Bliski susret aviona JNA sa “letećim tanjirom”

(1/13) > >>

Dreadnought:
Umalo sudar aviona i NLO


21.02.2010

Nikada do sada nikom nije govorio niti pisao o misteriji iznad severnog Jadrana, bliskom susretu sa neidentifikovanim letećim objektom (NLO). Posle 26 godina ćutanja, potpukovnik avijacije u penziji, pilot Trifko Radeta (46) prvi put javno svedoči o susretu aviona JNA s “letećim tanjirom”.

Trifko Radeta
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ovaj misteriozni događaj odigrao se početkom 1985. godine. Tada je Radeta, kao pitomac treće godine zadarske Vojne vazduhoplovne akademije, boravio na aerodromu Pula, koji je važio za najbolji centar za praćenje i navođenje aviona u nepovoljnim meteorološkim uslovima.

- Jednog dana, rano popodne, bio sam u kabini aviona “galeb” (N-60) sa legendarnim nastavnikom letenja Mitom, zvanim Dolar - priča Radeta. - Uvežbavali smo figurno letenje i vađenje iz nepravilnih položaja pod kalotom, u zoni vizuelnog letenja Rab, na visinama od 2.500 do 4.500 metara. Dan je bio prelep za letenje, bez ijednog oblačka, sa vidljivošću većom od deset kilometara.

Potpukovnik avijacije u penziji svedoči da se ubrzo oformio lanac i da su avioni jedan za drugim poletali i odlazili ka svojim zonama. Let je tekao bez ikakvog problema, kaže Radeta, sve dok u penjanju ka zoni u traverzi Cresa nije primetio leteći objekat, cilindričnog oblika cigarete, boje aluminijuma.

- Procenio sam da je bio dužine oko 20 a širine oko četiri metra - predočava nekadašnji vojni pilot. - Nastavnik u drugoj kabini, koga sam obavestio o objektu, preuzeo je komande i doveo avion u poziciju da i sam može dobro da vidi čudnu letilicu. Objekat je leteo brzinom ne većom od 100 kilometara na čas, na visini oko 1.500 metara, i na obodu naše zone i zone Krk.

Odmah potom, nastavnik je obavestio aerodromsku kontrolu letenja u Puli da proveri da li u zoni letenja ima i drugih letilica. Istovremeno, priča Trifko Radeta, upozorili su kolege koje su se nalazile na pravcu kretanja objekta da ne idu ispod visina rada u zoni, kako ne bi došlo do sudara.

- Ne skidajući pogled sa ovog objekta i konstantno mu se približavajući, doživeli smo veliko iznenađenje - tvrdi Radeta. - Odjednom je ubrzao let neverovatnom brzinom, da bi za pet-šest sekundi izašao iz vazdušnog prostora SFRJ, na poziciji Trsta. Tek po izlasku NLO iz našeg vazdušnog prostora, sa “debelim zakašnjenjem”, aerodromska kontrola letenja obavestila nas je da u dotičnoj zoni nema drugih letilica.

Kako kaže Radeta, sa aerodroma u Puli javio se i dežurni za radarsko navođenje, specijalista u tom poslu, koji im je uzbuđen rekao da na nebu iznad severnog Jadrana nema nijednog drugog letećeg objekta osim njihovih aviona.

Po sletanju na aerodorom, pitomci su komentarisali ovaj događaj, a nastavnici su se povukli u svoje prostorije.

- Najmanje osmorica pilota učestvovala su u ovom “viđenju”, o kojem se do sada nije javno govorilo - veli Radeta. - Niko nam nije naredio da ćutimo, ali je bio prisutan strah da te na redovnim lekarskim pregledima na VMA proglase nesposobnim za dalju službu. A to bi bio isuviše veliki rizik, da se tolike godine odricanja, truda i učenja bace u vodu zbog nečega što nije nikome škodilo niti ugrozilo bezbednost letenja.
Trifko Radeta nedavno je postao član “NLO Srbija”, prve ufološke organizacije kod nas, čiji je slogan “Odsustvo dokaza nije dokaz odsustva”.


Jurili "svetlost"

Radeta je bio i jedan od 12 pilota koji su 1987. borbenim avionima jurili neobično svetlo duž cele jadranske obale. Kako kaže, cela eskadrila, koju je predvodio komandir Milan Perić, nije uspela da sustigne tu svetlost.


Borbeni pilot

Posle završene Vojne vazduhoplovne akademije, Trifko Radeta je do 2002, kao pilot borbene avijacije, službovao na aerodromima Mostar, Zadar, Pula, Podgorica, Niš i Kraljevo. Do penzionisanja, 2006. godine, radio je u Komandi Vazduhoplovnih snaga Srbije, a iste godine je diplomirao na Mašinskom fakultetu u Nišu. Sada sa porodicom živi u Kraljevu.


Miša Ristović
Izvor: Večernje Novosti

Bane:
Prijatelj civilni pilot sa preko 30 godina iskustva, kojem bez pogovora verujem, mi je jednom prilikom rekao: "Kad bih ti rekao samo deseti deo onoga što sam gore video svojim očima, odavno bi me smestio u Guberevac." :)

Boro Prodanic:
Jedan od naših članova ima avatar letećeg tanjira i moto "I want to believe" - "Želim da verujem". Ko veruje, veruje, ko ne, nećeš ga ničim ubediti. Smatram da je izuzetno prepotentno smatrati da smo jedini u kosmosu, a iz toga se lako izvlače neophodni zaključci. Ako još uzmemo u obzir tempo razvoja i inovacija u nauci i tehnici, pretpostavimo da su oni "drugi" tehnološki samo hiljadu godina ispred nas - i sve je jasno. Ako želiš da veruješ i da vidiš...

Helo:
Ocigledno da se svuda vidjaju raznorazne letelice i NFO. Veliki sam ljubitelj naucno-fantastike i siguran sam da nismo sami, ali moram da postavim pitanje jer nikako ne mogu da shvatim; ako vanzemaljci dolaze na zemlju i toliko su blizu nama, zasto nas ne kontaktiraju? Ako samo prikupljaju podatke drzali bi se relativno daleko, dovoljno da mi ne mozemo da ih vidimo. Ako su toliko napredni, nemoguce je da nisu u stanju da nas izbegnu. Ako neko zamislja da vlade drzava su vec kontaktirane od strane vanzemaljaca i da su se dogovorile da cute o tome, to je moguce samo ako to i vanzemaljci zele ali zasto bi to zeleli?

Boro Prodanic:
@Helo, ako vanzemaljska inteligentna bića postoje, i ako su tehnološki toliko ispred nas da mogu da savladaju svetlosne godine udaljenosti koje nas sigurno dele, onda mislim da mi uopšte nismo u stanju da proniknemo u njihove motive.

Da probamo da zamislimo primitivnog čoveka iz na primer neolita, koji jeste bio razumno biće, kako provodi jedan dan sa bilo kojim od nas. Obzirom da su svi njegovi napori bili usmereni samo i jedino na preživljavanje - znači obezbeđenje skloništa, hrane i toplote, siguran sam da ne bi bio u stanju da razume ni jedan od naših postupaka tokom prosečnog dana, osim uzimanja hrane, vode i spavanja. Sve ostalo bi kod njega izazivalo nerazumevanje i bezgranično čuđenje zašto i šta uopšte to radimo.

Dakle, ako ET postoje, moraju tehnološki biti dosta ispred naše vrste, a tu dolazimo do toga da se uz tehnologiju razvija i svest, pa njihovi motivi možda uopšte ne postoje u našoj današnjoj paleti motivacije, morala, običaja...

Navigation

[0] Message Index

[#] Next page