Filatelija na Palubi

[brodarski]

Hvala Vlado na komplimentima!
Što bi mi znali o oklopništvu da nije Tebe? Malo i ništa.
Razglednica je lijepa i odlično sačuvana.
Marka od 25 para  s likom regenta pripada nizu 1. redovitog izdanja poštanskih maraka Kraljevine SHS. Marke su se pojavile na šalterima 18. siječnja 1921. godine i trebale su zamijeniti sva dotadašnje poštanske marke na području kraljevine. Jesu li? To je pitanje koje zahtijeva široku obradu. Niz je imao 14 vrednota od kojih su dinarske bile s likom kralja Petra I.
Marke je izradila tiskara '' American Bank Note Co. '' New York prema vlastitoj ideji i crtežu. Izrađene su linijskom dubokotisku. Ljepilo organsko žućkasto na poleđini, a zupčanje linijsko 12.
Vidljivo je da marke rađene u američkoj maniri. Posebno su izrađeni likovi u medaljonu, a posebno okvir. Prodajni arak imao je 100 maraka. Vrijedile su za plaćanje poštarine do 31. X 1928. godine.
Žig Užice dvokružan i dvojezičan je s oznakama za centriranje se po mom mišljenju pojavio vrlo rano. Odmah iza  rata. Vidim datum 19.11. Godina nije vidljiva. Ako je 1921. Onda je korisnik zalijepio marku drugi dan po njenoj pojavi.  Za informaciju, marka od 25 para tiskana je u 200 milijuna primjeraka.

[brodarski]

Dread uvijek ugodno iznenadi. Ovaj put s brodskom poštom. Oba žiga imala su svog blizanca.

[brodarski]

Evo od mene malo brodske pošte ....

Sa pruge Kotor - Rijeka ...  Putovala "Proleterkom" ...
Lep primerak sa prigodnom markom, što je ređa varijanta.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Marka je izdana u nizu za 20 godina ustanka. Ona kao takva nije rijetka, ali je rijedak blok Užice. Nekada se prigodne marke i nisu baš lijepile tada su bile u opticaju marke '' privreda ''. Uz razglednicu najzanimljiviji je brodski žig. U stvari on je i prava vrijednost ove putovale razglednice. Žig je bio u brodskom poštanskom uredu kod komesara. Sve pošiljke predane na brodu su njime žigosane. Oznaka pruge  Kotor -Rijeka nalazi se u brojci 351. Žig je pokretan. Kad bi brod polazio iz Rijeke, onda bi bio u uporabi žig Rijeka -Kotor.

[brodarski]

Kad smo već oko Srbije, Užica, Čačka i Milanovca red bi bio nešto i napisati o prvoj novinskoj marci u Kneževini Srbiji.
Ta je marka dosta zanimljiva iako je po  skromnom likovnom rješenju danas ne bi nitko niti pogledao. Tu bi se slabi poznavatelj srpske filatelije ljuto prevario i gorko pokajao.

[brodarski]

Jedan od najznačajnijih datuma u srpskoj povijesti je 1. svibnja. Ne zbog radničkih proslava već što je tog dana 1866. godine, određena za  optjecaj prva srpska novinska marka. Ujedno i poštanska. Bile su namijenjene novinama i časopisima koji su iz inozemstva dolazili u Srbiju, ali se vremenom uporaba proširila i na domaće tiskovine.
Marke nisu izdane po nečijem nahođenju već po Zakonu o poštama donijetom 25. siječnja 1866. godine. Zakon je bio usklađen s austrijskim poštanskim zakonom i približno jednak s poštanskim zakonima većine europskih zemalja. Iz zakona proizlazi i naputak od 13. 03. 1866. '' Nastavlenije po kome će se služba poštanska vršiti ''. Tu je jasno donešen datum od kojeg će se plaćanje poštanskih usluga obavljati u markama. Danom 1. 05. 1866. Srbija ulazi u filatelističku eru i prestaje predfilatelističko doba. Točno 26 godina iza Velike Britanije i 16 godina iza Austrije. Hrvatskoj će trebati nešto više od 78 godina do pojave prve vlastite marke 1918. godine. Pošta je tada bila pod Ministarstvom unutrašnjih dela, a '' ministar je bio ovlašćen o njihovom puštanju i povlačenju iz tečaja''. Čuveni paragraf 4 kaže: '' ko lažne marke pravi ili prave preinačava, kao i ko od lažno napravljeni ili preinačeni marki, znajuči da su one lažne i preinačene, upotrebljenje učini, kazniće se zatvorom najmanje tri meseca, pored gubitka građanske časti''. Dosta strogo i za današnje pojmove. Kao i uvijek datum određen za puštanje maraka određen je prerano. Zašto? O tome u slijedećem nastavku........

[brodarski]

Izgleda da su stariji ljudi mlađima ostavili puno toga u naslijeđe. Od toga i olako shvaćanje realizacije planiranog. U tadašnjoj Srbiji nije bila poznata tehnika tiskanja poštanskih maraka. Kasno se vidjelo da to nije '' pečatnja slova '', a niti '' Praviteljstvena knjigopečatnja '' nije mogla obaviti povjereni posao. Zavod nije imao osposobljeno osoblje niti potrebne tehničke uređaje za tiskanje maraka. Ipak povjerno mu je tiskanje maraka od 1 i 2 pare. Znači dvije vrijednosti za poštarinu iz inozemstva. Onaj tko je povjerio zavodu tiskanje nije pogriješio. Marke su bile na vrijeme otisnute i 1. svibnja su ušle u uporabu. Dobili su ih pošta u Beogradu i pogranični poštanski uredi. Marke su tiskane za vrijeme kneza Mihaila koji je inače bio sklon poboljšanjima u poštarstvu.
O ovim markama je pisano dosta u 19. i 20. stoljeću. Radovi kapetana Hranislava Valtera, Eugena Derocco, B. Duersta, W. Kuhna i drugih do kraja rasvjetljavaju tehničku stranu izrade. Najveći broj radova objavljen je u inozemstvu na njemačkom, francuskom i engleskom jeziku. Englezi prednjače po broju objavljenih članaka.
O tehnici izrade u slijedećem nastavku

[dzumba]

Свака част и хвала за информације. Иначе година на оној марки је 1921.

[brodarski]

Kako je ta pošta bila izvan metropole, možda je to čak i prvi dan uporabe te marke na pošti. Ne vjerujem da su sve pošte isti dan dobile američko izdanje. Onda bi to bio '' Žig prvog dana '' i time razglednica postaje dio poštanske povijesti dotične pošte.

[brodarski]

Tko je napravio likovno rješenje maraka ostaje do danas nepoznanica. Kako nije bilo odgovarajućeg materijala za izradu pribjeglo se stoljećima prokušanom načinu. Matrica je izrezbarena ručno u drvu, a kasnije izlivena u olovu. Primitivan način, ali kad se sjetimo kratkog roka onda je to izvanredno brzo napravljeno. Sam crtež i nije jednostavan kako na prvi pogled izgleda iako je malo grubog izgleda. Otežavajuća okolnost za gravera je izrada bisera oko medaljona. Ideja je istovjetna onima susjednih država. Povijesni srpski grb s kneževskim plaštom i krunom u medaljonu s sitnim biserima ( bijele točkice ). Sve to leži na vodoravno šrafiranom polju. U gornjem dijelu  K.S.Pošta na ćirilici. U donjem dijelu 1. para na ćirilici. Marke su uspravni pravokutnik veličine 17,5 x 22 mm. Brojke su uokvirene tankim crtama. Šrafirano polje sastoji se od 24 vodoravne crte.
Marke su tiskane u tehnici knjigotiska u malim arcima od 12 komada.  Vodoravno po 4 marke, okomito  3 marke. Arak nema vanjskog okvira. Tiskane su na dvije vrste papira. Oba papira tonirana su sivo ljubičasto.
O markama 1 pare u idućem nastavku.

[dzumba]

За разлику од претходне, марка на овој разгледници делује врло лоше, посебно у квалитету тиска. Разгледница приказује Ужице и израђена је у време Аустроугарске окупације. Ко познаје град данас вероватно ће га изненадити. Послао ју је очев ујак родитељима, као војник августа 1920.године. Распитује се зашто му не пишу и да је "комесар". Вероватно је то била нека врста задужења у јединици. Не види се одакле је послата. Сигурно пре него је стигао у Мрзлу Водицу.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[brodarski]

Marka pripada ljubljanskom nizu '' verigari ''. Razglednica nosi slovo '' T '' što znaći terećeno. Znači da je marka bila nedovoljna za plaćanje poštarine i primatelj je platio ostatak. Ove marke zaslužuju posebnu obradu. Kad je djed poslao crvenu marku, praunuk može je imati u oker pečenoj boji. Boje su dosta nepostojane. O tim markama napisane su knjige, knjižice i čitave studije. Čak je postojalo filatelističko društvo koje je proučavalo samo verigare.

[brodarski]

Marka od 1 pare tiskana je u tri navrata. Korišteni papir bi je toniran s lica u ružičastoj boji, a s naličja je bio sasvim bijel.
Za tiskanje maraka od 2 pare korišten je sivkasto ljubičasti papir. Marka od 2 pare tiskana je u dva navrata.
Tiskanje u nekoliko navrata uzrokovalo je i sitne razlike u debljini papira.
Prva naklada maraka od 1 pare izašla je na tankom papiru. Drugi naklada na primjetno punijem i zasićenijem papiru, a treća opet na debljem papiru. Što je bilo na zalihama to se i koristilo.
Marka od dvije pare tiskana je prvi puta na debljem papiru, a drugi puta na papiru kojem je tiskana marka od 1 pare u prvoj nakladi. Znači tanjem. Za sakupljača koji ne teži specijaliziranju sve ovo nije bitno. Bitno je imati obe marke čiste ili na novinama ( novinskom isječku ) poništene.
Sakupljači koji teže specijaliziranju svoje zbirke posebnu pozornost obraćaju na boje. Boje su organske s organskim kohezivnim sredstvima. To je i jedan od razloga što su u 144 godine mogle primjetno potamniti ili posvijetliti bez vanjskog utjecaja. Ako ne računamo vlažnost zraka i smještaj u prostoriji s temperaturom u normalnim uvjetima. Dodatni čimbenik je i papir koji je podložan starenju i vremenom  dobije mrlje po sebi ( rđa ). Na slici je marka od 2 pare u paru na originalnom papiru. Primjetno je da su nastale mrlje od  utjecaja vremena. One tamnije nepravilne površine, najvjerovatnije od punila kojim je papir keljen. Za ove marke kažu da nema vanjskog ruba. Ogromni širok rub potječe iz tiskarskog arka koji sadrži nekoliko prodajnih araka.
O boji u idućem nastavku.

[brodarski]

U filateliji je najteže odrediti izgled boje. Boja koje moje oko vidi ne znači da je i drugi tako vide. Postoje neka pomagala za određivanje boja, ali po mišljenju to je samo način da veliki uzmu na elegantan način novac malima. Boja koja prevladava stavlja se na prvo mjesto a na drugom mjestu je prateća. Zelenkasto-žuta ili žuto -zelenkasta u filateliji nije ista boja.
Kod ovih maraka pitanje boja je presudno. Ispitivač će po bojama odrediti kojoj nakladi pripadaju i o tome dati atest svog vještačenja. Kad su marke puštane u promet nije bilo obavijesti u kojoj su boji tiskane. To se moralo odrediti ispitivanjem po izgledu, papiru itd. Težak, nezahvalan i mukotrpan posao. Pogotovo što još nije bilo prikladne UV svjetiljke. Što znači prosječnom filatelisti zatvoreno -zelena ili brončano- zelena kod 1 pare ? Ili ljubičasto-mrka, boja čokolade i bakarno-crvena kod 2 pare ? To je subjektivni način određivanja boja i ujedno nepouzdan. Upravo ništa ili neki neodređeni putokaz kamo treba krenuti. Veliki svjetski katalozi su o tom razbijali glavi i donosili sudove. Naravno o materijalu koji su imali u rukama. O namazu srpskih boja na papiru nikada se nisu složili. Bilo je prekomplicirano jer su čak i marke iste naklade imale različite nijanse. Odlučujući čimbenik čovjek koji nanosio na tiskarski valjak lopaticom boju. Nekad bogatiji namaz, a kad se malo zanese ispadne siromašniji namaz na valjku. Sve ovo ne treba obeshrabriti onog koji generalno sakuplja staru Srbiju. Neka slobodno stavi novinske marke u zbirku, gleda ih, gušta i deblja se.

[brodarski]

Kad smo kod ispitivača maraka za određena područja, kazaćemo koju crticu o njihovom poslu. To su ljudi koji imaju dobru zbirku filatelističkog materijala koji vještače. Kod prvih srpskih novinskih maraka vještak bi morao posjedovati sva izdanja u arcima ili pojedinačnim komadima, četvercima, parovima. Sve boje i sve papire. Čak i te marke na novinskim isječcima. Odlično poznavati karakteristike izdanja i njegov sud o ispitivanju nekog materijala bi bio konačan.
Vratimo se malo na početak. Opet sve počima od izrade matrice. Matrica je rezbarena u drvu i odstupanja su velika. Zavisi kako je graver rezao i kvaliteta drva. Rezana je samo jedna marka i iz nje izliven olovni kliše koji se umnožio u onoliko primjeraka koliko je bilo potrebno. U ovom slučaju 12. Pitanje je jesu li svih 12 olovnih klišea isti. Ja bih rekao da nisu. Premda je motiv isti klišei isti. Nečistoća olova, nagorjelost matrice i mnogo drugih sitnih čimbenika uvjetovali su na prvi pogled nevidljive razlike. Tek kad je složena tiskarska ploča i otisnut prvi arak mogle se i moralo primijetiti razlike. Tiskara je učinila posao, tiskala je nakon teških porođajnih muka prvu marku i isporučila je ministarstvu. Tko će sad gledati je li negdje crta tanja ili deblja i ima li koja točkica na papiru viška ? Normalan čovjek neće, ali neki munjeni filatelista hoće.
Vjerovali ili ne uvaženi De Smet pronašao je da je svaka novinska marka drugačija od druge. Čak u istom arku i istoj nakladi. Nije ni čudo, olovni klišeji se troše. Ustanovio je dotični gospodin kod maraka 1 i 2 pare debele i tanke crte, crtice, razna oštećenja, nedostatak kantuna i to mjerio čak do 1/ 4 mm. Nameće se zaključak da niti jedna marka u filatelističkom pogledu nije ista. De Smet je pronašao i razlike u ćirilićnom slovu Š i P. Čak je i brojao biser u grbu, kojih ima 77.
Kapetan Šenek iz Graza je bio najbolji inozemni poznavatelj prvih srpskih maraka. On je i najtočnije u listu '' Austria Philatelist '' iz 1897. godine dao stručno mišljenje o ovim markama. Kaže da je u prvoj nakladi tiskano 2040 komada od 1 pare i 1944 maraka od 2 pare. Podatke je dobio od Steve Popovića. Marke su razdijeljene po poštama: Beograd 1500 komada od 1p i 1404 od 2 p., Aleksinac po 300 komada od svake vrijednosti i Kladovo preostala količina od 1 i 2 pare. To je i najznačajniji podatak za povijest srpske pošte.
Ima jedan neobičan podatak. U Beogradu je nađena marka 1944. godine zalijepljena na novine '' Bosanski vjestnik '' i s štambiljom Naplaćeno. Deroko je ustanovio da pripada pošti Karantin Rača koja nalazila  na granici s Bosnom.  Taj podatak unosi dodatno svjetlo u tamu srpske poštanske povijesti.

[jadran2]

Brodarski, kao reflektor od skoro metra, unosi svjetlost, a bogme i poducava.
(Prigodna fotografija bas za ovu priliku)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]