kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
Offline
Posts: 1 252
|
|
« Reply #1 on: January 26, 2024, 05:39:56 pm » |
|
U medjuvremenu je formiran bataljon,na žalost nema tačnog datuma,pa se smatra(po izjavama svedoka) da je bilo oko 15 oktobra 1944g.Tada je Čedomir Vranić ,pred okupljenim ljudstvom pročitao naredbu V.Š. NOV i POJ o formiranju Prvog padobranskog bataljona,a zatim je izvršena podela ljudstva po četama i izabran rukovodeći kadar.
Kako nije sačuvan originalni dokument,na osnovu spiska ljudstva i izjava učesnika ,smatra se da je bilo 159 ljudi.Od toga:
Komandu bataljona su činili – komandant poručnik Čedomir Vranić,komesar Milan Podgornik,zamenik komandanta potporučnik Milan Stojanović ,zamenik komesara Voislav Šiljegović ,obaveštajni oficir Mišo Vulović ,intendant zastavnik Momčilo Čup i dr.
1četa – komandir potporučnik Dragutin Vukliš,komesar Luka Zorić ,zamenik komandira potoručnik Drago Novaković ,komandiri vodova Djuro Popović,Andjelko Spremo ,Franjo Javorčić.
2četa – komandir potporučnik Mustafa Vejzović ,komesar Vladimir Čegalj ,zamenik komandira potoručnik Savo Kovačević ,komandiri vodova Ignjac Petručko ,Dušan Novaković ,Rade Radošević.
3četa – komandir potporučnik Vaso Klipa ,komesar Petar Kovačević- Kenta ,zamenik komandira potoručnik Nikola Vranješ ,komandiri vodova Mile Samardžija ,Dragan Ivanišević ,Zlatomir Šavija ,Slavko Dejanović.Moguće da je u sklopu ove čete bio i zaštitni vod.
4četa – komandir potporučnik Mile Vasić ,komesar Mirko Meničanin ,zamenik komandira potoručnik Dušan Ćurgus ,komandiri vodova Pavao Mraović ,Milan Munjiša ,Milan Manojlović.
Posle ovoga su dobili naoružanje,ali ne padobransko,već obične automate(možda „STEN“) ,puškomitraljez „Brengal“ ,pištolje i za zaštitni vod PT puške.U bataljonu nije bilo opreme koja se nije mogla nositi pri skoku,jer je to trebalo da bude mala jedinica za divezanska dejstva.
Upućeni su u diverzantsku školu kod mesta „Irsine“ gde su izučavali eksplozive,upaljače,razne vrste mina nemačkog i savezničkog porekla.Učili su kako se nešto minira ili razminira,kako se koriste zapaljiva sredstva.Izučavana je topografija i rad sa kartom i busolom ,orjentacija u prostoru.Obučavani su kako se koristi naoružanje,i izvodili veliki broj gadjanja.
Tokom obuke organizovan je kulturno – političko - partiski rad.Partiske ćelije su usmerile svoj rad na što bolje savladjivanje nastave i skokova i pravilan odnos prema drugima.Izlazile su zidne novine i list „Padobranac“.Postojale su razne sekcije i izvodjene priredbe.Jedna je kasnije izvodjena u Dubrovačkom Narodnom kazalištu.Glavni za ovakve aktivnosti je bio Jug Grizelj.
Interesantno je da se jako vodilo računa o čuvanju tajne.Naime nikome nije bilo dozvoljeno da piše o bataljonu,imena ljudi su držana u tajnosti,a sa saveznicima su razgovarali samo komandant i komesar bataljona.
Nakon obuke za padobrance smetili su se u jugoslovenskom logoru Gravina desetak dana.Tu su intenzivno imali fizičku i strojevu obuku i druge mere za upotrebu bataljona u borbi.Dobili su naredjenje o pripravnosti krajem novembra,jer se govorilo o prevozu avionima i iskakanje negde u Jugoslaviji(navodno forsiranju Dunava). Početkom decembra 1944g ,bataljon dobija naredbu da se prebaci u Beograd.Tada su dobili i ostalu opremu – male radio stanice za svaki vod i četu,veća stanica za komandu bataljona,minerski alat i pribor,eksplozive i upaljače i odeću za diverzante i rančeve.Ali,nisu dobili padobrane.Do sada nije utvrdjeno zašto je ispalo tako.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Bataljon na paradi u Jugoslaviji
Ukrcali su se šestog decembra 1944g na britanski brod koji ih je ,zajedno sa drugim borcima,prebacio u Dubrovnik.Kako su Nemci i dalje držali glavne saobraćajnice i gradove u Crnoj Gori nisu mogli da nastave ka Beogadu,već su bili smešteni u hotel „Ekcelzior“ koji je bio napola razrušen i bez invetara.
Dvanaestog decembra su prevoženi uskom železnicom do Trebinja,jer je situacija sa Nemcima bila bolja,a odatle kamionima 2 korpusa do Nikšića.Odatle se moralo ići pešice,pa je bataljon morao da ostavi svu tešku opremu.Dogovor je bio da sa opremom –radio stanica,eksplozivi ,PT puške i ostalo ,ostane zamenik komesara Voislav Šiljegović u Nikšiću i da sačeka avion koji bi opremu prebacio u Beograd.Ostali su krenuli pešice za Podgoricu.
Očekivani avion nikad nije došao,pa je Šiljegović posle dugog čekanja svu opremu predao štabu 2 korpusa,u nadi da je oni nekako pošalju ili sačuvaju.Medjutim,bataljon nikada nije dobio tu opremu.
Sa bataljonom se prema Beogradu kretala i kolona prezdravljenih ranjenika i drugih(oko 1000) koji su se vraćali iz Italije.Kako je oružije imao samo bataljon on im je bio prinudno obezbedjenje.Nakon Podgorice išli su do Tuzija ,pa Plav,Gusinje,Peći ,Prištine i Kuršumlije gde su se ukrcali u voz.Po dolasku u Beograd šestoj januara ,komandant Čedomir Vranić se odmah javio u V.Š. i podneo raport.
Nastala je neverica i zbunjenost,odakle nama padobranci ! Navodno je zabunu rešio lično Tito,koji je rekao da očekuje dolazak padobranaca iz Italije.Bataljon je stavlen pod komandu JRV i smešten u Pančevu.
Dobili su nedostojni zadatak obezbedjena fabrike letačke opreme i padobrana u Indjiji ,prvo 1 četa ,a zatim i 2 četa i obezbedjene Zemunskog aerodroma.Zatim je 1 marta 1945g ceo bataljon premešten na taj aerodrom.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Prvi padobranski Bataljon na Zemunskom aerodromu 1945g
Rukovodioci bataljona su sve vreme tražili da im se dodeli zadatak desanta,pa se tako ozbiljno razmišljalo o desantu u rejonu Zidanog Mosta ,u završnim operacijama oslobodjena zemlje.Do toga nije došlo jer nisu imali padobrane kao ni dovoljno aviona.Na kraj je odlučeno da desant i nije neophodan jer su Partizani već imali velike snage na tom područiju.
Kako nisu znali šta će sa njima jula 1945g su oslobodjeni svih dužnosti i poslati su na odmor u selo Vlajkovec kod Vršca. A onda po naredjenju komande RV 16 avgusta 1945g 1 padobranski bataljon je rasformiran.Tom činu je prisustvovao Milan Simović koji je dobio zadatak da izvrši demobilizaciju dela ljudstva i preraspodeli ostale.
Ni ova naredba nije sačuvana,kao i ni arhiva ,dnevnik,pečati i druga dokumenta bataljona koji su predati komandi RV na čuvanje.Tako da ova ,do sada nepriznata jedinica,iza sebe nije ostavila nikakvog traga.
Jedan deo boraca i rukovodilaca bataljona je upućen u 1 klasu pilotske škole u Pančevu,jedan deo poslat na školovanje u SSSR,neke starešine na druge dužnosti u JRV,ali najveći deo je demobilisan.
Treba reći da je deo ljudstva kasnije poslužio kao jezgro za formiranje nove padobranske jedinice ,a neki su postali padobranski instruktori po letačkim jedinicama JRV.
|