacionalna unija penzionisanih žandarma. Loret Frikono je, takođe, dobila i pravo na penziju, koju su joj prethodno odbili Ministarstvo vojske i Sud za vojne penzije u Renu. Ime Anrija Frikonoa biće upisano na velikom spomeniku stradalim Francuzima u spoljnim akcijama, koji je prošle godine inaugurisao predsednik Emanuel Makron u parku Andre Sitroen u pariskom 15. arondismanu. Takođe, njegovo ime biće uklesano i na spomenicima u mestima Lokmarijake i Sabl d'Olon, gde je živeo i gde je rođen.

STRADALI I ITALIJANI

UTICAJ osiromašenog uranijuma i obolevanje vojnika iz sastava međunarodnih snaga dve decenije teme su i u Italiji. Više stotina pripadnika misije na KiM po povratku kući obolelo je od malignih bolesti, a procenjuje se da je od posledica karcinoma više od 350 njih umrlo. Da postoji veza između izlaganja osiromašenom uranijumu na KiM i malignih bolesti, utvrdila je istražna komisija italijanskog parlamenta, a isti zaključak u presudama imali su i italijanski sudovi, koji su presuđivali po tužbama porodica umrlih vojnika za naknadu štete.

Izvor: www.novosti.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1480 on: October 09, 2020, 07:24:10 am »

Odlazak Marka Dijana, borca za istinu
Milica OSTOJIĆ, Rim - petak, 09. 10. 2020.

U ITALIJI je u bolnici na rodnoj Sardiniji preminuo zastavnik Marko Dijana (50), vojnik koji je bio simbol borbe za istinu o posledicama koje ostavlja osiromašeni uranijum, nekadašnji pripadnik NATO snaga koji je boravio u misiji na Kosovu.

Dijana se dugo zalagao za vojnike koje je država zaboravila, a koji su bili na službi van zemlje, i pogotovu za one obolele u poslednjih 20 godina u oko 8.000 raznih misija i onih 400 preminulih sa više ratnih terena, ponajviše u Somaliji i na Kosovu. Tako se godinama borio na dva fronta, protiv tumora limfnog sistema dijagnostikovanog po povratku sa Kosova i protiv države kojoj je služio a od koje se osećao potpuno napuštenim. Specijalizovan u oblasti raketne tehnike, veoma cenjen oficir i po priznanjima, dobio je penziju prve kategorije i priznata mu je odšteta, ali uskraćena nadoknada za skupe lekove i lečenje. Da bi se lečio bio je prinuđen da proda svoju kuću na Sardiniji 2013. godine.

Na izmaku snage, oboleo, na svom fejsbuk-profilu objavio je video u kojem je govorio da su ga vojne i civilne ustanove Italije napustile.

Izvor: www.novosti.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1481 on: October 10, 2020, 08:28:42 am »

Prve tužbe protiv NATO zbog karcinoma od bombiranijumom! s u
V. CRNjANSKI SPASOJEVIĆ - M. OSTOJIĆ 10. 10. 2020. u 09:00

SMRT zastavnika Marka Dijana, italijanskog vojnika, nekadašnjeg pripadnika NATO snaga na KiM, koji se godinama borio za istinu o posledicama osiromašenog uranijuma po zdravlje, otvorila je pitanje dokle se stiglo u Srbiji sa istragom o efektima korišćenja ovakve municije tokom agresije 1999. po zdravlje i životnu sredinu.

Kako "Novosti" saznaju, do kraja meseca prvih pet pilot tužbi protiv članica NATO snaga sa odštetnim zahtevima biće podneto višim sudovima u našoj zemlji. Upravo to je razlog zašto je ovog vikenda italijanski advokat Anđelo Fjore Tartalja došao u Niš da pomogne srpskom kolegi Srđanu Aleksiću. Oni će finalizovati tužbe protiv članica Alijanse zbog ugrožavanja zdravlja i života ljudi, i životne sredine, tokom bombardovanja 1999. Tartalja je pred italijanskim pravosuđem dobio više od 170 presuda u korist vojnika iz mirovnih misija na teritoriji bivše Jugoslavije, koji su oboleli od kancera, a neki od njih i umrli. Sudovi širom Italije potvrdili su da postoji veza između njihovih oboljenja i boravka na bombardovanoj teritoriji.

- Tužbe ćemo podneti u Nišu, Vranju, Kragujevcu, Beogradu i Novom Sadu - kaže Aleksić za "Novosti". - Tužitelji su nekadašnji rezervisti, oficiri, policajci na dužnosti na KiM i civili. Svi su oboleli od karcinoma, a za vreme NATO bombardovanja bili su na KiM ili u Vranju. Izabrali smo slučajeve koji su identični onima koje je kolega Tartalja u Italiji dobio. Uz pilot tužbe biće dostavljeni i medicinski dokazi da je uzročnik bolesti osiromašeni uranijum. Tartalja je uspeo da dokaže prisustvo teških metala kod obolelih, a u tome su mu pomogli veštačenja Univerzitetske klinike "La sapijenca" u Rimu, Instituta za nanotehnologije u Milanu i Univerziteta u Torinu.

Pošto naš Zakon o parničnom postupku dozvoljava veštačenje iz inostranstva, u ovim slučajevima biće angažovani italijanski onkolozi koji su već veštačili za italijanske vojnike. Aleksić objašnjava da su se opredelili za srpsko pravosuđe zbog velikih parničnih troškova u inostranstvu, ali i zato što se strani sudovi mogu oglasiti nenadležnim jer tužitelji nisu njihovi državljani. Ako presude našeg suda budu u korist obolelih, da bi došlo do naknade moraće da ih priznaju zemlje članice NATO.

- Mi imamo zajednički usud: građani Srbije su bombardovani i umiru od posledica tog čina, a isto važi i za italijanske vojnike koji su bili u misijama u inostranstvu, gde su korišćene bombe sa osiromašenim uranijumom, kao što su BiH i KiM. To je bio razlog da sa kolegom Aleksićem započnemo pravosudnu bitku - kaže Tartalja. On dodaje da će to biti duga bitka za istinu, i podseća da je i u Italiji vodio borbu sa institucijama, jer je do sada obolelo oko 8.000 italijanskih vojnika, a preminulo oko 400. U međuvremenu Aleksić je podneo Komisiji za zaštitu ljudskih prava i okolinu UN i oko 1.000 predstavki naših građana. Zatraženo je da UN pošalju dva nezavisna istraživača za zaštitu životne sredine i ljudskih prava. Odgovora, međutim, još nema.

KOMISIJA ZAVRŠAVA RAD

PARLAMENTARNA Komisija za istragu posledica NATO bombardovanja po zdravlje građana Srbije, formirana 2018, po rečima predsednika Darka Laketića, privodi kraju završni izveštaj:

- Mada je naš mandat istekao, izveštaj smo okončali i predstavićemo ga za mesec dana. Tu se posao Komisije završava, a dalji potezi zavise od države. Daću tada predlog koraka za koje mislim da bi trebalo da budu preduzeti - kaže Laketić za "Novosti".

Izvor: www.novosti.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1482 on: October 14, 2020, 02:59:08 pm »

Skinuta oznaka tajnosti: Ultimatum SRJ pre bombardovanja; "Moramo konsultovati Rusiju"
IZVOR: NOVOSTI UTORAK, 13.10.2020.

Beograd -- Sa dokumenata iz predsedničke biblioteke Bila Klintona skinuta oznaka poverljivosti. Otkriveno da je šest meseci pre bombardovanja SRJ bila spremna ucena.


Kako prenose Novosti, šest meseci pred početak bombardovanja Srbije, 24. septembra 1998. godine, Samjuel Berger, tadašnji američki savetnik za nacionalnu bezbednost, obavestio je predsednika SAD Bila Klintona o pripremama za ultimatum Srbiji. Kako pokazuju dokumenti sa kojih je skinuta oznaka tajnosti za "zaustavljanje humanitarne katastrofe na Kosovu i pripremu političkog rešenja", predlagao je "kredibilnu pretnju vojnom akcijom NATO". "To podrazumeva pritisak na NATO da izda ultimatum sa zahtevom Miloševiću da preduzme konkretne korake za rešavanje humanitarne i političke krize, ili će se suočiti sa vojnim odgovorom. Kako bi ultimatum bio kredibilan, mi i naši saveznici treba da budemo spremni da izvedemo ograničene raketne napade, ako Milošević ne pristane da se povinuje. Ukoliko istraje, treba da budemo spremni da izvedemo šire vazdušne napade kako bismo sprečili njegovu sposobnost da izvodi vojne i bezbednosne operacije na Kosovu", preporučuje Berger.

Američki spoljnopolitičkim tim, kaže Berger, saglasan je da oslanjanje samo na humanitarne akcije i diplomatske pregovore nema perspektivu za uspeh. Tvrdi da proces pregovora ambasadora Hila sa Miloševićem i kosovskim Albancima neće dati prihvatljiv sporazum sve dok se nasilje nastavlja, "brutalnim akcijama srpskih bezbednosnih snaga u kombinaciji sa povremenim napadima OVK".

Rezolucija Saveta bezbednosti UN, usvojena sa 14 prema nula, uz uzdžanost Kine, i NATO odluka da počne sakupljanje snaga značajni su koraci u našim političkim i vojnim pripremama za izdavanje ultimatuma, dok istovremeno šalju snažne signale Miloševiću. Rezolucija UN pomaže u stvaranju političke baze za upotrebu sile za mnoge naše saveznike, ali ona eksplicitno ne dozvoljava upotrebu sile - priznaje on. Stoga Berger upozorava Klintona da ovaj pristup ima svoju cenu i rizike, kako političke, tako i vojne. Dokument pokazuje da je vrh SAD bio svestan brojnih prepreka u Americi, među saveznicima, kao i svetu, za izvođenje ovog plana.

"Osvajanje podrške saveznika zahtevaće veliki napor, posebno sa Rusijom koja se snažno suprotstavlja upotrebi sile. Mnogi saveznici će želeti da pokušaju sa drugom rezolucijom UN koja autorizuje upotrebu sile pre nego što NATO izda ultimatum", bio je svestan Berger. Ipak, dodaje da je nova rezolucija manji problem od odluke nekih saveznika da odustanu od učešća u operaciji. Svestan je, kaže, i da je problematično održavanje konsenzusa, posebno ako se Milošević delimično saglasi sa uslovima ultimatuma.

"Moraćemo da se detaljno konsultujemo sa Rusijom bilateralno, kao i kroz NATO, kako bismo ograničili štetu po naše odnose", ističe Berger.

Izvor: www.b92.net
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1483 on: October 26, 2020, 09:06:53 pm »

понедељак, 26.10.2020.
Александра Петровић

Тужбе против НАТО-а – лажна нада или правда за оболеле

Вештачењем треба да се установи да ли су болести последица осиромашеног уранијума, а ради се у иностранству и кошта више хиљада евра. – Наш суд већ утврдио кривицу челника алијансе
 
Оптужница против челника НАТО-а има 200 страница и у њој су наведени сви злочини алијансе из 1999. на територији Србије, а доказа и прилога уз оптужницу било је пун камион. Овај предмет се данас налази у Палати правде, у архиви Вишег тужилаштва. Пилот-тужбе против НАТО-а пред судовима у Србији тек су најављене, а када буду поднете, судови ће одлучити да ли су надлежни да воде парнице за накнаду штете грађанима који су оболели услед бомбардовања осиромашеним уранијумом. То би укратко био епилог вести која је ових дана најављена у медијима.

Док адвокат Срђан Алексић из Ниша каже да је одустао од подношења тужби пред судовима у државама чланицама НАТО-а и одлучио да покуша пред домаћим судовима, председник Удружења грађана „Осиромашени уранијум” проф. др Срето Ного тврди да се не може утврдити месна надлежност судова у Србији и да нема довољно конкретних доказа о извршиоцима сваког појединачног ваздушног напада, на основу чега би могла да се тражи одштета од на пример Немачке, Италије или Велике Британије.

Подсећа да је Окружни суд у Београду (данас Виши суд) још 2000. године донео јако добру и коректну пресуду против челника НАТО-а – Била Клинтона, Хавијера Солане, Веслија Кларка, Тонија Блера, Мадлен Олбрајт, Жака Ширака и Герхарда Шредера. Неки од њих су у наредним годинама долазили у Србију, дочекани на црвеном тепиху, подсећа професор, док су све судије и тужиоци који су учествовали у поступку против челника НАТО напустили правосуђе и отишли у адвокатуру.

– Само оптужница има 200 страница и у њој су наведени сви злочини НАТО-а из 1999. године на територији Србије, у којима је било погинулих и повређених, а доказа и прилога уз оптужницу било је пун камион. Верујем да се сва ова документација и даље налази у данашњем Вишем суду у Београду – каже један од заступника оптужнице, који је већ годинама адвокат. У Вишем суду у Београду потврђено нам је да се овај предмет данас налази у Палати правде, у архиви Вишег тужилаштва.

Иако су челници НАТО-а осуђени у одсуству на по 20 година затвора за злочине почињене агресијом на нашу земљу, ова пресуда је укинута због тога што је наредне године (2001), тадашње Окружно јавно тужилаштво у Београду (на чијем је челу био Раде Терзић) одустало од кривичног гоњења.

– Без конкретних доказа не може се утврдити месна надлежност наших судова. Мислим да је много боље понудити НАТО-у вансудско поравнање, о чему сам имао један кратак разговор са генералним секретаром ове организације Јенсом Столтенбергом, али до сада нисам успео да реализујем састанак са њим. Мислим да људима који су оболели од рака, услед последица бомбардовања, не треба давати лажну наду да ће добити велике новчане одштете одлукама наших судова. Било би много боље да им државе НАТО-а обезбеде лечење – каже др Срето Ного.

Наглашава да се Удружењу грађана „Осиромашени уранијум” јавило нешто више од 2.000 људи са медицинском документацијом о својим обољењима. Стручна вештачења треба да утврде да ли су болести последица осиромашеног уранијума и других отровних супстанци које су се нашле у ваздуху, земљи и води после дејстава НАТО-а по фабрикама и хемијским постројењима. Та вештачења се раде у иностранству и коштају више хиљада евра.

– Италијански адвокати успели су да утврде узрочно-последичну везу између осиромашеног уранијума и оболевања од канцера италијанских војника који су у то време били на Косову. Међутим, Италијани су тужили њихово министарство одбране које је те војнике послало у рат, дакле тужили су њихов државни орган у њиховој земљи и одштету су добили њихови грађани, а то су већином чланови породица војника који су оболели и преминули – објашњава др Ного. Тврди да НАТО као међународна организација не може бити тужен, док адвокат Срђан Алексић наводи да НАТО има својство правног лица и да из буџета ове организације може да се исплати одштета.

– Бечком конвенцијом регулисано је признавање наших пресуда, то није спорно и није немогуће. Сматрам да су наши судови надлежни по месту где је штета настала. Зато ћемо ускоро поднети првих пет тужби да бисмо видели каква ће бити судска пракса. Припремамо тужбе које ћемо поднети судовима у Врању, Нишу, Крагујевцу, Београду и Новом Саду –
каже адвокат Срђан Алексић.

Од подношења тужби пред судовима у државама чланицама НАТО-а одустао је после разговора са немачким адвокатима.

– Колеге у Немачкој тражиле су да спремимо милион и по евра да бисмо ушли у поступке у којима бисмо тужили своју земљу. Само судске таксе у споровима за накнаду штете у Немачкој биле би више од 200.000 евра, јер бисмо тражити велике одштете, чак и до милион евра, као што су у Италији добијали њихови војници. Не видим зашто би наши грађани добијали мање. Немачке колеге саветовале су да тужимо у Србији, будући да већ имамо кривичну пресуду против челника НАТО-а, без обзира на то што је она укинута. Имамо и пресуду Међународног суда у Хагу, где су сви докази. За Србију је неспорно да је осиромашени уранијум изазвао штету. Ако је суд утврдио кривичну одговорност челника НАТО-а, не видим зашто не би могао да утврди и накнаду штете – наводи адвокат Алексић. Тврди да има конкретне чињенице о сваком датуму и времену употребе муниције са осиромашеним уранијумом на југу Србије.

– Адвокат Тартаља, који је пред судовима у Италији успео да докаже везу између осиромашеног уранијума и уранијумске прашине, која се таложи у организму, има 181 правноснажну пресуду и помоћи ће својим искуством и документацијом. Ми у Србији имамо од 2005. године нагли скок оболелих од рака, о чему сведоче и наши еминентни лекари – наглашава Срђан Алексић.

Италијански судови досуђивали су одштете од 700.000 до милион евра, а адвокат сматра да наши грађани треба да буду једнаки са другим грађанима Европе. Уз то, они нису ишли да ратују него су били у својој земљи и у својим кућама. Правду и одштете за њих тражиће све до Европског суда за људска права у Стразбуру.

Izvor: www.politika.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1484 on: December 12, 2020, 06:10:23 pm »

Obaveštajac: NATO osmislio bombardovanje SRJ još u leto 1998
IZVOR: BETA SUBOTA, 12.12.2020.

Bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) NATO je osmislio još u leto 1998. godine, tvrdi general u penziji Jovan Milanović.

Milanović, koji je kao obaveštajac Vojske Jugoslavije bio u Briselu od početka 1995. do kraja 1998. godine tvrdi i da je jedna od opcija predviđala je i rat sa Rusijom, preko Poljske i baltičkih zemalja, ukoliko se Moskva odluči da brani SRJ. Milanović je u Brisel bio formalno upućen sa izmišljenom biografijom kao civilni diplomata, odnosno kao savetnik za politička pitanja u jugoslovenskoj misiji pri Evropskoj uniji u Briselu, dok mu je stvarni zadatak bio da prikuplja informacije i spreči strategijsko iznenađenje od NATO-a. U intervjuu za emisiju "Dozvolite", Milanović je rekao da je u aprilu 1998. godine, kada su počeli intenzivniji sukobi VJ i OVK na Kosovu, državna sekretarka SAD Medlin Olbrajt saopštila saveznicima iz NATO šta su ciljevi napada na SRJ, a da je u krajem maja u Lisabonu na samitu NATO odlučeno da se intenziviraju pritisci na Beograd.

"Razrađen je i metod upotrebe kopnenih snaga, kao i izbor pojedinačnih ciljeva za bombardovanje. Sve se to dešava u leto 1998. godine, kada svetska javnost ne može ni da pretpostavi da se priprema ozbiljan rat. Razrađene su i tri varijante napada na SRJ, tražen je pravni model odnosno opravdanje za rat u međunarodnom pravu", rekao je on. Milanović tvrdi da je plan napada na SRJ usvojen 3. avgusta 1998. godine i da je on poslao takav izveštaj, u kojem se pominje i intervencija, okupacija Kosova i izolacija ostatka Srbije, ali da Beograd tom izveštaju nije poverovao. On je dodao da je osim plana "Kriza jug" koji je predviđao agresiju na Jugoslaviju, postojao i plan "Kriza sever" koji se odnosio na sukob NATO s Rusijom, ukoliko bi se ta zemlja umešala u odbranu Jugoslavije.

"Obavestio sam Beograd, kojim dokumentima raspolažem... Problem je bio što nisam imao verifikovani potpis i pečat na dokumentima koje nosim sa sobom, odnosno da je to diplomatska pošiljka. Odlučio sam da ta dokumenta, teška nekoliko kilograma, stavim u kola i sam ih donesem u Beograd", prvi put za javnost otkriva general Milanović. General je dodao da je u Briselu imao pet krugova kontakata - odnosno veze iz NATO, iz vojnog krila Zapadnoevropske unije, zemalja Partnerstva za mir, stranih ambasada i instituta i organizacija poput Skupštine NATO.

"Zahvaljujući jednom takvom kontaktu sa visokim predstavnikom jedne prijateljske zemlje, samo nekoliko sati nakon održane sednice Saveta NATO, saznao sam da je doneta odluka da se bombarduje Republika Srpska. Dobijenu informaciju sam odmah prosledio u Beograd", kazao je Milanović i dodao da je tako sprečeno veće uništenje vojnih potencijala VRS. Iako NATO nije imao glavnu ulogu u napadu na Republiku Srpsku Krajinu, informacije i planovi su postojali i Milanović tvrdi da je došao i do njih.

"Već sam imao dosta informacija da se bliži momenat jedne kataklizme koja se inače i desila 4. avgusta 1995. godine. Nekoliko dana ranije sam imao potpuno pouzdane informacije da će se u narednih nekoliko dana dogoditi. Nisam znao da će se to desiti 4. avgusta, ali sam znao da će se to desiti u narednih nekoliko dana", tvrdi Milanović.

Izvor: www.b92.net
Logged
Pages:  1 ... 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 [99] 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.042 seconds with 24 queries.