Razminiranje - pojam, oprema, nacini

[Solaris]

Kuzma će znati o čemu se radi.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Admir Buljubasic / CROPIX

[Kuzma®]

Bice da je ovo http://www.allenvanguard.com/Products/PersonalProtectiveEquipment/EODIEDD.aspx

[Solaris]

Članak iz današnje SD

-----------------

Nadnica za strah.

Pirotehničare tjeraju u smrt za 2,5 kune

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Cijena razminiranja u posljednje vrijeme pala je na rekordno najnižu razinu otkako je pokrenut program razminiranja u Hrvatskoj. Pretraživanje minski sumnjivog područja stoji tek 2,57 kuna po četvornome metru. Cijenu je ponudila tvrtka “Nitrat” za projekt razminiranja područja korita rijeke Save i rijeke Une u općini Jasenovac.

- To je nezamislivo. Po toj cijeni ljude se tjera u smrt - ogorčen je Marinko Guljaš, predsjednik Sindikata humanitarnog razminiranja, te nastavlja: - Ovakvom je cijenom rada zanimanje pirotehničar, umjesto “zanimanja visokog rizika”, postalo “za život opasno zanimanje”. Upozorio je na poražavajuće podatke: da je u proteklih 15 godina na poslovima razminiranja poginulo čak 60 pirotehničara. S obzirom da je u Hrvatskoj danas oko 600 pirotehničara, broj poginulih čini 10 posto populacije ljudi koji rade na razminiranju.

Krivi su poslodavci

Kada bi u nekoj drugoj branši poginulo toliko zaposlenika, Guljaš ne sumnja da bi se digla velika panika. Za nisku cijenu rada pirotehničara, Guljaš krivi poslodavce koji idu na vrlo niske cijene razminiranja samo da bi ostvarili zaradu. Pirotehničare onda ucjenjuju da rade za “šačicu kuna” na tako opasnom poslu. Jer da bi netko, na ovom opasnom poslu, kaže Guljaš, osigurao egzistenciju svojoj obitelji, pristaje i na puno manju plaću, zahtjevniji posao, neplaćene prekovremene, neplaćene dnevnice...

Krivi i državu koja pristaje na tako nerazumnu cijenu, dok s druge strane ti isti poslodavci koji pošto poto uzimaju projekte ne vodeći računa o sigurnosti radnika, državu zakidaju, ne podmiruju obveze državi ili dobavljačima. Da bi pirotehničar opravdao svoju plaću i podmirio obveze koje tvrtka ima za administraciju, troškove prijevoza, goriva, sanitet... dnevno mora zaraditi 2300 kuna. To znači, kaže Guljaš, da po cijeni razminiranja od oko 2,5 kuna po kvadratu pirotehničar mora dnevno razminirati 800 do 900 kvadrata zemljišta, što je daleko iznad svih kriterija.

- Prema kriterijima UN-a, pirotehničar dnevno može razminirati 40 do 90 kvadrata. Kod nas se radi deset puta više. Stanje je katastrofalno. Ovo je do sada najgora godina otkako se bavim razminiranjem - kaže Guljaš.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Manje nego lani

Iako bi čišćenje minski sumnjivih površina trebao biti jedan od važnijih državnih interesa, ove je godine za razminiranje izdvojeno 20 posto manje novca nego lani. Iz državnog proračuna izdvojeno je tek 20 milijuna kuna, što je dosta tek za mjesec dana kontinuiranog razminiranja, ističe Guljaš te upozorava da su sredstva koja su ove godine planirana iz državnog proračuna za potrebe razminiranja već potrošena, pa je nastavak razminiranja upitan.

Zbog toga je ravnateljica Vladina Ureda za razminiranje Dijana Pleština nedavno sazvala sastanak s predstavnicima poslodavaca na poslovima razminiranja, predstavnicima pirotehničara, te javnim poduzećima na temu financiranja razminiranja u RH. Iznijela je probleme kojih su tvrtke koje se bave čišćenjem minski sumnjivih područja itekako svjesne. Upozorila je i na poražavajući podatak da u RH još uvijek oko 900 tisuća stanovnika živi u dodiru s minski sumnjivim područjem, koje se proteže kroz 12 županija.

Osim toga, navela je i nesagledive posljedice koje Hrvatska ima zbog minski sumnjivog područja – od gubitka stotina milijuna kuna godišnje zbog neobrađivanja poljoprivrednih površina pod minama pa sve do utjecaja na razvitak društva u cijelosti. Neke procjene govore da bi za dovršetak razminiranja u Hrvatskoj trebalo oko četiri milijarde kuna. No, na koji način doći do potrebnog novca, nije bilo odgovora.

SNJEŽANA DUKIĆ

[dzumba]

To se zove kapitalizam. Praktično jedini kriterijum, posebno kada je država poslodavac, za ovakve i slične stvrai (na primer poslove fizičke zaštite) je "najniža ponuđena cena". Ako neće jedna firma (tvrtka), hoće druga jer inače neće raditi. Osnovni uzrok rada na crno je taj što država, kao veliki poslodavac ne uslovljava one koji dobijaju posao da dokažu (pa posle i kontroliše) da legalno prijavljuju i po zakonu plaćaju radnike.

[Vladimir Ivanović]

Nakon rata u Kuvajtu, 1991 godine, gledao sam kako vojska Bangladesa cisti minska polja. Na nekoliko stotina metara od nas, od tenkova, bukvalno su ih tjerali da sa onim stapovima bockaju po zemlji i da idu sto brze. Nekoliko puta je bila ekspolozija gdje su vojnici bili ozlijedjeni ili poginuli.

Veoma jeftin zivot njihovog vojnika.


Vlado

[Kuzma®]

Veoma jeftin zivot njihovog vojnika.

Pa nije mnogo skuplji zivot ni naseg.

[kilezr]

 Da li se zna cena ( okvirno) kod nas?  Jer mislim da ovde, posle svega što se Srbiji izdešavalo ima više nego dosta posla razminiranja i uništavanja raznoraznih neeksplodiranih sredstava.

[Kuzma®]

Neko verovatno zna, ali ne verujem da je to neka velika cifra.
Mogu samo reci da je prilikom pretrage i razminiranja terena na jugu Srbije 2001.godine dnevnica inzinjeraca za dane kada su direktno angazovani iznosila, ako se dobro secam, tadasnjih 80 maraka ili mozda i svih 100. Narano u dinarima i  isplacivana je redovno. A i tu ima jedna caka, ispocetka nisu hteli da nam toliko isplacuju pozivajuci se na to da nismo pirotehnicari ali su u jedinici postojali neki ljudi koji dobro poznaju propise pa smo uspeli da se izborimo za taj dodatak. To je ustvari nekoliko puta uvecana obicna dnevnica i podseticu da je u pitanju vojno a ne humanitarno deminiranje. Koliko se placa za humanitarno deminiranje u Srbiji ne znam a verujem da je taj podatak malo teze pronaci.

[dzumba]

Не знам тачан износ који се даје извршиоцима, али не верујем да је већи од 40-50 евра дневно. Они што се баве ваздухопловним бомбама можда добијају нешто више. Можда колега деминер из Босне или из Хрватске зна колико се то тамо плаћа јер и овде у Србији је било фирми из БиХ и Хрватске које су добијале послове деминирања.

[leut]

SATNIJA ZA PROTUEKSPLOZIVNU ZAŠTITU INŽENJERIJSKE PUKOVNIJE ZOD HKoV

U borbi protiv IED-a

Osim obuke novih kadrova za OSRH, PEZ satnija provodi i sve oblike preduputne C-IED obuke za pripadnike OSRH koji odlaze u mirovne misije. Hrvatska je posebnost što svatko, od visokog časnika do vojnika, prije odlaska mora proći obuku u Pukovniji. To je i razumljivo jer je prijetnja od IED-a danas gotovo veća nego prijetnja od konvencionalnog naoružanja...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Kao reakciju na prijetnju, koja je odnijela i niz žrtava među pripadnicima Koalicije u operaciji ISAF, NATO je članicama, a poglavito njihovim vojskama, uputio zahtjev za institucionaliziranjem i razvijanjem sposobnosti te obuke suprotstavljanja improviziranim eksplozivnim napravama (C-IED)

Improvizirane eksplozivne naprave (IED) vjerojatno su najveća prijetnja u modernim ratnim sukobima. Smrtonosne spravice koje je lako i jeftino izraditi, a učinak im je poguban za ljude i imovinu, već su godinama među najvećim brigama sigurnosnih i obrambenih sustava zemalja diljem svijeta. I to ne samo onih koje posljednjih godina djeluju u operacijama u Afganistanu i Iraku, nego i drugih koje su izložene terorističkim prijetnjama.

Kao reakciju na prijetnju, koja je odnijela i niz žrtava među pripadnicima Koalicije u operaciji ISAF, NATO je članicama, a poglavito njihovim vojskama, uputio zahtjev za institucionaliziranjem i razvijanjem sposobnosti te obuke suprotstavljanja improviziranim eksplozivnim napravama (C-IED). Sposobnosti su označene kao kombinacija ljudskih i tehničkih kapaciteta za predviđanje, zaštitu, neutralizaciju i iskorištavanje IED-a, upakirane u standardizirani koncept združene operabilnosti i strateške pokretljivosti među Saveznicima. U skladu s novim potrebama usmjerenim ka OSRH, zatraženi su i dobiveni dodatni kapaciteti u ljudstvu i tehnici.

Implementacija prije roka

Ubrzo je, iz nekadašnje desetine, ustrojena Satnija za protueksplozivnu zaštitu (PEZ) u sklopu Pionirske bojne Inženjerijske pukovnije, glavna tema ove reportaže. No, ne smije se zaboraviti da su Vojna policija, VoB i bojna NBKO također dodatno razvile C-IED sustav, svaka u skladu sa svojim posebnostima.

Zanimljivo jest da je kao rok početka razvoja C-IED sposobnosti planirana 2011. godina, a za OSRH te je godine već sve bilo gotovo, cilj je bio implementiran! To nije čudno: u našoj vojsci zbog ratnog iskustva i kontinuiranog liječenja eksplozivnih ratnih posljedica već je postojao veliki broj stručnih pirotehničara, sposobnih prenositi svoje znanje i na druge.

Da pirotehničari PEZ-a misle ozbiljno, pokazali su već 2010. u vojarni Inženjerijske pukovnije "Kamensko" uspješno sudjelujući u organizaciji dva NATO-ova C-IED tečaja, obuci obučavatelja, koje je uspješno prošao i velik broj hrvatskih pirotehničara. Tečajevi su tada okupili niz njihovih kolega, koji su dolazili iz SAD-a i Kanade, te raznih europskih zemalja saveznika i partnera RH. Pukovnija je za organizaciju dobila visoke ocjene NATO-ovih struktura.

Bez obuke nema misije

Funkcija PEZ satnije je prije svega obučna. Osim stvaranja novih kadrova za OSRH, oni provode i sve oblike preduputne C-IED obuke za pripadnike OSRH koji odlaze u mirovne misije. Hrvatska je posebnost što svatko, od visokog časnika do vojnika, prije odlaska mora proći obuku u Pukovniji. To je i razumljivo jer je prijetnja od IED-a danas gotovo veća nego prijetnja od konvencionalnog naoružanja. Naravno, obuka se oblikom i intenzitetom razlikuje od čina do čina, od dužnosti do dužnosti. Logično je da pripadnik OMLT-a mora proći intenzivniju obuku nego stožerni časnik. Obuka je kombinacija teoretske i praktične, s time da se potonja uglavnom provodi na poligonu "Cerovac", a proteže se i na preduputne vojne vježbe kao što je Hrvatski ponos. Naša ekipa nazočila je praktičnoj vježbi vojnika na Kamenskom i vidjela kako je jedno vozilo naletjelo na skriveni IED. Tko ga je postavio? Upravo instruktori iz PEZ satnije, koji su i sami majstori za sklapanje IED-a! Naime, te naprave su nepredvidljive i stalno se mijenjaju, a oni koji ih sklapaju (u ovom kontekstu prije svega mislimo na pobunjenike i teroriste u Afganistanu) sve su maštovitiji i razvijaju IED-e usporedno s NATO-ovim razvijanjem borbe protiv njih. Na raspolaganju su im neograničeni resursi, a zapljene minsko-eksplozivnih sredstava u Afganistanu su svakodnevne. A i kad ih nemaju na raspolaganju, teroristi se služe mješavinama umjetnog gnojiva kao eksplozivnim sredstvom (njegova je distribucija zakonom zabranjena u Afganistanu).

IED radionica

Da bi se prilagođavali situaciji koja se stalno mijenja, instruktori iz PEZ satnije stalno primaju informacije o novitetima iz ISAF-a, koji su i danas nažalost brojni. Isto tako, nastoje razmišljati poput protivnika i predvidjeti njihove poteze.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Tijekom C-IED obuke koju provode pripadnici PEZ satnije, polaznici se, u učionici i na terenu, detaljno upoznaju s raznim inačicama improviziranih eksplozivnih naprava, kao i potrebnim postupcima. Na slici gore se uz napravu vidi fotografija s njezinim kratkim opisom

U vojarni "Kamensko" imaju svoju radionicu u kojoj zbog obuke sklapaju najrazličitije naprave, i to praktički od svega što im dođe pod ruku: limenki, kutija keksa, starih budilica, dasaka, pila, boca, mobitela, čaša, lončića..."Svakodnevno dobivamo nove obavijesti. Obveza nam je pravodobno reagirati i učiniti sve da bismo pripremili naše vojnike. Drago mi je što su zadovoljni obukom i kažu da im je zanimljiva", rekao nam je narednik Bernard Brečić, koji neprestano traži načine kako bi otežao obuku. Ideje mu stalno padaju na pamet, ne samo tijekom obuke i radnog vremena. Upravo na jednu od njegovih spravica su naletjeli gore spomenuti vojnici.

Različito od šablona

Ono što polaznici obuke moraju naučiti jest kako identificirati te naprave, izbjeći ih, ili reagirati ako ipak dođe do detonacije. Obuka im nije laka, jer instruktori znaju svoj posao. No, to je i logično. Riječ je o posebnim profilima ljudi, koji u većini imaju iskustvo iz rata i ISAF-a, te posjeduju NATO-ove certifikacije, govore nam poručnik Ivica Mustač, zapovjednik Tečaja za C-IED, i nadnarednik Nikolino Šušak. Nadalje, sa zadovoljstvom ističu da polaznici vrlo povoljno reagiraju na obuku, svjesni su njezine važnosti, ali i zainteresirani za C-IED, danas "goruću" vojničku tematiku, koja se razlikuje od svih uobičajenih šablona.

Uz obuku pripadnika OSRH i sudjelovanje u ISAF-u, pripadnici PEZ satnije bi u svakom trenutku, u slučaju potrebe mogli izići na teren i boriti se protiv eventualnih IED prijetnji u Hrvatskoj. Nositelj sustava osiguranja od IED prijetnje u tom je slučaju MUP, ali OSRH ima najveće izvršne kapacitete.

Posljednjih se mjeseci stalno govori o Pametnoj obrani i dijeljenju kapaciteta. Iz svega što smo vidjeli i čuli, čini se da je upravo borba protiv improviziranih eksplozivnih naprava nešto što je OSRH razvio bolje od mnogih saveznika i partnera, nešto što možemo ponuditi kao našu specifičnu vještinu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nema mjesta za adrenalinske ovisnike

Američka ratna priča Narednik James (The Hurt Locker) je 2008. osvojila Oscara za najbolji film. Podsjetimo, glavni je lik narednik koji je majstor za onesposobljavanje IED-a. Problem je što je ovisnik o adrenalinu i svojim ponašanjem često dovodi u opasnost sebe i svoje kolege u Iraku. Realan ili ne, Narednik James je globalizirao temu C-IED. Pripadnici Satnije za PEZ gledali su ga više puta. "Dio prikazanog u filmu se događa i u stvarnosti, no mi strogo poštujemo mjere sigurnosti, što glavni lik u filmu ne radi. U ovom poslu nema mjesta za adrenalinske ovisnike", zaključuju.


Domagoj VLAHOVIĆ, snimili Davor KIRIN i Domagoj VLAHOVIĆ, Hrvatski vojnik