Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
Karma: +0/-0
Offline
Posts: 69 456
|
|
« Reply #3 on: May 04, 2009, 03:46:18 pm » |
|
Enigma Korabeljnikov
Ruska vojna obaveštajna gubi poen u korist špijuna civila [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] General Valentin Korabeljnikov
04/05/2009 U vreme žurnog dolaska Primakova kod Miloševića (u trenutku NATO bombardovanja Jugoslavije 1999.), uz ruskog državnika je bio i jedan ništa manje važan general – Valentin Korabeljnikov (63), do prošle nedelje šef vojne obaveštajne službe, koga je predsednik Medvedev upravo razrešio dužnosti, imenujući ga za generalštabnog savetnika.
GRU (Glavna obaveštajna uprava) vojni je „intelidžens servis” Moskve, s reputacijom neprobojnog jezgra ruske špijunaže. Traje bezmalo pun vek (1918-2009), i nepovređen je i ako je u međuvremenu nestalo Sovjetskog Saveza.
U momentu polaska u Beograd, šef GRU je tek dve godine rukovodio ovim direktoratom – ali uspešno, bar sudeći po tome koliko je dugo posle toga opstao. (Jula 1999, Jeljcin je pohvalio „značajan doprinos Korabeljnikova rešenju kosovskog sukoba”.)
Obaveštajni rad po prirodi je van kruga svetlosti javnog informisanja. Na kraju, amblem GRU je silueta slepog miša, s krilima preko celog globusa. Već to, reklo bi se, upućuje i na karakter organizacije, a i gde su sve u svetu ruske „oči i uši”. Od pre desetak dana, na mestu Korabeljnikova je na primer general Aleksandar Šljahturov, jedan od njegovih zamenika. Međutim, probajte da doznate ko je Šljahturov – ustanovićete da je „jedan od njegovih zamenika”!
U poređenju s tim, Korabeljnikov je, proizilazi, još „i te kako poznat”, s obzirom da se zna da potiče iz oblasti Tambova, da je školovan u Minsku (raketna i protivvazdušna odbran ), da je diplomac akademija Frunze i Generalštabne i da je pre izbijanja u vrh, dvadeset godina bio pripadnik GRU. Komandovao je, uz ostalo, i jednom od brigada specijalaca GRU u Čečeniji. Navodno, zaslužan je za likvidaciju čečenskog secesioniste, bivšeg sovjetskog vazduhoplovnog generala Dudajeva – pogođenog avionskom raketom, na osnovu signala njegovog satelit-telefona (1996).
Dugačak je i trnovit bio uspon GRU na pijedestal reputacije. Formiranje vojne obaveštajne naložio je još Lenjin, u vreme kada su oružane snage bile u rukama Trockog. Odluka je ražestila „čekiste” (potonje „kagebeovce”), kojima je naređeno da se ne mešaju u operacije GRU. ČEKA se osećala pogođenom, i čak počela rat s konkurentima, infiltracijom agenata u redove GRU. Međutim, preživeo je GRU. Nije podvrgavan poraznim političkim udarima, dok je KGB iščezao sa scene, podeljen na spoljnu i unutrašnju bezbednost (SVR i FSB).
U vreme SSSR-a, vojna služba je bila nezavisna u odnosu na svaki drugi faktor moći, uključujući i KPSS, a posle raspada odgovorna je samo predsedniku Rusije. Kohezija iznutra je sačuvala GRU lomljave spolja. Broj pripadnika službe znatno je smanjen, kadrovsko sažimanje pridodalo je koheziji, pa (prema proceni analitičara u SAD), aktivnosti GRU danas prevazilaze aktivnost većeg broja američkih vojnih i drugih obaveštajnih službi uzetih zajedno.
Vjaćeslav Baranov, jedan od njenih retkih prebega, počeo je u trenucima krize Sovjeta rad za CIA. „Krtica” GRU unutar CIA, ubrzo je, međutim, dostavila „koordinate” Baranova i ovaj je „dobavljen” nazad i osuđen na robiju. Neotkrivena „krtica” produžila je „dežurstvo”.
Nešto više o GRU saopšteno je javnosti 2006, povodom posete tadašnjeg predsednika Rusije Putina novosagrađenoj tvrđavi službe u Harašovskom šose, u Moskvi. Putinov helikopter sleteo je na krov jednog od povezanih objekta na čak sedam hektara placa. Šef Rusije se spustio liftom, i minut kasnije već je bio u holu komandne „pećine”, fotografisan uz generala Korabeljnikova i saradnike.
Događaj je bio upriličen povodom ruskog Dana obaveštajaca. Međutim, čineći ga javnim, Kremlj je očigledno odaslao i „poruku”, da Moskva ostaje u turniru sveta, bez obzira na neke izgubljene partije.
Aktivnost GRU regulisana je zakonom, kojim je rečeno da služba prikuplja „vojnopolitičke, vojnotehničke, vojnoekonomske i ekološke informacije”. Ipak, GRU prikuplja informacije i unutar Rusije, a njegove naoružane jedinice bile su vojno aktivne na Severnom Kavkazu i u Čečeniji. Nema objašnjenja čemu bi, u svemu tome, mogao smetati general Korabeljnikov, koga je Medvedev mogao zadržati u službi uprkos njegovim godinama, dekretom – osim ukoliko nije tačno to o čemu piše štampa, da se usprotivio rasterećivanju GRU dosadašnjih nadležnosti u korist Spoljnoobaveštajne službe (SVR), što je navodno naloženo reformama ministra vojske Serdjukova. Navodno, general i ministar „nesaglasni su o predloženoj redukciji specijalnog oružja i taktika GRU brigada i njihovom potčinjavanju štabovima vojnih oblasti”.
RIA pominje tehničke sisteme GRU za osmatranje, satelite i opremu za radio-presretanje koje bi trebalo da preuzme SVR, kao i pojedine jedinice. To je deo vojne reforme. Ili možda igra SVR konkurencije? Korabeljnikov je bio nezadovoljan odlukom i spreman na ostavku. Ali reformu Serdjukova podržava Kremlj i rasplet je to što se dogodilo. Korabeljnikov dobija „dostojanstveno razrešenje plus odlikovanje za službu otadžbini” i navodno dopuštenje da sebi predloži naslednika – generala Šljahturova. Ako to bude kraj ove priče.
Petar Popović Izvor: Politika online
|