Licna dokumenta gradjana

[zpetrov9]

Jedna legitimacija izdana u okupiranoj Istri osobi iz Raklja krajem 1944. godine. Obrazac je odštampan u trsu isto 1944. godine, tekst je prvo
ispisan na Talijanskom, pa zatim Njemačkom i na kraju i na Hrvatskom jeziku. ovo zadnje je i dokaz da su za izdavanje bili odgovorni bili
Njemci jer nije bilo šanse da Talijani u Istri izdaju dvojezičnu ispravu.  Evo skenova

[zpetrov9]

I još jedna Putnica (Putna isprava) NDH izdana 1942. godine u Poslanstvu NDH u Budimpešti. To je bila obiteljska putna isprava ali je
oštećena i jedna fotografija je i istrgnuta, a i generalno je stanje putnice dosta loše. Ipak zanimljiva je za pogledati i nju i vize u njoj.

[zpetrov9]

I jedna diplomatska Putna isprava-pasoš Kraljevine SHS izdan 1925. godine. To je još jedan od onih koji nisu bili knjižice veće se je u korice
umetao papir (vrlo dobre kvalitete) veličine cca A3 koji bi se onda presavijao i slagao na veličinu korica putne isprave. Zanimljivo ga je za
pogledati jer se dosta rijetko viđaju.

[zpetrov9]

Jedna malo starija osobna iskaznica izdana u Poljskoj 1927. godine.

[zpetrov9]

I jedan Portugalski pasoš iz nekada burne studentske i ne samo studentske 1968. godine.

[zpetrov9]

I jedan Pasoš izdan u Moldovi ne tako davne 2008. godine. Kako možemo primjetiti pasoš je dosta skromno opremljen, a isto se može reći
i za sigurnosne elemente s obzirom na godinu izdavanja.

[zpetrov9]

I neka vrsta Španjolskog vojnog pasoša ili možda čak prije i vize izdane rezervnom (pomoćnom) poručniku Španjolske armije na službi u
Ceuti za putovanje na liječenje u Madrid. U potpisu je kao komandant imenovani potpukovnik. Isprava je izdana 1966. godine. Bilo je to
još u vrijeme Francove diktature.

[zpetrov9]

I danas za kraj još jedan Albanski pasoš izdan 2001. godine. Ima u sebi i Makedonske vize. Malo neobično da je u Grčku putovao bez vize,
a za put u Makedoniju je trebao i vizu, ali valjda su tada bili takvi odnosi.

[zpetrov9]

Evo da postavim u ove sad već jutarnje sate i ovu Austrijsku vozačku dozvolu, nek se nađe.

[zpetrov9]

Jedna iseljenička putna isprava Kraljevine Jugoslavije izdana 14. 12. 1929. u Zagrebu, tada je to već bila Kraljevina Jugoslavija, Savska
Banovina. Knjižica putne isprave je još stari tip iz vremena prethodne Kraljevine SHS pa je "prepečatirana" novim nazivom države. Prvo je
bilo napisano da je izdana po odobrenju Ministarstva Socijalne Politike da bi to isto bilo "prepečatirano" pečatom Kraljevske banske uprave
savske banovine u Zagrebu. Vjerovatno je službenik još po navici napisao stari naziv.

Zanimljivo je uočiti da je fotografija vlasnika ovjerena sa četiri okrugla pečata Izdavatelja isprave i sa dva okrugla pečata Kanadskih
imigracijskih vlasti s datumom 07. 01. 1930.

Ove iseljeničke isprave su imale malo detaljnije unešene podatke o vlasniku. Ovaj tip je još imao korice iz mekšeg kartona, dok su oni malo
kasnije izdavani (već odštampani u Kraljevini Jugoslaviji) imali malo deblje korice i zaštićene nekom vrstom impregnacije, te su bili zeleno
sive boje.

U knjižici su zanimljivi pečati i vize, odobrenje za iseljene je ovjereno pečatom Bana Savske Banovine, a potpisano je samo od strane
Kraljevskog banskog savjetnika.

[zpetrov9]

I jedna zanimljiva recimo "obitelljska" putna isprava iz vremena FNRJ izdana u Zagrebu 1958. godine. U njoj ima dosta zanimljivih viza, još
su tu i pečati Ambasade Kraljevine Švedske koja je zastupla-štitila jugoslavense interese u Njemačkoj jer su u to vrijeme diplomatski odnosi
bili raskinuti radi priznanja DDR od strane FNRJ. Putnu ispravu je koristio mladi bračni par, a ponekad samo nositelj-vlasnik iste, barem
sudeći po vizama.

Putna isprava se tada standardno izdavala s rokom važenja od samo šest mjeseci i na isto toliko se i produživao rok važenja. Zanimljivo je
da na pečatima za produženje roka važenja piše: "Viza-pasoš br. ... se produžava do..." i ako se tada dokument službeno nazivao Putna
isprava, a naziv pasoš se je kao naziv isprave počeo koristiti tek negdje 1960. godine.

Zanimljive su vize DDR otisnute u samoj putnoj ispravi ima ih različitih kao i pečata, a meni osobno je zanimljiva i viza Čehoslovačke (onda je
to još bila ČSR, a ne ČSSR).

Zanimljivo je primjetiti i to da su Njemci (SRNJ ali ponekad i DDR) kod izdavanja nove vize uvijek prethodnu poništavali pečatom "UNGUTLIG",
nije mi baš jasno zašto. Možda zato da ne zbunjuju svoje pogranične organe da ne moraju da "lutaju" tražeći po ispravi onu važeču vizu.

[zpetrov9]

I jedna zanimljiva recimo "obitelljska" putna isprava iz vremena FNRJ izdana u Zagrebu 1958. godine. U njoj ima dosta zanimljivih viza, još
su tu i pečati Ambasade Kraljevine Švedske koja je zastupla-štitila jugoslavense interese u Njemačkoj jer su u to vrijeme diplomatski odnosi
bili raskinuti radi priznanja DDR od strane FNRJ. Putnu ispravu je koristio mladi bračni par, a ponekad samo nositelj-vlasnik iste, barem
sudeći po vizama.

Putna isprava se tada standardno izdavala s rokom važenja od samo šest mjeseci i na isto toliko se i produživao rok važenja. Zanimljivo je
da na pečatima za produženje roka važenja piše: "Viza-pasoš br. ... se produžava do..." i ako se tada dokument službeno nazivao Putna
isprava, a naziv pasoš se je kao naziv isprave počeo koristiti tek negdje 1960. godine.

Zanimljive su vize DDR otisnute u samoj putnoj ispravi ima ih različitih kao i pečata, a meni osobno je zanimljiva i viza Čehoslovačke (onda je
to još bila ČSR, a ne ČSSR).

Zanimljivo je primjetiti i to da su Njemci (SRNJ ali ponekad i DDR) kod izdavanja nove vize uvijek prethodnu poništavali pečatom "UNGUTLIG",
nije mi baš jasno zašto. Možda zato da ne zbunjuju svoje pogranične organe da ne moraju da "lutaju" tražeći po ispravi onu važeču vizu.

I nastavak još preostalih šest skenova iste putne isprave.

[zpetrov9]

Još jedna Vojna knjižica JA izdana 1950. godine. Vlasnik iz Zagreba odslužio je vojni rok u Skopju okrugle dvije godine. Od šofera u JA
što je prvo bilo upisano pod VES na kraju je nako par križanja postao strugar. Da li se pri tom misli možda na tokara? Pretpostavljam da,
ali mi nije jasno kakve to veze ima s vojnom osposobljenošču?

Bio je i pozivan na par vojnih vježbi i na zadnjoj je od strane VP 7823 Varaždin 1962. bio proglašen nesposobnim za vozača u JNA. Dosta
često mu je mjenjan ratni raspored, ali i nekoliko prijava i odjava kod vojnih otseka sve na području Zagreba. Evo skenova.

[zpetrov9]

Jedna Đačka knjižica za đake osnovnih škola izdana u Somboru davne 1945. godine. Ima korice iz mekšeg kartona dosta slabe kvalitete.
Na unutarnjoj strani prednjih korica je fotografija Josipa Broza Tita ispod koje piše "najveći prijatelj i najveći zaštitinik dece". Na prednjim
koricama je tada bio savezni grb FNRJ, a ne Republički i ako je Sombor u Srbiji.

Zanimljiva je sama sredina knjižice gdje su na lijevoj strani bile upisane ocijene uspijeha na kraju I polugodišta, a na desnoj stranici ocijene
uspijeha na kraju II polugodišta, tj. na kraju školske godine 1945/46. Nije mi jasno da li su u osnovnim školama i pored tih ocijena koje su
bile upisane u đačku knjižicu na kraju II polugodišta izdavali i svjedodžbu? Ili su možda za niže razrede davali samo knjižice?

Pretpostavljam da su izdavali i svjedodžbe, a da je ovo bilo samo za prvi mah da roditelji ranije saznaju uspijeh djeteta u školi.

Već sredinom 1946. godine đačke knjižice više nisu imale fotografiju J. B. Tita na unutarnjoj strani korica, barem većina od njih koje sam
viđao kod kolekcionara.

Evo došao sam u posjed jedne đačke knjižice iz vremena NDH točnim službenim nazivom  "OBAVJESNICA" iz školske godine 1941. -1942.
To je bila prva cijelovita školska godina po nastavnim planovim i programima NDH. Za učenike II razreda osnovne škole mislim da je bila
ipak previše "politički obojena" i ako u njoj ima i dosta korektnih i korisnih stvari o kojima bi trojstvo učenik-roditelj-škola svi trebali voditi
računa tijekom obrazovanja djece.

Ova je izrazito ustaški kreirana, ali i prije rata su se izdavale đačke knjižice s fotografijama kralja i naravno uvijek o vjernosti domovini
(tada otađbini) i monarhu, a i poslijeratne u prvim izdanjima su imale citate govora Tita pa i njegovu fotografiju i na neki način pozivale na
vjernost Partiji. Kasnije poslije rata su valjda ipak uvidjeli da to ne treba previše naglašavati, a svako dijete se i tako odgaja da voli svoju domovinu, bez obzira tko je trenutno u njoj na vlasti.

Neobično je da nije bilo predviđeno mjesto za upis naziva škole i grada-mjesta, kao i da upisani uspjeh na polugodištu nije bio ovjeren
pečatom škole.

Postavljam je kao zanimljivu knjižicu i molim da se ne shvati kao neka politička provokacija, već samo kao jedno svjedočanstvo prošlosti.

[zpetrov9]

U nastavku gore napisanog i prikazanog evo i jedne prijeratne Đačke knjižice iz vremena Kraljevine Jugoslavije izdane 1933. godine. Izdana
je u osnovnoj školi u Kikindi, Banovina Dunavska. Kako se ipak radi o "mirnodopskoj" knjižici to je ova možda malo detaljnija i više opremljena
ali je isto bila "politički" orijentirana. U knjižicama za srednje škole toga nije bilo.

Primjećujem da su u njoj bile upisane ocjene kako na kraju prvog tako i na kraju drugog polugodišta.