Filatelija na Palubi

[Boro Prodanic]

Tatar ili Tatarin - pojam iz XVIII i XIX veka, odnosio se na brze kurire koji su prenosili poštu uzduž i popreko Balkanskog poluostrva jašući na konjima koje su menjali u određenim postajama, bez odmora osim ako poštu predaju drugom Tatarinu. Tačno?

[brodarski]

Najtočnije Boro! U dlaku, a takve precizne odgovore možeš očekivati samo od ljudi malo starije generacije.

[vathra]

За време Османлијског царства су ваљда татари (монголи) разносили пошту, а и после осамостаљења Србије се задржао назив.
Колико се сећам, у Војној енц. има и биографија једног ”татара” који је донео хатишериф из Цариграда за рекордно време.

[brodarski]

Vathra, uzeo si mi rič i tekst iz usta. Mislio sam o njemu malo kasnije. Taj momak se zvao Bogdan i nosio je kopiju hatišerifa, kojom je turska vlada priznala nasljedno kneževsko dostojanstvo knezu Milošu. Iz knjige Tihomira Đorđevića '' Iz Srbije kneza Miloša ''. Dosta poučna knjiga i za današnje vrijeme. Naročito u pogledu kaznenog i krivičnog prava koje je primjenjivaao Miloš. Da se primjenjuje, malo bi tko sjedio na stolici ili hodao ulicom.
Bogdan je pošao iz Carigrada 27. avgusta i stigao u Kragujevac 1. septembra 1830. g. u noć.

[brodarski]

Citiram autora: '' Međutim, rekord u brzini odneo je tatar Rista Prendić, koji je  jednom prilikom prevalio put od Kragujevca do Carigrad za sto časova.'' Knjiga je dosta stara i užasno sitna slova. jedva čitljivo.

[brodarski]

Turski su tatari udaljenost od Beograda do Carigrada prelazili za sedam do deset dana. Znači normalno, bez neke naročite žurbe. Ovi dečki koji se žale na ceste, auto-put i lokalne sokake, moraju imati na pameti stanje prometnica za Miloševe vladavine. Rimski i austrijski putevi bili su uništeni. Austrija je u 18. stoljeću izgradila dio prometnica u Srbiji, a kočija je jedino u Mačvi prometovala. Može se zamisliti kako je tatarin putovao. Kuda je gonio konja. Austrija je u suradnji sa Srbijom popravila put, tzv '' Carigradski drum ''. To je olakšalo putovanja i povezalo Srbiju sa Austrijom i Turskom.
Srpski tatari su za razliku od turskih kolega prelazili udaljenost između metropola daleko brže. Inđe Jermenin je dolazio iz Carigrada u Beograd za 4 dana. Jovanča Spasić prelazio relaciju Kragujevac - Carigrad za 5 dana.
Da bi se olakšao prijenos pošte po Srbiji i Carigradskom drumu podignute su menzul-hane. Poštanske postaje na kojima su se mijenjali konji. Uz konja dobio bi se i suruđija ( pratitelj ) do iduće menzul-hane. Tatar je nosio samo službenu državnu poštu. To je po zakonu, a kad bi mu dao nagradu nosio bi i privatnu. To je bila uobičajena praksa, kao kod današnjih vozača autobusa.
Kroz Srbiju od Beča do Carigrada prenosili su poštu i austrijski postiljoni.

[Рашо]

Brodarski nam na najbolji mogući način tj. dopadljivo i interesantno, sa zanimljivim opaskama, priča priču o filateliji kroz priče o poštama, poštanskoj službi i ljudima koji su hrabro i savjesno prenosili i dostavljali pošiljke. Filatelija je, na neki način, ogledalo jedne države i naroda, a pošto nama Južnim Slovenima kroz istoriju nikada nije bilo dosadno tako imamo i hvale vrijedno filatelističko nasleđe. Nažalost, ovaj lijepi hobi (kao uostalom i mnogi drugi) polako ali sigurno gubi bitku pred modernim načinima trošenja slobodnog vremena, uglavnom pred nekim ispraznim aktivnostima i dokoličarenjem. Ali onaj ko jednom upadne u mrežu filatelije, ostaje vjeran poštanskim markama čitav život.

[brodarski]

Nisam pogledao kad je Pony Express počeo s radom, ali Balkan express je daleko stariji. Barem da smo onda imali razvijenu filmsku industriju. Kakav Bufalo Bil, Inđa Jermenin bi bio glavna faca.

[Рашо]

Venecuelanci su 1973. godine proslavili značajnu godišnjicu:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Poslednja velika bitka u ratu za nezavisnost. Pomorska bitka je odlučila ishod rata i budućnost Venecuele.

[Рашо]

Sjećanje na još dvije bitke iz istog rata:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[brodarski]

Svaka im čast. Opstala je Venezuela, a ni u Srbiji tada nije bilo lako živiti. Bez bankomata, interneta, fast food-a i pizze. Ipak unatoč svemu narod je živio, a navratio bi i poneki strani stručnjak. Pa kako je to izgledalo?
Prije i poslije oslobođenja od Turaka nisu imali naviku putovati. Teret se nije prtio na konje, a kola su postojala samo u Mačvi. Još za vrijeme prvog ustanka i spominje ih prota Matija Nenadović. rijetko je bilo vidjeti kola i na glavnom drumu. Rijetki teret je prevožen kolima i to samo volujskim. tamo gdje je bilo puteva. Zabilježeno je da su se kolima vozile krupne gospođe kao kneginja Ljubica ili Tomanija Obrenović. Kroničar bilježi da je iz Beograda ispraćen u siječnju 1822. godine harem vezira Marašli Ali paše. Bio je to pravi konvoj od 6 kočija i 15 volujskih kola. U godini 1829. samo su beogradski paša i knez Miloš imali karoce. Daleko lošije od položaja kako bi im dolikovale. Oba su bili vlasnici starih i ofucanih karoca. Broj karoca narastao je 1837. godine kad je jedne nabavio mitropolit Jevrem Obrenović. Svi su tada putovali konjima, domaći i stranci. Cijenio se dobar konj i po njemu njegov vlasnik. Po drumu se rijetko tko mogao susresti. Rijetki su putovali iz prijeke potrebe, a žene još rjeđe. Moglo se vidjeti tatara u kasu, a kad bi ulazio u grad ko vihor bi u galopu projahao. To je stanje tih godina, a ni u Europi nije bilo puno drugačije. Za ilustraciju, kad je jedan karlovački trgovac putovao 1830. u Zagreb kod bilježnika je ostavio napisanu oporuku.

[Рашо]

Pa sad vidi kako je bilo tatarima, onovremenim "poštarima". A krasio ih je profesionalizam daleko veći nego u današnjih poštara, ko bi danas životom branio torbu s pismima.

[jadran2]

Koliko stignem - pratim filateliju - rijetko toplo, strucno i popularno napisano!......

[brodarski]

Profesionalci su bili od glave do pete. Čuvali su posao u državnoj službi. Pravih srpskih tatarina bilo je nedovoljno za svu korespodenciju koju je Srbija vodila po svijetu.  Ne po '' svijetu '' u današnjem smislu, već dokle su sezale trgovačke i političke veze. Miloš je napravio sporazum s Austrijom da njezini postiljoni prenose pisma za Carigrad. Ugovor je potpisan i postiljoni su redovito primali i predavali poštu. Nikad nije pismo pofalilo, ali naknada je. Postiljoni su naročito u studenom 1828. godine prisvojili poveći iznos od prijenosa pošte. Da bi se stalo na kraj toj praksi uvedena je taksa. Pisma prenešena postiljonima iz carigrada nisu uručivana izravno krajnjim primateljima. Jok, bato!  Pošta je u Zemunu taksirana i zemunska pošta je predavala beogradsko bazrđan - baši na daljnji postupak. Bazrđan-baša je naziv za trgovačkog poslanika ili atašea. Taj turski uglednik u Beograd je donosio bečku poštu, novine i ostale pošiljke.

[brodarski]

Tatari su bili brzi konjanici, expresna dostava od vrata do vrata.  Slično današnjem HP ili City ekspresu. Što s onim pismima koja su dotavljana preko gora i dolova? Tamo gdje  nema drumova, već staza, puteljak, preko šuma i livada. Te pošiljke nosili su tad dosta poštovani i slikovio odjeveni listonoše, zvani sahije. Poštu su prenosili pješke, a to im je bio i jedini posao. Država im je davala odijelo i obuću, a ispod lijevog koljena visilo je zvonce kao službeni znak. Sahije  su imali dosta veliko područje, a znali su se kretati do Skoplja i Bitolja. Gorski hajduci koji su u Srbiji postojali do 1830. godine nikad nisu napali sahije. Poštovali su ih uvažavali kao i svi stanovnici.