Razlika između FAR (passive electronically scanned array (PESA)) i AFAR (ili Active electronically-scanned arrays (AESA)) je u tome, gde se nalazi ojačivač signala, i u tome, da AESA može baš zbog više ojačivača (svaka "mini antena" ima svoj ojačivač) tvoriti istovremeno više snopova signala (multiple beams).
Možeš reči koju više o problemu pregrevanja primopredajnika? Ja sam mišlenja, da je skupna snaga npr 100 malih pojačala manja od jednoh večeč, sa tim da veči mora da ima veču snagu, zbog gubitka na valovodima, a i površina 100 pojačala ima veči površinu za hlađenje.
Hvala i LpB
Problemi kod AESA radara i način rešavanja
AESA radar je značajno napredniji tip radara sa faznom rešetkom.
Ipak, postoji jedan, ne baš tako zanemarljiv problem kod AESA radara, koji ni dan danas nije dovoljno efikasno rešen, iako se radi na tome uvođenjem novih tehnologija i novih materijala.
Problem koji osim razvoja same pravilne geometrije primo-predajnih modula (TRM), njenih performansi (maksimalna učestanost, maksimalna snaga, minimalni gubici), kao i tehnologije osvajanja novih materijala za upotrebu u elektronici ove vrste je pravilno hlađenje u trajnom radu. Naime, elementi se pregrevaju (elektronika na bazi silicijuma u specijalnim slučajevima trpi do 150 stepeni Celzijusa, ali se koriste neki novi materijali još veće termičke otpornosti) i tu nisu problem sami primopredajni moduli (TRM), nego sva ona elektronika iza njih. Elementi su sve manji, a svaki radi kao sijalica sa užarenim vlaknom. Sve teže je dopreti rashladnim sistemom do njih i efikasno "izvući" toplotu iz njih.
Naime, ovde je jedan maleni problem postao veliki: kako napraviti kapilarno hlađenje, a da bude dovoljno efikasno, kakva je elektromagnetna geometrija elemenata, kakav je razmeštaj elektronike, a da to zadovolji i termičke zakone, koji bi pomogli tom radaru. Sa druge strane, postoje i problemi oko termodilatacije, koji utiču na geometriju matrice, odnosno, koji kvare "ravnost" matrice kada se ona krene pregrevati i to pregrevanje uvek može biti skroz bez ikakvih posebnih pravila bilo gde po rešetci.
Tu se problem može rešiti softverski tako što neće uvek sva rešetka raditi, ali je problem superponiranja talasa, smanjene ukupne snage zračenja, nepravilnog izlaznog talasa usled promene u geometriji ili šemi paljenja primopredajnih modula (TRM) i dalje takav da će to sve umanjivati performanse radara. Inače kod AESA radara pomerač faza još efikasniji, jer je u softveru i on pali po programiranoj šemi elemente.
Što se tiče nekog poređenja AESA-PESA, a u svetlu problema o kojima se ovde piše, PESA radar svakako ima bolje energetske mogućnosti od aktuelnih AESA i mnogo brže se oporavlja od termičkih šokova uzrokovanih vršnim snagama cevastih pojačivača sa putujućim talasom.
Ono što se godinama unazad radi na rešavanju ovog problema kod AESA radara jeste zamena Galijum-Arsenid(GaAs) tehnologije izrade elemenata, koja se puno brže greje, sa Galijum-Nitrid (GaN) tehnologijom. Čak su ovde Rusi prvi počeli sam primenom nove tehnologije i to kod zemaljskih AESA radara, a onda su ostali pratili.
Suština je u tome da moduli od GaN mnogo bolje provode toplotu od GaAs pa bi se lakše hladili.
Ovo je ono što sam ja uspeo da saznam o ovoj problematici....