PALUBA
March 29, 2024, 05:39:52 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Ovde možete pogledati te poručiti knjigu "Ešalon" jedan od autora je srpski podoficir i naš global moderator Kubovac
"Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije"
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 [103] 104 105 106 107 108 109 110 111   Go Down
  Print  
Author Topic: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine  (Read 518262 times)
 
0 Members and 2 Guests are viewing this topic.
Kubovac
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 9 464



« Reply #1530 on: May 11, 2021, 08:07:02 pm »

Artiljerijsko-raketne jedinice PVO tadašnje Vojske Jugoslavije, pogodile su još jedan A-10 iznad teritorije Kosova i Metohije i to dana 11.05.1999.
Izvor se može pronaći i u domaćim publikacijama, ali za ovu objavu, ja ću koristiti američku publikaciju, knjigu “A-10s over Kosovo” autora pukovnika Kristofera Have-a i potpukovnika Fila Hauna i izjavu tadašnjeg kapetana-pilota Krisa Šorta, koji je pilotirao pogođenim jurišnikom.
Inače, kapetan Chris Short je sin tadašnjeg komandanta vazduhoplovnog dela operacije “Saveznička Sila” (Allied Force) generala Majka Šorta, a danas je i sam brigadni general američkog vazduhoplovstva.

Najbolje je ceo događaj opisati kroz izjavu koju je dao kapetan-pilota Krisa Šort:

“Među mnogim misijama koje je imala 81. Eskadrila, bila je i ona kada je par jurišnika OA-10 izvršavao zadatke vazdušnog navođenja (FAC) kod dejstava na ciljeve na zemlji u reonu istočnog Kosova i Metohije.
Piloti kapetan Kris Šort i njegova podrška pukovnik Greg Sanders, doleteli su do dodeljene zone sa juga i bili obavešteni od strane E-3 da traže srpske helikoptere na zemlji. Nakon 15-tak minuta neuspešne potrage, pronašli su mogući položaj tenka južno od Prištinskog aerodroma. Ispaljena je vođena raketa V-Z “Maverick” ali nije moglo biti povrđeno da li je tenk uništen ili ne. Piloti su radio vezom javili poziciju tenka drugom par u FAC misiji i napustili područje.
Avioni A-10 su tada odleteli na sledeću lokaciju gde je ranije javljen položaj kamufliranih artiljerijskih oruđa. Dva vozila su detektovana, ali zbog manjka goriva, izvedena su samo dva napada. Kapetan Kris Šort je ispalio raketu “Maverick” i ostvario direktan pogodak. Drugi A-10 je takođe ispali “Maverick” ali je promašio cilj.
Par je zatim započeo sa penjanjem po visini radi povratka do tankera i popune goriva radi nastavka misije.
Tokom penjanja, kapetan Kris Šort je osetio “udarac” na donjoj strani trupa aviona, iza svog sedišta. Kao mera samoodbrane, obe letelice su izbacile IC mamce. S obzirom da su oba aviona bila upravljiva, letelice su nastavile do tankera, tankirale se I nastavile misiju u kojoj su otpustile Mk-82 bombe na srpski cilj na Kosovu.
Letelice su se potom vratile u svoju bazu u Gioia del Colle. Kada su letelice bile u fazi razoružavanja, tehničko osoblje je na letelice pilota Majkla Šorta primetilo oštećenje sa done strane trupa. Od pogotka projektila ili njegovih fragmenata, otkinuta je FM antena i primetno je veliko udubljenje na donjoj strani trupa sa crnim tragovima paljevine.
Projektil je očigledno eksplodirao veoma blizu letelice i kapetan Šort je sretno umakao.”
Prema raspoloživim domaćim i stranim izvorima, letelica je najverovatnije pogođena IC raketom sistema PVO 9K35 “Strela-10M”.


Prilog: jedna od retkih slika (ako ne i jedina) oštećenja na donjem delu trupa aviona A-10, pilota kapetana Krisa Šorta

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* A-10 Chris Short.jpg (54.5 KB, 736x492 - viewed 6 times.)
Logged
Kubovac
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 9 464



« Reply #1531 on: May 13, 2021, 09:49:19 am »

Na današnji dan 1999. Godine PVO VJ oborila je američku bespilotnu letelicu “MQ-1 Predator”

Dana 13/05/1999. Oborena je bespilotna letelica „Predator“. Letelicu je oborio potporučnik Saša Mitić, iz 243. mehanizovane brigade Prištinskog korpusa VJ, raketnim sistemom PVO „Strela-1M“.

U svom svedočanstvu tog događaja, Saša je ispričao u jednom dahu da je “Predator” doleteo iz pravca Skoplja i leteo prema Prištini. Verovatno je snimao položaje tenkova oko Kamene Glave i prema Uroševcu. Informaciju o nailasku letelice, potporučnik Mitić dobio je od policajaca, pripadnika Šeste čete Posebnih jedinica policije iz Uroševca radio vezom i odmah iz grada sa “Strelom-1M” krenuo prema Kamenoj Glavi. Vojnik operator na sistemu uočio je bespilotnu letelicu na visini od oko 4.500 metara, koja je kružila oko Uroševca, ali nije imao zahvat za lansiranje rakete.

Saša, koji nije do sada gađao bojevom raketom, preuzima ulogu operatora i već u prvom krugu ima zahvat. Lansira raketu koja eksplodira u vazduhu, ali “Predator” nastavlja da leti. Potporučnik, misleći da je promašio cilj, priprema drugu raketu, ali u tom trenutku “Predator” počinje da gori i pada. Otvaraju se tri padobrana i ostaci padaju u rejonu grupe kuća na južnom delu grada Uroševca.

Obaranje „Predatora“ i pronalaženje ostataka je veliki uspeh jedinice PVO iz 243. mehanizovane brigade i pružio je dodatan podstrek za borbu i ostalim jedinicama.



PS. Iako autor ovog video snimka tvrdi drugačije, na mestu operatora je bio potporučnik Mitić.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1532 on: May 16, 2021, 07:51:00 pm »

недеља, 16.05.2021.
Милан Галовић

Историја у кадру ратног сниматеља

Мирко Лукановић je током каријере забележио драматичне ратне догађаје, али и мирнодопску војничку свакодневицу. – У „Застава филм” стигао je на одслужење војног рока и ту остао цео радни век

Призрен, мај 1999. године, НАТО агресија је у јеку. Екипа „Застава филма”, мали тим окупљен око војног сниматеља Мирка Лукановића, покушала је да се мало одмори, након више од месец дана снимања ратних страхота. Изненада је одјекнула експлозија, овог пута на удару се нашло ромско насеље, никоме није јасно зашто.

– На месту бомбардовања били смо одмах, пре спасилачких екипа, па смо истовремено снимали и извлачили мртве и повређене. Док смо радили два посла, мој колега сниматељ из Грчке оставио је камеру и плакао. Испод рушевине угледали смо нечији лакат. После откопавања појавила су се уста, а након неколико минута и цела глава, за коју нисмо знали да ли је на телу. Човек је, на срећу, почео да се тресе и полако долази к себи. У близини се чула вриска, попут дечијих јаука. Ипак, испоставило се да је реч о јарету, коje смо такође спасили – сећа се Лукановић тих ратних призора које је снимио.

Он је био сведок многих сличних догађаја и аутор је неких од најдраматичнијих и најемотивнијих кадрова из тог рата, снимио је стравичне последице бомбардовања Ниша касетним бомбама, али и ратно венчање недалеко од прве линије фронта, границе према Албанији.


 
Документација која је остала иза нашег саговорника који ускоро испуњава услове за пензију, право je благо – посебно снимци из ратова деведесетих година прошлог века. Такође и они из мирнодопског војничког живота које је забележио и као сниматељ емисије „Дозволите”, која се ради у копродукцији „Застава филма” и РТС-а, данас у дигиталној технологији наравно.

Мирко Лукановић је рођен у у Тузли 1956. године, завршио је средњу школу за кинооператере. Средином седамдесетих долази у Београд, тачније Топчидер, на одслужење војног рока. У „Застава филму” су чули да је стигао војник са образовањем које је њима потребно и од тада траје његова веза са овом војном институцијом. Одслужио је војни рок, али после 15 дана зову га да се врати и нуде му посао у „Застава филму”.

– Сећам се да је прво снимање на коме сам радио било у Ужицу. Камера је била са филмском траком, а с њоме се морало рационално поступати, јер је била скупа. Покривали смо целу тадашњу СФРЈ, на терену се остајало по месец дана – каже Лукановић.

Наш саговорник је снимао и трагичне догађаје, као што су падови војних авиона и страдања пилота, од којих је неке познавао. Документовао је призор после масакра у касарни у Параћину 1987. године, када је један војник, Албанац са Космета, убио четворицу војника, што је по мишљењу многих био догађај који је најавио крваве године које су уследиле.

Почетак деведесетих година донео је распад СФРЈ. Бесни рат у Хрватској, а затим и у БиХ. Лукановић је на терену, снима догађаје од којих ће неки постати општепознати – као што је, на пример, размена заробљеника у Сарвашу код Осијека 1992. године. То је она сцена када Бранимир Главаш, обраћајући се хрватским заробљеницима који му прилазе након што су пуштени са српске стране, изговара: „Сада слободно можете рећи да сте усташе!” Исте године у Добоју, снимајући на првој линији, Лукановић пуком срећом није повређен или заробљен.

По окончању ратова у Хрватској и БиХ, наступа пар мирних година, али полако почиње да ври на Косову и Метохији. Мирко прати редовне активности војске у јужној покрајини, али снима догађаје који ће најавити буру, као што су биле демонстрације Албанаца. Први оружани сукоби, напади ОВК на МУП и касније ВЈ, почињу 1998. године. Граничари настоје да спрече кријумчарење наоружања из Албаније и наш саговорник документује све те догађаје.


 
Непосредно уочи НАТО агресије одлази на један у низу задатака на Космет. Овог пута возом, војним транспортом из станице у Топчидеру. Лукановићу није до одмора на ноћном путовању, узима камеру и шета кроз вагоне, снимајући путнике. Војници су млади, полетни, неке од њих на успутним станицама сачекују породице. Официри делују забринуто. У кадру су сузе у очима родбине и војника, док воз полако креће из станица према Косову. Неки од путника, испоставиће се, неће се вратити породицама. Тако је настао касније награђивани документарни филм „Воз”.

НАТО агресија нашег саговорника затиче у Београду, већ прве ратне ноћи снима последице бомбардовања у Липовичкој шуми, а затим и призоре после напада на војни аеродром у Батајници, фабрику авиона „Утва” у Панчеву, олупину обореног „невидљивог” Ф-117А... Одлази на Космет и тамо бележи најзначајнији материјал, који ће бити обједињен у документарном серијалу „Дневник ратног сниматеља 1999. године”, који, као и филм „Воз”, бележи изузетну гледаност на Јутјубу. Јужну покрајину напустио је по окончању рата, непосредно по доласку руских падобранаца и уласку Кфора, снимајући тешке тренутке повлачења ВЈ и дела српског становништва.

Izvor: www.politika.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1533 on: May 18, 2021, 01:34:18 pm »

уторак, 18.05.2021.

Ускоро претрага могуће гробнице српских војника на Кошарама

Вељко Одаловић каже да постоји снимак иживљавања припадника ОВК над војником за кога се претпоставља да је нестали руски добровољац

Председник Комисије за нестала лица Вељко Одаловић изјавио је данас да очекује да би претраживање локације потенцијалне гробнице српских војника на Кошарама, за коју су сазнали у новембру прошле године, требало да почне „врло брзо”, наводећи и да о томе постоји видео снимак. Он је за Радио телевизију Србије (РТС) рекао да је комисија у новембру дошла у посед видео снимка који даје доказ о потенцијалном места сахрањивања особа које она тражи.

„Појавио се филм у Приштини, у коме се види реон Кошара, где војници те такозване Ослободилачке војске Косова (ОВК) стоје, у униформама, на телима убијених војника и поред њих копају раку у коју их сахрањују. У Приштини смо предали ЦД са тим филмом и указали чак и на оне људе који причају о тим догађајима, да нам треба да што пре пођемо на локацију Кошара и пробамо да дођемо до тачног места да би могли да кренемо са ексхумацијом”, рекао је Одаловић. Нагласио је да су са снимком упознати и Међународни комитет Црвеног крста, као и Унмик и Еулекс.

„Непосредно после овог састанка у Приштини у новембру, отишли смо на Кошаре, обишли локације које су могуће. Приштинска страна је преузела обавезу да још обави разговоре са лицима која би могла тачније да укажу на место. На састанку радне групе у априлу је најављено да ће они врло брзо добити налог и да ћемо заједно претражити локацију”, рекао је Одаловић. Истакао је и да постоји снимак иживљавања припадника ОВК над војником за кога се претпоставља да је нестали руски добровољац.

„Чињеница је и да је један руски добровољац нестао на Кошарама. Ми смо у међувремену ступили у контакт са сестром тог војника и сада смо у поступку узимања крвних узорака ДНК”, изјавио је Одаловић, наводећи да се међу несталима води и шест војника са Кошара чија се судбина не зна, преноси Танјуг.

Izvor: www.politika.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1534 on: May 19, 2021, 11:04:13 am »


„Појавио се филм у Приштини, у коме се види реон Кошара, где војници те такозване Ослободилачке војске Косова (ОВК) стоје, у униформама, на телима убијених војника и поред њих копају раку у коју их сахрањују. У Приштини смо предали ЦД са тим филмом и указали чак и на оне људе који причају о тим догађајима, да нам треба да што пре пођемо на локацију Кошара и пробамо да дођемо до тачног места да би могли да кренемо са ексхумацијом”, рекао је Одаловић. Нагласио је да су са снимком упознати и Међународни комитет Црвеног крста, као и Унмик и Еулекс.





„Чињеница је и да је један руски добровољац нестао на Кошарама. Ми смо у међувремену ступили у контакт са сестром тог војника и сада смо у поступку узимања крвних узорака ДНК”, изјавио је Одаловић, наводећи да се међу несталима води и шест војника са Кошара чија се судбина не зна, преноси Танјуг.


Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1535 on: May 19, 2021, 11:06:27 am »

Teroristi tzv. OVK na Košarama zakopali vojnike SR Jugoslavije
S. ROVČANIN TOMKOVIĆ 19. 05. 2021.

NADU da će 22 godine posle bitke na Košarama, sa padina Prokletija, biti pronađeni posmrtni ostaci naših vojnika, juče su dala dva snimka na kojima se vide beživotna tela, njihova dokumenta, kao i pripadnici terorističke tzv. Oslobodilačke vojske Kosova koji ih zakopavaju.

Timovi iz Srbije trebalo bi uskoro, prema najavama predsednika Komisije za nestala lica Vlade Srbije Veljka Odalovića, da dobiju dozvolu za iskopavanje potencijalnih grobnica. Među 1.693 nestalih na Kosovu i Metohiji, nalazi se i šest vojnika koji su se hrabro suprotstavili albanskim teroristima i NATO na čuvenoj karauli. Ako je suditi po snimcima, na granici sa Albanijom navodno se nalazi i telo Rusa Vitalija Gleboviča, koji je poginuo na Košarama 19. maja 1999. godine. Dok jedan pripadnik OVK čita sa dokumenata njegovo ime, kamera ide na beživotno telo.

Glebovič je rođen 1965. godine u selu Smidoviči, u Jevrejskoj oblasti Habarovskog regiona. Diplomirao je 1990. godine na Višoj školi u Omsku taktičku komandu motorizovanih grupa. On je bio među dobrovoljcima koji su došli da pomognu našim vojnicima. Iz Rusije je stigao jedan ceo vod i priključio se našim vojnicima.

- Stupili smo u kontakt sa sestrom ruskog dobrovoljca, sada smo u postupku uzimanja krvnih uzoraka za DNK da budemo spremni ako nađemo posmrtne ostatke. Na snimku koji je predat Prištini vide se vojnici tzv. OVK koji stoje na telima mrtvih vojnika i kopaju raku u koju ih sahranjuju. Od 2005. ponavljamo zahteve za pretragama lokacija na rejonu Košara i do jesenas, dok nismo došli u posed snimka koji nam daje na određeni način krunski dokaz, potencijalno mesto sahranjivanja lica koja tražimo. Bila je to borba i zid na koji smo nailazili bez ikakvog adekvatnog odgovora - rekao je Odalović i dodao da su u Prištini počeli da pišu knjige, da puštaju filmove, iako su tvrdili da nemaju arhive, a sve što su radili tokom sukoba im je dozvoljavao Zapad.

On je objasnio da sastanku sa kosovskim Albancima predsedava Međunarodni komitet Crvenog krsta, tu su predstavnici ambasada koje su u Prištini, Euleksa, Unmika i svi su upoznati sa snimcima. Na "filmu" koji se pojavio vide se pripadnici OVK kako vade dokumenta naših i ruskog vojnika, kao i rublje koje su mu bile u džepu.

NA snimku se vide i lične karte i vozačke dozvole naših vojnika. Među njima i vodnika Dejana Mitića iz Niša, koji je dao život da spase drugove. Pravio im je odstupnicu i kada je video da se pripadnici OVK približavaju, razneo se bombom da im ne upao u ruke. NJegove posmrtne ostatke pronašao je otac, na mestu gde su mu Dejanovi drugovi rekli da su ga ostavili. Prepoznao ga je po nožiću i dugim čarapama koje je nosio, a DNK analiza je 2002. godine potvrdila da je to Dejan. Na snimku se vidi i lična karta Radojka Rovčanina iz Bijelog Polja, iz Crne Gore, ali je on, na sreću, živ izašao sa Prokletija.

Bitka na Košarama trajala je od 9. aprila 1999. do poslednjeg dana bombardovanja Srbije - 10. juna 1999. Pripadnici OVK, njih oko 6.000, potpomognuti albanskom vojskom i plaćenicima uz podršku aviona NATO pokušali su da iz Albanije prodru na teritoriju SRJ. Našu stranu granice branilo je oko 2.000 vojnika 53. graničnog bataljona VJ na karaulama Košare i Morina, 2. bataljona 125. motorizovane brigade, 63. padobranske brigade, 72. specijalne brigade, kao i dobrovoljci iz Srbije i Rusije. U određenim trenucima bitka se vodila na 50 metara udaljenosti naše vojske i OVK. Poginulo je 108 srpskih vojnika, od toga 18 oficira i podoficira, 53 vojnika na odsluženju vojnog roka, 13 rezervista i 24 dobrovoljca. U redovima tzv. OVK bilo je više od 250 žrtava.

Izvor: www.novosti.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1536 on: May 19, 2021, 12:36:34 pm »

Pojavio se još jedan snimak sa karaule - Agim Čeku posmatra bombardovane srpske položaje i smeje se
Novosti onlajn 19. 05. 2021.

MEĐU mnogobrojnim snimcima koji svedoče o zverstvima takozvane Oslobodilačke vosjke Kosova na Jutjub kanalu FM Images Albania nalazi se i snimak Agima Čekua na Košarama.



Na snimku se vide pripadnici OVK kako posmatraju bombardovane srpske položaje. Među teroristima OVK nalazi se i Agim Čeku koji uz smeh za kameru potvrđuje da se na položajima sa kojih se uzdiže dim nalaze Srbi.

Podsetimo, nadu da će 22 godine posle bitke na Košarama, sa padina Prokletija, biti pronađeni posmrtni ostaci naših vojnika, juče su dala dva snimka na kojima se vide beživotna tela, njihova dokumenta, kao i pripadnici terorističke tzv. Oslobodilačke vojske Kosova koji ih zakopavaju. Javnost je uznemirena snimcima koji su se pojavili, a timovi iz Srbije trebalo bi uskoro, prema najavama predsednika Komisije za nestala lica Vlade Srbije Veljka Odalovića, da dobiju dozvolu za iskopavanje potencijalnih grobnica. Među 1.693 nestalih na Kosovu i Metohiji, nalazi se i šest vojnika koji su se hrabro suprotstavili albanskim teroristima i NATO na čuvenoj karauli.

Izvor: www.novosti.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1537 on: May 20, 2021, 08:39:48 am »

Ispovest Radojka Rovčanina, vojnika čija se lična karta vidi na snimku tzv. OVK
S. ROVČANIN TOMKOVIĆ 20. 05. 2021.

KADA su nas napali teroristi na Veliki petak, 9. aprila 1999. godine, spavao sam u šatoru iza karaule Košare.

- Probudili su nas minobacači, uspeo sam da uzmem samo pušku i oko 130 metaka i izletim u bluzi, bez jakne. Našao sam zaklon, ispucao sam metke i ostavio nekoliko u džepu, da imam za sebe, da me ne uhvate živog. Sva naša dokumenta ostala su u zgradi karaule. Među njima i moja lična karta, koju sam pre neki dan video na snimku terorista, prvi put posle 22 godine.

Ovako za "Novosti" priča Radojko Rovčanin, iz sela Pavino Polje u Crnoj Gori, koji je vojni rok kao dvadesetogodišnjak služio, između ostalog, braneći našu granicu, kao deo 53. graničarskog bataljona Vojske Jugoslavije. U rejonu Košara bio je od 12. decembra 1998. do 14. juna 1999. godine.

Lična karta mi je ostala u karauli, sad sam je video posle 22 godine

- Karaula je bila u rupi, a oni su nas posmatrali s brda i napali. Povukli smo se da se konsolidujemo i ukopali se u rovove. Oni su tada ušli u zgradu, gde su nam bila sva dokumenta. To su te lične karte koje su snimali. I slike sa Košara koje sam čuvao za uspomenu su tu ostale - priča nam Rovčanin i seća se da tri dana od napada na Veliki petak nije ništa jeo, ali su, ipak, odolevali pripadnicima OVK, dok nisu stigle pomoć i hrana.

Slike se samo ređaju. Nema telefona, ni sata. Bitno je samo dočekati novu zoru. Stižu vesti o poginulima. Gađaju sa svih strana, minobacačima, snajperima, a još uz to i NATO agresija.

- Naš bataljon je bio stalno na Košarama. Nas graničara oko 130. Ostali su dolazili da pomažu, ali su se vraćali. Mi smo bili do poslednjeg trena. Bilo je i Rusa, dobrovoljaca. Kada je 14. juna počelo povlačenje naše vojske, spustili smo se u Brus. Na Prokletijama je i dalje bilo snega. Tada sam se prvi put posle 9. aprila okupao. Noge nisam osećao - priča nam Radojko.

DRUGOVI KAO BRAĆA

SA drugovima sa Košara se čujem često. Razmenjujemo mišljenja, komentarišemo događaje. Čujem se češće sa njima nego sa nekima iz familije. Ostali smo trajno povezani - priča nam i dodaje da mu je komandant bio Duško Šljivančanin, a zamenik Dragutin Dimčevski i da su stalno bili sa svojim vojnicima.

Mesecima je, kaže, živeo u strahu. Kada je kasnije u Kraljevu, isto kao vojnik, sreo komšiju iz sela, nije ga prepoznao. Posledice sa Košara su ostale. Seća se svega, ne zaboravlja. Kada zaspi, ne može mirno da se probudi. Skoči, čim čuje da se neko šunja. Iako su to samo ukućani. Živi u svom selu, odakle je i otišao u Vojsku Jugoslavije. Bavi se stočarstvom, stalni posao nema. Niko mu se od zvaničnika u Crnoj Gori nije zahvalio. Kaže, od prethodne vlasti, nije ni očekivao. Možda će sad, dodaje, kada su došli ovi novi. Ali, ne kaje se.

- Lepo je kada ti neko kaže hvala. Ali, nisam ja zbog toga zemlju branio. I sada, posle svega, otišao bih opet. Sutra. Kroz sve bih opet prošao. Samo kad bih znao da će zauvek biti srpsko. Mora biti srpsko - poručuje nam.

Izvor: www.novosti.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1538 on: May 20, 2021, 11:57:32 am »

Tragom snimaka terorista tzv. OVK pretpostavlja se gde su posmrtni ostaci branilaca sa Košara
R. DRAGOVIĆ 20. 05. 2021.

MESTO na kom teroristi OVK kopaju raku za ubijene srpske vojnike, što se vidi na snimcima na "jutjubu, najverovatnije je proplanak na vrhu Glava, prevoju iznad karaule Košare.

Na platou Glava teroristi su sakupili tela vojnika Vojske Jugoslavije, uključujući i ruskog dobrovoljca i najverovatnije ih tu zakopali. Velika je verovatnoća da se posmrtni ostaci boraca koji se vode kao nestali i danas nalaze u ovoj masovnoj grobnici. Ovo tvrdi nekadašnji komandant Drugog motorizovanog bataljona 125. motorizovane brigade VJ, pukovnik u penziji LJubinko Đurković. Posle pregledanih snimaka koji su objavljeni u Albaniji, na osnovu kojih je Komisija za nestala lica Vlade Srbije zatražila potragu terena i ekshumaciju, Đurković sa velikom sigurnošću tvrdi da prepoznaje lokaciju sa snimka.

- To je proplanak na oko 1.050 metara nadmorske visine. Tu je bio jedan od izdvojenih objekata karaule Košare, koji smo 14. aprila ponovo zaposeli - objašnjava penzionisani pukovnik.

Posle pogledanog albanskog videa, Đurković nije uspeo da utvrdi identitet ubijenih saboraca. Ipak, on smatra da su na njima tela dvojice njegovih vojnika ubijenih na putu od karaule prema rejonu Kolibice. NJegov bataljon, kako objašnjava, imao je poginule vojnike i posle jednog protivnapada snaga Vojske Jugoslavije, kada ih je nekoliko ostalo van borbenog rasporeda. Tako su pali u šake terorista.

Lokacija improvizovane grobnice sa videa na koju ukazuje Đurković, prema sećanjima učesnika Bitke na Košarama 1999. godine, nalazi se na samoj međudržavnoj liniji sa Albanijom, na nekoliko stotina metara od graničnog kamena C-4. Poseban problem stručnim timovima koji će krenuti na poprište ove bitke u potrazi za telima branilaca Srbije može da predstavlja što su Albanci uklonili najveći broj graničnih oznaka. Ipak, postoje mape na osnovu kojih je moguća rekonstrukcija granične linije i utvrđivanje tačne lokacije.

Dodatne informacije o okolnostima nestanka i smrti branilaca otadžbine čije sudbine do danas nisu rasvetljene mogli bi da pruže ratni dnevnici komandira i komandanata čije su jedinice branile državnu granicu u okolini Košara 1999. godine. U njima su pored pregleda operacija i izdatih naređenja zabeleženi i gubici, lokacije i okolnosti smrti boraca.

UBISTVO U SELU PALEŽ?

POSTOJE neproverene informacije i da bi telo jednog od šestorice pripadnika Vojske Jugoslavije, koji se vode kao nestali, moglo da počiva u selu Padež u Albaniji. Sumnjalo se da je tokom bitke na Košarama ovaj vojnik zarobljen i sproveden u ovo selo. Kako se pretpostavlja, svestan da će biti ubijen, pokušao je bekstvo i tom prilikom je ubijen. NJegovo telo navodno je bačeno u jedan od seoskih bunara.

Đurković: Moguće je da su baš na tom mestu sakupljena i zakopana tela naših boraca

- U toj akciji su ranjeni i moguće je da su streljani neposredno po zarobljavanju - navodi Đurković. - Rus Vitalij Glebovič ranjen je sredinom maja u pokušaju da zajedno sa dvojicom dobrovoljaca zađe iza leđa terorista. On je zarobljen, a najverovatnije i masakriran. NJegovo telo se, takođe, vidi na snimku.

I ČEKU NA POPRIŠTU

U VIDEO-materijalu na kom je zabeležen napad terorista OVK na Srbiju 1999. godine nalazi se i snimak Agima Čekua na Košarama. On je snimljen najverovatnije maja 1999. godine u širem rejonu borbenih dejstava, kako zajedno sa drugim teroristima posmatra bombardovanje srpskih položaja. Kamerom je zabeležen i njegov smeh dok u objektiv potvrđuje da se na položajima sa kojih se uzdiže dim nalaze Srbi.

Izvor: www.novosti.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1539 on: May 24, 2021, 10:55:16 am »

понедељак, 24.05.2021.
Милан Галовић

Тепих-бомбардовање није спречило снабдевање војске

Опскрбљивање караула на немирној граници према Албанији у време НАТО агресије прерасло је у бригу о потребама хиљада војника

Колона вишецевних бацача ракета већ је била на домаку Драгаша, када су војници у њима обавештени да се изнад њих појавила непријaтељска авијација. Потпоручник Слађан Гашић распоредио је „ве-бе-ерове”, камионе с лансeрима ракета, по околним шумарцима. Овог пута нису били откривени, па су ова оруђа ракетне артиљерије наставила свој пут, док се официр вратио у своју јединицу на подручју Призрена. Био је 29. мај 1999. године, НАТО агресија је била на врхунцу. Слађан Гашић је био интендант, задужен за снабдевање, али се у рату бавио и оним што није у основном опису његовог посла. У току је била битка за Паштрик, последњи покушај тзв. ОВК и западне војне алијансе да сломи отпор Војске Југославије на граници с Албанијом. Подржала их је америчка стратешка бомбардерска авијација спроводећи такозвано тепих-бомбардовање положаја бранилаца.

„То су били тешки дани, само захваљујући умећу команданата Војске Југославије није било више жртава међу нашима”, каже Гашић, који се затекао на том подручју у време напада тешких бомбардера „Б-52”.

Када се говори о том рату, у фокусу су војници који су били на првој линији фронта, са пушком у руци. Ипак, ратним напорима допринели су и они иза прве линије, припадници родова и служби који су својом радом омогућили војсци да се бори. Један од њих био је и Слађан Гашић, данас потпуковник у пензији, а у време рата потпоручник, помоћник команданта 55. граничног батаљона, који је у време НАТО агресије био у саставу 549. моторизоване бригаде из Призрена. Том славном бригадом командовао је пуковник Божидар Делић, док је потпуковник Стојан Коњиковац био начелник Оперативног органа команде. Обојица су данас генерали у пензији. Гашић и те како добро разуме (не)прилике на Косову и Метохији. Рођен је 1967. године у Косовској Митровици, а одрастао је у Урошевцу. У јужној покрајини мање-више увек је било безбедносних проблема, а он сам постао их је и те како свестан 1981. године, у време масовних демонстрација Албанаца.

„Једног дана, било је око 13-14 часова, враћао сам се из школе са групом српских ђака. Када смо се појавили на надвожњаку у центру Урошевца, група Албанаца нас је засула каменицама. Залегли смо, покривајући рукама главе. Срећом, појавила се милиција која је бацила сузавац и растерала изгреднике”, сећа се Гашић.

Убрзо је кренуо у Интендантску средњу војну школу у Сарајеву. Биле су то пријатне године, становништво у главном граду БиХ је било гостољубиво и волело је војску. Међутим, у ЈНА је владао зид ћутања око збивања на Космету. Наш саговорник постао је подофицир 1986. године и распоређен је у Призрен, у 549. моторизовану бригаду, којом је тада командовао потпуковник Драгољуб Ојданић, касније ратни начелник Штаба Врховне команде СР Југославије. Средином деведесетих година Гашић је прекомандован у 55. гранични батаљон. Прекогранично кријумчарење наоружања у правцу Космета постаје све учесталије. Граничари су под све већим притиском, а на нашем саговорнику, који је у међувремену завршавао Учитељски факултет, па је са високом стручном спремом унапређен у официра, било је да их снабдева свим потрепштинама.

„Снабдевене карауле су могле имати аутономију од месец дана да самостално делују, али је воду требало чешће допремати. Довозили смо им храну, угаљ, дрва...”, објашњава Гашић.

Током 1998. године ти редовни задаци, након интензивирања напада тзв. ОВК на полицајце, а касније и војнике, постају све компликованији. На путевима се постављају барикаде, заседе и мине. Док су се раније возила слободно кретала, војска сада прелази на систем конвоја који од Приштине до Призрена иду преко Брезовице, заобилазним путем. Када је почела НАТО агресија, снабдевање војске се одвијало у још тежим условима. Складишта су организована у државним фирмама на периферији Призрена, одакле су све потрепштине одвожене на прву линију – требало је снабдети хиљаде војника 549. механизоване бригаде. Срећом, нико од потчињених војника нашег саговорника није настрадао приликом извршења ових задатака.

Смрт оца и почетак рата

Неколико дана уочи НАТО агресије свима је било јасно да је избијање рата питање тренутка. Баш тих дана Слађану Гашићу умире отац. Потресен и растрзан између породичних и професионалних обавеза, присуствује сахрани оца у Сокобањи. Враћа се хитно у јединицу и код Грачанице га затичу први ваздушни удари НАТО-а. Наставља даље и сутрадан је већ био са саборцима на подручју Призрена.

Izvor: www.politika.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1540 on: May 30, 2021, 01:12:24 pm »

Pre 22 godine NATO bombardovao most na Velikoj Moravi pri čemu je poginulo 10 meštana
S. B. 30. 05. 2021.

NAJTRAGIČNIJI dan u istoriji Varvarina dogodio se pre tačno 22 godine: avioni NATO bombardovali su most na Velikoj Moravi, poginulo je 10, a povređeno 30 civila.

Sveta liturgija služila se jutros, kao i pre 22 godine, u Crkvi Uspenja Presvete Bogorodice, a pomen žrtvama kod spomen-obeležja pored mosta-tačno u podne. Učenica  generacije Anđela Krkic spustila je venac sa mosta u reku.

Most je tog 30.maja, 1999. godine pogođen u dva navrata i to u danu kada je Varvarin proslavljao Svetu Trojicu i kada je u blizini mosta udaljenog samo 200 metara od pijace i oko 120 od crkve, bilo više od 1.000 ljudi. Na mostu su stradali talentovana učenica Matematičke gimnazije u Beogradu Sanja Milenković(15), sveštenik Milivoje Ćirić(66), Milan Savić (24), Vojkan Stanković (31), Zoran Marinković (33), Ratobor Simonović (38), Ružica Simonović (55), Stojan Ristić (56), Tola Apostolović (74), Dragoslav Terzić (68).

Izvor: www.novosti.rs
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1541 on: June 08, 2021, 04:16:33 pm »

NATO 1999, osiromašeni uranijum i odšteta
IZVOR: TANJUG UTORAK, 8.06.2021.

Advokat Anđelo Fjore Tartalja smatra da će obolelima od raka u Srbiji, kao posledice NATO bombardovanja 1999. biti dosuđena odšteta ako se dokaže krivica NATO.

"Ako bismo dokazali krivicu NATO (pred sudom) za obolevanje ljudi, to bi omogućilo da se obolelima dosudi odšteta", rekao je italijanski pravnik. On je, zajedno sa advokatskom kancelarijom "Aleksić" iz Niša, pokrenuo pred Višim sudom u Beogradu spor po prvoj tužbi protiv NATO u ime obolelih od kancera, kao posledice bombardovanja naše zemlje osiromašenim uranijumom 1999. godine. Upitan da li će NATO biti spreman da odštetu isplati po presudi srpskog suda, Tartalja ističe da ga ne zanima da li će oni to prihvatiti ili neće.

"Ukoliko postoji obavezujuća presuda, svakako postoji način da oni to isplate i ispune svoju obavezu", decidirano tvrdi italijanski advokat za Tanjug, koji je u istim predmetima u Italiji uspeo da dobije 181 pravnosnažnu presudu u korist svojih klijenata - italijanskih vojnika koji oboleli od kancera, jer su bili raspoređeni u mirovnoj misiji na KIM. U Italiji on je u ime vojnika tužio Ministarstvo odbrane Italije, jer tužbe nisu mogle da budu usmerene protiv NATO, jer nije bombadovao teritoriju te zemlje, već tzv. Kosova, BiH i Srbije.

"Ova dva slučaja povezuje mogućnost da se uspostavi uzročno-posledični odnos usled upotrebe osiromašenog uranijuma i oboljevanja od malignih bolesti", istakao je Tartalja i napomenuo da je mnogo lakše dokazati uzročno-posledični odnos upotrebe osiromašenog uranijuma i oboljevanja ljudi na teritoriji Kosova i Srbije. U prvom slučaju bili su italijanski vojnici koji su proveli na Kosovu po četiri ili šest meseci u mirovnoj misiji, a u ovom slučaju je mnogo lakše dokazati uzročno-posledičnu vezu kada je reč o srpskom stanovništvu i stanovništvu koje je bilo prisutno tamo tokom samog bombardovanja, kaže Tartalja. On je prošle godine upisan u Advokatsku komoru Niš, kako bi mogao da zastupa tužbe naših građana pred srpskim sudovima i u sudnici. Advokat Srđan Aleksić navodi da je prva tužba protiv NATO, od preko 500 strana, podneta parničnom odeljenju Višeg sudu u Beogradu 20. januara, prevedena na srpski i u martu dostavljena sudu.

"Sud je tužbu dostavio NATO sa sedištem u Briselu i dao mu nalog da se u roku od 30 dana od prijema tužbe izjasni o njenim navodima, a ako to ne uradi, trpeće posledice našeg Zakona o parničnom postupku, prema kojem sud može da donese presudu zbog izostanka tužene strane (u korist tužioca)", rekao je Aleksić Tanjugu. On očekuje da odgovor od NATO stigne do septembra, jer slede letnje pauze u radu sudova. U tom odgovoru će se otkriti stav Alijanse - da li prihvata tužbu, da li će da izjavi odgovor ili ospori tužbeni zahtev ili će je ignorisati.

"Nadam se da će se uključiti u postupak, jer su dokazi jasni i nedvosmisleni da je moj klijent, kao vojni oficir bio i na Kosovu i Metohiji i u kopnenoj zoni bezbednosti - 210 dana, posle čega je nakon više godina dobio kancer mekih tkiva i u teškoj je situaciji", rekao je niški advokat.

Nedvosmisleno dokazano

Istakao je da je nedvosmisleno dokazano da taj kancer izaziva radijacija od osiromašenog uranijuma, a što je već pokazao i advokat Tartalja zastupajući tužbe italijanskih vojnika koji su oboleli iz istog razloga, jer su udisali teške metale osiromašenog uranijuma.

"Smatram da onaj ko je izazvao štetu mora da je nadoknadi, kao i da očisti teritoriju od osiromašenog uranijuma, ako još postoji", naglasio je Aleksić.

Iako je najavljeno podnošenje više takozvanih pilot-tužbi i pred sudovima u Vranju, Nišu, Kragujevcu i Novom Sadu, sa tim se zastalo, jer su sudske takse za tužbe previsoke i u prvom slučaju je taksa iznosila 75.000 dinara. Kancelarija Aleksić je ranije najavila da će tražiti da se njeni klijenti oslobode plaćanja sudskih taksa u tim postupcima, jer su oboleli od najteže bolesti. Italijanski sudovi upravo su tako postupali i oslobodili svoje vojnike sudskih taksa.

Tužbenim zahtevom u svim ovim tužbama tražiće se odšteta od oko 100.000 evra zbog oboljevanja od kancera usled trovanja osiromašenim uranijumom konkretnih klijenata, a to su mahom vojnici, policajci ili vojni rezervisti, koji su bili 1999. godine na Kosovu i Metohiji ili jugu Srbije. Pred sudovima u Srbiji, uz pomoć italijanske sudske prakse i veštačenjima u predmetima u kojima je postupao italijanski advokat, ali i drugim dokazima, Aleksić i Tartalja će pokušati da pokažu postojanje uzročno-posledične veze između trovanja osiromašenim uranijumom i oboljevanja od raka srpskih vojnika i policajaca. Aleksić smatra da su njegovi klijenti bili u identičnoj situaciji kao italijanski vojnici koji su dobili oštete pred sudovima svoje zemlje.

Kancelariji se, prema njegovim rečima, do sada obratilo oko 2.000 klijenata i svi su dostavili medicinsku dokumentaciju koju proverava tim veštaka. Tužbe će biti podnete u ime onih koji imaju adekvatnu medicinsku dokumentaciju, koja pokazuje da je njihovo maligno oboljenje posledica dejstva osiromašenog uranijuma. Sudu će uz tužbe biti priloženi i pisani dokazi, koje su domaći organi ranije prikupili u našoj državi za postupke vođene protiv čelnika NATO-a i čelnika država koje su učestvovale u bombardovanju. To su pre svega dokazi izvedeni u postupcima vođenim 2000. godine u Okružnom sudu u Beogradu i pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu 2004. godine, zatim italijanske presude u slučaju obolevanja njihovih vojnika koji su bili raspoređeni u mirovnim misijama u bivšoj Jugosalviji, sudska praksa domaćih sudova, veštačenja i medicinska dokumentacija.

Za sada je planirano podnošenje takozvanih pilot-tužbi, što podrazumeva pokretanje ograničenog broja postupaka, radi ujednačavanja sudske prakse na teritoriji cele države. Italijanskim vojnicima odštete, između 700.000 do milion evra po osobi, isplatilo je Ministarstvo odbrane Italije, jer ih je ono poslalo na Kosovo i Metohiju i u Bosnu i Hercegovinu, gde su oboleli od kancera.

Izvor: www.b92.net
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1542 on: June 09, 2021, 11:37:24 am »

22 godine Kumanovskog sporazuma: "Slomili smo ih. I sada treba da se povučemo"
IZVOR: B92, PRVA SREDA, 9.06.2021.

Kumanovski sporazum 9. juna 1999. godine označio je kraj NATO bombardovanja SR Jugoslavije.

Dokument su potpisali general Vojske Jugoslavije Svetozar Marjanović, policijski general Obrad Stevanović i britanski general Majkl Džekson. General Božidar Delić govorio je Jutarnjem programu TV Prva povodom godišnjica potpisivanja sporazuma.

"Dok se govorilo tamo na miru, mi smo se suočavali sa najstrašnijim napadima. Bile su spekulacije da smo pretrpeli velike gubitke. Mi koji smo tada bili na planini Paštrik sa svim snagama do žrtovanjima (nastojali da) omogućimo političarima da budu ravnopravniji na sastanku. Sama činjenica da na pregovore nije hteo da ide moj komandant, govori kakav smo odnos imali prema tome. Na terenu smo slomili operaciju NATO 'Strela' ", kazao je Delič u razgovoru za TV Prva.

"Kada vas 24 sata bombarduje avijacija... Poslednje gubitke imali smo 8. na 9. jun. To je poslednji napad avijacije. Ona je i narednih dana bila (aktivna), ali kopneni napadi Šiptara da uđu na našu teritoriju trajali su do povlačenja, odnosno 14. juna", objasnio je on.

Na pitanje da li je moglo da se dobije sporazumom više, on je istakao da su "dobili informaciju da ostaje vojska, policija, da se vraćaju jedinice koje su dolazile sa šire teritorije Srbije" i da "dolazi KFOR".

“Onda smo dobili sporazum ‘uzmi ili ostavi’... Mi to kao vojnici nećemo prihvatiti. Gledali smo kako smo slomili operaciju koju je planirala Amerika. Pešadija su im bili Albanci. Mi smo taj deo posla odradili i sada treba da se povučemo. Mislio sam da će vojnici da se raduju, ali nisu. Teško im je bilo objasniti. Tu gde sam branio zemlju, bila je moja kuća. Bilo je teško ubediti vojnike, a onda razgovarati sa civilima. Tražili su odgovor. Oni su meni verovali kao komandantu, ali ne političarima”, kazao je on.

"Uvek se od nas tražilo da ispunimo tačke sporazuma. Nije obezbeđen povratak ljudi, kao ni vojske, imali smo već spremljenu jedinicu. Dobili smo odgovor: ‘Ali ja nemam mandate da razgovaram sa vama o tome’ ", dodao je general.

Izvor: www.b92.net
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1543 on: June 09, 2021, 01:40:54 pm »

среда, 09.06.2021.

Алексић: Tужићемо НАТО и због бацања касетних бомби на Ниш

Србија је, осим осиромашеним уранијумом, 1999. године бомбардована и касетним бомбама, рекао је за Танјуг нишки адвокат Срђан Алексић и најавио да ће његова канцеларија тужити НАТО и због употребе касетних бомби јер је њихова употреба забрањена међунароним правом.

Канцеларија Алексић је већ, у сарадњи са италијанским адвокатом Ангелом Фиоре Тартаљом, у јануару поднела прву тужбу за одштету против НАТО-а у име оболелог од канцера, као последице бомбардовања Србије осиромашеним уранијумом 1999. године, а планира се подношење још низа тужби са истим основом. Када су у питању касетне бомбе, Алексић за Танјуг појашњава да су током бомбардовања у Нишу гађани цивилни објекти, пијаце, болнице и друго, када је 20-ак људи погинуло и исто толико рањено.

„Тужићемо и их и због тога јер је употреба касетних бомби међунароним правом забрањена. Тужићемо их и за материјалну штету нанету цивилним објектима, и за физичка и правна лица”, прецизирао је адвокат. Он сматра да постоји право на одштету за сву штету нанету 1999. године у бомбардовању.

„На то нам право даје закон, али и међуанародне конвенције, пре свега Конвенција о људским правима, јер је на овај начин повређено право на живот грађана Републике Србије. То право нико не може да опрости, ни у чије име, и свако ко се осећа да му је повређено право, има путем тужбе могућност да покрене пред судом парнични поступак за одштету”, указао је Алексић.

Његов колега Тартаља, који се за потребе спора поводом прве тужбе против НАТО-а поднете Вишем суду у Београду уписао у Адвокатску комору Ниш, борави ових дана у Београду, а јуче се у Руском дому састао са београдским адвокатом Гораном Петронијевићем, некадашњим судијом Окружног суда у Београду који је 2000. године донео осуђујућу пресуду против челника НАТО. Та пресуда је касније укинута, а потом је, одлуком државе, повучена и оптужница, па је поступак обустављен. Међутим, због обиља доказа и утврђених чињеница, биће коришћена као доказ у спору против НАТО. Тартаља је током састанка, поред осталог, навео да у цео процес против НАТО треба да се укључи и држава Србија и да увиди неке позитивне исходе из тога.

„Српска држава ће тиме показати свој став, интегритет и бригу о својим грађанима. Бранећи интересе својих грађана, улажући ове тужбе против НАТО-а, српска држава показује снагу и ставља се у исти ниво са НАТО-ом. Она не може да изгуби ништа ако стане иза свега овога”, сматра Тартаља.

Говорећи о тужбама против против НАТО, он каже да је ту реч о солидарној одговорности и да, уколико би се доказала кривица НАТО-а, то омогућило да се обештете људи који су претрпели штету у току НАТО бомбардовања. Подсећајући да НАТО не чини само Америка већ и земље Европе, он сматра да и Европа такође треба да сноси одговорност за оно што се десило на Косову и Метохији.

„Последице које су наслате су тако велике да на различите начине мора да се третира штета која је настала. То ће бити на неки начин, економска помоћ српском народу који је много изгубио у економском смислу због тог рата”, закључио је Тартаља.

Петронијевић је указао да је током процеса против НАТО, утврђено да само материјална штета нанета бомбардовањем износи 120 милијарди долара, односно без нематеријалне штете која се односи на патње људи, погибије, умирање од карцинома...

Он је на челу недавно формираног Центра за обнову међународног права, који ће пружити помоћ и подршку Алексићу и Тартаљи у вези са тужбама против НАТО. Центар за обнову међународног права основан је на иницијативу судија, адвоката, професора и друштвених делатника у области међународног права и интернационалног је каракрера.

Izvor: www.politika.rs
Logged
Kubovac
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 9 464



« Reply #1544 on: June 11, 2021, 05:14:36 pm »

POVLAČENJE NEPORAŽENIH

Nakon 78 dana svakodnevne, sistematske potrage i bespoštednih napada na sisteme PVO Vojske Jugoslavije, slike i snimci povlačenja jedinica 311. Samohodnog raketnog puka (srp) i 60. srp PVO sistema "Kub-M" sa Kosova i Metohije, iznenadio je mnoge NATO planere.
Kao primarne mete napada SEAD grupa, aviona namenjenih za otkrivanje i neutralizaciju raketnih sistema PVO na prostoru Kosmeta i nakon ispaljenih 389 protivradarskih raketa (HARM i dr.) na dan povlačenja Vojska Jugoslavije je raspolagala sa 13 raketnih baterija KUB-M od 20 sa početka NATO agresije.
Brojke koje idu u prilog žilavosti ovog raketnog sistema i spremnosti posada da i dalje odolevaju u neravnopravnoj borbi protiv višestruko nadmoćnijeg i daleko savremenijeg neprijatelja.

Kako je teklo to povlačenje, najbolje da se pročita iz pera jednog mog nekadašnjeg kolege, učesnika rata i pripadnika 311. srp PVO Kub-M sa Kosova i Metohije:

Citat:
“Petak je bio 11. juna 1999. godine. 12,00 časova, selo Miloševo, kontrolna tačka na raskrsnici puta u selu. Čelo puka ju je prešlo tačno u 12,00 časova kako je i naređeno. Ostale jedinice su sve prošle preko te tačke u zadatim vremenima. To se razvuklo do 14,00 časova. Slična slika kao i onog utorka (kada se puk 1992. godine, premestio iz Skopja u Prištinu, prim. Kubovac). Oružje pored svakog pripadnika. Ovoga puta nije nedostajalo ni vozača ni vojnika. Lanseri puni sa po tri člana posade.
Samo nema onog naroda koji nas je dočekao, mahao i aplaudirao. Mogao si samo da vidiš smrknuta lica koja su se raznim vozilima gurala i pokušavala da uđu u tu našu kolonu. I njima je Miloševo bila kontrolna tačka jer je sigurnije bilo putovati sa svojom vojskom. Kolona mešovita, iza lansera se priključio traktor sa prikolicom, a iza njega 101-ica, pa opet lanser i tako u beskraj. Sve se to kretalo prema Srbiji. Tamo je bila sigurnost.
Sva moguća scenarija su mi prošla kroz glavu. U većini tih scenarija sam video sebe kako preko nišana puške gledam NATO vojnika koji je krenuo da me napadne. To sam priželjkivao i očekivao. Ova kolona u Miloševu mi nikad nije pala na pamet kao moguća opcija…..
Heroji puka, heroji tog vremena su šest pripadnika jedinice koji su dali svoje živote.
Heroji puka su jedanaest ranjenih pripadnika jedinice koji i dan danas žive kao invalidi.
A ostali ?
Ostali su samo radili svoj posao.” Kraj citata

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



* Kosovo SLO 1.jpg (28.19 KB, 594x333 - viewed 10 times.)

* Kosovo SLO 5.jpg (25.53 KB, 594x333 - viewed 9 times.)

* Povratak neporaženih.jpg (20.45 KB, 480x360 - viewed 11 times.)

* Povratak neporažeih 2.jpg (19.66 KB, 594x333 - viewed 7 times.)
Logged
Pages:  1 ... 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 [103] 104 105 106 107 108 109 110 111   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.044 seconds with 24 queries.