Vir:
"Slobodna Dalmacija" Split
08.12.2015
NOVA PRAVILA
Neupadljivost je novi zakon mornarice SAD-aFini, kulturni i neupadljivi - tako bi mogla glasiti ocjena ponašanja članova posade nosača „Harry S. Truman“ koji ovih dana borave na širem području Dalmacije od Splita do slapova Krke i nazad do Dubrovnika.
Novo doba donijelo je i novu sortu mornara koji šalju radikalno suprotnu sliku američkih mornara koji su tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća posjećivali Split.
Kako vele oni stariji Splićani, tada su američki mornari bili bučniji, grlatiji, a ni kavanskih tučnjava nije nedostajalo, pa je vojna policija imala pune ruke posla.
Mnogo toga se u ratnoj mornarici promijenilo nakon 2000. godine, kada se brzi gliser s 300 kilograma eksploziva zabio u razarač „USS Cole“, privezan u jemenskoj luci Aden, pobivši tada 39 članova posade, a 17 ih teško ranivši.
Od tog događaja potpuno se promijenila filozofija sigurnosti u ratnoj mornarici SAD-a u više elemenata.
Bez odoraPrvo, posjeti širokog pučanstva američkim brodovima u stranim lukama strogo su zabranjeni. Obična šetnja za jednog građanina, zaljubljenika u američku tehniku, između borbenih lovaca na nosaču zrakoplova postala je stvar prošlosti.
Drugo, uvedena su nova pravila ponašanja posade u inozemstvu koja podrazumijevaju što manju prezentaciju prisutnosti. Drugim riječima, boravak izvan broda mora biti u civilu kako bi posada bila što manje uočljiva. To je vrlo bitan element jer su američki vojnici, ma gdje god bili, radikalnim džihadistima najpoželjnije mete.
Talijanski, ruski i francuski mornari još se uvijek mogu u stranim gradovima šetati u uniformama.
Ukratko, potreba za višim stupnjem sigurnosti promijenila je sliku o američkim mornarima u stranim lukama.
Socijalna sigurnost koju pruža mornarica SAD-a primaljiv je mamac za mnoge.
Kako smo mogli čuti za vrijeme boravka na „Trumanu“, prosjek najnižih plaća (mornari, oružari, niže kuhinjsko osoblje, dočasnici, palubni operateri,…) iznosi oko 1500 dolara, a one, ovisno o godinama službe i činu, mogu narasti i na mjesečnih 2500 dolara. Srednjim i višim mornaričkim časnicima, uključujući i zapovjednika nosača zrakoplova te zapovjednika borbene grupe nosača, ovisno o godinama staža i činu, plaće se kreću u rasponu od 6900 do čak 20.000 dolara mjesečno.
Ugovori o radu se potpisuju na minimalno šest mjeseci, jer se nosači zrakoplova atlantske flote SAD-a barem dvaput godišnje vraćaju u matičnu luku u Norfolku.
Prilika za sveProsjek godina članova posade na „Trumanu“, ali i drugim američkim nosačima je manji od 25 godina. To je očekivano jer ratna mornarica onima koji se za nju odluče (posebno oni iz nižih slojeva američkog društva) jamči stalan posao, školovanje, te nastavak karijere.
Obrazovanje i iskustvo koje se tijekom godina službe stekne u američkoj ratnoj mornarici je i više nego dovoljna referencija za mogući civilni nastavak karijere. Ukratko, svatko u mornarici dobije priliku uspjeti i sve ovisi o njemu samome. „American dream“ na djelu.
Što se tiče samog stila života na brodu, hrpa je pravila koja reguliraju odnose izvan radnog vremena (ako takvo nešto na nosaču aviona uopće postoji). Primjerice, kažnjivo je upuštanje u bilo kakve intimnije muško-ženske odnose. Otkrivanje seksualnih ili ljubavnih "afera" rezultira trenutačnim isključenjem iz mornarice.
Naime, sve ono što može proizići iz zaljubljenosti ili problema u vezi može negativno utjecati na tehničku i borbenu učinkovitost samog broda koji je po naravi stvari - ratni.
Kako smo za vrijeme posjeta brodu doznali od časnice Mary Ann iz Forth Wortha (predgrađe Dallasa), kratka kosa za novakinje u mornarici više nije obvezna. Naime, duga kosa je dozvoljena, ali samo ako je jedna od 19 tipova frizura kakve je propisalo zapovjedništvo mornarice.
Denis Krnić